Reč dîrž - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
1219  dîrž  dârz  дрзак  dîrž (dîržă) (mn. dîrž, dîržă) [akc. dîrž] (prid.) — drzak, smeo ◊ prĭa mult ĭe dîrž, kî lukră aĭa śe alțî nu kućaḑă — previše je drzak, jer radi ono što drugi ne sme ♦ var. îndrîzńalńik [Crn.] ♦ dij. var. drazńit [Por.] [Vidi]

Reč dîrž u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drškadîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokopdîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

3791  drazńik  dârz  дрзак  drazńik [akc. drazńik] (prid.) ● v. dîrž [Por.]  [Vidi]

2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.]  [Vidi]

3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivnadîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ muoșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭa — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]  [Vidi]

2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri  [Vidi]

3495  rîkai  râcâi  чепркати  rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź