| Reč bere u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 184 | aduna | aduna | скупљати | aduna (ĭuo adun, ĭel adună) (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 307 | aldan | aldan | летња конопља | aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 318 | aluńauă | alunele | ливадска биљка | aluńauă (mn. aluńaļe) [akc. aluńauă] (i. ž.) — (bot.) livadska biljka sa kitastim belim cvetom (Carum bulbocastanum) ◊ ļivađa ku aluńauă nu sa kosîașće, kî ĭe ĭarba rîa — livada sa ovom biljkom se ne kosi, jer je trava loša ◊ đi la aluńauă sa ĭa numa fluarĭa, bună ĭe đi ćaĭ — od nje se bere samo cvet, dobar je za čaj [Por.] ∞ alun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 190 | aļeźa | alega | бирати | aļeźa (ĭuo aļeg, ĭel aļiaźe) [akc. aļeźa] (gl.) — birati, prebirati, odvajati, izdvajati ◊ nu pućem aļeźa aĭa śe ńi plaśe, numa luvăm aĭa śe ńi dau — ne možemo birati ono što nam se sviđa, već uzimamo ono što nam daju [Crn.] ◊ nu aļeg, numa kuļeg — ne biram, već berem [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3838 | aļina | anina | качити | aļina2 (ĭuo aļin, ĭel aļină) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — kačiti, okačiti, zakačiti ◊ la Sîmḑîĭana kuļeźim florĭ șî buĭeḑ, șî ļe aļinăm la vratńiță — na Ivanjdan beremo cveće i bilje, i kačimo ga na vratnicama [Mlava] ♦ dij. var. ańina ♦ sin. atîrna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3762 | beregĭată | beregată | гркљан | beregĭată [akc. beregĭată] (i. ž.) ● v. birigĭată [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 618 | berekĭet | berechet | берићет | berekĭet (mn. berekĭeturĭ) [akc. berekĭet] (i. m.) — berićet, godišnji rod useva u domaćinstvu ◊ ćimpo-sta a fuost berekĭetu bun — ove godine je rod bio dobar ◊ nu ńi ćamĭem đi fuamiće, berekĭet ĭastă — ne plašimo se gladi, berićeta ima [Crn.] ♦ dij. var. birekĭet [Por.] ♦ dij. sin. ponou (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3854 | birekĭet | berechet | берићет | birekĭet [akc. birekĭet] (i. s.) ● v. berekĭet [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 591 | birigĭată | beregată | душник | birigĭată (mn. birigĭеț) [akc. birigĭată] (i. ž.) — dušnik; grkljan ◊ ĭ-a skuos birigĭata — iščupao mu grkljan ◊ ĭ-a skapat skruma pi birigĭată, đin kît sî sa îńaśe — upala mu mrvica u dušnik, zamalo da se zadavi ♦ up. gîrkaļuod, gîrkaluod, îngițîtuare [Por.] ♦ var. beregĭată (Ranovac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 690 | bîsîĭuok | busuioc | босиљак | bîsîĭuok (mn. bîsîĭuaśe) [akc. bîsîĭuok] (i. m.) — (bot.) bosiljak (Ocimum basilicum) ◊ muma kuļaźe bîsîĭuok — majka bere bosiljak [Hom.] ♦ dij. var. busuĭuok [Crn.][Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 986 | briĭ | brei | просинац | briĭ (mn. briĭе) [akc. briĭ] (i. m.) — (bot.) prosinac (Mercurialis perennis) ◊ briĭu ku buobe ruoșîĭe ĭe ļak, da aăla ku boboļi ńagre ĭe otrauă, puoț numa să ći mînžășć ku ĭel — prosinac sa crvenim bobicama je lekovit, a sa crnim je otrovan, možeš samo da se mažeš njime ◊ (kal.) briĭu sa kuļaźe-n ḑîua lu Dumińika mare — prosinac se bere samo u Veliku nedelju (nedelja na Duhove) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 856 | buĭađe | buiede | биљка | buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭ — mesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźak — zemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1132 | ćeĭ | tei | липа | ćeĭ (mn. ćeĭi) [akc. ćeĭ] (i. m.) — 1. (bot.) lipa (tilia platyphyllos) ◊ đin ļiemnu đi ćeĭ sa fakut blîăń đi loitre đi kar, da fluarĭa đi ćeĭ sî kuļaźe đi ļekuit durĭarĭarĭ la burtă — od lipovog drveta rezale su se daske za kanate na kolima, a lipov cvet se bere za lečenje bolova u stomaku 2. lika, potkorni sloj lipovog drveta ◊ ku kuaža supțîrĭe a đi ćeĭ lumĭa đimult a ļagat viĭa — lipovom likom su ljudi nekada vezivali vinovu lozu [Crn.] ♦ dij. var. ćiĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1254 | dragavĭeĭ | dragavei | зеље | dragavĭeĭ (mn. dragavĭeĭ) [akc. dragavĭeĭ] (i. m.) — (bot.) zelje (Rumex crispus) ◊ kînd ažunźe dragavĭeĭu, ńi duśem pi kîmp s-îl kuļaźem — kad stigne zelje, idemo u polje da ga beremo [Crn.] ♦ dij. var. drîgaviĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5766 | fedeleș | fedeleș | ћутурица | fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
| 4902 | fluarĭa mare | crăiță | кадифица | fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2286 | fluarĭa turśiaskă | ruși-de-toamnă | лепа Ката | fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare | | [Vidi] |
|
|
|
| 3680 | kaśulă | căciulă | шубара | kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2078 | kîntariuon | sunătoare | кантарион | kîntariuon (mn. kîntariuoń) [akc. kîntariuon] (i. m.) — (bot.) kantarion, gospin cvet, bljuzgavac, ivanjčica, krvavac, marina ručica, gospino zelje (Hypericum perforatum) ◊ kîntariuonu krĭașće pi față, are fluare galbină; mult sa kuļaźe șî sa uskă, ļiak đi mulće bualje — kantarion raste na prisoju, ima žuti cvet; mnogo se bere i suši, lek je za mnoge bolesti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2775 | koluo | colo | тамо | koluo [akc. koluo] (pril.) — tamo ◊ kasa mi koluo, nuĭe đeparće — kuća mi je tamo, nije daleko ◊ koluo învaļe — tamo (na)dole ◊ (u izr.) koluo-koluo — tamo-tamo, tamo-namo, tu i tamo ◊ grîu a dat rar, numa kîći un spik koluo-koluo — žito je slabo izniklo, samo po neki klas tu i tamo ◊ kuļiaźe kîta koluo, kîta koluo, șî adună đi un prînḑ — bere malo tamo, malo tamo, i skupi za jedan obrok ♦ up. înkoluo [Por.] ∞ akoluo | | [Vidi] |
|
|
|
| 3116 | ogrișćană | ogrișteană | невен | ogrișćană (mn. ogrișćeńe) [akc. ogrișćană] — 1. (bot.) neven (Calendula officinalis) ◊ ogrișćana sa kuļiaźe la Sĭnźuorḑ — neven se bere na Đurđevdan ◊ đin ogrișćană la Sînźuorḑ sa faśe kunună kare sa puńe la gira gaļețî kînd sa mulźe uaĭa đintîń — od nevena se na Đurđevdan plete venac koji se stavlja na vedro kad se muze prva ovca 2. (ret.) (zast.) starinsko žensko ime ◊ (antr.) Ogrișćana — Nevenka [Por.] ♦ dij. sin. nokoța (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2892 | pabir | pobir | пабирак | pabir (mn. pabirĭ) [akc. pabir] (i. m.) — pabirak, otpadak ◊ pabir ĭe drugă starpă, or ńikuaptă, or kare a ramas ńikuļasă — pabirak je nedozreli klip kukuruza, ili klip bez zrna, ili koji je ostao neobran ◊ kînd kuļeg la kukuruḑ, druźiļi marĭ lapîd într-o parće, da pabir în alta — kad berem kukuruz, dobre klipove bacam na jednu stranu, a pabirak na drugu [Zvizd] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5949 | pastrăv | păstrăv | шкрипавац | pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) škripavac (Agaricus ostreatus) ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javoru ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jelo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5332 | Pobražîmĭa | Pobreajen | Преображење | Pobražîmĭa (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2128 | pribuoĭ | priboi | здравац | pribuoĭ1 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) zdravac (Geranium macrorrhizum) ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasa [Hom] ◊ pribuoĭu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava) [Por.] ◊ pribuoĭu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2167 | ramńik | coada-șoricelului | хајдучка трава | ramńik (mn. ramńiś) [akc. ramńik] (i. m.) — (bot.) hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) ◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolesti ◊ đemult ku ramńiku a vinđikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranu ♦ sin. ĭarba-uoilor — ovčja trava (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3119 | skubikur | scobituri | шипурак | skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) šipurak (Rosa canina) ◊ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — šipurak je divlja ruža ◊ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — plod šipurka je šipak, i bere se za čaj ◊ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenje ♦ sin. măśiĭaș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3121 | skubikură | măceașă | шипак | skubikură (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) šipak, plod šipurka ◊ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — šipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreo ◊ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — šipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaj [Por.] ∞ skubikur | | [Vidi] |
|
|
|
| 6275 | suomină | sabină | сомина | suomină [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) somina (Juniperus sabina) ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2805 | surśiel | surcea | шибљика | surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3281 | talpa gîșći | talpa gâștii | тушањ | talpa gîșći [akc. talpa gîșći] (sint.) — (bot.) tušanj (Portulaca oleracea) ◊ talpa gîșći ĭe buĭađe kare dă đarîndu pi lînga kasă, șî nuoĭ o kuļeźim ka mînkarĭe đi puorś — tušanj je biljka koja raste svuda oko kuće, i mi je beremo kao hranu za svinje [Por.] ♦ dij. sin. ĭarbă grasă (Prahovo) [Kmp.]∞ talpă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2090 | troskațîăl | troscoţel | троскот | troskațîăl (mn. troskațîăĭ) [akc. troskațîăl] (i. m.) — (bot.) troskot, troskavac, oputina, ptičja trava (Polycnemum arvense) ◊ troskațîălu ĭe ĭarbă porśiaskă kî măĭ mult sa kuļiaźe đi puorś, iĭ ăl manînkă ku slastă — troskot je svinjska trava jer se najviše bere za svinje, one ga jedu u slast [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4108 | urḑîkă | urzică | коприва | urḑîkă (mn. urḑîś) [akc. urḑîkă] (i. ž.) — (bot.) kopriva (Urtica) ◊ unđe ći muśkă urḑîka, ustură ka kînd ć-a pîrļit karbuńiļi — gde te ožari kopriva, peče kao da te je oprljio žar ◊ urḑîka sa kuļaźe primovara — kopriva se bere u proleće ◊ kînd ažung urḑîśiļi, lumĭa skapă đi fuame — kad stignu koprive, ljudi uteknu od gladi ◊ ḑamă đi urḑîś — čorba od koprive ♦ up. urḑîkă muartă [Por.] | | [Vidi] |
|
|