| Reč butuoń u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 562 | bautură | băutură | пиће | bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2214 | buduruoĭ | buduroĭ | бадањ | buduruoĭ (mn. buduruaĭe) [akc. buduruoĭ] (i. s.) — (tehn.) badanj, veliki šuplji trupac kroz koji voda pada na vodenički točak (РечникМС1) ◊ buduruoĭu la muară a fuost fakut đin butuarkă đi gorun, kare morarĭu adîns a katato ș-a gasîto pi padurĭe — vodenični badanj bio je napravljen od gorunove šupljike, koju je vodeničar posebno tražio i nalazio u šumi (Tanda) [Por.] ◊ buduruoĭu a fuost tare grĭeu đi gasît în padurĭe — badanj je bilo jako teško naći u šumi (Topla) [Crn.] ♦ sin. butuoń (Rudna Glava), butuoĭ (Crnajka) [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
| 3784 | butoĭ | butoi | буре | butoĭ [akc. butoĭ] (i. s.) ● v. butuoń [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1063 | țîșńi | ţâșni | шикљати | țîșńi (ĭuo țîșńesk, ĭel țîșńașće) [akc. țîșńi] (gl.) — šikljati, izbijati u mlazu ◊ sari śĭepu, șî đin butuoń țîșńi vinu — izbi čep, i iz bureta šiknu vino [Crn.] ◊ lukraĭ pi-n zapușală mare, pănă nu-m țîșńi sînźiļi pi nas — radio sam po elikoj vrućini, dok mi krv nije šiknula iz nosa ◊ kopiļe, dakă ći măĭ prind kă furĭ, o să ći bat pănă kakățî nu va țîșńi đin ćińe — dete, uhvatim li te još jednom u krađi, ima da te bijem dok govna ne budu šiknula iz tebe ♦ sin. bîșńi [Por.] ∞ țîș! | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1202 | dauagă | doagă | дуга | dauagă (mn. dauoź) [akc. dauagă] (i. ž.) — duga, savijena daska od koje se gradi bure, bačva ◊ butuońo-sta ĭe fakut đin dauoź đi gorun — ovo bure je napravljeno od hrastovih duga [Crn.] ◊ uomu kare a lukrat la dauoź la kĭemat „dogarĭ” — čovek koji je izrađivao duge, zvao se „dogar” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1547 | đinuntru | dinăuntru | изнутра | đinuntru [akc. đinuntru] (pril.) — iznutra, sa unutrašnje strane ◊ a tunat în butuoń, să-l kurîță đinuntru — ušao je u bure da ga očisti iznutra ♦ / đi + înuntru ♦ supr. đinafară [Por.] ♦ var. đinluntru [Crn.] ∞ înuntru | | [Vidi] |
|
|
|
| 3311 | fofĭaḑă | fofeze | крило | fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2213 | gaļețuĭkă | găleţușă | ципун | gaļețuĭkă (mn. gaļețuĭś) [akc. gaļețuĭkă] (i. ž.) — (zast.) (tehn.) cipun, cifun, manja cev, šupalj drveni trupac koji se uglavljuje u kablinu na dnu vodeničkog badnja kada treba da se umanji protok vode koja bije u vitlo ◊ gaļețuĭka ĭe o țauă tolśerată la butuońu đi muară — cipun je levkasta cevka na vodeničnom badnju ◊ gaļețuĭkă sa skobĭașće ku o skuabă adînsă kare sa kĭamă gin — cipun se dubi jednim posebnim dletom koje se zove gin ♦ / (demin.) < gaļiată = gaļ[iată] + -ețuĭkă [Por.] ∞ gaļiată | | [Vidi] |
|
|
|
| 2212 | gaļiată | găleată | кабао | gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3012 | garđin | gardin | жљеб | garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard | | [Vidi] |
|
|
|
