| Br | | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 1206 | dîră | dâră | бразда | dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
|
|
| Reč dîră u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 791 | borugă | borugă | вододерина | borugă (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; dolja; jarak ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerina b. korito potoka ◊ borugă mikă — mala dolja ◊ borugă adănkă — dubodolina ♦ sin. dîră 2. potok ◊ dupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napoji ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — vododerina kojom teče vode, zove se potok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3365 | kuopt | copt | печен | kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 2525 | ļetkă | letcă | летка | ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3034 | rîkabuș | răcăbuș | клизалиште | rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.] | | [Vidi] |
|
|