Reč du nije obrađena kao osnovna reč!

Reč du u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
227  abatut  abătut  скренут  abatut (abatută) (mn. abatuț, abatuće) [akc. abatut] (prid.) — 1. skrenut, koji je promenio pravac kretanja ◊ sîngur ĭe đivină śe ĭe abatut đi pi drum — sam je kriv što je skrenut sa puta 2. (fig.) poremećen u duševnom ili društvenom smislu ◊ lasă-l, vĭeḑ kî ĭe zminćit șî abatut la kap — pusti ga, vidiš da je poremećen i skrenut [Crn.] ◊ abatut đin minće — umno poremećen, blesav, ćaknut [Por.] ∞ abaće  [Vidi]

89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njima ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur  [Vidi]

87  aburuos  aburos  напарен  aburuos (aburuosă) (mn. aburuoș, aburuasă) [akc. aburuos] (prid.) — naparen, pokriven parom; koji isparava; koji u sebi ima paru; isparljivdupa pluaĭe, a veńit pista nuoĭ un danf aburuos, kald — posle kiše, zapahnula nas je topla para [Por.] ∞ abur  [Vidi]

1455  Adam  Adam  Адам  Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbiji ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — dali su ime ime Adam po imenu pradede ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adamčovek, muškarac [Por.]   [Vidi]

2344  Adamuțu  Adamuţu  Адамица  Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam  [Vidi]

472  adauară  adăoară  поново  adauară [akc. adauară] (pril.) — ponovo, po drugi put ◊ grabĭesk, adauară dau la ćińe — žurim, drugi put ću da navratim kod tebe ◊ đ-adauară îț spun kî aĭa nuĭe bun śe lukri — po drugi put ti govorim da ne valja to što radiš ♦ var. adauorļa ♦ / a + duauă + uară [Por.]   [Vidi]

168  adînk  adânc  дубок  adînk (adînkă) (mn. adînś, adînśе) [akc. adînk] (prid.) — dubok, udubljen ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ padurĭe adînkă — gusta i velika šuma ◊ vaļe adînkă — duboka dolina ◊ suomn adînk — dubok san ♦ supr. skund [Por.] ♦ dij. supr. spint (Kobilje) [Stig] ∞ adînśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

170  adînkat  adâncit  продубљен  adînkat (adînkată) (mn. adînkaț, adînkaće) [akc. adînkat] (prid.) — produbljen, udubljen, dubok ◊ ogașu ĭe adînkat dupa pluaĭa-sta — potok je produbljen posle ove kiše [Por.] ∞ adînśi  [Vidi]

188  adîns  adins  посебан  adîns [akc. adîns] (pril.) — 1. poseban, osobit, specijalan ◊ alat adîns đi un lukru — specijalan alat 2. sa određenom namerom ili namenom, sa posebnim planom, idejom ili potrebom ◊ s-a dus adîns la ĭel — otišao je namerno kod njega [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

171  adînśitură  adâncitură  удубљење  adînśitură (mn. adînśiturĭ) [akc. adînśitură] (i. ž.) — udubljenje, ulegnuće, što je nastalo dubljenjem ili sleganjem ♦ var. adînkatură [Por.] ∞ adînśi  [Vidi]

184  aduna  aduna  скупљати  aduna (ĭuo adun, ĭel adu) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

350  adurmit  adormit  успаван  adurmit (adurmită) (mn. adurmiț, adurmiće) [akc. adurmit] (prid.) — 1. uspavan ◊ adurmită, pi mîna luĭ, am visat kum zbuor pi śĭerĭ — uspavana, na njegovoj ruci, sanjala sam da letim po nebu [Crn.] 2. pospanduarme bińe, să nu viń adurmit la lukru — spavaj dobro, da ne dođeš pospan na posao 3. (i. m.) dremež, pospanost ◊ s-a pus un adurmit pi mińe — uhvatio me neki dremež [Por.] ∞ adurmi  [Vidi]

364  adurmĭală  adormeală ?  поспаност  adurmĭală (mn. adurmĭaļе, adurmĭelurĭ) [akc. adurmĭală] (i. s.) — (zast.) pospanost, dremljivost, sanjivost ◊ ma prins o adurmĭală, numa mi sa duarme — uhvatula me neka pospanost, samo mi se spava ♦ sin. somnoruos [Por.] ∞ adurmi  [Vidi]

265  adusatură  adusatură ?  нанос  adusatură (mn. adusaturĭ) [akc. adusatură] (i. ž.) — nanos, ostatak mulja, šljunka i kamenja posle bujičnog izliva potoka ili reke ◊ drumu s-a umplut đi adusatură dupa pluaĭa-sta — put je pun nanosa posle ove kiše [Crn.] ∞ aduśa  [Vidi]

978  aĭduk  haiduc  хајдук  duk (mn. duś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) hajduk, odmetnik; lopov ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubija ♦ sin. uoț [Por.]  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  duśĭesk (duśĭaskă) (mn. duśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ duk  [Vidi]

2773  akoluo  acolo  тамо  akoluo [akc. akoluo] (pril.) — tamo, onamo ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — evo, tamo su se sreli, i započeli tuču ◊ (u izr.) đ-akoluo — odande, iz tog pravca, s te strane ◊ đ-akuluo baće vîntu — odande vetar duva ♦ var. akolo ♦ up. akoļa ♦ up. skr. kolo, koluo [Por.]  [Vidi]

346  akritură  acritură  кисело јело  akritură (mn. akriturĭ) [akc. akritură] (i. ž.) — 1. kiselo jelo ◊ la kosît măĭ dulśe sînt akriturļi — na kosidbi su najslađa kisela jela 2. supstanca koja ima kiselo svojstvo, sirće ◊ muĭarĭa a pus prĭa multă akritură în ḑamă đi pĭeșć — žena je stavila previše sirćeta u riblju čorbu ♦ var. akriśuńe [Por.] ∞ akri  [Vidi]

298  akuma  acum  сада  akuma [akc. akuma] (pril.) — sada, ovog časa, u ovom momentu ◊ akuma ažuns, a veńit — sada je stigao, došao ◊ đi akuma înainće — od sada na dalje ◊ đi akuma-n kolo — od sada na tamo ◊ pănă akuma — do sada ◊ akuma ĭe akuma! — sad je sad! ◊ akuma duoĭ ań — pre dve godine [Por.] ♦ dij. var. aku [Buf.][Zvizd]   [Vidi]

469  al zburatuorĭ  zburător  змај  al zburatuorĭ [akc. al zburatuorĭ] (sint.) — (euf.) „onaj koji leti”, letač, zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ am vaḑut ku uoki miĭ: asară, pin kapu murguluĭ, trĭeku pista śerĭ o viđiarĭe lunguĭată, șî-m đață-n gînd kum mama mĭ-a puvestît kî așa zbuară al zburatuorĭ — video sam svojim očima, sinoć, u sumrak, prođe nebom duguljasta svetlost, i setih se kako mi je baba pričala da tako leti zmaj ♦ sin. zmău, zmîău [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.]  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

127  albină  albină  пчела  albină (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) pčela ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — pčela je mala buba koja daje sladak med ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — stari su držali pčele u košnicama, tek kasnije ovamo pojavili su se sanduci ◊ uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stupar ♦ up. albină ursaskă [Por.]   [Vidi]

3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină   [Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

307  aldan  aldan  летња конопља  aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1911  alkauă  halcaua  алка  alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă  [Vidi]

528  almiș-balmiș  ţalmeș-balmeș  бућкуриш  almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5682  aļergat  alergat  трчање  aļergat (mn. aļergărĭ) [akc. aļergat] (i. s.) — trčanje ◊ śe aļergat sa pus pi ćińe, vĭeḑ kî țî sufļitu în vîru nasuluĭ? — kakvo te je trčanje spopalo, vidiš da ti je duša u nosu? ♦ var. aļergatură [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — motovilo, vitao, naprava za namotavanje prediva ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļi pļińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razboju [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

422  aļes  alies  избор  aļes1 (mn. aļesurĭ) [akc. aļes] (i. s.) — izbor, biranje ◊ śe gud aļes să fiĭe, tot așa ńi — kakav god izbor da bude, isto nam je ◊ bun dugaĭaș, la ĭel puoț pi aļes să kumpirĭ — dobar prodavac, kod njega možeš po izboru da kupiš [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

470  aļi lunź  alea lungi  оне дуге (змије)  aļi lunź [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) „one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjeno ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

1824  aļiaźire  alegere  избор  aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa  [Vidi]

601  aļina  alina  смирити (се)  aļina1 (ĭo ma aļin, ĭel sa aļină) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — smiriti (se), usporavati (se); olakšavati (se) ◊ sa aļină durerĭa — smiruje se bol [Kmp.] ♦ dij. sin. uśuĭa [Por.]   [Vidi]

875  ama  ama  ама  ama [akc. ama] (vez.) — ama, veznik a. za isticanje suprotnosti; alidu-će la lukru, ama ogođașći-će frumuos — idi na posao, ali se lepo doteraj ◊ vîăd ĭuo śe aĭ đi gînd, fîă așa, ama nu faśa pakaće niś kuĭ — vidim ja šta si naumio, uradi tako, ali nemoj nauditi nikom [Crn.] b. za pojačanje tvrđenja, pitanja, čuđenja ◊ ama, kînd îț spun ĭuo, așa ĭe — ama kad ti ja kažem, tako jemama, skraćeni oblik ◊ ma nu puaće așa să fiĭe, șî gata — ma ne može tako da bude, i gotovo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

321  amar  amar  горчина  amar (mn. amarurĭ) [akc. amar] (i. m.) — 1. gorčina, gorak ukus (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovce 2. (fig.) gorak i čemeran život ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — otišao sam pun gorčine [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — živeo sam samo s bolom i gorčinom [Por.] ∞ amarî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

361  amețală  ameţeală  вртоглавица  amețală (mn. amețîălurĭ) [akc. amețală] (i. ž.) — vrtoglavica, ošamućenost, nesvestica ◊ ma prins amețala kînd am vaḑuto — zavrtelo mi se u glavi kad sam je video [Crn.] ◊ nu-m plaśe mînkarĭa kam lungă vrĭame, șă đi fuame ma prinđe kînd șî kînd amețala — ne prija mi hrana već duže vreme, i od gladi me katkad hvata vrtoglavica [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

359  amețît  ameţit  ошамућен  amețît (mn. amețîț) [akc. amețît] (prid.) — ošamućen; opijen; polusvestan ◊ amețît đi lovitură — ošamućen od udarca ◊ amețît đi durĭare — ošamućen od bolova [Crn.] ◊ stă amețît șî puzumeńit — stoji ošamućen i izbezumljen ♦ sin. bĭat, turbat, luvat, dus, kîpiĭat, șukĭat [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

3076  amînduoĭ  amândoi  обојица  amîndu (ž.r. amîndoă) [akc. amînduoĭ] (br.) — obojica, oba, obadva; oboje ◊ a veńit amînduoĭ într-o ḑî — došla su obojica istog dana ◊ amîndoă a supt la o țîță — obe su sisale jednu sisu [Por.] ∞ du  [Vidi]

360  amnari  amnari  оштрити  amnari (ĭuo amnarĭesk, ĭel amnarĭașće) [akc. amnari] (gl. p. ref.) — (zast.) 1. oštriti kosu kamenim brusom ◊ kopilu kosîașće, ama înga nu șćiĭe să amnarĭaskă kuasa bińe — dete kosi, ali još ne zna dobro da brusi kosu 2. kovačkim načinom spajati dva metalna dela ◊ șîna la ruata đi kar ĭe amnarită la duauă luokurĭ — kolska šina spojena je na dva mesta 3. (fig.) podvaljivati nekom, ljuto varati nekog ◊ bagă sama bińe, să nu ći amnarĭaskă vrunu — pazi dobro, da te neko ne prevari ◊ nu amnari lumĭa — nemoj varati ljude [Por.] ∞ amnarĭ  [Vidi]

429  amńaḑîț  amiază  подне  amńaḑîț (mn. amńaḑîță) [akc. amńaḑîț] (i. s.) — 1. podne kao doba dana ◊ măĭ un śas pănă la amńaḑîț — još jedan sat do podne ◊ înainće đi amńaḑîț — pre podne ◊ pînă-n amńaḑîț — do podnedupa amńaḑîț — posle podne 2. ručak, obed u podneduśe amńaḑîțu la sîpatuorĭ — nosi ručak kopačima ◊ vrĭamĭa đi amńaḑîț — vreme je za ručak 3. a. zenit ◊ suarļi la amńaḑîț — sunce je u zenuitu b. jug, strana sveta ◊ a zburat kîtra amńaḑîț — odleteo ka jugu ♦ supr. mńaḑa nuopțîsever ♦ skr. var. (ret.) amńaḑ ◊ amńaḑîța nuopțî — (demon.) ponoćnica, šumska majka (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ♦ dij. var. nămļaḑîț (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

134  andrĭeauă  andrea  велика игла  andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavice ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — „andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavice (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — ja sa velikom iglom opšivam metle (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak  [Vidi]

916  Angel  Anghel  Анђел  Angel [akc. Angel] (i. m.) — (antr.) Anđel, lično ime koje je u narod ušlo pod uticajem hrišćanske crkve ◊ moșu Angel a trait mult — čiča Angel je dugo živeo ♦ / < grč. angelos — „vesnik” ♦ var. Anđel [Por.]   [Vidi]

1510  Anuță  Anuţă  Ануца  Anuță [akc. Anuță] (i. ž.) — (antr.) Anuca, l.i., demin. od bibl. imena Ana ◊ pi fata kare a fuost bućeḑată Ana, a putut s-o poļikraḑă Ańița or Anuța — devojčici krštenoj imenom Ana, mogli su da tepaju Anica ili Anuca ◊ fir đi firu alu vro Anuță s-a kĭemat Anuțuońi, dupa śe poļikră s-a prizuvit la karće Anucić — potomci Anuce zvali su se Anuconi, od kog nadimka je nastalo posrbljeno prezime Anucić [Por.] ∞ Ana  [Vidi]

296  apara  apăra  бранити  apara (ĭuo apîr, ĭel apîră) [akc. apara] (gl.) — braniti, štititi, čuvati ◊ apîră kopiĭi đi kîń — brani decu od pasa ◊ sî apîră đi rîaļe — brani se od zla ◊ ma apîr đi napastă — branim se od nepravde [Crn.] ◊ duamńe apîră — bože sačuvaj ♦ sin. pazîa [Por.] ♦ dij. var. apăra [Kmp.]   [Vidi]

754  apatĭekă  apotecă  апотека  apatĭekă (mn. apatĭeś) [akc. apatĭekă] (i. ž.) — apoteka, prodavnica lekova ◊ ma duk în apatĭekă, să kumpîr ļakurĭ — idem u apoteku da kupim lekove [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

192  apatuos  apătos  водњикав  apatuos (apatuasă) (mn. apatuoș, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — vodnjikav, koji sadrži mnogo vode ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — ova dinja je vodnjikava, i nije slatka [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoj ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă   [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2904  apă întuarsă  apă întoarsă  повраћена вода  apă întuarsă [akc. apă întuarsă] (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă  [Vidi]

148  apļeka  apleca  сагињати (се)  apļeka (ĭuo apļek, ĭel apļiakă) [akc. apļeka] (gl. p. ref.) — 1. (za položaj) saginjati se, kriviti se, savijati se ◊ puartă krețanu skurt, șî kînd sa apļakă, iĭ sa vĭađe kuru guol — nosi kratak krecan i kad se sagne, vidi joj se golo dupe 2. dojiti, davati sisu dedetu ili mladuncu stoke ◊ apļakă kopilu — doji dete ◊ apļakă vițălu — doji tele [Por.]   [Vidi]

135  aprinđe  aprinde  палити  aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvcedu-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.]   [Vidi]

939  apruor  amproor  испаша  apruor (mn. apruourĭе) [akc. apruor] (i. s.) — (zast.) ispaša ovaca uoči đurđevdanske bačije ◊ s-a dus ku uoĭļi la apruor, să ļi paskă bińe đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — otišao je sa ovcama na ispašu, da ih dobro napase za merenje mleka na bačiji ♦ var. napruor [Por.]   [Vidi]

1459  aptaș  aptaș ?  насилник  aptaș (mn. aptaș) [akc. aptaș] (i. m.) — nasilnik, koji vrši nasilje, otima, grabi, naročito tuđu imovinu ◊ aptaș ĭe aăla kare ĭa ku aptă — aptaš je onaj koji uzima na silu ◊ komuńișći dupa rat a fuost marĭ aptaș, a luvat moșîĭa đi l-aĭ vrĭańiś, ș-a dato la puturuoșî luor — komunisti su posle rata bili veliki nasilnici, otimali su imanje od vrednih i davali je njihovim lenčugama (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

240  apukatură  apucătură  грип  apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka  [Vidi]

1296  aranga  aranga  поребарке  aranga [akc. aranga] (pril.) — (za položaj tela) porebarke, na bok, bočno ◊ a ustańit, s-a dat đi aranga la umbră, a pus mîna kîpatîń, śkă, să uđińaskă o țîră — umorio se, legao porebarke u hlad, stavio ruku pod glavu, veli, da malo predahne (Krivelj) [Crn.] ◊ đi aranga nu puoț mult sî ḑaś, kî ći duor uasîļi, da ńiś n-aĭ kînd kî ĭe aranga ođină skurtă — porebarke ne možeš dugo da ležiš, jer te zabole koske, a nemaš ni vremena jer je „aranga” kratak predah (Tanda) ◊ kînd ći daĭ đi aranga, n-aĭ unđe, numa puń mîna supt kap, kî aĭa ĭe ođină în padure, la luok, dupa viće, unđe nuĭe ńiś pat, ńiś kîpatîń — kad se prućiš porebarke, nemaš kud, nego staviš ruku pod glavu, jer je to predah u šumi, na njivi, za stokom, gde nema ni kreveta, ni jastuka (Rudna Glava) [Por.] ◊ đi aranga sa ḑîśe kînd staĭ pi o parće, rîḑîmat în kuot; așa nu puoț sî duormĭ, numa kukîĭ kîćikîta — „aranga” se kaže kad ležiš na jednoj strani, oslonjen na lakat; tako ne možeš da spavaš, nego samo kunjaš pomalo (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2331  Aranźel  arhanghel  Аранђел  Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — I. (rel.) 1. (demon.) Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušu ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitu — čoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušu 2. (kal.) slava, krsno ime ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđel II. (antr.) l.i. Aranđel ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mlade [Por.]  [Vidi]

145  arat  аrаt  изоран  arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. aratuara  (Ima umotvorina!)[Vidi]

412  arț  arţ  мрс  arț (mn. arțurĭ) (i. m.) — (kal.) mrs, mrsni dani, trapava nedelja, period kada sredom i petkom sme da se jede mrsna hrana ◊ kînd ĭe arț, nu sî postîașće — kad je trapava nedelja, ne posti se [Crn.] ◊ arț sa kĭamă ḑîļiļi dupa puosturĭ marĭ, în kare nu sa postîașće mĭerkurĭa șî vińirĭa — „arc” je naziv za dane posle velikih postova, kada se mrsi sredom i petkom [Por.] ◊ arțurĭ măĭ întîń kad dupa Kraśun, șî țîn pănă la Boćaḑă, pĭe urmă ĭastă dupa Pașć, kînd ĭasă puostu parĭasîmiluor — „arci” prvo padaju posle Božića i drže do Bogojavljanja, posle ih ima posle Uskrsa, kad istekne četrdesetodnevni post [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

244  arțag  arţag  зловољност  arțag (mn. arțagurĭ) [akc. arțag] (i. s.) — (zast.) prgavost, zlovoljnost, ljutitost, spremnost na kavgu ◊ așa arțag n-a fuost în lumĭe đi dupa ratu ku mńamțî — takva zlovoljnost u ljudima nije bila još od rata sa Nemcima [Por.]   [Vidi]

247  arțuagă  arţăgos  бабускера  arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. babuskera, stara žena ◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narau rău, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskere 2. prgava osoba, svađalica; prznica ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — prznica od čoveka, sa svakim se kači 3. (fig.) mrcina ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobom ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag  [Vidi]

492  arďi  ardei  паприка  arďi (mn. arďiĭe) [akc. arďi] (i. m.) — (bot.) paprika ◊ arďiu ĭuťe — ljuta paprika ◊ arďiĭe umpluťe — punjene paprike ◊ arďiu dulče — slatka paprika ◊ pačebuĭa — aleva paprika ♦ var. arďiu [Kmp.] ♦ dij. sin. piparkă [Por.]   [Vidi]

128  ariś  aric  јеж  ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

172  arĭaće  arete  приплодно грло  arĭaće (mn. arĭеț) [akc. arĭaće] (i. m.) — (zool.) priplodno grlo ◊ đin duoĭ omeńeșć, un mńel las đi arĭaće — od dva muška, jedno jagnje ću ostaviti za priplod [Crn.] ◊ arĭaće ĭe berbĭek, ažuns đi mîrļit uoiļi — „arjaće” je ovan, dospeo za mrkanje ovaca [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

211  ark  arc  лук  ark (mn. arkurĭ) (i. m.) — 1. luk ◊ ark ku kare sa arunkă saźata — „ark” je luk kojim se izbacuje strela 2. gudalo ◊ ark đi laută — violinsko gudalo ◊ traźe ku arku pi kuarda gruasă — prevlači gudalom preko debele žice (svira dubokim tonom) 3. luk kao graditeljski oblik na stambenim objektima ◊ kasă ku arkurĭ — kuća sa lukovima [Crn.], [Por.] 4. kuhinjski pribor ◊ arku dă taĭat koļiașa — luk za sečenja kačamka (Sige) [Hom.], [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

220  armată  armată  армија  armată (mn. armaće) [akc. armată] (i. ž.) — 1. armija, vojska, 2. naoružana sila 3. grupa ljudi pod oružjem ◊ s-a dus în armată — otišao u armiju, regrutovan [Por.]   [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

254  askuțî  ascuţi  оштрити  askuțî (ĭuo askut, ĭel askuće) [akc. askuțî] (gl. p. ref.) — 1. oštriti, izoštriti, naoštriti; šiljiti, brusiti ◊ trîăbe askuțî kuțîtu-sta, nu taĭe — treba naoštriti ovaj nož, ne seče ◊ s-a dus la kovaśu să askută sakurĭa la tośilă — otišao je kod kovača da naoštri sekiru na tocilu [Por.] ◊ tata askuće pari đi viĭe — otac šilji kočeve za vinograd [Crn.] 2. (fig.) naljuititi se ◊ s-a mîńiĭat, s-a askuțît tuot, vrĭa sî sa bată — naljutio se, sav se naoštrio, hoće da se bije [Por.]   [Vidi]

259  askuțîtură  ascuţitură  оштрица  askuțîtură (mn. askuțîturĭ) [akc. askuțîtură] (i. ž.) — 1. oštrica, sečivo ◊ a-ntuors kuțîtu ku askuțîtura kîtra mińe, ama ĭuo-l prinsăĭ đi mînă — okrenuo je nož sa oštricom prema meni, ali ja sam ga uhvatio za ruku 2. (geog.) šiljak, vrh; oštar prevoj ◊ kînd m-am dus la baśiĭe, măĭ grĭeu mĭ-a fuost la Pĭatra galbină să trĭek pista askuțîtura kîrși — kad sam išao na bačiju, najteže mi je bilo da kod Žutog kamena pređem preko oštrice krša [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

270  aspru  aspru  храпав  aspru (aspră) (mn. aspri, aspre) [akc. aspru] (prid.) — 1. hrapav, ima neravnu, oštru površinu ◊ đi kaśulă ĭe bună pĭaļa đi uaĭe ku lîna aspră — za šubaru je dobra ovčja koža sa oštrom vunom 2. (za vreme) oštar vetar, oštra zima ◊ baće un vînt aspru — duva neki oštar vetar ◊ ĭarna-sta ĭe koźa aspră — ova zima je veoma oštra 3. (za emocije) ljut, narogušen ◊ sa-ntuarsă aspru kîtră mińe, kî fu rău mîńiĭuos — okrenuo se oštro prema meni, jer beše jako ljut [Crn.] ♦ dij. var. aspur [Por.] ∞ aspri  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4532  asta-ĭarnă  astă-iarnă  зимус  asta-ĭarnă [akc. asta-ĭarnă] (pril.) — zimus ◊ mult a pațît munćeńi asta-ĭarnă, kutrupiț ku namĭeț pănă-n brîu, mult ńima n-a putut sî strabată pănă la iĭ — mnogo su se napatili brđani zimus, zatrpani snegom do pojasa, dugo niko nije mogao da se probije do njih [Por.] ∞ asta   [Vidi]

4533  asta-nuapće  astă-noapte  ноћас  asta-nuapće [akc. asta-nuapće] (pril.) — noćas, ove noće ◊ asta-nuapće uoki n-a-nkis đi durĭarĭa đințîlor — noćas oko nije sklopio od zubobolje [Por.] ♦ dij. var. az-noapťe [Kmp.] ∞ asta  [Vidi]

841  astaluoń  astaloni  столац  astaluoń [akc. astaluoń] (augm.) — (augm.) stolac, veliki sto ◊ a tras dupa ĭel, đin kasa batrînă, un astaluoń ku tuot, șî n-a putut să-l baźe-n kasa nuauă numa la lasat supt șupă — vukao je za sobom, iz stare kuće, jedan ogroman sto, i nije mogao da ga unese u novu kuću nego ga je ostavio ispod šupe [Por.] ∞ astal  [Vidi]

3  astanuapće  astă-noapte  ноћас  astanuаpće [akc. astanuapće] (pril.) — noćas, ove noći ◊ astanuapće n-am durmit ńiśkum đi durĭarĭa đințîlor — noćas nisam spavao nikako od zubobolje [Por.] ♦ dij. var. aznoapťe [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

428  astară  astară  вечерас  astară [akc. astară] (pril.) — večeras, doveče, veče ovog dana ♦ / asta „ovo” + sară „veče” ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe — večeras idemo na sedeljku [Crn.] ◊ ńi veđem astară, pănă nu ńigurĭaḑă — vidimo se večeras, dok se ne smrkne ♦ up. đisară [Por.] ∞ sară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4395  astrîns  astrâns  скупљен  astrîns1 (astrînsă) (mn. astrînș, astrînsă) [akc. astrîns] (prid.) — skupljen, sakupljen ◊ pruńiļi astrînsă đi pi źuos, du-ļe-n kîzańiĭe, șă tuarńi-ļe-n kada mikă — šljive skupljene sa zemlje odnesi u kazanicu i sipaj u malu kacu ◊ muĭarĭa ku samă șăđe pi skamn ku krețanu astrîns pinga piśuare — pažljiva žena sedi na stolici sa krecanom skupljenim oko nogu [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

4396  astrînźa  astrânge  сакупљати  astrînźa (ĭuo astrîng, ĭel astrînźe) [akc. astrînźa] (gl. p.) — sakupljati, zbirati ◊ dakă nu va puća pănă la tuamnă astrînźa bańi śe sînt daturĭ, n-o să fiĭe bun đi iĭ ńiśkum — ako ne budu mogli do jeseni skupiti pare koje duguju, neće biti dobro za njih nikako ◊ nuoĭ vom astrînźa pruńiļi pănă astară, da o să veđem pi iĭ dar o să aĭbă să ńi đa śeguod đi mînkare — mi ćemo skupiti šljive do večeras, a videćemo njih da li će imati da nam dadnu štogod za večeru [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

420  astupuș  astupuș  запушач  astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa  [Vidi]

407  așaḑat  așezat  притиснут  așaḑat (mn. așaḑaț, așaḑaće) [akc. așaḑat] (prid.) — 1. pritisnut, koji trpi pritisak ◊ žuok așaḑat — igranje u kolu sa osloncem na celo stopalo ♦ var. așăzat (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagnit, pognut; nizak ◊ un śas stă așaḑat, muara să-l duara tare la burtă — ceo sat stoji pognut, mora da ga mnogo boli stomak ♦ sin. pisat [Por.] ∞ așaḑa  [Vidi]

348  așćarńe  așterne  простирати  așćarńe (ĭuo așćern, ĭel ćarńe) [akc. așćarńе] (gl.) — 1. prostirati, nameštati prostirku ◊ ĭa akuma așćarńe pîătura pi pat — ona sada prostire ponjavu na krevet ◊ baba așćarńe țîańiku pi masă — baba prostire čaršav na sto ◊ kopilu s-a dus să așćarnă paĭe la vaś — dete je otišlo da prostre slamu kravama [Crn.] ♦ dij. var. așćearńe, așćiarńe 2. nameštati ležaj za spavanjedu-će, așćearńe patu — idi, namesti (pripremi) krevet (za spavanje) ◊ nu-m așćerńa źuos, kă nu mis puork — nemoj mi prostirati na zemlji, jer nisam svinja [Por.] ♦ dij. var. așťerńe (așťern) ◊ așťerńe patu — sprema (namešta) krevet [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1827  așćernut  așternut  лежај  așćernut1 (mn. așćernuturĭ) [akc. așćernut] (i. s.) — (zast.) ležaj, prostirka na kojoj se spavalo na zemlji; krevet ◊ uń-će prinđe nuapća, îț faś așćernut pi pomîntol guol, șî duormĭ fara grižă — gde te zatekne noć, napraviš ležaj na goloj zemlji, i spavaš bez brige ◊ așćernutu nu mi bun, ma baće la șîaļe — ležaj mi nije dobar, bije me u leđa (žulja me) ♦ sin. kulkuș [Por.] ♦ dij. var. așćarnut [Crn.] ∞ așćarńe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1825  așćernut  așternut  прострт  așćernut (așćernută) (mn. așćernuț, așćernuće) [akc. așćernut] (prid.) — prostrt, koji je pokriven prostirkom; namešten ◊ patu nuĭe bun așćernut, nuapća-sta n-o sî durmim frumuos — krevet nije dobro namešten, ove noći nećemo lepo spavati [Por.] ∞ așćarńe  [Vidi]

657  aurar  aurar  златар  aurar (mn. aurarĭ) [akc. aurar] (i. m.) — (ret.) zlatar, čovek koji obrađuje zlato ◊ ma duk la aurarĭ s-îm ogođaskă ińelu — idem kod zlatara da mi popravi prsten [Por.] ∞ aur  [Vidi]

1517  auri  auri  позлатити  auri (ĭuo aurĭesk, ĭel aurĭașće) [akc. auri] (gl. p.) — (ret.) pozlatiti ◊ ma duk la aurarĭ sî-m aurĭaskă ińelu — idem kod zlatara da mi pozlati prsten [Por.] ∞ aur  [Vidi]

1857  Avraman  Avraman  Авраман  Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) Avraman < Avram ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovića [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

1858  Avramuță  Avrămuţu  Аврамић  Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — (antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram” ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — „Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avram [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

113  avutuorńik  proprietar  сопственик  avutuorńik (mn. avutuorńiś) [akc. avutuorńik] (i. m.) — (zast.) sopstvenik, vlasnik, posednik; zemljovlasnik, bogataš ◊ tatamuoș a fuost tare avutuorńik, a țînut multă moșîĭe, numa dupa ratu ku mńamțî gata tuot ĭ-a luvat partizańi — pradeda je bio jak zemljovlasnik, držao je veliko manje, ali su mu posle rata sa Nemcima gotovo sve oduzeli partizani [Por.] ∞ avĭa  [Vidi]

7  aznoapťe  as-noapte  ноћас  aznoapťe (=astă-noapťe) [akc. aznoápťe] (pril.) — noćas, ove noći ◊ aznoapťe n-a durmit ďe duerea kauluĭ— noćas nije spavao od glavobolje [Kmp.] ♦ dij. var. astanuapće [Por.]   [Vidi]

216  ažutuorĭ  ajutor  помоћник  ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

339  Aźun  ajun  Бадњи дан  Aźun [akc. Aźun] (sint.) — (kal.) Badnji dan, dan uoči Božića ◊ Aźun ĭe ḑîua înainća lu Kraśun — Badnji dan je dan u oči Božića ◊ sara la Aźun kopiĭ sa duk în koļindrĭeț — uveče na Badnji dan deca idu u koljindrece ♦ var. inov. Ažun [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

342  aźuns  ajuns  достигнут  aźuns (aźunsă) (mn. aźunș, aźunsă) [akc. aźuns] (prid.) — 1. dostignut, sustignut, postignut ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — sustigli su ih razbojnici na putu, i ubili ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položaju 2. dovoljno, u dovoljnoj količini ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — imam dovoljno para da to kupim 3. dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreo ◊ fata aźuns đi mîritat — devojka je zrela za udaju ◊ kukuruḑu aźuns đi kuļes — kukuruz je zreo za berbu ◊ aluvatu aźuns đi plumađit — testo je stiglo za mešenje 4. došao, stigao ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — dete je stiglo iz škole 5. (psih.) zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silom ◊ la aźuns buala rîa — oboleo je od padavice ◊ la aźuns śe l-aźuns — nešto ga je spopalo ♦ var. inov. ažuns [Por.] ∞ aźunźa  [Vidi]

1770  aźuta  ajuta  помагати  aźuta (ĭuo aźut, ĭel aźută) [akc. aźuta] (gl.) — pomagati, pružati pomoć ◊ lasî-ma, nu-m aźuta atîta — pusti me, nemoj mi pomagati toliko duamńe aźută — pomozi bože ◊ nu aźută la ńima — ne pomaže nikome ◊ aźutaț, uamiń — pomagajte, ljudi; upomoć ◊ nu-ĭ aźută ńimika, gata ĭe — nema mu pomoći, gotov je ♦ var. (inov.) ažuta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ažuta [Crn.]  [Vidi]

290  așa  așa  тако  așa [akc. așa] (prid.) — tako, takvo, takva ◊ așa śeva/śuava — tako nešto, tako nekako ◊ în așa fĭeļ — na takav/taj način ◊ așa muĭarĭe nu ma-ĭastă-n lume — takve žene više nema na svetu ♦ (pril.) — tako, onako, (na) prosto, možda; sigurno, da, svakako ◊ ș-așa, š-așa — i ovako i onako ◊ fi-va așa, or nu va fi, dumńeḑîu va șći — da li je tako, ili nije tako, bog će znati ◊ (u izr.) tot așa — samo tako! (uzvik u kolu) [Por.]   [Vidi]

2042  așćamîta  așteamăt  узастопце  așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — uzastopce, kriomice, postrance, obaška (za način kretanja) a. uzastopce ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopu (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključuje (Rudna Glava) b. kriomice, u potaji ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njega (Tanda) [Por.] c. obaška, izdvojeno ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajedno (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1665  ănćins  întins  прострт  ănćins (ănćinsă) (mn. ănćinș, ănćinsă) [akc. ănćins] (prid.) — prostrt, dug ◊ La kapu pomîntuluĭi, / Ierĭa ńeșća astaļe ănćinsă. — Na kraju sveta / Behu sofre rasprostrte. (Stih iz pesme „Đeđu”) [Crn.] ♦ dij. var. înćins [Por.]  [Vidi]

552  baća  bate  бити (се)  baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

461  badîń  budăi  бућка  badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanj ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untu — bućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslaca ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali Izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untu — u badnju se vadio maslac ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiu (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

475  baga  băga  увлачити  baga (ĭuo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetati ◊ bagă ața-n ak — uvlači konac u iglu ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — uvlači košulju u pantalone ◊ bagă kolaś în trastă — stavlja kolače u torbu ◊ bagă mîna-n sîn — stavlja ruku u njedra ◊ bagă bań în pozanarĭ — stavlja novac u džep (krade) 2. (fig.) a. obraćati pažnju, primećivati, zapažati ◊ bagă sama — pazi dobro, obrati pažnju ◊ bagă sama sî nu luńiś — pazi da se ne oklizneš b. okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zamerati ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — zamera mi što nisam stigao na vreme ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — navlači sebi nevolju na glavu [Crn.] 3. a. ulaziti ◊ uomu sa bagă-n kasă — čovek ulazi u kuću ◊ apa sa bagă-n pomînt — voda ulazi u zemlju b. zalaziti ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — sunce zalazi za oblake c. uterivati ◊ bagă uoĭļi-n strungă — uteruje ovce u tor 4. (fig.) kusati, jesti, uzimati hranu ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — od jutros nisam ništa okusio ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — vreme je da nešto prezalogajimo [Por.]   [Vidi]

476  bagat  băgat  увучен  bagat (bagată) (mn. bagaț, bagaće) [akc. bagat] (prid.) — 1. uvučen, stavljen, metnut ◊ kuțîtu, bagat în ćakă, stă sprimit dupa kurauă — nož, stavljen u korice, stoji spreman iza pasa ◊ putraḑîașće, bagat în apsă — truli, zatvoren na robiji 2. (fig.) zabrinut; zadužen: opevan ◊ bagat în grižă — zabrinut ◊ bagat în ńivuoĭe — uvučen u nevolju ◊ bagat în povastă — stavljen u priču [Crn.] ◊ bagat în kînćik — opevan [Por.] ∞ baga  (Ima umotvorina!)[Vidi]

927  bagramĭarĭ  ?  багремар  bagramĭarĭ (mn. bagramĭarĭe) [akc. bagramĭarĭ] (i. m.) — bagremar, bagremova šuma ◊ ńi duśem dupa ļamńe în bagramĭarĭ — idemo za drva u bagremar ♦ var. bagremĭerĭ [Crn.] ♦dij. var. bîgremarĭ [Por.] ∞ bagram  [Vidi]

972  baĭațîĭe  băieţie  момаштво  baĭațîĭe (mn. baĭațîĭ) [akc. baĭațîĭe] (i. s.) — momaštvo, momački život, mladićko doba ◊ am avut mîndră baĭațîĭe, am aļergat dupa fĭaće kît m-a tras ińima — imao sam lepo momaštvo, jurio sam za devojkama koliko me je vuklo srce ♦ var. bîĭațîĭe [Por.] ∞ baĭat  [Vidi]

994  baĭe  baie  бања  baĭe1 (mn. bîăĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — banja, mineralno kupalište i lečilište ◊ ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — idem u banju da se lečim od bolova u zglobovima ♦ var. bańe (mn. bîăń) [Crn.] ◊ kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjama [Por.] ◊ Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) Snegotinska banja kod Golupca [Bran.]   [Vidi]

482  baĭer  baieră  ручица  baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljka ◊ baĭer la kaldarĭe — ručica na bakraču ◊ baĭer la vadră — ručica na vedru [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodu [Por.] 2. uprtača ◊ baĭer đi kĭes — uprtača za torbicu (Osnić) ◊ trasta ku baĭer — torba sa uprtačem (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4467  baĭkuoń  băicon  каменчина  baĭkuoń (mn. baĭkuańe) [akc. baĭkuoń] (i. m.) — (augm.) kamenčina, kamenčuga ◊ ĭ-a batut kare ĭ-a fi batut ku baĭkuańe nuapća, numa să-ĭ dudîĭe đi la moșîĭe — tukli su ih noću neki nepoznati kamenčugama, samo da ih proteraju sa imanja ♦ var. bikuoń ♦ sin. borțuoń, bolovan, petruoń [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

573  balaur  balaur  смук  balaur (mn. balaurĭ) [akc. balaur] (i. m.) — smuk, neotrovna zmija (Zamenis longissima); blavor ◊ am vaḑut un balaur đi duauă mĭetîrĭe — video sam smuka od dva metra [Crn.] ♦ dij. sin. șîarpe [Por.] ♦ dij. var. palaur ♦ (demin.) palaurel — (demon.) zmaj, blavor (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.]   [Vidi]

1971  balmuș  balmuș  белмуж  balmuș (mn. balmușurĭ) [akc. balmuș] (i. s.) — (nutr.) belmuž, jelo od prženog mladog sira ◊ balmușu a fuost măĭ mare dulśață pîkurarĭaskă — belmuž je bila najveća pastirska poslastica [Por.] dij. var. balmiș [Crn.]  [Vidi]

843  baltuță  băltuţă  барица  baltuță (mn. baltuț) [akc. baltuță] (i. ž.) — barica ♦ / (demin.) < baltă ♦ var. balćiță, balśuarădupa pluaĭe a ramas mulće baltuță pi luokurĭ poļiažńiśe — posle kiše ostale su mnoge barice po njivama u ravnici [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

842  baltuoń  băltoi  баретина  baltuoń (mn. baltuańe) [akc. baltuoń] (i. s.) — (augm.) baretina, baruštinadupă sat esťe un baltuoń, bun numa ďe broșťi — iza sela ima jedna baruština, dobra je samo za žabe [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

645  Baluță  Băluţă  Белкица  Baluță [akc. Baluță] (i. ž.) — Belkica, često ime za ovcu bele boje ◊ Baluță, uaĭe blîndă ku lapće dulśe — Belkica, umiljata ovca sa slatkim mlekom [Hom.] ♦ var. Balură ◊ Uoiță Balură, ku korńițu-n gură — Ovčica Belkica s rokcem u zubima, (vlaška varijanta rumunske pesme „Miorița”) [Zvizd] ∞ uaĭe  [Vidi]

578  bandă  bandă  труба  bandă (mn. bîănḑ) [akc. bandă] (i. ž.) — truba, limeni duvački instrument ◊ ḑîśe în bandă mikă — svira na maloj trubi ◊ bandă mîĭ marĭe — veća truba [Crn.] ♦ dij. var. (mn. bĭenḑ) ◊ bandaś, kîntă-n bandă — trubač, svira trubu ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je da svira trubu kao mali (u detinjstvu) [Por.]   [Vidi]

2236  bandierĭ  bandier  бандера  bandierĭ (mn. bandierĭ) [akc. bandierĭ] (i. m.) — bandera, električni ili telefonski stub ◊ kînd a trîbuit să duśem struĭa pănă la koļibĭ pi śuakă, tuot nat a dat đin padurĭa luĭ bandierĭe kîće a trîbuit — kada je trebalo da dovedemo struju do koliba na brdu, svako je iz svoje šume davao bandere koliko je trebalo [Por.]   [Vidi]

1178  banḑari  banzari ?  басирати  banḑari (ĭuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) basirati, svirati na pratećem instrumentu ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basira [Crn.] ♦ dij. var. băsări (ĭuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njim (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsui (ĭuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basira (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

830  barabă  ?  бараба  barabă (mn. barăbĭ) [akc. barabă] (i. s.) — baraba 1. ološ, propalica, skitnica, besposličar ◊ o barabă đi uom, a dat tuot pi bĭare, ș-akuma a ramas pi drumo-l mare — baraba od čoveka, sve je propio i sada je ostao na ulici 2. došljak, neznanac; čovek bez imovine ◊ s-a mîritat dupa o barabă la Măĭdan, a veńit đin lumĭa albă, fara moșîĭe, fara ńimika — udala se za neku barabu u Majdanpeku, koji je došao iz belog sveta, bez imovine, bez ičega [Por.]   [Vidi]

511  barbat  bărbat  муж  barbat (mn. barbaț) [akc. barbat] (i. m.) — muž, suprug ◊ ĭuo-s barbatu ĭeĭ — ja sam njen muž ◊ am avut duoĭ barbaț — imala sam dva muža [Crn.] ◊ fi kuminće, kă vińe barbatî-mĭu, șî će frînźe — budi pristojan, jer će mi doći muž, pa će te polomiti ♦ sin. uom [Por.] ♦ dij. var. bărbat [Kmp.] ∞ barbă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

741  Barbură  Barbură  Варвара  Barbură [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) Varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barbura ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — Varvara je kokošinji praznik [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićet ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — Barbura ima dve sestre, koje se zovu Varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle nje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1250  barnă  barnă ?  неред  barnă (mn. bîărń) [akc. barnă] (i. ž.) — nered, haos, pustoš; ršum ◊ l-am lasat în kasă ka pi uom, da ĭel mĭ-a fakut arnă-barnă pin suobă, șî sa dus drakuluĭ — ostavio sam ga u kući kao čoveka, a on mi je napravio ršum po sobi, i otišao do đavola [Por.]   [Vidi]

582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3672  bașťa  grădină  башта  bașťa (mn. bașťeļe) [akc. bașťa] (i. ž.) — bašta ◊ ma duk în bașťa să skot ťapă — idem u baštu da izvadim luk [Kmp.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă [Por.]  [Vidi]

962  Baśilă  Băcilo  Бачило  Baśilă (mn. Baśiluoń, Bîśiluoń) [akc. Baśilă] (i. m.) — (antr.) Bačilo, porodični nadimak jedne familije u Rudnoj Glavi, čije je posrb. prezime Bačilović ◊ Baśilă ĭe poļikra đi bîtrîńață alu vrun Arnaglavĭan, kare a trait tot la baśiĭe, dupa ĭel ruda аluĭ s-a poļikrit Bîśiluońi — Bačilo je nadimak nekog starog Rudnoglavca, koji je stalno živeo na bačiji; po njemu su njegovi potomci nazvani Bačiloni (Bačilovići) [Por.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

636  baśivă  butoi  бачва  baśivă (mn. bîăśivĭ) [akc. baśivă] (i. ž.) — bačva, sud velike zapremine za prihvat muljanog grožđa, napravljen od duga ◊ baśivă mîĭ marĭe, kuprinđe pistă duauăḑîăś đi kazańe, da aĭa ĭe pistă duauă miĭ đi kiļ — veća bačva zaprema preko dvadeset kazana, a to je preko dve hiljade litara [Crn.] ♦ dij. sin. ardou [Por.]  [Vidi]

553  bataĭuos  bătăios  насилан  bataĭuos, bataĭuasă (mn. bataĭuoș, bataĭuasă) [akc. bataĭuos] (prid.) — nasilan, sklon tuči; tabadžija; siledžija ◊ are narau bataĭuos, sa baće ku tuoț, ama șî pi ĭel ăl bat alțî — ima preku narav, bije se sa svima, ali i njega biju drugi [Crn.] ♦ var. bîtaĭuos (bîtaĭuasă) (mn. bîtaĭuoș, bîtaĭuasă) [akc. bîtaĭuos] ◊ mîritată dupa un uom, tare ĭe bîtaĭuos: o baće đi fiĭe śe — udata je za nekog čoveka, jako je nasilan: bije je za svaku sitnicu [Por.] ∞ baća  [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

562  bautură  băutură  пиће  bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

561  bažukuruos  batjocoros  шаљив  bažukuruos, (bažukuruasă) (mn. bažukuruoș, bažukuruasă) [akc. bažukuruos] (prid.) — šaljiv, koji pravi šale; duhovit ◊ ĭel ĭe uom mult bažukuruos — on je mnogo šaljiv čovek [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuros, băžîkuruos [Por.] ∞ bažukuri  [Vidi]

508  băĭețăl  băieţel  момчић  băĭețăl (mn. băĭețăĭ) [akc. băĭețăl] (i. m.) — momčić ◊ băĭețăl, kopilandru kare aļeargă dupa feťe, ama înga nuĭe kopt ďe însurat — momčić, dečarac koji juri za devojkama, ali koji još nije dozreo za ženidbu [Kmp.]   [Vidi]

823  bećažî  beteji  разболети се  bećažî (ĭuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeu — patim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.]   [Vidi]

937  Bekĭeră  becher  Бекера  Bekĭeră [akc. Bekĭeră] (i. m.) — (antr.) Bekera, porodični nadimak u Rudnoj Glavi, posrb. prezime Bekerević ◊ măĭ batrîn Bekĭerĭ đi kare sa șćiĭe ĭe vrunu Pătru Bekĭerĭu; uńi spun k-a veńit đi pi la țînțarĭ, alțî kî ĭe đi pi la Kosova, atriĭļa, ĭară, kî ĭe fugarĭ đi pin Rumîńiĭe, draku va șći, șă ĭel n-a putut la vrĭame sî sa însuare, s-a nsurat amînat, a fuost mult bekĭar, baĭat batrîn — najstariji Bekera za koga se zna je neki Petar Bekera; jedni kažu da je došao od Cincara, drugi da je sa Kosova, a treći da je izbeglica odnekud iz Rumunije, đavo će ga znati, on nije mogao na vreme da se oženi, oženio se kasno, ostao je dugo bećar, star momak (terenski zapis, durlić ) [Por.] ∞ bekĭar  [Vidi]

651  belśim  poate  ваљда  belśim [akc. belśim] (pril.) — valjda, možda, verovatno; belćim ◊ s-a mîritat dupa un sarak, belśim așa ĭ-a fuost ursat — udala se za siromaha, valjda joj je tako bilo suđeno ♦ up. sanćim [Por.] ♦ dij. var. bîlćim ◊ ma duk la luok, bîlćim nu va ploĭa — idem na njivu, valjda neće padati kiša (Sige) [Hom.]   [Vidi]

659  beļauă  belea  белај  beļauă (mn. beļeurĭ) [akc. beļauă] (i. ž.) — belaj, nevolja, muka, beda ◊ am dat đi beļauă, mĭ-am frĭnt mĭna — zadesila me nevolja, polomio sam ruku ◊ mulće beļeurĭ am petrĭakut pistă kap — mnogo sam nevolja preturio preko glave [Crn.] ◊ a spus aĭ batrîń kă o să ńe ažungă beļauă — govorili su stari da će nas stići belaj ♦ (izr.) beļauă puļi — (dosl.) zaguljen kurac, (fig.) a. zaguljetina (za čoveka) b. neugodna situacija, (vulg.) zajebano, zaguljeno ◊ nu ći duśa akolo, kî ĭe beļauă puļi — ne idi tamo, jer je zajebano [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

828  beļet  bilet  билет  beļet (mn. beļeturĭ) [akc. beļet] (i. m.) — bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijaci ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacu ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stoku [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.]   [Vidi]

669  Bigăr  Bigăr  Бигар  Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubica ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodu [Por.] 2. (mn. bigără) — izvor, izvorište, kladanac ◊ în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.]   [Vidi]

591  birigĭată  beregată  душник  birigĭată (mn. birigĭеț) [akc. birigĭată] (i. ž.) — dušnik; grkljan ◊ ĭ-a skuos birigĭata — iščupao mu grkljan ◊ ĭ-a skapat skruma pi birigĭată, đin kît sî sa îńaśe — upala mu mrvica u dušnik, zamalo da se zadavi ♦ up. gîrkaļuod, gîrkaluod, îngițîtuare [Por.] ♦ var. beregĭată (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

951  birou  birău  биров  birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) birov, opštinski pozivar, vikač, kurir ◊ pănă dupa oslobođeńe, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — sve do posle oslobođenja (II sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri strane ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdo [Por.]   [Vidi]

952  bisag  bisagă  бисага  bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samara ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaru — u bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuo ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — bisage su bile izrađene od kozje dlake ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planini [Crn.] ∞ sak  [Vidi]

448  bisăriśiesk  bisericesc  црквено  bisăriśiesk (bisăriśiaskă) (mn. bisăriśieșć) [akc. bisăriśiesk] (prid.) — crkveno, u duhu ili svojini crkve ◊ lukru bisăriśiesk — crkveni posao ◊ daćină bisăriśiaskă — crkveni običaj ♦ sin. popĭeskpopovski [Por.] up. bisărikă, bisîarikă  [Vidi]

2001  bizărĭ  bizer  крпара  bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — krpara, prljava krpa ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — „bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudova [Por.]   [Vidi]

625  bîksală  îmbîcseală  гужва  bîksală (mn. bîksălurĭ) [akc. bîksală] (i. ž.) — 1. gužva, teskoba ◊ la panađur a fuost marĭe bîksală — na vašaru je bila velika gužva ◊ bîksală đi nu puoț sî sufļi — teskoba da ne možeš da dišeš [Crn.] 2. tiska, stiska ♦ var. bîksîtură (mn. bîksîturĭ) [akc. bîksîtură] ◊ nu măĭ ma duk la źuok, mis satul đi bîksîturĭ — neću više da idem na igranke, sit sam gužvi [Por.] ∞ bîksî  [Vidi]

2225  bîlgui  bâigui  трабуњати  bîlgui (ĭuo bîlguĭ, ĭel bîlguĭe) [akc. bîlgui] (gl.) — 1. trabunjati, buncati ◊ bîlguĭe, șî vĭađe pră mam-sa konđika — bunca, i vidi majku konđiku (=đavole) ◊ bîlguĭașće, nu-l înțaļieź ńimika — trabunja, ne razumeš ga ništa [Mlava] 2. radovati se ◊ ma bîlgui kă aĭ veńit — radujem se što si došao (dupljana) ◊ kopilu să bîlguĭe kă i điđeĭ un kolak dulče — dete se raduje što sam mu dao sladak kolač (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

938  bîļega  băliga  балегати  bîļega (ĭuo bîļegĭеḑ, ĭel bîļegĭаḑă) [akc. bîļega] (gl.) — balegati a. (fiz.) izbaciti balegu (za stoku) ◊ la are, a mĭers dupa kal ku lopata, șî kum kalu înśeapĭe a bîļega, iĭ ĭuta sprižuon baļiga ku lopata — na gumnu, išli su za konjem sa lopatom, i čim konj počne balegati, oni brzo prihvate balegu lopatom (v. arĭe) b. (fig.) baljezgati, pričati gluposti ◊ kopiļe, nu-m bîļega la lauază aśi — dete, nemoj mi tu baljezgati gluposti [Por.] ∞ baļigă  [Vidi]

608  bîrbatuș  bărbătuș  мужјак  bîrbatuș [akc. bîrbatuș] (i. m.) — mužjak ◊ am duoi golîmbĭ, un bîrbatuș șî o muĭerușkă — imam dva goluba, mužjaka i ženku (Sige) [Hom.] ∞ barbat  [Vidi]

1016  bîrborĭală  chin  мука  bîrborĭală (mn. bîrborĭelurĭ) [akc. bîrborĭală] (i. ž.) — muka, napor prilikom rešavanja nekog problema ◊ ku grĭa bîrborĭală m-am lasat đi tutun — sa teškom mukom sam se manuo duvana [Crn.] ♦ dij. sin. kin, nakaz [Por.] ∞ bîrbori  [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

607  bîrnaș  bârnaș  гајтан  bîrnaș (mn. bîrnașă) [akc. bîrnaș] (i. s.) — gajtan ◊ bîrnaș ĭe frîmbĭe inpļećită dă ļegat śuariśi — brnaš je pleteni gajtan za vezivanje čakšira [Hom.] ◊ bîrnașu ĭe o împļećitură đi ață, supțîrĭe șî lungă, ku kare s-a fakut rîurĭ pi la țuaļe omeńieșć șî muĭerĭeșć — brnaš je uska i duga pletenica od konca, kojom su se pravile šare na muškoj i ženskoj odeći [Por.]  [Vidi]

929  bîskîkarat  băscăcărat  раскречен  bîskîkarat (bîskîkarată) (mn. bîskîkaraț, bîskîkaraće) [akc. bîskîkarat] (prid.) — raskrečen, raširenih nogu, koji sedi ili hoda raskrečenih nogu ◊ ăl vaḑuĭ, stă kolo bîskîkarat dupa gard, șî varsă, kî ĭară s-a-mbatat — video sam ga, stoji tamo raskrečen iza ograde, i povraća, jer se opet napio ♦ var. krakanat [Por.] ∞ bîskîkara  [Vidi]

662  bîză  bâză  мува  bîză (mn. bîză) [akc. bîză] (i. ž.) — 1. (ent.) muva, mušica ◊ bîză kaĭaskă — konjska muva ◊ bîză akră — vinska mušica 2. „bîză” — „zuce”, dečja igra [Crn.] 3. buba, insekt ♦ / < bîz! — (onom.) zujanje ♦ dij. sin. muskă, guangă 4. (muz.) dečji muzički instrument ◊ bîză am fakut đin țauă đi spin alb, șî am suflat î-ńa pănă am pazît vićiļi — „bizu” smo pravili od cevčice belog trna, i duvali smo u nju dok smo čuvali stoku (Blizna) [Por.] ∞ bîzai  (Ima umotvorina!)[Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavu ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

708  bĭerkă  bercă  плетеница  bĭerkă (mn. bĭerś) [akc. bĭerkă] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ a-npļećit pîăru în bĭerkă — isplela je kosu u pletenicu ◊ înpļećașće-m pîăru ku duauă bĭerś — ispleti mi kosu u dve pletenice [Crn.] ♦ dij. var. berkă ◊ fata are berkă lungă — devojka ima dugu kiku (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. bîrță [Por.] ∞ bîrță  [Vidi]

2242  bĭestrîga  bestrâga  бестрага  bĭestrîga [akc. bĭestrîga] (pril.) — (srb.) bestraga ◊ s-a dus bĭestrîga, i-s-a pĭerdut đin urmă — otišao je bestraga, izgubio mu se trag ◊ unđe sa fi dus, bĭestrîga, đi nuĭe tuta ḑîua? — gde li je, bestraga, otišao, te ga nema celog dana? ◊ śe lukru ĭe aăla, bĭestrîga? — kakav je to, bestraga, posao? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

892  bĭeșîkat  bășicat  мехурав  bĭeșîkat (bĭeșîkată) (mn. bĭeșîkaț, bĭeșîkaće) [akc. bĭeșîkat] (prid.) — mehurav, pun plikova ◊ palmiļi mi sînt bĭeșîkaće đi la sapat, nu puot înga sî ma duk la kosît — dlanovi su mi plikavi od kopanja, ne mogu još uvek da idem na kosidbu ♦ var. beșîkat, bișîkat [Por.] ∞ bĭeșîka  [Vidi]

687  blană  blană  даска  blană (mn. blăń) [akc. blană] (i. ž.) — daska ◊ blăń dă gorun — hrastove daske [Hom.] ◊ ńaćid ka blana — ravan kao daska ◊ s-a dus la firizană să taĭe la blăń — otišli su na strugaru da režu daske ◊ śopļașće blana ku sakurĭa — teše dasku sekirom [Por.]   [Vidi]

617  blîstamatură  blestemătură  проклињање  blîstamatură (mn. blîstamaturĭ) [akc. blîstamatură] (i. ž.) — a. proklinjanje, čin izricanja kletve ◊ s-a dus la vro babă să-ĭ fakă blîstamatură pintru furaluk — otišao je kod neke vračare da mu načini prokletstvo protiv krađe b. prokletstvo kao rezultat čina proklinjanja ◊ uom pîkatuos, mulće blîstamaturĭ sînt pi kapu luĭ — grešan čovek, mnogo je kletvi na njegovoj glavi [Por.] ∞ blastîma  [Vidi]

4690  blokuk  bocluc  неред  blokuk [akc. blokuk] (i. zb.) — nered, đubre ◊ adună blokuku-la dupa ťińe — sredi taj nered za sobom [Kmp.] ∞ bukļuk  [Vidi]

1881  blontirit  cangrenat  гангренозан  blontirit (blontirită) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, bronta ◊ muoșu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — čiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenozna [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame — baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vreme (Tanda) ∞ bruont  [Vidi]

1568  bļau  bleau  левча  bļau1 (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sanduka (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļaukă ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeu — levča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak teret (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemlju (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeukă (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.]  [Vidi]

946  bļezńi  bleojdi  бленути  bļezńi (ĭuo bļezńesk, ĭel bļezńașće) [akc. bļezńi] (gl.) — blenuti, buljiti, gledati u nekog ili nešto tupo i nesvesno, ili dugo i neprijatno ◊ nu bļezńi atîta în muĭarĭa uomuluĭ, kă-ț frînźe uasîļi — ne bulji toliki u čovekovu ženu, jer će ti slomiti kosti ♦ sin. boldăńi [Por.]   [Vidi]

903  boboćală  umflatură ?  набрекнутост  boboćală (mn. boboćaļe) [akc. boboćală] (i. ž.) — (vet.) 1. nabreknutost polnog organa krmače, kao znak potrebe za parenjem ◊ ma duk ku puarka la vĭer, kî s-a pus boboćala pi ĭa, iĭ s-a înflat pļuoduteram krmaču kod vepra, jer je nabrekla, natekla joj je vagina (Rudna Glava) ◊ kînd iĭ đi verît, nuoĭ ḑîśem kî la skruafă sa înflă trupu — kada svinja traži vepra, mi kažemo da joj je nabrekao „trup” (Crnajka) 2. nadutost, naduvanost ovce usled vrućine ◊ mînă uoĭļi la umbră, kî sa puńe boboćală pi ĭaļe đi zapușala-sta — teraj ovce u hlad, jer će ih spopasti nadutost od ove vrućine ♦ up. buob, bobuok, bubmurĭață [Por.] ∞ boboći  [Vidi]

671  boboluoș  boboloș  куглица  boboluoș (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. kuglica, okrugli kolačić ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — kuglice su kolači koji se prave od masti i testa ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — deca vole slatke kuglice ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluoșu — dete je slatko kao kolačić [Hom.] 2. loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupko 3. (fig.) epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojku ♦ sin. kokoluoș [Por.] ∞ boboloșa  [Vidi]

729  boțuakă  babete  пеш  boțuakă (mn. boțuоś) [akc. boțuakă] (i. s.) — 1. (iht.) peš, vrsta rečne ribe; popin pampur, glavoč, kapič (Cottus gobio) ◊ ma duk sî prind boțuoś ku furkița — idem da lovim peševe viljuškicom ◊ đi prins boțuoś trîabĭe bun skartaș — za lov na peševe treba dobra mreža [Crn.] 2. a. (pej.) glavonja b. (antr.) nadimak za tvrdoglavog i priglupog čoveka; kao porodični nadimak takvih ljudi: Boțuoś [Por.]   [Vidi]

924  Boćaḑă  bobotează  Богојављање  Boćaḑă [akc. Boćaḑă] (i. ž.) — (kal.) Bogojavljanje, dan u običajnom kalendaru, nepokretni praznik (19. I) ◊ la Boćaḑă dupa śe ći skuoļ, măĭ întîń duś apă đi la fîntînă — na Bogoljavljenje posle buđenja, prvo doneseš vodu sa izvora [Por.] ♦ dij. var. Boboćeaḑă [Crn.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

945  Boćuon  Bocion  Боћон  Boćuon (mn. Boćuoń) [akc. Boćuon] (i. m.) — (antr.) Boćon, stari nadimak jedne bufanske familije u Majdanpeku ◊ ĭ-ar ḑîs Boćuoń kă ar fost fakuț pi bot — nazvani su Boćonji jer su imali zatupasto lice ◊ Boćuon ku Boćuanka, s-ar dus dupa kļisă la Dăbiļug — Boćon i Boćonka su otišli u Debeli Lug po slaninu ♦ / < buot„njuška ” + suf. -ĭuon [Buf.] ∞ buot  [Vidi]

808  boldoruos  boldoros ?  бодљаст  boldoruos (boldoruasă) (mn. boldoruoș, boldoruasă) [akc. boldoruos] (prid.) — bodljast, sa bodljama, sa izbočinama, šiljast, zašiljen; neravan, grudvast ◊ arat boldoruos, a ramas gļiĭ marĭ dupa plug — neravno oranje, ostale su krupne grudve iza pluga ♦ var. bolboruos (bolboruasă) [Por.] ∞ bolđi   [Vidi]

1244  bolđiș  boldiș  шиљаст  bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) šiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljak ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da pi aśiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupaju 2. (psih.) oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogleddukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledam ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi  [Vidi]

804  bolđiu  boldei  кученце  bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — zove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi  [Vidi]

744  bonkonuos  boancă  гломазан  bonkonuos (bonkonuasă) (mn. bonkonuoș, bonkonuosă) [akc. bonkonuos] (prid.) — 1. (za predmete) glomazan, grub, težak ◊ śižme bonkonuasă — glomazne, teške čizme 2. (za psihičko stanje) neraspoložen, natmuren, naduren, osoran ◊ l-a lasat fata, șă triĭ ḑîļe stă bonkonuos — ostavila ga je devojka i tri dana je neraspoložen 3. (za ponašanje) neljubazan, negostoljubiv — ◊ veńira dăn dăparće, ku gîndu să doarmă la ĭeal, a ĭeal fu tare bonkonuos, șă-ĭ dudăi dă pră pragu kășî — došli su iz daleka, sa namerom da spavaju kod njega, ali on beše jako neljubazan, i otera ih sa kućnog praga [Hom.] ∞ buankańi  [Vidi]

1137  borîndaĭală  cotrobăială  преметачина  borîndaĭală (mn. borîndaĭaļe) [akc. borîndaĭală] (i. ž.) — premetačina, preturanje po stvarima ◊ veńiră uoțî, fakură o borîndaĭală pin kasă, șî kînd nu gasîră ńimika, sa dusîră drakuluĭ — dođoše hajduci, napraviše premetačinu po kući, i kada ne nađoše ništa, odoše k vragu [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

610  borîndău  borândău  бориндеу  borîndău (mn. borîndăĭe) [akc. borîndîău] (i. s.) — (nutr.) borindeu, specifično vlaško jelo od raskuvanog svinjskog mesa, svinjske krvi i kukuruznog brašna ◊ prînḑu kraśunuluĭ nu sî faśe fîră borîndău — nema božićnog ručka bez borindeua [Crn.] ♦ var. burîndău, burundău ◊ burîndău faśe kuru rău — borindeu je zlo za dupe (ako se pretera) [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

2667  borkanat  borcănat  носат  borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — (anat.) nosat, koji ima veliki nos ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velike ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkan  [Vidi]

791  borugă  borugă  вододерина  borugă (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; dolja; jarak ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerina b. korito potoka ◊ borugă mikă — mala dolja ◊ borugă adănkă — dubodolina ♦ sin. dîră 2. potokdupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napoji ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — vododerina kojom teče vode, zove se potok [Por.]   [Vidi]

2227  boskorođi  boscorodi  богорадити  boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljati ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kući [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi [Por.]  [Vidi]

1015  botoruog  botorog  тупав  botoruog (botoruagă) (mn. botoruoź, botoruaźe) [akc. botoruog] (prid.) — tupav, bez vrha ◊ botoruog ĭe fiĭe śe lunguĭat, fara vîr frumuos, tîmpit la vîr — botorog je bilo šta duguljasto što nema lep vrh, što je tupo na vrhu [Por.] ∞ botur  [Vidi]

1961  botoșa  toci (a)  тупити  botoșa (ĭuo botoșîăḑ, ĭel botoșaḑă) [akc. botoșa] (gl. p.) — tupiti, zatupiti, zaobliti šiljati vrh duguljastog predmeta ◊ dakă vrĭeĭ sî baț puarka, muara sî botoșîăḑ bîtu la kapatîń, sî nu fiĭe askuțît — ako hoćeš da igraš svinjicu, treba da zatupiš jedan kraj štapa, da ne bude oštar [Crn.] ∞ buot  [Vidi]

847  botur  butur  дебљи крај  botur (mn. botururĭ) [akc. botur] (i. m.) — deblji kraj stabla, štapa ili motke ◊ skurtă ļiemnu la botur đi vro duauă palmĭe — skrati drvo na debljem kraju za jedno dve šake ◊ bîćiļi nuaștre la botur sînt gata tot una — naši štapovi su na debljem kraju gotovo jednaki [Crn.] ◊ ļiemnu, bîtu, krĭangă șî așa śeva śi ĭe lunguĭat, are duauă kîpatîńe: unu ĭe măĭ supțîrĭe, or măĭ askuțît, șî ĭel sa kĭamă vîr, da alalalt ĭe măĭ gruos, or măĭ tîmpit, șî la aăla sa ḑîśe botur — drvo, štap, grana ili tako nešto duguljasto, ima dva kraja: jedan je tanji ili oštriji, i taj se zove „vrh”, a drugi je deblji ili tuplji, i taj se deo zove „botur” ♦ supr. vîr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

530  braț  braţ  наручје  braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. naručje ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — dete je plakalo i majka ga je uzela u naručje ◊ a luvat numa kît duśe în brață — poneo je samo koliko nosi u naručju [Crn.] 2. naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručju ◊ un braț đi ļamńe — naramak drva 3. snop ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruza (Rudna Glava) 4. (fig.) zagrljaj ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — zagrlili su se, i poljubili [Por.]   [Vidi]

775  brad  brad  јела  brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

971  brađet  brădet  борик  brađet (mn. brađeturĭ) [akc. brađet] (i. m.) — borik, borova šuma ◊ am fuost în brađet dupa mrtaś đi kasă — išli smo u borovu šumu po merteke za kuću ♦ var. brađiš (mn. brađišurĭ) [Crn.] ∞ brad  [Vidi]

1575  brățui  brăţui  паковати грање  brățui (ĭuo brîățui, akc. brîățui ĭel brîățuĭe, akc. brîățuĭe) [akc. brățui] (gl.) — pakovati nasečene lisnate grane na gomilu, pogodnu za nošenje do mesta gde se dene lisnik; u timočkom dijalektu: izdipliti ◊ tata darîmă la frunḑă, da ĭuo brîățuĭ, șî trag brațurļi pi žuardă dupa mińe, pănă la luok unđe muma grîmađiașće frunḑarĭu — otac kreše grane sa lišćem, ja ih pakujem u naramke, i te naramke prevlačim na štapu do mesta gde majka dene lisnik [Por.] ∞ braț  [Vidi]

6197  brebeńel  brebenel  млађа  brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava) ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cvet ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicima ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

647  Brestouț  Brestovăţ  Брестовац  Brestouț [akc. Brestouț] (i. m.) — (ojk.) Brestovac, vlaško selo u neposrednoj blizini Bora [Crn.] ◊ am suoră mîritată în Brestouț, dupa un bristovĭan — imam sestru udatu u Brestovcu, za jednog Brestovljanina [Por.]   [Vidi]

1769  brîndușă  brândușă  шафран  brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) šafran, mrazovac, brnuduša ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — postoji prolećni i jesenji šafran (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnuša [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.]  [Vidi]

32  brînḑuĭkă  brînzică  сирко  brînḑuĭkă (mn. brînḑuĭś) [akc. brînḑuĭkă] (i. ž.) (hip.) (pej.) — sirko, čovek koji preteruje u jedenju sira ◊ miĭe mĭ-a ḑîs brînḑuĭkă kînd am fuost mik, kă n-am mînkat alta ńimika, numa brînḑă ku koļașă — mene su zvali „sirko” kad sam bio mali, jer nisam jeo ništa durgo, sem sira sa kačamkom [Por.] ∞ brînḑă  [Vidi]

977  brînkă  brâncă  црвени ветар  brînkă1 (mn. brînś) [akc. brînkă] (i. ž.) — (med.) crveni vetar, bolni otoci na koži crvene boje (Erysipelas) ◊ s-a bulnavit đi brînkă, șî s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ đeskînće — oboleo je od crvenog vetra, i otišao je kod vračare da mu prebaje [Por.]   [Vidi]

529  brîu  brâu  појас  brîu (mn. brîurĭ) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknja ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemlju 2. pojas, predmet za opasivanje ◊ brîu đi śiștuarĭe — pojas od tkanice ◊ brîu ku kurauă — pojas sa kaišem ◊ žuok đi brîu — vrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojas 3. (fig.) koleno, generacija srodnika; pokoljenje ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovde ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — ja sam treće koleno mom pradedi ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîu — unuk mi je drugo koleno [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobno [Por.]  [Vidi]

917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazdu ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

989  brĭezdat  brăzdat  браздаст  brĭezdat (brĭezdată) (mn. brĭezdaț, brĭezdaće) [akc. brĭezdat] (prid.) — brazdast, koji ima brazde, koji ima oblik brazde; izbrazdan; udubljen ♦ sin. înkrĭețat, zbîrśit ◊ drumu đi kar pi kulme ĭe tuot înbrĭezdat đi apă, kare a kurs dupa pluaĭe, parke ĭe arat ku plugu — kolski put na kulmi je sav brazdast od vode koja je tekla posle kiše, kao da je izoran plugom ♦ var. brăzduit [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

870  bronkai  broncai ?  басирати  bronkai (ĭuo bruankîĭ, ĭel bruankîĭe) [akc. bronkai] (gl.) — 1. basirati, svirati kontrabas 2. (iron.) imitirati sviranje kontrabasa 3. (pej.) (onom.) brundati, proizvoditi dubok zvuk, sličan zvuku kontrabasa 4. (fig.) terati inat, gunđati ◊ la moșo-sta śeva nu-ĭ pi vuoĭe, numa bruankîĭe pin kasă — ovom čiči nešto nije po volji, samo gunđa po kući [Por.]   [Vidi]

1879  brontavit  cangrenat  гангренозан  brontavit (brontavită) (mn. brontaviț, brontaviće) [akc. brontavit] (prid.) — gangrenozan, zahvaćen gangrenom, oboleo od gangrene ◊ mi s-a brontavit piśuoru, șî duolturi mi la taĭat đi la źanunkĭe-n vaļe — noga mi je bila gangrenozna, i doktori su mi je isekli od kolena na dole ♦ var. bruntavit [Por.] ♦ dij. var. blontirit (Krivelj) [Crn.] ∞ bruont  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankăobavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

1967  brusnat  brusnat  надурен  brusnat (brusnată) (mn. brusnaț, brusnaće) [akc. brusnat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ am duauă fĭaće đizmerdaće, dakă nu ļi laș la źuok, în stare sînt sî fiĭe tuota ḑîua înbrusnaće — ima dve razmažene ćerke, ako ih ne pustiš na igranku, u stanju su da ceo dan budu nadurene ♦ skr. brus ♦ var. înbrusnat ♦ sin. bufnat, înbifnat, buzumfat [Por.] ∞ brus  [Vidi]

4088  buala rîa  boală-rea  падавица  buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) padavica, epilepsija ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predaka ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija pena ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja [Por.] ∞ boļi  [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

802  bubuoń  buboi  чир  bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuońu — pukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă  [Vidi]

865  Buduruońi  Buduroi  Будурони  Buduruońi [akc. Buduruońi] (antr.) — Buduroni, Budurojevi, „Budurojevići”, vlaški nadimak familije Srmanović iz Malog izvora kod Boljevca, koji je nastao od reči buduruonj, „tikva” ◊ tată dușanki Buduruańe a fost đen Vaļakuańa — otac dušanke Budurojke bio je iz Valakonjadușanka Buduruońe a fost maritată dupa Ļikă lu Buĭa — dušanka Budurojeva bila je udata za Iliju Bujića [Crn.] ∞ buduruoń  [Vidi]

539  buḑă  buză  усна  buḑă (mn. buḑ) [akc. buḑă] (i. ž.) — usna, deo lica ◊ mîndra are duauă buḑ, supțîriśe, nuroḑăsk dupa ĭaļe — draga ima dve tanušne usne, ludim za njima ◊ buḑîļi a iĭ sînt dulśe ka mńarĭa — njene usne su slatke ko med [Por.] ♦ dij. var. buză [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

1968  bufńit  bufnet  хукање  bufńit (mn. bufńiće) [akc. bufńit] (i. s.) — hukanje, huk, težak i dubok izdisaj vazduha ◊ s-auđe un bufńit grĭeu đin koșîărĭe, ka kînd ĭară sa-npung buoi-ĭa — čuje se neko teško hukanje u štali, kao da se opet bodu oni volovi [Por.] ∞ bufńi   [Vidi]

1969  bufńitură  bufnitură  хука  bufńitură (mn. bufńiturĭ) [akc. bufńitură] (i. ž.) — huka, snažan a dubok zvuk koji nastaje naglim izdisajem vazduha ◊ parke sa taĭe șî sa mînă ńiskar žuaviń marĭ în padure, kî ĭastă koźa vrĭame đi kînd s-aud bufńiturĭ grĭaļe đ-akolo — kao da se teraju i kolju neke krupne zveri u šumi, jer ima dosta vremena otkad se čuje teška huka odande ♦ up. bufńală [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

766  bukĭartă  buchiartă  униформисано лице  bukĭartă (mn. bukĭarță) [akc. bukĭartă] (i. ž.) — (zast.) uniformisano ili službeno lice ◊ a veńit duauă bukĭarță, șă ļ-a spus să sa muće đ-aśiĭa ku vićiļi în alt luok — došla su dva uniformisana (službena) lica, i kazali im da se presele sa stokom odande na drugo mesto ♦ var. bukĭarță [Por.]   [Vidi]

922  Bukuva  Bucuva  Буково  Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovo ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.]   [Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: durlić, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

667  bumb  bumb  дугме  bumb (mn. bumbi) [akc. bumb] (i. m.) — dugme ◊ dîșkĭaptură bumbu la kamașă, kă-ĭ zapuk — otkopčava dugme na košulji, jer mu je vrućina [Hom.] ◊ aĭ nuoștri ĭa batrîń n-a șćut đi bumb, s-a-nkiptorat ku kiptuorĭ — naši stari nisu znali za dugme, zakopčavali su se kopčama ◊ bumb galbin — žuto dugme [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

758  bumńiță  bufniţă  буљина  bumńiță (mn. bumńiț) [akc. bumńiță] (i. ž.) — (ornit.) buljina, najveća noćna ptica grabljivica iz familije sova (Bubo bubo) ◊ nuapća vĭađe ka bumńița — noću vidi kao buljina ◊ arĭe uokĭ totrlaț ka bumńița — ima okrugle oči kao buljina [Crn.] ◊ bumńița faśe kuĭb în butuarkă — buljina se gnezdi u duplji drveta ♦ up. ćuș, śurĭeḑ [Por.] ♦ dij. var. bufńiță (mn. bufńiț) [Kmp.] ∞ bufńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

333  bunarĭ  bunar  бунар  bunar (mn. bunarĭe) [akc. bunarĭ] (i. m.) — 1. bunar, iskopana rupa u zemlji iz koje se vadi voda ◊ maĭsturi a sapat ș-a zîđit bunarĭ adînk uopt mĭetîrĭe — majstori su iskopali i ozidali bunar dubine osam metara [Crn.] 2. prirodne rupe u zemljištu oblika bunara ◊ la Vrtîăś în Bļizńe ĭastă așa bunarĭ în pĭatră, parke ĭa sapat uomu — na Vrteču u Blizni ima takvih bunara u kršu, kao da ih je iskopao čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

891  bunataće  bunătate  добро  bunataće (mn. bunatățurĭ) [akc. bunataće] (i. ž.) — I. 1. dobro, dobrota, dobrodušnost ◊ bunataće đi uom — dobričina 2. imovina ◊ a vrut să-ĭ vind ĭuo bunataća a mĭa pi duauă parîaļe — hteo je da mu prodam moju imovinu za dve pare II. var. bunu ◊ Nu întuork bunu la stuaka mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobro moje stoke (iz bajalice) ♦ (demin.) buńeț ◊ uom buńeț — dobrica ♦ (mn. buńețurĭ) ◊ Nu întuork buńețurļi la kasa mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobra moje kuće (iz iste bajalice) III. (rel.) dobročinstvo, dobro delo ◊ a trait ka sfîntu, a kreḑut în dumńeḑîu, șă traĭu luĭ a fuost pļin đi bunatățurĭ — živeo je kao svetac, verovao je u boga, i njegov je život bio pun dobročinstava [Por.] ∞ bun  [Vidi]

2266  buńață  buneaţă  доброта  buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotu ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun  [Vidi]

906  buobît  bobot  водопад  buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — vodopad, slap, buk ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buk ♦ var. bobît [Por.]   [Vidi]

1236  buoișće  boiște  бојиште  buoișće (mn. buoișć) [akc. buoișće] (i. ž.) — 1. bojište а. mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodu ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegru — kada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožem (Crnajka) b. mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušice 2. igralište ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojište (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

837  buolbură  bolbură / volbură  слак  buolbură (mn. buolburĭ) [akc. buolbură] (i. ž.) — (bot.) slak, poponac (Convolvulus arvensis) ◊ buolbura ĭe bună numa đi dat la puorś, đi iĭ aĭa ĭe mare dulśață — slak je dobar samo da se daje svinjama, za njih je to velika poslastica ♦ var. bolbură [Por.]   [Vidi]

1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțurĭ) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) šaronje,1) šaruljća,2) parče toplog kačamka, sa uvaljanim sirom ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — „bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekša ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțuoĭ (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukoluoș (Leskovo) ♦ dij. sin. puțuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. guguluoĭ (Slatina, Bor) ♦ sin. pupuoĭ (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskă (Šipikovo) [Tim.] 2. (psih.) ljutito dete, koje se duri ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kim [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

598  burćikanuos  burduhănos  трбушаст  burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanuoș, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — trbušast, koji ima veliki trbuhdukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — naš dućandžija je prilično trbušast ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakît — trbast čovek, ima ogroman stomak [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

866  Burkeșuońi  Burcaș  Буркешони  Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă  [Vidi]

503  burtă  burtă  трбух  burtă (mn. burț) [akc. burtă] (i. ž.) — trbuh, stomak ◊ are durĭerĭ la burtă — ima bolove u stomaku ◊ ma duare burta — boli me stomak ◊ burta muaļe — (anat.) donji deo stomaka, meki trbuh ◊ burta mikă, burta „pi žuos” — „mali stomak”, „donji stomak”: (euf.) deo tela sa genitalijama, u (izr.) „one stvari”, naročito „ženske stvari” [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

879  buruĭană  buruiană  лековита биљка  buruĭană (mn. buruĭańe) [akc. buruĭană] (i. ž.) — opšti naziv za lekovitu biljku ◊ ku śe buruĭană aĭ vinđakat taĭatura la mînă? — kojom si biljkom izlečio posekotinu na ruci ? ◊ akuma ĭe vrĭamĭa đi kuļes buruĭańe — sad je vreme za berbu lekovitog bilja ◊ romańița șî kuada mîțuluĭ sînt buruĭańe đi durĭarĭe la burtă — kamilica i hajdučka trava su lekovite biljke protiv bolova u stomaku [Crn.]   [Vidi]

3304  Busuĭuaka  Busuioaca  Босиљка  Busuĭuaka [akc. Busuĭuaka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) Bosiljka, žensko lično imedupa buĭađe busuĭuok, đemult la mulće fĭaće nașî a dat nume Busuĭaka — prema biljci bosiljka, nekada su mnogim devojčicama kumovi davali imena Bosiljka ♦ up. Bosîlka [Por.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.]  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1562  bușćoruagă  boșorog  страћара  bușćoruagă (mn. bușćoruaźe) [akc. bușćoruagă] (i. ž.) — straćara, oronula kuća ◊ bușćoruagă ĭe koļibă batrînă, urńită — straćala je stara oronula kuća (Tanda) [Por.] ♦ up. bușćuruog [Crn.] ◊ bușćoruog, koļibă batrînă, spartă, în kare traźe în toaće părțîļi — stara oronula koliba, u kojoj duva na sve strane (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

987  bușćuruog  bușciorog ?  вир  bușćuruog (mn. bușćuruogurĭ) [akc. bușćuruog] (i. m.) — vir, duboko mesto u potoku ili reci ◊ la Ćimuok ĭastă mulće bușćuruogurĭ marĭ, buńe đi skaldat — na Timoku ima mnogo velikih virova, dobrih za kupanje [Crn.] ♦ up. bușćoruagă [Por.]   [Vidi]

580  buśin  bucium  рикало  buśin (mn. buśińe) [akc. buśin] (i. m.) — rikalo, pastirska truba, dugačak duvački instrument od lipove kore ◊ buśinu sî faśe primovara, kînd ĭe ćeĭu-n mîzgă — rikalo se pravi u proleće, kad je lipa u sokovima [Crn.] ◊ buśinu a fakut pîkurari, pănă a pazît uoĭiļi — rikalo su pravili pastiri, dok su čuvali ovce [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

784  buśińiș  buciniș  кукута  buśińiș (mn. buśińișă) [akc. buśińiș] (i. s.) — (bot.) kukuta, angelika (Anchangelica officinalis) ◊ buśińișu are dudă marĭ, krĭașće înalt — kukuta ima dugačke cevi, raste visoko [Por.] ♦ dij. sin. fifă (Jasikovo) [GPek] (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

684  butavi  umfla  надути  butavi (ĭuo butavĭesk, ĭel butavĭașće) [akc. butavi] (gl. p. ref.) — (med.) naduti (se), nateći, dobiti otok, dobiti vodeni podliv usled neke bolest i ◊ baba a-nśeput a butavi la firĭe, n-o să traĭaskă mult — babi je počelo da natiče lice, neće dugo da živi ◊ mare zîpușală, sa butavĭesk vićiļi la pulpĭe — velika je sparina, stoci će da nateknu vimena [Por.]   [Vidi]

682  butorkuos  buturos  шупљикав  butorkuos (butorkuasă) (mn. butorkuoș, butorkuasă) [akc. butorkuos] (prid.) — 1. (bot.) šupljikav; šupalj, koji ima duplju ◊ ļiemno-sta ĭe butorkuos, nuĭe bun đi trabuĭală — ovo drvo je šupljikavo, nije za upotrebu [Crn.] ◊ gruoso-sta ĭe butorkuos, bun ĭe đi stupină — ovo deblo je šuplje, dobro je za košnicu [Por.] 2. (iron.) butorkuos în kap — šupljoglav, praznoglav [Crn.] ∞ butuarkă  [Vidi]

668  butuarkă  butoarcă  дупља  butuarkă (mn. butuorś) [akc. butuarkă] (i. ž.) — duplja, šuplje stablo; stablo sa dupljom koja je nastala truljenjem drveta ◊ a pitulat bańi în butuarkă — sakrio je pare u šupljem stablu [Hom.] ◊ (ver.) în butuarkă traĭașće zmău ku zmauaĭka-luĭ — u duplji stabla živi zmaj sa svojom zmajevicom ◊ đemult s-a pĭerdut golîmbi ś-a trait pin butuorś — odavno su nestali golubovi koji su živeli po dupljama [Por.]   [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

676  buturuagă  buturugă  пањ  buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — panj; glavčina [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senom ♦ dij. sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

923  buzdugan  buzdugan  буздован  buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — buzdovan 1. srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškom ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavu (iz nar. prip.) 2. (zast.) močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhu ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavi 3. (fig.) tup i glup čovek ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njima 4. (fig.) muški polni organ (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja! [Por.]   [Vidi]

1963  buzumfla  bosumfla  дурити се  buzumfla (ĭuo ma buzumflu, ĭel sa buzumflă) [akc. buzumfla] (gl. p. ref.) — duriti se, naduriti se, napućiti usne u znak ljutnje ◊ kînd ĭeram mik, am șćut ma buzumfla đi fiĭe śe — kad bejah mali, znao sam se duriti za bilo šta ♦ / buḑăusne + umflanaduvati, pućiti ♦ sin. brusńi, înbrusńi, înbufna [Por.]  [Vidi]

857  bușînariĭe  bușneác  прашина  bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak  [Vidi]

1299  țamtaļe  ţămtale  поздрав  țamtaļe [akc. țamtaļe] (uzv.) — pozdrav, skr. oblik od mulțamtaļe, (dosl.) „mnogo hvala”, koji je opet nastao skraćivanjem složene fraze titulacije u odnosima sa sagovornikom kome je nužno izraziti poštovanje: „mulț ań la duamńa-tĭaļe” — u smislu: „da mi dugo poživite, vaše gospodstvo!” ◊ kînd sa-ntîńiesk duoĭ kunoskuț în drum, unu ḑîśe „Bună kaļa!”, da alalalt iĭ mulțamĭașțe ku „Țamtaļe!” — kad se sretnu dva poznanika na putu, jedan kaže „Buna kalja!” (=Sretan put!), a drugi mu se zahvaljuje sa „Camtalje!” [Por.] up. dumitaļe  [Vidi]

1021  țapă  ţeapă  стожер  țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. stožer ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stog ♦ sin. brukă (Tanda) 2. os, osje, bodljika na klasu žitarica ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još duže [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredini ♦ (augm.) țapuoń [Por.]   [Vidi]

1100  țapin  ţapină  цепин  țapin (mn. țapińe) [akc. țapin] (i. s.) — (tehn.) cepin, alatka koju drvoseče koriste za cepanje oblica, naročito pri izrade šindri kojima su se ranije pokrivale kuće ◊ țapinuĭe fakut đi fĭer, are kuadă lungă, șî taiș întuors în źuos — cepin je napravljen od gvožđa, ima dugačku dršku, i sečivo okrenuto na dole [GPek]   [Vidi]

1025  țapuos  ţepos  бодљикав  țapuos (țapuasă) (mn. țapuoș, țapuasă) [akc. țapuos] (prid.) — bodljikav ◊ am samînță đi grîu, ama nu l-aș samana kî ĭe prĭa țapuos ș-amunkă sî ļagă snuopi — imam seme pšenice, ali ga ne bih sejao jer ima duge osti, pa se teško vezuje u snopove [Crn.]   [Vidi]

1029  țasut  ţesut  ткање  țasut1 (mn. țasuturĭ) [akc. țasut] (i. m.) — tkanje ◊ la nuoĭ muĭeriļi s-apukă đi țasut dupa Sveći Ńikuola đi ĭarnă, orĭe dupa Sveći Ĭovan — kod nas žene počinju da tkaju posle Svetog Nikole, ili posle Svetog Jovana ◊ țasutu puaće sî fiĭe în duauă, ore-n patru iță — tkanje može biti u dve ili u četiri niti [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

1098  țăļińiș  ţeliniș  лединиште  țăļińiș (mn. țăļińișă, țăļińișurĭ) [akc. țăļińiș] (i. s.) — (ped.) ledinište, područje sa zemljištem koje je zapušteno, koje se dugo ne obrađuje ◊ s-a pirasît saćiļi, a ramas țăļińiș guol în tuaće părțîļi — sela su opustela, ostale su gole ledine na sve strane [Por.] ∞ țăļină  [Vidi]

1530  țărmuri  ţărmuri  уздизати (се)  țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode)dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2522  țăsa  ţese  ткати  țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3523  țăuok  căval ?  кавал  țăuok (mn. țăuoś) [akc. țăuok] (i. m.) — (muz.) kaval ◊ țăuok ĭe fluĭer fara duop — kaval je frula bez čepa ◊ țăuoku are uopt găurĭ, șasă dă parća dă sus, ka la fluĭer, a șapćiļa ĭe dă źuos la đeađito-l mare, a dă uopt ĭară dă źuos, la urmă, dă đeađito-l mik — kaval ima osam rupa, šest sa gornje strane, kao kod frule, sedma je s donje strane za palac, a osma je opet sa donje strane, ali na kraju, za mali prst [Mlava] ∞ țauă  [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

480  țîțînă  ţâţână  шарка  țîțînă (mn. țîțîń) [akc. țîțînă] (i. ž.) — šarka na vratima ◊ đață ku kraku, șî skuasă ușa đin țîțînă — udario je nogom i izbio je vrata iz šarki ◊ (rel.) đemult, kînd s-a-nkinat lumĭa la prazńik, s-a-nkinat în kuot, dupa ușă, întuorș kîtra țîțînă — nekada, kada su ljudi metanisali na slavi, metanisali su u ćošku, iza vrata, okrenuti ka šarkama [Por.] ∞ baglamă  [Vidi]

5731  țîțîșuară  țîțișoară  сисица  țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] (i. ž.) — (demin.) sisica, siska, dojkica ◊ măĭ dulśe ĭe țîțîșuara kînd krĭașće numa kît s-o kuprinḑ ku mîna — najslađa je sisica kad poraste samo koliko da je poklopiš rukom ◊ țîțîșuară ćinîră, boldorĭauă, ažuns fećița đi țukat — mlada i tvrda sisica, dorasla devojčica za ljubljenje ♦ var. țîțuĭkă [Por.] ∞ țîță  [Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljakdupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]  [Vidi]

1037  țîkļiaće  ţiclete  бргљез  țîkļiaće (mn. țîkļieț) [akc. țîkļiaće] (i. m.) — (ornit.) brgljez (Sitta europaea) ◊ țîkļiaće ĭe pasîrĭe mikă, ku ćiku lung șî ku pĭańe vînîće, faśe gaură în ļiemn șî-n gaura-ĭa faśe kuĭb — brgljez je mala ptica sa dugim kljunom i plavim perjem, pravi rupu u drvetu i u toj rupi pravi gnezdo [Por.]   [Vidi]

1035  țînțarĭ  ţânţar  Цинцарин  țînțarĭ (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — Cincarin, nadimak za ljude armanskog porekla ◊ la nuoĭ đemult a veńit în sat triĭ fraț, țînțarĭ, a fuost marĭ ńigustuorĭ; ĭastă đin țîka-luor ș-akuma vro duauă-triĭ kăș — kod nas u selo davno su došla tri brata, Cincarina, bili su veliki trgovci; ima i danas od njihove loze dve-tri kuće [Por.]   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.]   [Vidi]

1085  țîr  ţâr  црр!  țîr (uzv.) — (onom.) crr! onomatopeja za zveckanje, zrikanje ◊ nu puoț sî duorm đi griĭirĭ: tuota nuapća numa „țîr-țîr” supt ferĭasta-mĭa — ne mogu da spavam od zrikavaca, celu noć samo „zri-zri!” pod mojim prozorom ♦ up. ćur! [Por.]  [Vidi]

3247  țîrkońa  ţârcâi  измусти  țîrkońa (ĭuo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — izmusti, malo musti, muznuti, domusti ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomalo ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekce [Por.] ∞ țîrk  [Vidi]

1069  țofai  tofăi  шљапати  țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof!  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

6128  țug  țug ?  спојница  țug2 (mn. țugurĭ) (i. s.) — (tehn.) spojnica, naprava od zakrivljene šipke u obliku slova „U” ili „П” ◊ la kar đi buoĭ a fuost măĭ puțîn patru țugurĭ, la tuata uosîĭa kî ći duauă; a țînut uosîĭa ļegată đi drik — na volovskim kolima bilo je najmanje četiri cuga, na svakoj osovini po dva; držali su osovinu vezanu za trap [Por.]   [Vidi]

9  čină  cină  вече  čină (mn. čiń) [akc. čină] (i. ž.) — 1. veče (doba dana) ◊ čina ĭe după če să duče soarele la skapît — veče je posle zalaska sunca 2. večera (obed uveče) ◊ muĭerĭa mîńioasă, n-a sprimit ńimik ďе čină — ljuta žena, nije spremila ništa za večeru 3. naveče slave ◊ čina prazńikuluĭ ĭe seara în oki prazńikuluĭ — naveče je večera u oči slave [Kmp.] ♦ dij. var. śină [Por.]  [Vidi]

1169  ćaĭ  ceai  чај  ćaĭ (mn. ćaĭurĭ) (i. m.) — čaj, topli napitak od osušenih delova biljaka ◊ lumĭa nuastră a kuļes ĭarbă ńagră, șî ĭarna a fĭert ćaĭ đi tușît șî durut la burtă — naši ljudi su brali nanu, i zimi kuvali čaj protiv kašlja i bolova u stomaku [Crn.] ◊ măĭ bun ćaĭ ĭe đi fluarĭa đi ćiĭ — najbolji čaj je od lipovog cveta [Por.] ♦ up. ćeĭ [Crn.] ćiĭ [Por.]   [Vidi]

1090  ćakă  teakă  ножница  ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1097  ćakmă  jgheab  жљеб  ćakmă (mn. ćakme) [akc. ćakmă] (i. z.) — 1. (zast.) a. žljeb, uzdužni kanal izdubljen u direku kuće „čatmare” ◊ ćakma-n puop s-a skobit ku alat karĭe s-a kĭemat „pruosîk” — žljeb u direku dubio se alatom zvanim „prosek” ◊ kasă în ćakme — čatmara [Crn.] 2. (zast.) ćakmă ĭe kasă đi nuĭaļe, ļipită ku imală — ćakma je koliba od pruća, oblepljena blatom (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1132  ćeĭ  tei  липа  ćeĭ (mn. ćeĭi) [akc. ćeĭ] (i. m.) — 1. (bot.) lipa (tilia platyphyllos) ◊ đin ļiemnu đi ćeĭ sa fakut blîăń đi loitre đi kar, da fluarĭa đi ćeĭ sî kuļaźe đi ļekuit durĭarĭarĭ la burtă — od lipovog drveta rezale su se daske za kanate na kolima, a lipov cvet se bere za lečenje bolova u stomaku 2. lika, potkorni sloj lipovog drveta ◊ ku kuaža supțîrĭe a đi ćeĭ lumĭa đimult a ļagat viĭa — lipovom likom su ljudi nekada vezivali vinovu lozu [Crn.] ♦ dij. var. ćiĭ [Por.]  [Vidi]

1398  ćeșîlă  teșilă  торбица  ćeșîlă (mn. ćeșîļ) [akc. ćeșîlă] (i. ž.) — torbica ◊ în ćeșîlă lukratuori a dus mînkarĭe la lukru — u torbici su radnici nosili hranu na posao [Por.]   [Vidi]

5121  ćibi  marș  чибе  ćibi [akc. ćibi] (uzv.) — čibe! uzvik kojim se teraju psi ◊ ku „ćibi” sa dudîĭe kîń đ-aĭ măĭ miś șă blînḑ, pi aĭ marĭ ći zbĭerĭ „mîrș” — sa „čibe” se teraju manji i pitomiji psi, a na velike vičeš „marš” [Por.]  [Vidi]

1153  ćigańe  tigaie  тигањ  ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženje ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškom ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjište [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1143  ćik  tic  шиљак  ćik (mn. ćikurĭ) (i. s.) — 1. (tehn.) šiljak, oštar završetak na alatkama ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćiku — odneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljak [Crn.] 2. (anat.) kljun kod piladi, i malih ptica opšte ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuoșu au ćuok — kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljun 3. (fig.) ime od milja za ud muške bebe; pužić ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — o, poješće ti baba „pužić”! ♦ up. ćuok [Por.]  [Vidi]

1394  ćindă  tindă  трем  ćindă (mn. ćinḑ) [akc. ćindă] (i. ž.) — 1. trem na kući ◊ koļibiļi đi bîtrîńață n-avut ćindă, đikît numa oźak ș-o suobă or doa — starinske kolibe nisu imale trem, samo odžak i jednu ili dve sobe 2. štitnik na kapi ◊ kașketu đinainće are ćindă, șî đi ĭa prinḑ ku mîna kînd dubuorĭ kașkĭetu, or kînd ăl puń în kap — kačket spreda ima štitinik, koji hvataš rukom kad skidaš kačket, ili kad ga stavljaš na glavu ♦ sin. konk [Por.] ♦ dij. var. ťindă [Kmp.] ∞ kasă  [Vidi]

1151  ćińeriș  tineret  омладина  ćińeriș (mn. ćińerișurĭ) [akc. ćińeriș] (i. m.) — omladina, mladež, mladi naraštaj ◊ tuot ćińerișu s-a dus în sat la uoră — sva mladež je otišla u selo na igranku ◊ akuma ćińerișu puartă pîăru lung — sada omladina nosi dugu kosu [Crn.]   [Vidi]

1165  ćipsă  alaun  стипса  ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.]   [Vidi]

2480  ćistî  cisti  чистити  ćistî (ĭuo ćistîăsk, ĭel ćistîașće) [akc. ćistî] (gl. p. ref.) — (srb.) čistiti ◊ uom vrĭańik șî sîrńik ćistîașće tuot dupa ĭel, nu lasă ńiś o imală — čovek vredan i uredan čisti sve za sobom, ne ostavlja nikakvu prljavštinu ♦ supr. ima [Por.]  [Vidi]

2481  ćistuoćiță  cistociţă  чистачица  ćistuoćiță (mn. ćistuoćiț) [akc. ćistuoćiță] (i. ž.) — (srb.) (inov.) čistačica ◊ așćetaĭ tuota ḑîua într-un kuodńik să vină duolturu, la urmă nu veńi duolturu numa veńi o ćistuoćiță șî sa luvă dupa mińe đ-akolo — čekao sam čitav dan u jednome hodniku da dođe doktor, na kraju ne dođe doktor nego dođe jedna čistačica, i otera me odande [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

1396  ćișnă  tihnă  тишак  ćișnă (mn. ćișńe) [akc. ćișnă] (i. ž.) — tišak, mesto u reci gde voda miruje i gde je pogodno za kupanje ◊ kopiĭi s-a învațat sî nuaće, șî sluobîd sa skaldă într-o ćișnă adînkă — deca su naučila da plivaju, i slobodno se kupaju u jednom dubokom tišaku ♦ (demin.) ćișnuță ♦ (augm.) ćișnoćeu ♦ up. gîltînă [Por.]   [Vidi]

1142  ćivală  tiveală  поруб  ćivală (mn. ćivĭaļe) [akc. ćivală] (i. ž.) — porub, uska traka koja se zašivala na rukavima, obodima suknji, kecelja i okovratnika kaputa ◊ pi dungă sî kuoș o ćivală ruoșîĭe, sî-m fiĭe krețanu mîĭ mîndru — po obodu da ušiješ crveni porub, da mi suknja bude što lepša [Crn.] ◊ uomo-l žîăļńik ļagă o ćivală ńagră pi lînga gît — čovek u žalosti, vezuje jednu crnu traku oko vrata [Por.] ∞ ćivi  [Vidi]

1167  ćivik  luminiș  пропланак  ćivik (mn. ćivikurĭ) [akc. ćivik] (i. m.) — (oron.) proplanak, livadski prostor okružen šumom ◊ pazîașće uoĭļi pi ćivik, koluo în duoso-la — čuva ovce na proplanku, tamo u onoj šumi [Crn.] ♦ dij. sin. (ret.) rariș [Por.] ♦ dij. sin. spartură ◊ spartură ĭe poĭana-n mižluoku duosuluĭ — „spartura” je livada usred šume (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1171  ćokîrlan  ciocârlan  трнокоп  ćokîrlan (mn. ćokîrlan) [akc. ćokîrlan] (i. m.) — (tehn.) trnokop, alatka sa dva reza od kojih jedan služi za iskopavanje, a drugi za sečenje korenja pri tršenju ◊ askuțîĭ ćokîrlanu đ-amîndoă pîărț, șî akuma ma duk la tîrsît — naoštrio sam obe strane trnokopa, i sada idem na tršenje ♦ dij. var. śokîrlan, krlan [Crn.] ♦ up. śukîrlan [Por.]   [Vidi]