| 3011 | garđinarĭ | gardinar | подуторањ | garđinarĭ (mn. garđinari) [akc. garđinarĭ] (i. m.) — (tehn.) podutoranj, podutor; obeleživač utora ◊ garđinarĭu ĭe alatu lu pintărĭ đi însamnat žgĭabu la butuoń — podutoranj je pinterski alat za obeležavanje žljeba na buretu ◊ pi sîmnatura garđinarĭuluĭ sa skobĭașće žgĭab, în kare sa bagă fundu butuońuluĭ — po tragu podutora dubi se utor, u koji uleže buretovo dance [Por.] ∞ gard | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3884 | goļi | goli | празнити | goļi (ĭuo goļesk, ĭel goļașće) [akc. goļi] (gl. p. ref.) — prazniti, izbacivati sadržaj ◊ a baut rakiu tuata ĭarna, șî butuońu s-a goļit — pili su rakiju cele zime, i bure se ispraznilo ◊ saku nu sa goļașće sîngur — džak se ne prazni sam [Por.] ∞ guol | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6040 | lăkomiță | zăgaz ? | устава | lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
| 2215 | muară | moară | воденица | muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici ◊ (ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4914 | ruata muori | roata morii | воденични точак | ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
| 4906 | śutură | ciutură | каблина | śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
| 5734 | tośi | toci | точити | tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4948 | vas | vas | суд | vas (mn. vasă) (i. s.) — sud, posuda ◊ Rumîńi aĭ batrîń, kare a trait în borđiĭe, n-avut mulće vasă — stari Vlasi, koji su živeli u zemunicama, nisu imali mnogo sudova ◊ ĭastă vasă đi fakut mînkarĭa șî vasă đi mînkat, vasă đi apă șă đi spalat, șă vasă đi muls șă đi fakut brînḑă — ima sudova za spremanje jela i sudova za jelo, sudova za vodu i pranje, i sudova za mužu i pravljenje sira ◊ (kal.) la Marța vasîlor s-a spalat tuaće vasurļi în kasă ku ļeșîĭe — na Čisti utorak prali su se svi sudovi u kući ceđom [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6464 | vîlvă | vâlvă | здухаћ | vîlvă (mn. vîlve) (i. ž.) — (demon.) ① zduhać, vedogonja ◊ vîlvă ĭe o insă omeńiaskă pućarńikă kare, kînd ĭe nuverĭală, sa rađikă đi pi pomînt, zbuară pi śierĭ șî puartă nuviri ku pluaĭe șă ku pĭatră — vlva je moćno ljudsko biće koje se, kad je nevreme, diže sa zemlje, leti nebom i vodi oblake sa kišom i gradom ◊ în vîlvă sa profak uamiń viĭ, saćańi aļieș đi șoĭmań, kînd trăbe să apire satu đi vro furtună, kum ĭe pĭatra, ploĭuoń or pouod — u vlvu se pretvaraju obični živi ljudi, seljaci, kad treba da se zaštiti selo od neke katastrofe, kao što je grad, provala oblaka ili poplava ◊ kare đintr-un sat o să fiĭe vîlvă, a ursat șoĭmańiļi înga în śasu nașćiri; pi tuoț aĭ aļieș șoĭmankiļi ĭ-a-nvațat să grižaskă đi bunataća lumi: pi uńi kum să grižaskă đi sînataća luor, ku đeskînćiśe șî miļiemńe, da pĭ-aĭ-lalț kum sî zbuare pi śierĭ șă đi pi țînutu satuluĭ sî stokńiaskă nuvirĭ grĭeĭ, kare vor să fakă prăpad la moșîĭa luor — ko će iz sela da bude vlva, određivale su šojmanke u času rođenja; sve izabrane, šojmanke su učile kako da brinu o dobrobiti ljudi: jedne, kako da brinu o njihovom zdravlju kroz bajalice i meleme, a druge kako da lete nebom i sa seoskog atara oteraju teške oblake, koji prete da