| Reč baļigă u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 2121 | baļigarĭ | băligar | балегар | baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4885 | băļegarĭ | bălegar | ђубриво | băļegarĭ (mn. băļegar) [akc. băļegarĭ] (i. m.) — stajsko đubrivo ◊ a tras să fiĭe stîna la ĭeĭ, în tîrla lor, đin kauza băļegarĭuluĭ — nastojali su da stado bude kod njih, u njihovoj staji, zbog stajskog đubriva [Dun.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
| 938 | bîļega | băliga | балегати | bîļega (ĭuo bîļegĭеḑ, ĭel bîļegĭаḑă) [akc. bîļega] (gl.) — balegati a. (fiz.) izbaciti balegu (za stoku) ◊ la are, a mĭers dupa kal ku lopata, șî kum kalu înśeapĭe a bîļega, iĭ ĭuta sprižuon baļiga ku lopata — na gumnu, išli su za konjem sa lopatom, i čim konj počne balegati, oni brzo prihvate balegu lopatom (v. arĭe) b. (fig.) baljezgati, pričati gluposti ◊ kopiļe, nu-m bîļega la lauază aśi — dete, nemoj mi tu baljezgati gluposti [Por.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5170 | kakat | căcat | говно | kakat (mn. kakăț) [akc. kakat] (i. m.) — (vulg.) govno, izmet ◊ manînkă kakat — jede govna (laže) ◊ mare kakat ĭe uomo-la — veliko govno je taj čovek ◊ puće la kakat — smrdi na govno ♦ sin. baļigă [Por.] ∞ kaka | | [Vidi] |
|
|
|
| 5056 | kaldură | căldură | топлота | kaldură (mn. kaldurĭ) [akc. kaldură] (i. ž.) — toplota ◊ în koļibă, kaldura vińe đi la kamin, da afară đi la suare — u kolibi, toplota dolazi sa kamina, a napolju od sunca ◊ koļiba ļipită ku baļigă țîńe kaldura măĭ mult đikît aĭa ļipită numa ku morśilă — koliba oblepljena balegom, drži toplotu duže od one oblepljene samo blatom ♦ supr. raśală [Por.] ∞ kald | | [Vidi] |
|
|
|
| 5491 | turćit | turtit | спљескан | turćit (turćită) (mn. turćiț, turćiće) [akc. turćit] (prid.) — (o formi) spljeskan, spljoskan, pljosnat ◊ a trekut ku karu pista baļigă, șî ĭa a ramas turćită-n mižloku drumuluĭ — prešao je kolima preko balege, i ona je ostala spljeskana nasred puta ◊ pîńa ĭe turćită — hleb je pljosnat [Por.] ∞ turtă | | [Vidi] |
|
|