4203  ćoksoĭ  pungă ?  кеса  ćoksoĭ (mn. ćoksoaĭe) [akc. ćoksoĭ] (i. s.) — kesa ◊ a pus oo în ćoksoĭ, și s-a dus — stavio jaja u kesu, i otišao ♦ sin. kesoĭ (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. kĭes (Rudna Glava) [Por.] ∞ kĭes  [Vidi]

1778  ćuakńit  ciocnet  чукањ  ćuakńit (mn. ćuakńiće) [akc. ćuakńit] (i. s.) — (akust.) čukanj, zvuk koji nastaje prilikom čukanja ◊ śe va lukra-n kuzńiță, nu șću, numa șćiu kă đin ćuakńitu-luĭ nu pućem sî durmim — šta li radi u kovačnici, ne znam, samo znam da od njegovih čuknjeva ne možemo da spavamo [Por.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1777  ćuok  cioc  футрола  ćuok3 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. s.) — 1. futrola, kutija, korice; navlaka ◊ ćuok đi kuće, o kućiĭe lunguĭată, skobită-n ļiemn, pi kare kosîtuori a duso la brîu; în ĭel a țînut kuća đi askuțît kuasa — futrola za brus (vodijer), duguljasta kutija od izdubljenog drveta, koju su kosci nosili na pojasu; u njoj su držali brus za oštrenje kose ♦ var. ćakă 2. vrsta šiljate brade koju su puštali stariji ljudi ◊ muoșu Pîătru ku barba ćuok — čiča Pera sa šiljatom bradom [Por.]  [Vidi]

5345  ćuok đi pulă  tecșilă ?  накурњак  ćuok đi pulă [akc. ćuok đi pulă] (sint.) — (izob.) nakurnjak ◊ vrodată, kînd n-a dus uamińi izmĭańe supt śuariś, đi ĭarnă a fakut un kĭes, în kare „a-nbrakat” pula, să nu-ngĭață đi frig; ĭ-a ḑîs „ćuok đi pulă” — nekada, kada muškarci nisu nosili gaće ispod pantalona, za zimu su izrađivali jednu kesu, u koju su „oblačili” ud, da se ne smrzne od hladnoće; zvali su ga nakurnjak [Por.] ∞ ćuok   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

6080  ćușći  ciuci  чучати  ćușći (ĭuo ćușćesk, ĭel ćușćașće) [akc. ćușći] (gl. ref.) — čučati, šćućuriti se ◊ pļakă odată, pănă kînd vi ćușći akoluo, dupa gardo-la — kreni već jednom, dokle ćeš čučati tamo, iza te ograde ◊ (folk.) uomu kînd îmbătrîńașće, sa ćușćașće la parĭaće, șî la ḑîļe sokoćașće — čovek kad omatori, pored zida se šćućuri i dane prebrojava ♦ sin. pići, stîrśi [Por.]  [Vidi]

1201  daćină  datină  обичај  daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.]   [Vidi]

3420  dakă  dacă  ако  dakă [akc. dakă] (vez.) — ako ◊ dakă nu va fi așa kum ḑîś tu, o să fiĭ pîkatuos pănă la muarće — ako ne bude tako kako ti kažeš, bićeš grešan do smrti ◊ dakă tatî-su nu va lasao sî sa mariće dupa baĭato-la, pî șî mumî-sa dakă va țîńa parća ku tatî-su, ĭa la urmă tot o să fugă, șî ĭar’ o să fiĭe pi plaku iĭ — ako je otac ne bude pustio da se uda za tog momka, i ako i majka bude na očevoj strani, ona će na kraju sigurno pobeći, i opet će biti po njenoj volji [Por.]  [Vidi]

1363  dakum  dacum  дакако  dakum [akc. dakum] (pril.) — dakako, svakako, naravno ◊ dakum đi nu — kako da ne ◊ Ći duś mîńe la lukru? - Ma duk, dakum. — Ideš sutra na posao? - Idem, naravno. ♦ / da — „da” + kum — „kako” ♦ sin. dapăĭ [Por.] ∞ kum  [Vidi]

1182  dalak  dalac  чир  dalak (mn. dalakurĭ) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) čir; dalak a. čir ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalaku — žali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čir [Crn.] b. gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) ♦ sin. bubuoń ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — dalak je čir; nagnoji i pomodri ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unu — izbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedan ◊ dalaku au șî vićiļi — „dalak” ima i stoka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1181  daltă  daltă  длето  daltă (mn. dîălț) [akc. daltă] (i. ž.) — (tehn.) dleto, oruđe za izradu žljebova u drvetu ◊ ku dalta sa faśe skobitură în blană — dletom se dubi rupa u dasci [Crn.] ◊ dalta mi s-a-ntîmpit, trîabe s-o askut — dleto mi se otupelo, treba da ga naoštrim ◊ daltă đi ļiemn — drveno dleto ◊ daltă đi fĭer — gvozdeno dleto [Por.]   [Vidi]

1184  damă  damă  мица  damă (mn. damĭe) [akc. damă] (i. ž.) — mica, igra za dva igrača sa zrnima kukuruza i pasulja koja se pomiču po pravougaonoj slici ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe sî žukîăm damă — doveče idemo na sedeljku da igramo micu [Crn.]   [Vidi]

1175  danak  dănac  момак  danak (mn. danaś) [akc. danak] (i. m.) — momak, neoženjen muškarac ◊ uomu ĭe danak đi la șapćesprĭaśe ań, pînă la-nsurat — čovek je momak od sedamnaeste godine, do ženidbe ♦ (demin.) danaśel (mn. danaśeĭ) [akc. danaśel] — momčić ◊ danaśel ĭeș đi la patrusprĭaśe pîn la șapćesprĭaśe ań — momčić si od četrnaest do sedamnaest godina [Crn.] ◊ feĭmĭa nu măĭ lukră ńimika, numa aļargă dupa danaś — moja ćerka ne radi ništa, samo juri za momcima [Por.] ♦ sin. baĭat [Crn.] [Por.]   [Vidi]

1330  dangubă  ?  дангуба  dangubă (mn. dangubĭe) [akc. dangubă] (i. ž.) — 1. danguba, uzaludno trošenje vremena; besposlica ◊ șađarĭa ku vuoĭ ĭe numa o dangubă marĭe, ma dusăĭ ĭuo akas — sedenje sa vama je samo jedna velika danguba, odo’ ja kući [Crn.] 2. (fig.) osoba koja je sklona dangubi; zgubidan; neradnik, lenčuga ◊ dangubă, nu lukră ńimika, traĭașće pi șîaļiļi alu tuoĭa — danguba, ne radi ništa, živi na tuđoj grbači [Por.] ∞ dangubi  [Vidi]

1192  darak  darac  гребен  darak1 (mn. daraśe) [akc. darak] (i. m.) — greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja vuna ◊ daraku arĭe patru rîndurĭ đi đinț đi fĭer: duauă đasă, șî duauă rarĭ — greben ima četiri reda metalnih zubaca: dva gusta, i dva retka [Crn.] ◊ ku daraku sa diraśiașće lîna: măĭ întîń o skarmiń ku mîna, pĭeurmă o traź pin darak — sa grebenom se češlja vuna: najpre je vlačiš rukom, a onda je provučeš kroz greben [Por.] ∞ daraśi  [Vidi]

1185  darui  dărui  даривати  darui (ĭuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbe ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — mlada na svadbi daruje kuma i kumu [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzari” ♦ sin. plokońi [Por.]   [Vidi]

1199  datoriĭe  datorie  дуг  datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — dug; obaveza ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — dug otežava život jer se ne zaboravlja [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugova ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — ne duguješ ti meni ništa [Por.] ∞ dîtori  [Vidi]

1200  datuorĭ  dator  дужан  datuorĭ (datuarĭe) (mn. datuorĭ, datuarĭe) [akc. datuorĭ] (prid.) — 1. dužan, zadužen, koji ima obavezu da vrati neki zajam, u novcu, robi ili usluzi ◊ sînt datuorĭ bań, k-am luvat înprumut — dužan sam novac, jer sam uzeo na zajam [Crn.] ◊ mis datuorĭ la muoșu Pau o ḑîuă đi kosît — dužan sam čiča Pavlu jedan dan košenja ◊ la Baluońi sînćem datuorĭ sî ńi duśem la nuntă ku pripașu, kî șî iĭ la nuoĭ a veńit ku purśelu fript — Balićima smo dužni da im odemo na svadbu sa pečenicom, jer su i oni kod nas došli sa pečenim prasetom [Por.] 2. obavezan, vezan nekom moralnom obavezom ◊ kopiĭi sînt datuorĭ sî vadă đi parinț, kînd ĭeĭ înbatrîńesk — deca su dužna da brinu o roditeljima, kada ovi ostare [Crn.] ◊ nu mis datuorĭ la ńima ńimik — nisam nikome ništa dužan [Por.] ∞ dîtori  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1563  datuorńik  datornic  дужник  datuorńik (mn. datuorńiś) [akc. datuorńik] (i. m.) — dužnik ◊ kînd ĭaĭ înprumut, întuarśe la vuorbă, să nu fiĭ datuorńik la ńima — kad zajmiš, vrati po dogovoru, da nikome ne budeš dužnik [Por.] ∞ dîtori   [Vidi]

1202  dauagă  doagă  дуга  dauagă (mn. dauoź) [akc. dauagă] (i. ž.) — duga, savijena daska od koje se gradi bure, bačva ◊ butuońo-sta ĭe fakut đin dauoź đi gorun — ovo bure je napravljeno od hrastovih duga [Crn.] ◊ uomu kare a lukrat la dauoź la kĭemat „dogarĭ” — čovek koji je izrađivao duge, zvao se „dogar” [Por.]   [Vidi]

3421  dăĭnuĭa  dăina  љуљати  dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.]  [Vidi]

1253  deteļină  lucernă  детелина  deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

1211  dîlm  dâlm  брежуљак  dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.]   [Vidi]

3423  dîmp  dâmb  џомба  dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

2041  dîravĭelă  daraveră  скандал  dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.]  [Vidi]

1206  dîră  dâră  бразда  dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.]   [Vidi]

3355  dîrdaĭală  dârdâială  дрхтање  dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) drhtanje, trešenje tela ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukama 2. (kor.) način igranja u kolu zvanog „drdavka” ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdrže [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1391  dîrkă  dârcă ?  идиот  dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă   [Vidi]

1209  dîrzarĭ  dârzar  дрзар  dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1564  dîtori  datori  дуговати  dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — dugovati, biti dužan, imati dug, obavezu ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništa ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.]  [Vidi]

2114  do-  do-  до-  do- (pref.) — prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagola ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotova ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikog ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i druge [Por.]  [Vidi]

2590  doaḑăś  douăzeci  двадесет  doaḑăś [akc. doaḑăś] (br.) — dvadeset ◊ doaḑăś, doaḑăś șî unu, doaḑăś șî duoĭ ... — dvadeset, dvadeset i jedan, dvadeset i dva ... ♦ var. duaḑăś [akc. duaḑăś] ◊ duaḑăś đi ań am așćetat să vină — dvadeset godina sam čekao da dođe [Por.] ♦ dij. var. duauăḑîăś [Crn.] ∞ du  [Vidi]

2591  doaḑăśiļa  douăzecilea  двадесети  doaḑăśiļa [akc. doaḑăśiļa] (br.) — dvadeseti ◊ m-am fakut în a doaḑăśiļa ḑî în fîurarĭ — rodio sam se dvadesetog februara [Por.] ∞ du  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1221  dobarît  doborât  скинут  dobarît (dobarîtă) (mn. dobarîț, dobarîće) [akc. dobarît] (prid.) — skinut ◊ tată, fînuĭe dobarît đi pi puod — oče, seno je skinuto sa plevnje [Crn.] ♦ dij. var. dubarît, kubarît ◊ a fuost sus, la luok mare, akuma ĭe dubarît  — bio je visoko, na položaju, sada je skinut [Por.] ∞ dobarî  [Vidi]

2272  dogaćit  dogacit  довршен  dogaćit (dogaćită) (mn. dogaćiț, dogaćiće) [akc. dogaćit] (prid.) — dovršen ◊ săśiratu ĭe, mulțam la dumńeḑîu, dogaćit, ș-akuma avĭem o ḑî-duauă đi ođińit — žetva je, bogu hvala, dovršena, i sada imamo dan-dva za odmordo + gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

1204  dogarĭ  dogar  качар  dogarĭ (mn. dogarĭ) [akc. dogarĭ] (i. m.) — kačar, dugar, zanatlija koji izrađiuje kace, bačve, burad ◊ m-am tokmit ku dogarĭu s-îm skimbĭe dauoźiļi la o kadă mare, k-a putraḑît — pogodio sam se sa kačarom da mi zameni doge na jednoj velikoj kaci, jer su istrulele [Por.] ∞ dauagă  [Vidi]

1224  domńiĭe  domnie  посед  domńiĭe (mn. domńiĭ) [akc. domńiĭe] (i. ž.) — 1. (izob.) posed, imanje ◊ domńiĭa luĭ a kuprins žumataće satu — njegov posed je zahvatao polovinu sela ♦ sin. imańe [Crn.] 2. (fig.) (iron.) gospodstvo, uglađenost, vaspitanost ◊ đin „domńiĭa” luĭ nuĭe ńimika, ku aĭa nu sa arańesk gluaćiļi — od njegovog „gospodstva” nema ništa, time se glota ne hrani [Por.] ∞ duomn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1760  doplaćit  doplătit  доплаћен  doplaćit (doplaćită) (mn. doplaćiț, doplaćiće) [akc. doplaćit] (prid.) — doplaćen, isplaćen u celosti, namiren ◊ mul mi ĭe măĭ ușuor kînd vîăd kî ĭ-e dîtoriĭa doplaćită întrĭeg — mnogo mi je laške kada vidim da je dug isplaćen u celosti [Por.] ∞ doplaći  [Vidi]

1358  Dopuońi  Dop  Допоњи  Dopuońi [akc. Dopuońi] (i. m.) — (antr.) Doponji, vlaško prezime porodice Kucić u selu Valakonje, dobijeno po pretku sa nadimkom „Dop” — čep, zapušač ♦ / < dop + suf. - uońi ◊ Dopuońi a avut muară astrukată ku ļespiḑ đi pĭatră — Doponji su imali vodenicu pokrivenu kamenim pločama [Crn.] ∞ duop  [Vidi]

1980  dori  dori  желети  dori (ĭuo dorĭesk, ĭel dorĭașće) [akc. dori] (gl. p.) — (psih.) 1. želeti, čeznuti, žudeti ◊ la sîraśiĭe numa puoț dori aĭa śie vrĭeĭ tu, da sî kapiț, amunka — u siromaštvu samo možeš želeti ono što ti treba, a da dobiješ, teško ◊ draguțuļe, mult ći dorĭesk — dragi, mnogo te želim ◊ ma traźe duoru sî ma duk măĭ odată ku uoĭļi la munće — čeznem da još jednom odem sa ovcama u planinu 2. osećati ili trpeti bol, žalost i tugu zbog nečega ili za nečim, ili nekim ◊ mult am dorit dupa muma kînd a murit — mnogo sam žalio za majkom kad je umrla ◊ dorĭesk dupa ćińerĭață, k-am strîvito điźaba — žalim za mladošću, jer sam je straćio uzalud duor đi ibomńikă ĭe măĭ mare durĭarĭe — žudnja za ljubavnicom je najveća bol [Por.] ∞ duor  [Vidi]

3792  doriț  doruţ  жељица  doriț [akc. doriț] (i. s.) ● v. doruț [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1981  dorință  dorinţă  жеља  dorință (mn. dorinț) [akc. dorință] (i. ž.) — želja, čežnja, žudnja ◊ am o dorință tare să-l măĭ țuk odată — imam jaku želju da ga još jednom poljubim ◊ ma arsă dorința dupa feĭmĭa murită — sažeže me čežnja za umrlom kćerkom [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1983  dorit  dorit  жељен  dorit (dorită) (mn. doriț, doriće) [akc. dorit] (prid.) — željen, predmet želje; ono za ćim se žudi ◊ n-am fuost dorit ńiś đi muma, ńiś đi tata — nisam bio željen ni od majke, ni od oca (=nisu me želeli ni majka, ni otac) ◊ fi dorit đin đeparće kît sî vrĭeĭ, dakă ĭa nuĭe-n brața-tĭa, ći arḑ đi duor — budi željen izdaleka kol’ko hoćeš, ako ona nije u tvom zagrljaju, sagoriš od želje ♦ up. duorńik [Por.] ∞ duor   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1210  dorîngă  dorângă  мотка  dorîngă (mn. dorînź) [akc. dorîngă] (i. ž.) — 1. motka ◊ urkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motku 2. mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vrata ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikog ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.]   [Vidi]

