| 1280 | dîskaļiță | dăscăliță | учитељица | dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală | | [Vidi] |