| Reč blană u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 5712 | blanuță | blănuță | дашчица | blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană | | [Vidi] |
|
|
|
| 1576 | blańiu | pleoștit | пљоснат | blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — pljosnat; ravan kao daska ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — ravan kao daska, bez ijednog čvora ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— mrtav pijan leži pljoštimice u blatu ◊ pus blańiuluĭ — položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncu (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupu [Por.] ∞ blană | | [Vidi] |
|
|
|
| 834 | boșćină | boștină | воштина | boșćină (mn. boșćiń) [akc. boșćină] (i. ž.) — voština, ostatak prilikom topljenja i ceđenja voska ◊ śară puțînă, da boșćină multă — voska malo, a voštine mnogo [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 720 | brăśinar | brăcinar | учкур | brăśinar (mn. brăśinarĭ) [akc. brăśinar] (i. m.) — 1. učkur, uzica, svitnjak, gaćnik, pojas ◊ brăśinarĭu ĭe un ițuoń ku kare s-a ļegat śuariśi — „bračinar” je kanap kojim su se vezivale pantalone ♦ sin. înśingatuare [Por.] 2. ♦ dij. var. braśinarĭ (mn. brăśinarĭe) — a. prečaga, prečka ◊ ușă ku triĭ braśinarĭe — vrata sa tri prečke ◊ blană đi masă fakută ĭe ku braśinarĭe — daska sofre spojena je prečagama b. spojnica ◊ braśinarĭ la kuarńiļi pluguluĭ ĭe laćiță, ore verźauă, karĭe ļi-nțîpeńașće șî ļi țîńe la masură — spojnica na drvenim ručicama pluga je poprečna daščica, ili šipka, koja vezuje i učvršćuje ručice [Crn.] ∞ braśiră | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4231 | țițăĭkă | ţiţeică | љуљашка | țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1181 | daltă | daltă | длето | daltă (mn. dîălț) [akc. daltă] (i. ž.) — (tehn.) dleto, oruđe za izradu žljebova u drvetu ◊ ku dalta sa faśe skobitură în blană — dletom se dubi rupa u dasci [Crn.] ◊ dalta mi s-a-ntîmpit, trîabe s-o askut — dleto mi se otupelo, treba da ga naoštrim ◊ daltă đi ļiemn — drveno dleto ◊ daltă đi fĭer — gvozdeno dleto [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2125 | frasîn | frasin | јасен | frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1805 | frekatuor | frecător | трљач | frekatuor (mn. frekatuorĭ) [akc. frekatuor] (i. m.) — 1. trljač, predmet kojim se trlja ◊ ĭară vrunđiva mi s-a pĭerdut frekatuorĭu, dakă no-l gasîăsk, o sî frĭek ku mîń-ļi guaļe păn’ ma ĭa draku — opet mi se negde zagubio trljač, ako ga ne nađem, trljaću golim rukama do me ne odnese đavo 2. (zast.) radnik na trljanju konoplje ◊ ĭerĭa lume sarakă, kare mĭerźa đi la kasă la kasă ku o blană, șî frĭeka la kîńipă, skoća samînța pănă nu sa murĭaḑă kîńipa; ļa ḑîs frekatuorĭ — behu siromašni ljudi, koji iđaše od kuće do kuće sa jednom daskom, i trljaše konoplju, odvajaše seme pre potapanja; zvali su ih „trljači” (Jasikovo) [GPek] ∞ freka | | [Vidi] |
|
|
|
| 2454 | furkă đi tuors | Furcă de tors | преслица | furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) „račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2661 | gruos | gros | дебео | gruos1 (gruasă) (mn. gruoș, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) debeo ◊ ļiemn gruos — debelo drvo ◊ blană gruasă — debela daska ◊ ață gruasă — debeo konac 2. (za tečnost) gust ◊ lapće gruos — gusto mleko 3. (za zvuk) dubok ◊ glas gruos șî spîrćiguos — dubok i rapav glas 4. (psih.) a. tvrdokoran, neosetljiv ◊ gruos đi kap — tvrdoglav; tup b. bezosećajan ◊ gruos đi obraz — tvrd na obrazu 5. (za bogatstvo) (pej.) bogat ◊ gruos la pungă — ima debeo novčanik ♦ supr. supțîre [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5986 | înkĭegat | închegat | сасирен | înkĭegat (înkĭegată) (mn. înkĭegaț, înkĭegaće) [akc. înkĭegat] (prid.) — sasiren, zgrušen, gust ◊ sînźiļi înkĭegat s-a uskat pi blană — sasirena krv osušila se na dasci [Por.] ∞ kĭag | | [Vidi] |
|
|
|
