Reč boznakît - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
839  boznakît  boznacât ?  богзнаколки  boznakît (boznakîtă) (mn. boznakîț, boznakîće) [akc. boznakît] (prid.) — (dosl.) „bog zna koliko”, izraz za nešto što ima neodređeno veliku meru ◊ a veńit un uom, boznakît đi mare — došao je jedan ogroman čovek ◊ a luvat o palugă boznakîtă, ș-a-nśeput sî bată — dohvatio je jednu veliku motku, i počeo da bijeboznakît đi kînd ăl așćet — dugo ga čekam (sam bog zna koliko) ♦ / bozna < srb. „bog zna ” + kît — vl. „koliko” ♦ var. buoznakît, buznakît [Por.] [Vidi]

Reč boznakît u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
770  astal  astal  астал  astal (mn. astaļe) [akc. astal] (i. m.) — astal, sto ◊ șeḑ la astal să śinăm — sedi za sto da večeramo ◊ puńe koļașa pe astal — stavi kačamak na sto ♦ sin. masă [Crn.] ♦ (demin.) astaluțstočić ♦ (augm.) astaluoń ◊ mĭ-a fakut tișleru un astaluoń boznakît, în trîabe đi prazńik — napravio mi je stolar jedan ogroman sto, treba mi za slavu ◊ astal đi ļiemn — drveni sto ◊ astal đi kuĭnă — kuhinjski sto ◊ astal đi kopiĭ — dečji sto ◊ astalu đi sufļit — sto koji se kao deo zagrobne opreme, namenjuje pokojnicima [Por.]   [Vidi]

919  blîgoslovi  blagoslovi  благословити  blîgoslovi (ĭuo blîgoslovĭesk, ĭel blîgoslovĭașće) [akc. blîgoslovi] (gl. p.) — blagosloviti, dati blagoslov 1. dati dozvolu za izvršenje neke radnje ◊ ma blîgoslovi sî pļek la drum — blagoslovio me je da krenem na put 2. zahvaliti se za neko delo; pohvaliti nekoga za nešto ◊ ma blîgoslovi boznakît pintru lukru śe l-am gaćit așa ĭuta — blagosiljao me je bogzna koliko, zbog posla koji sam svršio tako brzo [Por.]   [Vidi]

598  burćikanuos  burduhănos  трбушаст  burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanuoș, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — trbušast, koji ima veliki trbuh ◊ dukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — naš dućandžija je prilično trbušast ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakîttrbast čovek, ima ogroman stomak [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.]  [Vidi]

860  bușńak  bușneac  прашина  bușńak (mn. bușńakurĭ) [akc. bușńak] (i. ž.) — prašina ◊ s-a fakut bușńak ka la mașîna đi traĭrat — digla se prašina kao na vršidbi ◊ kum nu ći îńakă atîta bușńak? — kako te ne guši tolika prašina? ♦ sin. pulbîr [Crn.] ♦ dij. var. bușînariĭe [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe ◊ batu vîntu, șî rîđikă bușnariĭe boznakîtă — dunu vetar, i podiže ogromnu prašinu [Por.]   [Vidi]

2673  kapușă  căpușă  крпељ женка  kapușă (mn. kapușurĭ) [akc. kapușă] (i. ž.) — (ent.) krpelj ženski ◊ kapușa ĭe kîrśuabă muĭerĭaskă, kare suźe sînźe, șî sa unflă boznakît„kapuša” je ženka krpelja, koja siše krv, i naduva se bogznakoliko ◊ kapușa traĭașće pin ĭarbă, înviĭe đin uauă învăluiće în panžîn, ka omida — krpelj živi u travi, rađa se iz jajašca koja su uvijena u paučinu, kao gusenica ♦ up. grapiță, kîrśuabă [Por.]  [Vidi]

3026  morśilarĭ  mocirlari  блатиште  morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — blatište, blatno mesto ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakîtvoda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatište [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șće (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașće  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź