| Br | | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 400 | brukă | brucă | шиљак | brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
|
|
| Reč brukă u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 1021 | țapă | ţeapă | стожер | țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. stožer ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stog ♦ sin. brukă (Tanda) 2. os, osje, bodljika na klasu žitarica ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još duže [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredini ♦ (augm.) țapuoń [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1019 | țaruș | ţăruș | шиљак | țaruș (mn. țarușurĭ) [akc. țaruș] (i. m.) — 1. šiljak, trn, bodlja ◊ am mĭers điskulț, șî ma-nbrukat într-un țaruș đi spińe — išao sam bos, i naboo sam se na jedan šiljak od trna 2. patrljak, ostatak posečene ili slomljene grane, ili kukuruzovine ◊ đin kîta s-îm skuată uoki un țaruș đin krĭangă frîntă — umalo da mi izbije oči patrljak jedne slomljene grane [Crn.] ♦ dij. sin. spińe, brukă ◊ krĭanga alu spińe pļină ĭe đi țarușă — trnova grana puna je bodlji [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
| 2525 | ļetkă | letcă | летка | ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4703 | sîtă | sită | сито | sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — sito 1. sito za brašno ◊ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašno 2. mreža za sejanje ◊ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni ram ◊ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilom ♦ sin. śur ♦ up. sîta ḑîńi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4687 | snuop | snop | сноп | snuop (mn. snuopĭ) (i. m.) — snop, svežanj ◊ snuopu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri ◊ pănă nu sa karat la are, snuopi s-a grîmađit în krîstină — dok se nisu vozili na gumno, snopovi su bili sadenuti u krstine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3478 | śokîrdar | călău | џелат | śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) (i. m.) — (zast.) dželat ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la Turś ka śokîrdarĭ — između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželati ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — dželati su ljudima odrubljivali glave ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplaše ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă Turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — dželati su ljudima sekli i noseve i uši, ako su Turci tako presudili za neku krivicu [Mlava] ∞ śukîrći | | [Vidi] |
|
|