| Reč buśin u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 664 | beļi | beli | белити | beļi (ĭuo beļiesk, ĭel beļiașće) [akc. beļi] (gl. p.) — 1. beliti, činiti belim; bojiti u belo ◊ ĭa ĭe la rîu đi đesńață, beļiașće pînḑa — ona je na reci od jutros, beli platno 2. guliti, drati, skidati koru ili kožu; čistiti od kore ◊ beļiașće bîtu đi alun, să-l đa đi pomană la-l muort — guli leskov štap (čisti ga od kore), da bi ga na daći nemenio pokojniku ◊ beļiașće ćiĭu, să fakă buśin — guli lipu da napravi rikalo 3. označavati, obeležavati ◊ beļiașće ļiamńiļi-n padure, însamnă otaru — obeljuje stabla u šumi, označava među 4. (fig.) stradati, doživljavati neprijatnost, nadrljati; ◊ beļiașće pula — „guli” kurac 5. (fig.) buljiti, napadno gledati ◊ đi źaba atîta beļieșć uoki-n muĭarĭa-ĭa, nuĭe ĭa đi ćińe — džaba buljiš u tu ženu, nije ona za tebe 5. (fig.) slepiti, gubiti vid ◊ numa beļieșć uoki ku atîta śećit la viđiarĭe slabă — samo slabiš vid sa tolikim čitanjem uz slabo svetlo [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 780 | buśauă | bucea | наглавак | buśauă (mn. buśĭaļe) [akc. buśauă] (i. ž.) — (tehn.) naglavak, mufna, čaura, obruč, cev a. metalni obruč na drvenoj glavčini kolskog točka ◊ buśaua ĭe fakută đi kovaś, ka un ińel đi fĭer — „bučava” je nalik na gvozdeni prsten, koji su izrađivali kovači b. drveni pisak na rikalu ◊ buśaua la buśin sa faśe đin suok, kî ĭel ĭe îngăurit gata — pisak za rikalo pravi se od zove, jer ona već ima gotovu rupu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1525 | ćiĭ | tei | липа | ćiĭ1 (mn.) (i. m.) — (bot.) lipa, (tilia platyphyllos) ◊ ćiĭu mirusă frumuos — lipa lepo miriše ◊ đin lubarĭ đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipovog debla pastiri prave rikalo [Por.] ♦ dij. var. ćeĭ [Crn.] ♦ dij. var. ťiĭ [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6320 | mîzgă | mâzgă | меzгра | mîzgă [akc. mîzgă] (i. ž.) — (bot.) mezgra, biljni sok (Succus arboris), beljika ◊ buśinu sa faśe đin kuažă đi ćiĭ kînd ĭe ćiĭu în mîzgă — bušin se pravi od lipove kore kad je lipa u mezgri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4705 | skuarță | scoarță | кора | skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) kora drveta ◊ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju ◊ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo ♦ sin. kuažă ◊ (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.] ◊ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|