unište njihovu imovinu ◊ pănă ĭe kuprinș ku zburatu pi śierĭ, uomu kare s-a profakut în vîlvă, ḑaśe pi pomînt a koluo unđ-a kaḑut kînd la prins vĭasta, ḑaśe amurțîț, duș; đ-așa sa ḑîśe kî ĭe luvaț đi șoĭmańe, șă ńima nu kućaḑă să-l dîrîaskă or să-l pumeńiaskă pănă sîngur nu sa-ntuarśe, or kă muare așa dus, dakă în bataĭa-ĭa pi śĭerĭ pĭare — dok je zauzet letenjem po nebu, čovek koji se preobratio u vlvu, leži na zemlji tamo gde je pao kad je primio poziv, leži bez svesti, obamro; za takvog se kaže da je obuzet šojmankama, i niko ne sme da ga pomera ili budi dok se sam ne povrati ili umre tako obuzet, ako u nebeskoj borbi izgubi život ◊ tuot satu avut vîlviļi luĭ, șă lu tuoț a fuost kunoskuće pi nume, ama uńiļi đin ĭaļe a țînut parća sîrbĭaska, ș-aparat satu ku tuota pućarĭa, da uniļi a tras în parća bugarĭaskă, ș-a vrut să-ăl zatrĭaskă, ĭară ku tuota pućarĭa — svako selo je imalo svoje vlve, i svima su bile poznate po imenu, ali neke od njih su držale srpsku stranu i branile selo svom snagom, a neke su prešle na bugarsku stranu i nastojale da selu nanesu štetu, opet svom snagom ◊ vîlva đi la urmă a Îrnaglăvi a fuost Strain A Babi Mariĭi, a trait mult șă đi vrĭamĭa lu Titu, avut koļibă la Kraku lu Draguoĭ, ku un dîlm đînđal đi koļibă; kînd ăl prind șoĭmańiļi, ĭel sa suĭe pi dîlmo-la șă zbĭară, da supt śuakă sa đeșkiđe vaļa îrnaglăvi ka tolśierĭu, șî kînd sa puńe pluaĭa ku vižuļiĭe, ku sfulđirĭe șă ku trîasńiturĭ, vîntu rupe șî kîć-o vuorbă đin zbĭaritu lu Strain, șă tuoț la-m putut auḑa kum urlă „Vasionoooooooo, muma mĭaaaa!”... „Mumoooo, mumo!” ... „Ĭo zbuor pin ćińe înkăļikat pi butuooooń!”... „Ĭuo trag nuviri dupa mińeee!” ... La urmă, butuońo-la ĭa do dat đi kap, kă a murit đi bĭare — poslednji zduhać Rudne Glave bio Stran Baba Marijin, živeo je dugo i u vreme Tita, imao je kolibu na Kraku Dragoj, iznad koje je bio jedan brežuljak; kad ga spopadnu šojmanke, on se popne na taj breg i viče, a ispod brda otvara se kao levak rudnoglavska dolina, i kad krene kiša sa olujom, sa sevanjem i treštanjem gromova, vetar kida i po neku reč iz Strainove vike, pa smo svi mogli čuti njegove urlike „Vasionoooo, majko mojaaaa”... „Majko, majkoooo” ... „Ja letim preko tebe jašući bureeee”... „Ja vodim oblake za sobom!” Na kraju mu je to bure došlo glave, jer je umro od alkohola ② demonska sila uopšte ◊ supt nume „vîlvă” nu sînt kuprinsă numa insă kare puartă nuviri, numa gata tuaće sîļiļi đi kare Rumîńi aĭ batrîń a krĭeḑut kă ĭastă pi lumĭe, fiva pi śierĭ, pi pomînt or pi supt pomînt, pi lumĭa-sta or pi lumĭa-ĭa, da aduk kumva ku insa uomuluĭ, numa ḑîna în kreḑamîntu rumîńilor n-a fuost mistakată ku vîlva pluoi, ḑînă întođiuna avut luok adîns în kreḑuto-la — pod nazivom „vlve” nisu obuhvaćena samo bića koja vode oblake (zduhaći), nego gotovo sve sile za koje su stari Vlasi verovali da postoje, bilo na nebu, na zemlji ili pod zemljom, na ovom svetu ili na onom, a koje nekako liči na ljudsko biće, samo se vila u vlaškom verovanju nije mešala sa zduhaćem, vila je oduvek u tom verovanju imala svoje posebno mesto [Por.] | | [Vidi] |
|
|