| Reč držao u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 467 | ambarĭ | hambar | амбар | ambarĭ (mn. ambarĭe) [akc. ambarĭ] (i. s.) — ambar, drvena zgrada za zrnastu hranu ◊ în ambarĭ s-a țînut marunțîș: grîu, ovîăsk, sakară, da kukuruḑu s-a țînut în kuoș — u ambaru se držalo zrnevlje: žito, ovas, ječam, a kukuruz se držao u košu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 176 | arami | arămi | лемити бакром | arami (ĭuo aramĭesk, ĭel aramĭașće) [akc. arami] (gl.) — 1. lemiti, letovati, spajati dva metalna predmeta pomoću bakra ◊ numa țîgańi aramit bun kaldîărîļi — samo su Cigani dobro lemili bakrače 2. ukrašavati bakrom [Por.] ∞ aramă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 113 | avutuorńik | proprietar | сопственик | avutuorńik (mn. avutuorńiś) [akc. avutuorńik] (i. m.) — (zast.) sopstvenik, vlasnik, posednik; zemljovlasnik, bogataš ◊ tatamuoș a fuost tare avutuorńik, a țînut multă moșîĭe, numa dupa ratu ku mńamțî gata tuot ĭ-a luvat partizańi — pradeda je bio jak zemljovlasnik, držao je veliko manje, ali su mu posle rata sa Nemcima gotovo sve oduzeli partizani [Por.] ∞ avĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 699 | bîăl | băl | бео | bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuz — belko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, Balańeșći — Balan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 5712 | blanuță | blănuță | дашчица | blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană | | [Vidi] |
|
|
|
| 1225 | duomn | domn | господин | duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — gospodin ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — pravi se gospodin, a on je običan golja [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolom [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5460 | înžurat | înjurat | опсован | înžurat (înžurată) (mn. înžuraț, înžuraće) [akc. înžurat] (prid.) — opsovan, uvređan ◊ a kreskut slugă, đes înžurat șă-n kur, șă-n kap — odrastao je kao sluga, često psovan i u dupe, i u glavu ◊ la muĭare înžurată nu ĭ-a fuost ļesńe, kă ńima nu ĭ-a țînut parća — opsovanoj ženi nije bilo lako, jer joj niko nije držao stranu ♦ sin. suduit [Por.] ∞ sudui | | [Vidi] |
|
|
|
| 3387 | kapră | capră | коза | kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6629 | kopuoĭ | copoi | кер | kopuoĭ (mn.) (i. s.) — ker, lovački pas ◊ kopuoĭi avut numa vînatuori — kerove su držali samo lovci ◊ kînd am fuost ćinîr vînatuorĭ, am țînut o parĭake đi kopuoĭ: un kopuoĭ ku o kopuaĭkă — kad sam bio mlad lovac, držao sam par kerova: jednog kera i kerušu ♦ sin. bolđiu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5574 | kunuńiĭe | cununie | венчање | kunuńiĭe (mn. kunuńiĭ) (i. ž.) — venčanje ◊ kare s-a țînut đi rînd șă đi ađet, dupa kunuńiĭe a fakut nuntă — ko se držao reda i običaja, posle venčanja je pravio svadbu [Por.] ∞ kununa | | [Vidi] |
|
|
|
| 6438 | magarĭ | măgar | магарац | magarĭ (mn.) (i. m.) — magarac (Equus africanus asinus) ◊ magarĭu ĭe o fuarmă đi kal mik — magarac je vrsta malog konja ◊ magarĭ rar avut saćańi: lu kare a fuost drag đi kîlarit, a țînut kaĭ — seljaci se retko držali magarce, ko je voleo jahanje, držao je konje ◊ magarĭ măĭ đes a țînut Țîgańi rudari — magarce su najčešće držali Cigani koritari ◊ lumĭa a țînut kă ĭe magarĭu žuavină fara pućiare, ļenuasă șî pruastă la kap — ljudi su smatrali da je magarac slaba, lenja i glupa životinja ◊ (folk.) kînd a trăbuit să sa tragă drum nou pista vrun đal mare, sa puvestîașče kă lumĭa a-nkarkat magarĭu șî la mînat sî sa suĭe pi śuakă: pi urma luĭ a sapat drumu, kă suișu drumuluĭ atunśa a fuost măĭ poļažńik, fînka magarĭu ku tovaru a mĭers tot pi kuastă, fakînd numa koveĭe ușuară — kad je trebalo da se probije novi put uz neku veliku uzbrdicu, priča se da su ljudi tovarili magare i terali ga da se penje uz brdo: negovim tragom prokopavao se put, jer je uspon tada bivao najblaži, pošto je natovareno magare stalno išlo ukoso, praveći samo blage krivine ♦ mîgariță (i. ž.) — magarica ♦ up. mazgă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2302 | marak | marac | бедан | marak (marakă) (mn. maraś, maraśe) [akc. marak] (prid.) — bedan, veoma siromašan ◊ (u izr.) sarak-marak — jadan-bedan ◊ Tu ǐeș akuma, maǐko, sarak-marak, da la doǐ, triǐ ań kînd ći duś đ-alta držao, aǐ să fiǐ ăć-așa, muǐkă, ăć-așa! — Ti si sada, majkino, jadan-bedan, a za dve tri godine, kad odeš u drugu državu, imaš da budeš samo tako, majkino, samo tako! ♦ up. sarak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2232 | orbĭaće | năpârkă | слепић | orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5953 | parće | parte | страна | parće (mn. părț) (i. ž.) — 1. strana ◊ ńima n-a țînut parća luĭ, a ramas sîngur, saraku — niko mu nije držao stranu, ostao je sam, siroma ◊ ĭ-a dat la o parće — sklonio ga je u stranu ◊ în patru părț — četvorostran ◊ (izr.) kare taĭe, parće-ș faśe — ko deli, sebi dodeli ◊ parća stîngă, parća đirĭaptă — leva strana, desna strana 2. napolica ◊ a luvat ļivađa să kosaskă-n parće — uzeo je livadu da je kosi u napolici ♦ sin. lăturĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5273 | puod | pod | таван | puod2 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) tavan, plafon ◊ kare n-a vut ambarĭ, a țînut kukuruḑu pi puod — ko nije imao ambar, držao je kukuruz na tavanu ◊ la puod a fuost atîrnaće doă pražîń pista kare s-a țînut țuaļiļi đi skimbat — o plafon su bile okačene dve motke, preko kojih je bila prebačena nova odeća [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4460 | sigura | sigura | осигурати | sigura (ĭuo sigurîeḑ, ĭel sigurĭaḑă) [akc. sigura] (gl. p. ref.) — osigurati, obezbediti ◊ a fakut gard mare pi lînga strungă, sî sa sigurĭaḑă đi lupĭ — podigao je visoku ogradu oko tora, da se osigura od vukova ◊ s-a țînut muaļe, nu s-a sigurat kum trăbe, ș-a pĭerdut tuot — držao se labavo, nije se osigurao kako treba, pa je sve izgubio [Por.] ∞ sigurat | | [Vidi] |
|
|
|
| 4275 | Stružńiță | Strujniţă | Стружница | Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.] ∞ stružńiță | | [Vidi] |
|
|
|
| 5966 | umplut | umplut | напуњен | umplut (umplută) (mn. umpluț, umpluće) [akc. umplut] (prid.) — napunjen, ispunjen ◊ a țînut pușka umplută atîrnată-n kuń, să-ĭ fiĭe întođeuna îndamînă — držao je napunjenu pušku okačeno o klin, da mu uvek bude pri ruci ♦ var. împlut [Por.] ∞ pļin | | [Vidi] |
|
|
|
| 6636 | vatău | vătaf | вођа | vatău (mn. vatăĭ) (i. m.) — (izob.) vođa, starešina ∎ vatău s-a kĭemat purtatuorĭu tăĭfi ś-a źukat marga pi lînga fuoku privĭegĭuluĭ la zîpostît — vataf sa zvao vođa grupe koja je igrala margu oko vatre pokladnog privega ∎ s-a uĭtat vatău să fiĭe uom țapîn șî afurisît, kă lukru luĭ a fuost să înpingă în fuok pi žukatuorĭ kare a țînut kuada mărgi — gledalo se da vataf bude jak i okretan, jer je njegov posao bio da igrača, koji je držao ”rep” marge, gurne u vatru [GPek.] ♦ dij. sin. voĭvodă (Crnajka) [Por.] | | [Vidi] |
|
|