| Reč bagat u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 336 | ardou | hârdău | ардов | ardou (mn. arduave) [akc. ardou] (i. m.) — ardov, bačva, veliko bure, veliki drveni sud za kominu, sa vratancima sa strane ◊ am kîpatat bataĭe odată kînd am fuost mik, pintru śe m-am bagat în ardou sî ma źuok — dobio sam batine jednom, kad sam bio mali, zatošto sam ušao u ardov da se igram [Por.] ◊ în ardou s-a țînut komina, în vrĭamĭa kînd kazańiļi a fuost rare — u ardovu se čuvala komina, u vreme kada je kazana za pečenje bilo malo ♦ dij. sin. baśivă [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 475 | baga | băga | увлачити | baga (ĭuo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetati ◊ bagă ața-n ak — uvlači konac u iglu ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — uvlači košulju u pantalone ◊ bagă kolaś în trastă — stavlja kolače u torbu ◊ bagă mîna-n sîn — stavlja ruku u njedra ◊ bagă bań în pozanarĭ — stavlja novac u džep (krade) 2. (fig.) a. obraćati pažnju, primećivati, zapažati ◊ bagă sama — pazi dobro, obrati pažnju ◊ bagă sama sî nu luńiś — pazi da se ne oklizneš b. okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zamerati ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — zamera mi što nisam stigao na vreme ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — navlači sebi nevolju na glavu [Crn.] 3. a. ulaziti ◊ uomu sa bagă-n kasă — čovek ulazi u kuću ◊ apa sa bagă-n pomînt — voda ulazi u zemlju b. zalaziti ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — sunce zalazi za oblake c. uterivati ◊ bagă uoĭļi-n strungă — uteruje ovce u tor 4. (fig.) kusati, jesti, uzimati hranu ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — od jutros nisam ništa okusio ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — vreme je da nešto prezalogajimo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 477 | bagatuorĭ | băgător | хранилац | bagatuorĭ (mn. bagatuori) [akc.bagatuorĭ] (i. m.) — hranilac, onaj koji umeće razvezane snopove žita u tulumbu vršalice ◊ la traĭrat, bagatuorĭu stîă pi mașînă, șî bagă snuopi în ĭa — na vršidbi, hranilac stoji na vršalici, i umeće snopove u nju [Crn.] ♦ up. drĭeș [Por.] ∞ baga | | [Vidi] |
|
|
|
| 614 | baĭbuok | ? | бајбок | baĭbuok (mn. baĭbuokurĭ) [akc. baĭbuok] (i. m.) — 1. bajbok, ćumez, tesna prostorija ◊ în baĭbuoko-sta nuĭe luok mîĭ mult đi tri inș — u ovom ćumezu nema mesta ni za tri osobe 2. zatvor, buvara ◊ l-a bagat în baĭbuok — nabili ga u zatvor [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 582 | baskiĭe | ulucă | баскија | baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1014 | borîșkai | borâscăi | претурати | borîșkai (ĭuo borîșkîĭ, ĭel borîșkîĭe) [akc. borîșkai] (gl.) — 1. preturati, premetati, tražiti nešto ostavljajući nered za sobom ◊ are urît învăț s-îm borîșkîĭe pin puzanarĭe — ima ružnu naviku da mi pretura po džepovima 2. češati rogove, grebati rogovima (za goveda) ◊ buou sa borîșkîĭe, șî buankîĭe, ka kînd draku s-a bagat în ĭel — vo češe rogove i muče, kao da je đavo ušao u njega [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 567 | butuoń | butoi | буре | butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1043 | țîțai | țîțîí | скакутати | țîțai (ĭuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1131 | ćamă | teamă | страх | ćamă (mn. ćamă) [akc. ćamă] (i. ž.) — strah, strepnja, zebnja ◊ în lume s-a bagat o ćamă đi fuamiće — u narod se uvukao nekakav strah od gladovanja ◊ kopiĭi đi ćamă s-a ļekuĭit ku điskînćik — deca su od straha lečena bajalicama ♦ sin. frikă [Crn.] ∞ ćemĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 1212 | dîrdai | dârdâi | дрхтати | dîrdai (ĭuo dîrdîĭ, ĭel dîrdîĭe) [akc. dîrdai] (gl.) — 1. drhtati, tresti se ◊ puodu dîrdîĭe pînă kamiĭuańiļi trĭek pista ĭel — most podrhtava dok kamioni prolaze preko njega [Crn.] 2. cvokotati ◊ mi s-a bagat źeru-m uasă, dîrdîĭ tuot đi frig — ušao mi je mraz u kosti, sav se tresem od hladnoće [Por.] ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
| 2342 | drĭeș | batoză | дреш | drĭeș (mn. drĭeșurĭ) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) dreš, vršalica ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturu — dreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktor ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnika ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1311 | dușmańiĭe | dușmănie | душманлук | dușmańiĭe (mn. dușmańiĭ) [akc. dușmańiĭe] (i. ž.) — dušmanluk, neprijateljstvo, mržnja; bezdušnost; podlost ◊ tuoț sînt dușmań șî ńințaļeș, șî đi aĭa s-a bagat în dușmańiĭe marĭe — svi su dušmani i nerazumni, i zato su ušli u veliko neprijateljstvo [Crn.] ◊ a tunat mare dușmańiĭe-n lume, fraț ku fraț nu sa măĭ sufîră — veliki je dušmanluk ušao u ljude, brat se s bratom više ne podnosi [Por.] ∞ dușman | | [Vidi] |
|
|
|
| 1705 | điskataramat | descătărămat | раскопчан | điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaț, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — raskopčan, otkopčan ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, șî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s noge ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ∞ điskatarama | | [Vidi] |
|
|
|
| 1694 | đispripońi | despriponi | одвезати | đispripońi (ĭuo đispripońiesk, ĭel đispripońiașće) [akc. đispripońi] (gl. p. ref.) — odvezati govedo vezano priponom ◊ vaka s-a đispripońit șî s-a bagat în kukuruḑ — krava se odvezala sa pripona, i ušla u kukuruz ♦ supr. înpripońi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1907 | đizvîrćit | dezvârtit | одврнут | đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći | | [Vidi] |
|
|
|
| 1732 | đižugat | dejugat | испрегнут | đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugat ∞ źug | | [Vidi] |
|
|
|
| 3061 | gļuonț | glonţ | куршум | gļuonț (mn. gļuanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. kuršum, metak ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavu b. vrh metka ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — gljonc je vrh metka, nabijen u čauru ♦ sin. plumb 2. (zast) municija ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — usred bitke ostali su bez municije (Ranovac) [Mlava] 3. a. šiljak, oštar vrh predmeta ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog koca b. oštre izbočine na zemljištu ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljaka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2503 | iță | iţă | нити | iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjača ◊ razbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5935 | împiđeka | împiedica | закочити | împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplitatii ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5973 | împuĭatură | împuitură | шара | împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5000 | îngețat | înghețat | залеђен | îngețat (îngețată) (mn. îngețaț, îngețaće) [akc. îngețat] (prid.) — zaleđen, sleđen, smrznut ◊ a trekut ku vićiļi pista rîu îngețat, numa a bagat sama să nu đa pista gĭață supțîre — prešli su sa stokom preko zaleđene reke, samo su pazili da ne nalete na tanak led ◊ ļimba rumîńaskă ḑaśe pi moarće, kînd ćińerișu dă s-o vorbĭaskă, parke ļi gura îngețată, da ińima guală — vlaški jezik je na samrti, kad ga mladi govore, kao da su im usta zaleđena, a srce prazno ♦ supr. đižgețat [Por.] ∞ gĭață | | [Vidi] |
|
|
|
| 5062 | kap | cap | глава | kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5109 | kîraveĭ | cărăvei | палија | kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2439 | kîta | câta | мало | kîta (pril.) — (za količinu) malo ◊ am kîta vrĭame đi tăĭnuit — imam malo vremena za razgovor ◊ fuź kîta măĭ înkoluo, sî puot șî ĭuo sî șîăd — beži malo još na tamo, da mogu i ja da sednem ◊ (u izr.) kîta-kîta — malo-malo; makar malo, bar malo ◊ în luok să fiĭe mĭarńik, ĭel kîta-kîta pă sa uĭtă pi ferĭastă — umesto da bude miran, on malo-malo pa gleda kroz prozor ◊ makra kîta-kîta să fi bagat sama, n-a fi perit — da je barem makar malo obratio pažnju, ne bi poginuo ♦ up. kîtva [Por.] ∞ kît | | [Vidi] |
|
|
|
| 5628 | kîtrańi | cătrăni | катранити | kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran | | [Vidi] |
|
|
|
| 3585 | koćeț | coteţ | котац | koćeț (mn. koćață) [akc. koćeț] (i. s.) — kotac, ograđeno mesto za manje domaće životinje ◊ koćeț đi mńiĭ s-a fakut în kuotu koļibi, șî oĭari đi vrĭamĭa ĭerńi a trait la un luok ku mńiĭi — kotac za jagnjad pravio se u kutku kolibe, i ovčari su u vreme zime živeli zajedno sa jagnjićima ◊ koćeț s-a fakut șî-n strungă, șî-ńel a bagat mńiĭi kînd ĭ-a bășkuit đi uoĭ mulgatuare — kotac se pravio i u toru, i u njega su terali jagnjad kad su je odvajali od muznih ovaca [GPek] ◊ koćeț đi mńiĭ — kotac za jagnjad [Por.] ∞ kuot | | [Vidi] |
|
|
|
| 6219 | kuot | cot | лакат | kuot1 (mn. kuaće) (i. s.) — (anat.) lakat ◊ kuotu ĭe înkeĭatură la mîna uomuluĭ, întra umîr șî palmă — lakat je zglob na čovekovoj ruci, između ramena i šake ◊ a kaḑut, ș-a skļinćit mîna đin kuot — pao je, i uganuo ruku u laktu ◊ a bagat mîna în rîu pănă-n kuot, șă n-aźuns la fund — nabio je ruku u reku do lakta, i nije dotakao dno [Por.] ∞ mînă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5282 | mult | mult | много | mult (multă) (mn. mulț, mulće) (prid.) — mnogo ◊ mulće kare-śe a pitrekut pista kap — mnogo koje-šta je preturio preko glave ◊ nu ĭ-a trăbuit mult đi sî sa mîńiĭe rău— nije mu trebalo mnogo pa da se opasno naljuti ◊ multă vină ĭ-a bagat lumĭa — ljudi su ga mnogo krivili ♦ supr. puțîn [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4761 | nalbă | nalbă | црни слез | nalbă1 (mn. nalbe) [akc. nalbă] (i. ž.) — (bot.) crni slez (Malva silvestris) ◊ nalbă ĭe buĭađe ku fluorĭ rozave — crni slez je biljka sa ružičastim cvetovima ◊ (med.) ku nalba muĭeriļi đemult s-a starpit, kînd a pļekat greuańe, da n-a vrut sî sa nașće — sa crnim slezom su žene nekada izazivale pobačaj, kad su zatridnele, a nisu želele da rode ◊ (med.) kînd a vrut sî starpĭaḑă, muĭarĭa greuańe a bagat nalba în ruod, ama kare n-a șćut kît kućaḑă s-o țînă, s-a-nveńinat, ș-a murit — kad je htela da pobaci, trudnica je uvlačila crni slez u matericu, ali koja nije znala koliko sme da je drži, otrovala bi se, i umrla [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2368 | oćig | otic | отикач | oćig (mn. oćiźe) [akc. oćig] (i. s.) — (tehn.) otikač, otik na oraćem plugu ◊ oćigu ĭe un bît măĭ lung đi kuorn, bagat la grinđiĭ, unđe sînt ruaćiļi pluguluĭ — otikač je poduži drenov štap, nabijen u gredelj, na mestu gde su točkovi pluga ◊ ku oćigu lukră uom adîns, ažutuorĭ la arat, kare ku oćigu puartă plugu să nu sa fakă pîrśurĭ — otikačem upravlja poseban čovek, pomoćnik na oranju, koji otikačem vodi plug da se izbegnu oplazine [Por.] ♦ up. orităk [Mlava] ∞ plug | | [Vidi] |
