| Reč buśim u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 777 | bușćan | buștean | пањ | bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4927 | kîpațînă | căpățînă | главчина | kîpațînă (mn. kîpațîń) [akc. kîpațînă] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) glavčina ◊ kîpațîna la ruata đi kar — glavčina na kolskom točku ◊ kîpațîna la ruata muori — glavčina na vodeničnom vitlu [Por.] ♦ sin. buśim [Mlava] 2. (demin.) (bot.) glavica ◊ kîpațîna đi varḑă — glavica kupusa 3. (fig.) (pej.) tupoglavac, glupak ◊ kîpațînă ĭe kopil kare ĭe tare đi kap, șă grĭeu înțaļaźe — tupoglavac je dete koje je tvrdoglavo i teško shvata [Por.] ∞ kap | | [Vidi] |
|
|
|
| 4930 | kostîș | costiș [Mold.] | кос | kostîș (kostîșă) [akc. kostîș] (prid.) — (o položaju) kos, iskošen, nakošen; nagnut ◊ klańa ĭe grîmađită kostîș, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — plast je koso sadenut, ima da padne čim dune neki jači vetar [Por.] ◊ kuń dă ļemn sa baće kostîș lînga tuată lopețauă în buśimu lu ruata muori — drveni klin nabija se koso pored svake lopatice na glavčini vodeničnog točka (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ kuastă2 | | [Vidi] |
|
|
|
| 2215 | muară | moară | воденица | muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici ◊ (ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|