| 6300 | kingă | chingă | колан | kingă (mn. kinź) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. kolan, pojas; kaiš ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konja ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) prečaga ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila koliba [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2982 | lat | lat | широк | lat (lată) (mn. laț, laće) (prid.) — (za površi) širina ◊ blană lată žumataće đi mĭetîr, da đi lungă, ḑîaśe — daska široka pola metra, a dugačka deset ◊ kît ĭe śeva đi lat, s-a mîsurat vrodată ku palma, șî s-a spus: o palmă đi lat, doă pălmĭ ... — koliko je nešto široko, merilo se nekada dlanom, pa se govorilo: jedan dlan širine, dva dlana ... ◊ lat ku larg nuĭe tuot o masură: đi lațîmĭa pînḑî or a blăńi, sa ḑîśe „lat”, da đi larźimĭa drumuluĭ, or alu gaura vasuluĭ, sa ḑîśe „larg” — „lat” i „larg” nisu iste mere: za širinu platna ili daske, kaže se „lat”, a za širinu puta, ili otvora nekog suda, kaže se „larg” ♦ supr. îngust ♦ up. larg [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4925 | laviță | laviță | полица | laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) polica za sudove ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za vodu ◊ uńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuoșu muori — neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog koša [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6321 | patrat | pătrat | четвртаст | patrat (patrată) (mn. patraţ, patraće) [akc. patrat] (prid.) — (tehn.) četvrtast ◊ kînd ĭe o blană taĭată đîn patru părț, da tuaće părțîļi sînt la masură tuot una, sa spuńe kî ĭe blana patrată — kad je daska isečena na sa četiri strane, a sve strane su jednake po meri, kaže se da je daska četvrtasta [Por.] ∞ patru | | [Vidi] |
|
|
|
| 4322 | primĭeḑ | primez | преграда | primĭeḑ (mn. primĭeḑurĭ) [akc. primĭeḑ] (i. s.) — 1. (tehn.) pregrada ◊ sanduku ku fańină avut primĭeḑ đi blană, kare a đisparțît fańina đi grîu đ-a đi kukuruḑ — sanduk sa brašnom imao je pregradu od daske, koja je razdvajala pšenično od kukuruznog brašna ◊ koļiba avut un soboćeu đi žuokurĭ, tata pi urmă a dozîđit un primĭeḑ ș-a fakut doă odăĭ măĭ miś — koliba imala je jednu sobetinu za igranke, otac je posle dozidao pregradu i napravio dve manje prostorije 2. (anat.) međica kod žene (perineum) ◊ primĭeḑu la muĭare ĭe karńa întra gaura pižđi șî gaura kuruluĭ — međica kod žene je tkivo između vaginalnog zida i debelog creva ◊ a fuost uom sîrbaćik, a-npuļit vro fećiță șî ĭ-a rupt primĭeḑu — bio je divljak, silovao je neku devojčicu i pocepao joj međicu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2929 | skurtat | scurtat | скраћен | skurtat (skurtată) (mn. skurtaț, skurtaće) [akc. skurtat] (prid.) — skraćen ◊ are o blană, skurtată pi masura lu vrakńiță, ama nu șćiĭe unđe a puso — ima jednu dasku, skraćenu po meri kapije, ali ne zna gde je ostavio ◊ grĭeu bolnau, vĭađe șî ĭel kî ĭe traĭu luĭ skurtat — teško bolestan, vidi i sam da mu je život skraćen ♦ supr. lunźit [Por.] ∞ skurta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2753 | spinćikatură | spintecătură ? | расцеп | spinćikatură (mn. spinćikaturĭ) [akc. spinćikatură] (i. ž.) — rascep, uzdužna napuklina, naprslina ◊ sa vĭađe o spinćikatură în blană, trăbe ļipită să nu krîape đi tuot — vidi se napuklina na dasci, treba da se zalepi dok ne pukne skroz ♦ var. spinćekatură [Por.] ∞ spinćika | | [Vidi] |
|
|
|
| 5188 | strapuns | străpuns | прободен | strapuns (strapunsă) (mn. strapunș, strapunsă) [akc. strapuns] (prid.) — proboden, probušen ◊ gaura-n blană n-a fuost strapunsă đi tuot — rupa u dasci nije bila skroz probušena [GPek] ∞ strapunźe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5185 | străbaća | străbate | пробити | străbaća (ĭuo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ◊ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ◊ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3481 | śerk | cerc | обруч | śerk (mn. śerkurĭ) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) obruč ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — svaki obruč je okruglog oblika ◊ un fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kaci ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šina 2. (geom.) krug ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizu — kad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testerom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3037 | vargă | vargă | трака | vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4219 | zîdańiță | baniţă | зиданица ? | zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|