| Reč buată u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 793 | boruos | baros | маљ | boruos (mn. boruasă) [akc. boruos] (i. s.) — 1. malj, veliki i težak gvozdeni čekić ◊ ku boruosu sa sparg tutuśi aĭ tarĭ — maljem se cepaju tvrdi panjevi 2. (fig.) tupav i priglup čovek ◊ (antr.) Boruos — „Tupavko", pogrdan nadimak za tvrdoglave i priglupe ljude [Por.] ∞ buată | | [Vidi] |
|
|
|
| 923 | buzdugan | buzdugan | буздован | buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — buzdovan 1. srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškom ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavu (iz nar. prip.) 2. (zast.) močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhu ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavi 3. (fig.) tup i glup čovek ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njima 3. (fig.) muški polni organ (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja! ♦ sin. maśukă, buată [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 53 | đestul | destul | доста | đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6306 | maśukă | măciucă | мочуга | maśukă (mn. maśuś) [akc. maśukă] (i. ž.) — močuga, tojaga, batina ◊ maśukă ĭe bît gruos la un kap — močuga je štap zadebljan na jednom kraju ♦ sin. buată, buzdugan[Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3267 | omeńi | omeni | уљудити | omeńi (ĭuo ma omeńiesk, ĭel sa omeńiașće) [akc. omeńi] (gl. p. ref.) — uljuditi, očovečiti, učiniti ljudskim, moralnim, poštenim i sl. ◊ așa uom sîrbaćik nuĭe-n lumĭa întrĭagă, n-o-l măĭ omeńi ńima, numa vro buată grĭa — takvoga divljaka nema u celom svetu, niko ga ne uljudi, sem neke teške motke [Por.] ∞ uom | | [Vidi] |
|
|
|
| 2688 | pivă | piuă | лочка | pivă2 (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) ločka, breov; kočnica ◊ piva đi kar ĭe un tutuk skobit kît ĭe larźimĭa alu șîna lu ruata karuluĭ, șî ku ĭa sa înpĭađikă karu kînd mĭarźe-n vaļe, înkarkat ku tovar grĭeu — ločka je jedan trupac izdubljen za širinu šine kolskog točka, kojim se koče kola kada pod teškim teretom idu nizbrdo ◊ piva la vîr are o buată, đi kare sa ļagă lanțu ku un kîpatîń, da ku alalalt lanțu ĭe ļegat đi ruda karuluĭ — ločka ima na vrhu jednu budžu, o koju je vezan lanac jednim krajem, a drugim je lanac vezan za kolsku rudu ◊ piva astîḑ sa faśe đi fĭer, șî fînka karurļi đi buoĭ gata s-a pĭerdut, akuma sa puńe la prikoļița đi traktur — ločka se danas pravi od metala, i pošto su se zaprežna kola gotovo izgubila, sada se stavlja na traktorsku prikolicu (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă ◊ la nuoĭ nuĭe kunoskută vuorba „pivă”, aĭa la nuoĭ sa kĭamă pĭađikă — kod nas nije poznata reč „piva”, kod nas se to zove kočnica (Jasikovo) [GPek], pĭađikă (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. oprituare (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. înpeđekatuare (Kladurovo), păpuk dă kar (Ranovac), papuk dă roată dă kar (Bošnjak, Mlava) [Mlava], papuk dă kar (Isakovo) [Mor.] ◊ papuku s-a pus la ruata dă kar kînd a mĭers ku karu pră pripor învale, să inpĭađiśe karu, să nu ĭa mau — ločka se stavljalala na kolski točak kad se kolima išlo nizbrdo, da zakoči kola, da ne uhvate maju (Vrbnica, Pomoravlje) [Pom.] ∞ pĭađikă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2137 | skaĭ | scai | чкаљ | skaĭ (mn. skaĭeț) [akc. skaĭ] (i. m.) — (bot.) čkalj (Onopordon acanthium) ◊ skaĭu ĭe buĭađe spinuasă, la vîr are skaĭeće, o buată ku muoț bilovink — čkalj je bodljikava biljka, na vrhu ima čkalju, glavicu sa ružičastom ćubom ♦ var. sin. skaĭeće, skaĭaće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5067 | śapa śuarilor | ceapa-ciorii | врањи лук | śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6392 | tîrfă | târfă | стомак | tîrfă (mn. tîrfe) (i. ž.) — (anat.) 1. želudac, stomak ◊ ma duare tîrfa; mi sa umflat tîrfiļi — boli me stomak; naduo mi se stomak 2. iznutrica ◊ kînd îț zdau o buată, o să vĭerș burta ku tîrfîļi ku tuot — kad te mlatnem motkom, ima da ispovratiš stomak zajedno sa iznutricom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4965 | uală | oală | грне | uală (mn. uaļe) [akc. uală] (i. ž.) — grne, glineni lonac ◊ uala ĭe vas đi pomînt đi fĭert la fuok, larg la burtă șă strîmt la gură, ku o manușă đ-oparće đi țînut — grne je glineni sud za kuvanje na vatri, širokog trbuha i uskog otvora, sa jednom drškom sa strane za držanje ◊ în uală sa fĭarbe ļegumĭa — u grnetu se kuva čorba [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|