| Reč buș u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 2627 | ańi | inele anuale | годови | ańi (mn.) (i. ž.) [akc. ańi] — (bot.) godovi; god, znak godišnjeg rasta debla drveta u širinu, godišnji prsten ◊ numarăm ańi lu ļiemn đi pi bușćanu luĭ — brojimo godine drveta sa njegovog panja [Por.] ∞ an | | [Vidi] |
|
|
|
| 1546 | buș | floricele | кокице | buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 777 | bușćan | buștean | пањ | bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1562 | bușćoruagă | boșorog | страћара | bușćoruagă (mn. bușćoruaźe) [akc. bușćoruagă] (i. ž.) — straćara, oronula kuća ◊ bușćoruagă ĭe koļibă batrînă, urńită — straćala je stara oronula kuća (Tanda) [Por.] ♦ up. bușćuruog [Crn.] ◊ bușćoruog, koļibă batrînă, spartă, în kare traźe în toaće părțîļi — stara oronula koliba, u kojoj duva na sve strane (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 987 | bușćuruog | bușciorog ? | вир | bușćuruog (mn. bușćuruogurĭ) (i. m.) — vir, duboko mesto u potoku ili reci ◊ la Ćimuok ĭastă mulće bușćuruogurĭ marĭ, buńe đi skaldat — na Timoku ima mnogo velikih virova, dobrih za kupanje [Crn.] ♦ up. bușćoruagă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 860 | bușńak | bușneac | прашина | bușńak (mn. bușńakurĭ) [akc. bușńak] (i. ž.) — prašina ◊ s-a fakut bușńak ka la mașîna đi traĭrat — digla se prašina kao na vršidbi ◊ kum nu ći îńakă atîta bușńak? — kako te ne guši tolika prašina? ♦ sin. pulbîr [Crn.] ♦ dij. var. bușînariĭe [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe ◊ batu vîntu, șî rîđikă bușnariĭe boznakîtă — dunu vetar, i podiže ogromnu prašinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 778 | buśim | bucium | главчина | buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) glavčina kolskog točka ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kola [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. panj ◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 676 | buturuagă | buturugă | пањ | buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — panj; glavčina [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senom ♦ dij. sin. bușćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 857 | bușînariĭe | bușneác | прашина | bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak | | [Vidi] |
|
|
|
| 3079 | frînźe | frânge | ломити | frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4989 | ivenk | vâslă | евењка | ivenk (mn. ivenkurĭ) [akc. ivenk] (i. s.) — (bot.) evenjka, venjka ◊ ivenk sa kĭamă krĭenguța đi viĭe ku doĭ-triĭ strugurĭ, taĭată đin bușćan șî atîrnată supt strĭeșînă sî sa ușće đi ĭarnă — evenjka je grančica sa dva-tri grozda, odsečena iz čokota i stavljena pod strehu da se suši za zimu [Por.] ♦ dij. sin. vîzlă [Tim.] ∞ vîzlă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3489 | kar đi buoĭ | car de boi | воловска кола | kar đi buoĭ (sint.) — (tehn.) volovska, zaprežna kola ◊ đe mult n-a fuost kasă fara kar đi buoĭ, da akumă kare ăl măĭ are, la fîrbuit, la kićit ku fluorĭ șă-l țîńe đi frumoșață în avļiĭa kășî — nekada nije bilo kuće bez volovskih kola, a sada ko ih još ima, ofarbao ih, okitio cvećem i drži ih kao ukras u dvorištu kuće ◊ karîļi đi buoĭ a skimbat trakturu — zaprežna kola zamenio je traktor ◊ atîrnat în vrun bușćan, ș-a rîsturnat karu pļin đi fîn — zakačio neki panj, i preturio kola puna sena [Por.] ∞ kara | | [Vidi] |
|
|
|
| 3781 | kokodań | floricele | кокице | kokodań [akc. kokodań] (i. m.) ● v. buș1 [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3780 | kokuoș | floricele | кокице | kokuoș2 [akc. kokuoș] (i. m.) ● v. buș1 [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3782 | śubenśi | floricele | кокице | śubenśi [akc. śubenśi] (i. m.) ● v. buș [Pad.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4223 | śulpan | ciolpan | пањ | śulpan (mn. śulpań) [akc. śulpan] (i. m.) — (bot.) panj, krnjak ◊ śulpanuĭe bușćan kare a ramas în pomînt kînd s-a taĭat or a kaḑut ļemnu — panj je deo drveta koji je ostao u zemlji kad je stablo oboreno ili posečeno ♦ sin. bușćan ♦ up. śuplańeț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5457 | tulpină | tulpină | стабло | tulpină (mn. tulpiń) [akc. tulpină] (i. ž.) — (bot.) stabljika ◊ tulpină ĭe vorba rară, însamnă numa bușćanu đi viĭe — tulpina je retka reč, označava samo stablo vinove loze ♦ sin. bușćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|