|
|
|
| 3515 | oļigńi | oligni | уганути | oļigńi (ĭuo oļigńesk, ĭel oļigńeșće) [akc. oļigńi] (gl. p. ref.) — (o udovima) uganuti, polomiti, slomiti, povrediti ◊ n-a bagat đe sama, și a oļigńit pićoru — nije pazio, i uganuo je nogu ◊ fug, kă ma ćem kă ma baće și ma oļigńeșće đe tot — bežim, jer se bojim da će me tući i svog polomiti ♦ sin. skļinći [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2558 | pańivuos | ponivos | слабовид | pańivuos (pańivuasă) (mn. pańivuoș, pańivuașă) [akc. pańivuos] (prid.) — (med.) slabovid, poluslep; ćorav ◊ am kumparat o vakă, n-am bagat sama kă ĭe pańivuasă, nu vĭađe kalumĭa — kupio sam kravu, nisam primetio da je slabovida, ne vidi dobro ◊ la ăla kare nu vĭađe, măĭ bun să-ĭ ḑîś kî ĭe pańivuos, đikît kî ĭe kĭuor — onome koji ne vidi, bolje je da kažeš da je slabovid, nego da je slep ♦ sin. kĭuor, uorb [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3246 | pi | pe | по | pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4075 | pîrdańik | pârdalnic | проклет | pîrdańik (pîrdańikă) (mn. pîrdańiś, pîrdańiśe) [akc. pîrdańik] (prid.) — (rel.) proklet; đavolast ◊ pîrdańiku đi kopil, ĭară faśe nîsarîmbe — đavolasto dete, opet pravi vragolije ◊ śe să fakă, sîrmanu, kînd pîrdańika đi ursă așa l-a ursat — šta da radi, jadnik, kad ga je prokleta sudbina tako osudila ◊ pîrdańika đi vakă, ĭară s-a bagat în dîtaļină — prokleta krava, opet je ušla u detelinu ♦ sin. blîstamat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 600 | pĭaļe | piele | кожа | pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4458 | priskopală | prișcopală | пуцаљка | priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5107 | putragań | putregai | труловина | putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîd | | [Vidi] |
|
|
|
| 5125 | rîkorĭală | răcoreală | освежење | rîkorĭală (mn. rîkorĭaļe) [akc. rîkorĭală] (i. ž.) — (o klimi) osveženje; zahlađenje ◊ kum s-a bagat suariļi dupa nuvîr, điluok sa sîmțît rîkorĭala — čim je sunce zašlo za oblak, odmah se osetilo osveženje ♦ up. rakuare [Por.] ∞ rîaśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 4000 | rușîńe | rușine | срамота | rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3005 | sfrĭađir | sfredel | сврдло | sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4863 | spiță | spiță | паок | spiță (mn. spiț) [akc. spiță] (i. ž.) — (tehn.) paok, spica ◊ spița ĭe un parśel đi ruata karuluĭ đi buoĭ — paok je deo točka volovskih kola ◊ spița ĭe o blanuță kare ĭe ku un kap bagată în naplaț da ku alalt în kîpațina lu ruata karuluĭ — paok je daščica koja je jednim krajem uglavljena u naplatak, a drugim u glavčinu kolskog točka ◊ la tuot naplațu mĭerg kîći doă spiț — na svaki naplatak idu po dva paoka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4423 | Suare | soare | Сунце | Suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — (astr.) Sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6492 | śobîrńak | ciobîrnac | мотка | śobîrńak (mn. śobîrńeś) (i. m.) — motka ◊ śobîrńak ĭe palugă đi vro doă mĭetre đi ļemn tare, pi kare doĭ inș a duso pi umîr șă pi ĭa a dus vrun tovar grĭeu, kare n-a putut să dukă un uom sîngur — čobrnjak je motka od oko dva metra od jakog drveta, koju su dva muškarca držala na ramenu i njome nosili neki teži teret, koji nije mogao da nosi jedan čovek sam ◊ (folk.) kînd đemult s-a furat fĭećiļi, baĭețî a dus fata pi śobîrńak, kare l-a bagat dupa braśiriļi fĭećĭ, șa duso đaporînga — kad su se nekad krale devojke, momci su devojku nosili na čobrnjaku, koji su nabijali devojci pod tkanice, i nosili na ramenima ♦ sin. pražînă, dorîngă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5238 | śopîr | ciopor | чопор | śopîr (mn. śopîrĭe) [akc. śopîr] (i. s.) — čopor ◊ śopîr đi lupĭ s-a bagat în strungă, ș-a zatrit stîna-n trĭagă — čopor vukova upao je u obor, i zatro celo stado ◊ un śopîr đi uoĭ s-a rupt đin stînă, ș-a rîtaśit în ļivađa lu komșîĭe — čopor ovaca odvojio se od stada, i zalutao u susedovu livadu ♦ sin. kîrd, gramadă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2926 | śupag | ciupag | чупаг | śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuh ♦ up. kimĭașă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 226 | tîvaļiș | tăvaliș ? | вучни трап | tîvaļiș2 (mn. tîvaļișă) [akc. tîvaļiș] (i. m.) — vučni trap ◊ ku tîvaļișu sa trag tutuśi aĭ lunź đin padure — sa vučnim trapom izvlače se dugački trupci iz šume [Por.] ∞ tîvaļi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5443 | tufiș | tufiș | жбуниште | tufiș (mn. tufișurĭ) [akc. tufiș] (i. s.) — (bot.) žbunište ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ kînd s-a bagat într-un tufiș — zece je utekao kerovima kad je ušao u jedno žbunište ♦ var. tufariș [Por.] ∞ tufă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4120 | uļikńi | alicni | уганути | uļikńi (ĭuo uļikńesk, ĭel uļikńașće) [akc. uļikńi] (gl. p.) — (med.) uganuti ruku ili nogu ◊ n-a bagat sama unđ-a pașît, ș-a uļikńit piśuoru — nije pazio gde gazi, pa je uganuo nogu ♦ sin. skļinći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2574 | uoptsprîaśiļa | optsprecelea | осамнаести | uoptsprîaśiļa [akc. uoptsprîaśiļa] (br.) — osamnaesti ◊ atîta ĭuta trĭaśe vrĭamĭa đi ĭuo ńiś n-am bagat sama kînd mĭ-a trekut a uoptsprîaśiļa an — toliko brzo prolazi vreme, da ja nisam ni primetio kada mi je prošla osamnaesta godina [Por.] ∞ uopt | | [Vidi] |
|
|
|
| 6039 | verźauă | vergea | узлењача | verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5389 | vină | vină | кривица | vină (mn. viń) [akc. vină] (i. ž.) — krivica ◊ n-a fuost vina luĭ, điźaba ĭ-a bagat napastă — nije bila njegova krivica, bez razloga su ga oklevetali [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4431 | vîtama | vătăma | озледити | vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3932 | žuampă | joampă | рупа | žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — rupa, udubljenje ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačke ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupe ♦ sin. gaură, žapină [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1048 | țîgan | ţigan | Циганин | țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjine ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metala ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretena [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvo ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin” ◊ đi țîganu — severac, hladan vetar koji duva sa severa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|