1982  doruț  doruţ  жељица  doruț (mn. doruțurĭ) [akc. doruț] (i. s.) — (demin.) (hip.) željica, mala željaduor-doruțuļe — (u izr.) željo-željice, željo željena ◊ doruțu ĭe duor mik, ama arđe ka ș-al mare — željica je mala želja, al’ peče kao i velika ♦ var. doriț [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1239  dosîș  dosiș ?  наопако  dosîș [akc. dosîș] (pril.) — naopako, pogrešno ◊ śe guođe lukră, dosîș faśe — što god radi, naopako uradi [Crn.] ♦ dij. var. dosîuluĭ [akc. dosîuluĭ] [Por.] ∞ duos   [Vidi]

1238  dosîșće  dosiște  осојина  dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju sunca ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazreva [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos  [Vidi]

1233  dovađi  dovedi  доказати  dovađi (ĭuo dovađesk, ĭel dovađașće) [akc. dovađi] (gl. p.) — (izob.) dokazati, dokazivati, ◊ la žuđakat vi dovađi vina mîa, da akuma du-će pi drumu tîău — na suđenju ćeš dokazati moju krivicu, a sada idi svojim putem [Crn.]   [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1254  dragavĭeĭ  dragavei  зеље  dragavĭeĭ (mn. dragavĭeĭ) [akc. dragavĭeĭ] (i. m.) — (bot.) zelje (Rumex crispus) ◊ kînd ažunźe dragavĭeĭu, ńi duśem pi kîmp s-îl kuļaźem — kad stigne zelje, idemo u polje da ga beremo [Crn.] ♦ dij. var. drîgaviĭ [Por.]   [Vidi]

1245  dragustuos  drăgăstos  заљубљив  dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirode ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njom [Crn.] 2. privlačan, drag; šarmantan ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostru — tako dragog momka još nismo imali u našem selu [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1248  drak  drac  ђаво   drak (mn. draś) [akc. drak] (i. m.) — (demon.) đavo, vrag; nekrštenik ◊ sî sa dukă drakuluĭ, or: dukî-să drakuluĭ — neka ide dođavola ◊ la draku — k vragu ◊ tuot un drak — isti je đavo ◊ ńistașńik, kată pi draku — nestašan, traži đavola (=kaznu) ♦ sin. ńikruśatnekrštenik, ńipumeńitnepomeik, ńikuratnečist, al mikmali [Por.] ◊ Bufańi aĭ batrîń la Măĭdan la draku ĭ-a ḑîs „Marku”, ș-a blîstamat: „ĭa-će Marku”, „du-će la Marku” — stari Bufani u Majdanpeku đavola su zvali „Marko”, pa su kleli: „Marko te odneo”, „idi k Marku” [Buf.]  [Vidi]

1246  drakovină  drăcovină ?  ђаволија  drakovină (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorija ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — naše dete je opet napravilo neki nestašluk [Crn.] ♦ dij. var. drîkovină (mn. drîkoviń), drăkovină (mn. drăkoviń) 2. podvala, smicaliaca, prevara ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukru — lagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s posla [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1355  draśesk  drăcesc  ђавољи  draśesk (draśaskă) (mn. draśeșć) [akc. draśesk] (prid.) — đavolji, đavolski ◊ furu ĭe lukru draśesk — krađa je đavolji posao [Crn.] ◊ narau draśesk — đavolja narav (sumanut čovek) ♦ (kal.) ḑîua draśeskă ĭe tuota marța-n stamînă — đavolji dan je svaki utorak u sedmici (Crnajka) ♦ (kal.) a. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd sa duk sîntuađiri, kađe la stamînă dupa marța vasîlor — đavolji utorak je dan kada odlaze todorovci, pada na drugi utorak uskršnjeg posta (Rudna Glava) b. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd muĭeriļi fak la śiriń — đavolji utorak je dan kada žene izrađuju crepulje (Tanda) [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1295  drîmb  drâmbă  дромбуља  drîmb (mn. drîmbĭ) [akc. drîmb] (i. m.) — (muz.) drombulja, muzički instrument oblika potkovice, na kom se ton proizvodi duvanjem i trzanjem čeličnog jezička ◊ drîmbu puń întra buḑă, sufļi, da ku źaĭśtu al marĭe daĭ în ļimba luĭ — drombulju stavljaš između usana, duvaš, a palcem okidaš njegov jezičak ♦ var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. drînd (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1294  drîmbońală  drâmboneală ?  дромбуљање  drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) drombuljanje, sviranje na drombuljama ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — od nekuda se čuje neko drombuljanje 2. (fig.) (pej.) nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovima ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — ništa je ne razumem, samo drombulja zamnom [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti se [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1289  drîn!  drân! ?  дрн!  drîn! (uzv.) — (onom.) drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i slično ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — „drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glas ... [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1290  drînd  strâns ?  напет  drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn!  [Vidi]

1352  drĭavă  dreavă  кључњача  drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. ključnača, ključna kost (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — pao je, i polomio ključnu kos t b. lisna kost (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — lisnjača i golenjača su dve koske na nozi 2. prečaga, spojnica ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — sa prečagom spajaš dve daske [Por.]   [Vidi]

2342  drĭeș  batoză  дреш  drĭeș (mn. drĭeșurĭ) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) dreš, vršalica ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturu — dreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktor ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnika ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă  [Vidi]

1215  drr!  ?  дрр!  drr! (uzv.) — (onom.) drr! zvuk koji izaziva tarenje predmeta; škripanje, drljanje, struganje ◊ aud kînd șî kînd în kuzńiță: „drr! drr!” - śe va dîrai, draku va șći, mi frikă sî ma duk sî vîăd śiĭe — čujem kat-kad u kovačnici: "drr! drr!" - šta li drlja, đavo će ga znati, strah me je da odem i vidim šta je [Por.]   [Vidi]

1618  drugă  drugă  реза  drugă2 (mn. druź) (i. ž.) — reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vrata ◊ druga ĭe o blanuță đi ļiemn îmblatuare, ku kare sa-nkis ușa đi bătrîńață — reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vrata ◊ druga a țînuto duauă kuńe batuće-n ușă, kare avut kîrļig la vîr, să țînă blanuța să nu skadă — rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadne ◊ druga a fuost đisupra înkreștată, unđe a veńit ļimba kĭeĭi — reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključa ♦ sin. anță (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1226  duamnă  doamnă  госпођа  duamnă (mn. duamńе) [akc. duamnă] (i. ž.) — gospođa; dama ◊ uĭtîće kum s-a înbrakat, ka duamnă đin varuș — vidi kako se obukla, kao gospođa iz grada [Crn.] ◊ trĭeku ka duamna ku kapu pi sus, la ńima nu sa uĭtă — prođe kao gospođa sa uzdignutom glavom, nikoga nije pogledala ♦ (demin.) domńișuară [akc. domńișuară] [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1261  duauăḑîăś  douăzeci  двадесет  duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ du  [Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. du) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a.dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b.dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

1304  dudai  dudui  отерати  dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) [akc. dudai] (gl. p.) — oterati; udaljiti od sebedudai așa bunataće đi muĭarĭe, numa pîntru parinț — otera onako krasnu ženu, samo zbog roditeljadudîĭe pîăsîrļi đin viĭe, sî nu manîśe struguri — oteraj ptice iz vinograda, da ne pojedu grožđe [Crn.]   [Vidi]

1305  dudait  duduit  отеран  dudait (dudaită) (mn. dudaiț, dudaiće) [akc. dudait] (prid.) — oteran, proterandudait đi la lukru șîađe akas — isteran sa posla sedi kod kuće [Crn.] ◊ la prins în furaluk, șî la dudait đin țară afară — uhvatili ga u krađi, i proterali ga iz zemlje [Por.] ∞ dudai  [Vidi]

1306  dudaĭală  duduială  истеривање  dudaĭală (mn. dudaĭelurĭ) [akc. dudaĭală] (i. m.) — isterivanje, proterivanje ◊ sî șćiĭ kî dudaĭala buaļi ku ļekurĭ nuĭe în tuot đi una ku ļak — da znaš da isterivanje bolesti lekovima nije uvek uspešno [Crn.] ∞ dudai  [Vidi]

1268  dudă  dudă  дудиња  du1 (mn. duđe) [akc. dudă] (i. ž.) — (bot.) dudinja, dudov plod ◊ am adunat un śubîăr đi duđe đi rakiĭe — sakupio sam jedan čabar dudinja za rakiju [Crn.] ◊ ĭastă duauă fuarme đi duđe, albe șî ńagrĭe, miĭe măĭ mult îm plak aļi ńiagre — ima dve vrste dudinja, bele i crne, ja više volim crne [Por.] ♦ sin. ĭagudă [akc. ĭagudă] (Krepoljin) [Mlava] ∞ dud  [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  du2 (mn. du) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku ceviduļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjakduda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1264  dudîau  dudău  коров  dudîau (mn. dudîĭe) [akc. duau] (i. m.) — korov; budžak; travuljina ◊ oboru s-a înplut dă dudîau, nu mi puoț să ći măĭ baź în ĭal — dvorište se napunilo korova, ne možeš više da uđeš u njega ◊ mi s-a înplut straturiļi dă dudîau, ma duk să ļe pļivĭesk — leje su mi se napunile korova, idem da ih oplevim [Hom.] ♦ dij. var. dudîău [akc. duău]; dudău ◊ đi kînd aśiĭa nu traĭașće ńima, a krĭeskut dudău pănă-n gard — otkad tu ne živi niko, narastao je korov do ograde [Por.] ♦ dij. var. dundarĭ [akc. dundarĭ] [Crn.] ∞ du2  [Vidi]

1275  duduļaĭkă  dudulaică ?  свитак  duduļaĭkă (mn. duduļeĭś) [akc. duduļaĭkă] (i. ž.) — 1. svitak; smotuljak; truba; višestruko uvijen predmet, koji ima slobodan, cevast prostor u sredini ◊ s-ambatat, ș-a fakut đintr-o arćiĭe duduļaĭkă, șî s-a pus, fara rușîńe, să sufļe-n ĭa ka kînd ĭe bandă — napio se, napravio je od neke hartije svitak, i počeo, bez stida, da duva u njega kao da je truba (Tanda) [Por.] 2. cevka ◊ vrĭeĭ sî-m taĭ o duduļaĭkă đi suok, sî fak đin ĭa pokńituarĭe? — hoćeš li da mi isečeš jednu cevku od zove, da napravim od nje pucaljku? [Crn.] ∞ du2  [Vidi]

1274  duduļiu  duduliu ?  цеваст  duduļiu (duduļiе) (mn. duduļiĭ, duduļiе) [akc. duduļiu] (prid.) — cevast, koji ima duguljast oblik sa šupljinom po celoj dužini; trubast ◊ đin śuariko-sta fă un vig duduļiu, sî puot să-l duk pi bît — smotaj mi ovu tkaninu u trubasti svitak, da mogu da ga nosim na štapu (Tanda) [Por.] ∞ du2  [Vidi]

1270  duduraĭkă  dudă ?  дудурајка  duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonova ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanakdudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši ◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadaleko (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugo (Tanda) [Por.] ∞ du2  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1342  dugaĭaș  dugăiaș  продавац  dugaĭaș (mn. dugaĭaș) [akc. dugaĭaș] (i. m.) — prodavac, trgovac, osoba koja prodaje robu u trgovačkoj radnji ◊ s-a prins la lukru-n dugaĭe, ș-a fuost dugaĭaś ḑîaśe ań — zaposlio se u prodavnici, i bio je prodavac deset godina [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

4658  dugaĭașîță  dugăiașiță  продавачица  dugaĭașîță (mn. dugaĭașîț) [akc. dugaĭașîță] (i. ž.) — (ret.) prodavačica ◊ în dugăĭ măĭ mult a lukrat uamińi, ama koļa-koļa, pin saće, s-a gasît șî kîć-o muĭare ka dugaĭașîță — u prodavnicama najviše su radili muškarci, ali ovde-onde, po selima, našla se i po neka žena kao prodavačica [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

1341  dugaĭe  dugae  продавница  dugaĭe (mn. dugăĭ) [akc. dugaĭe] (i. ž.) — prodavnica, trgovačka radnja ◊ ńa-nkis dugaĭa, nu măĭ avĭem unđe să kumparăm — zatvorili su nam prodavnicu, nemamo više gde da kupujemo [Por.] ◊ s-a întîńit ku ĭel în dugaĭe — sreo se sa njim u prodavnici (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. dukĭan [Crn.]  [Vidi]

1338  duguĭală  duhoare  задах  duguĭală (mn. duguĭelurĭ) [akc. duguĭală] (i. ž.) — zadah, neprijatan miris; vonj ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štali ♦ (skr.) dug (mn. dugurĭ) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — vino iz bačve ima neprijatan miris ♦ up. putuarĭe — smrad [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguarezapah, težak miris (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1340  dukĭan  dugheană  дућан  dukĭan (mn. dukĭanurĭ) [akc. duan] (i. m.) — dućan, gradska prodavnica tekstilne ili zanatske robe ◊ kumparaĭ în dukĭan un kîlțan đi mińe, da đi muĭarĭe pînḑă đi krețan — bio sam u dućanu i kupio sebi košulju, a ženi platno za suknju [Crn.] ♦ sin. dugaĭe [Por.]   [Vidi]

1344  dukĭanźiu  dughengiu  дућанџија  dukĭanźiu (mn. dukĭanźiĭ) [akc. dukĭanźiu] (i. m.) — dućandžija, prodavacdukĭanźiu nu đișkiđe mĭńe dukĭanu, kî ĭe ḑî marĭe — dućandžija ne otvara sutra dućan, jer je praznik [Crn.] ∞ dukĭan  [Vidi]

1339  dul  dul  оток  dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1450  dulău  dulău  псина  dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńe  [Vidi]

1437  dulfă  dolcă  кучка  dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) kučka, ženka psa (obično lošije rase) dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — dulfa je jedna vrsta kučke 2. (fig.) (pej.) (za ženu) skitara, kurva ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku? [Por.]   [Vidi]

1317  dulśață  dulceaţă  сласт  dulśață (mn. dulśețurĭ) [akc. duață] (i. ž.) — (nutr.) 1. slast, slatkoća, ukus slatkih stvari ◊ ļebeńița-ĭa a statut prĭa mult, ș-a perdut dulśața — ona lubenica je predugo stajala, pa je izgubila slast 2. poslastica, slatkiš ◊ la nuoĭ prazńiku nu să faśe fîră dulșețurĭ — kod nas slava se ne pravi bez slatkiša [Crn.] 3. ukus ◊ mînkarĭa fara dulśață — jelo bez ukusa [Por.] ∞ dulśe  [Vidi]

1316  dulśe  dulce  сладак  dulśe (mn. du) [akc. dulśe] (prid.) — 1. sladak, koji ima svojstvo slatkog ukusa ◊ ļebeńița ś-am kumparato ĭe dulśe ka mńarĭa — lubenica koju sam kupio slatka je kao med 2. ukusan ◊ đimult n-am mînkat așa pasuĭ dulśe — odavno nisam jeo tako ukusan pasulj 3. (fig.) simpatičan; umiljat ◊ fećița-sta arĭe așa vuorbă dulśe, ka pasarika — ova devojčica ima tako sladak govor, kao ptičica [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1346  duluźală  ?  одуговлачење  duluźală (mn. duluźelurĭ) [akc. duluźală] (i. ž.) — odugovlačenje, otezanje; kašnjenje; odlaganjeduluźala luĭ ku datoriĭa, arĭe sî ma mîńe sî nu-ĭ mîĭ dau ńimika — njegovo otezanje sa dugom, nateraće me da mu više ne pozajmljujem ništa [Crn.] ♦ up. duļiźak [Por.] ∞ duluźi  [Vidi]

1345  duluźi  ?  одуговлачити  duluźi (ĭuo duluźesk, ĭel duluźașće) [akc. duluźi] (gl. nesvrš.) — odugovlačiti, odlagati; otezati ◊ nu duluźi sî ći duś la duoktur, kî puaće sî-ț fiĭe șî mîĭ rîău — nemoj otezati sa odlaskom lekaru, jer može da ti bude još gore ◊ tu duluźeșć ku-nsuratu, da ańi trĭek — ti odugovlačiš sa ženidbom, a godine prolazi [Crn.]   [Vidi]

1277  duļaĭkă  duliaică ?  свирајка  duļaĭkă (mn. duļieĭś) [akc. duļaĭkă] (i. ž.) — (muz.) svirajka, vrsta dečjeg duvačkog muzičkog instrumentaduļaĭkă ĭe žukariĭe kopilarĭaskă, fakută đin bît đi buśińiș — duljajka” je dečja igračka, napravljena od kukute (Blizna, s. Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

3794  duļiaće  dovleac  дулек  duļiaće [akc. duļiaće] (i. m.) ● v. dovļiaće [Por.]  [Vidi]

1343  duļiźak  ?  дуг  duļiźak (duļiźakă) (mn. duļiźieț) [akc. duļiźak] (prid.) — dug, koji dugo traje ◊ kînd nus ļiamńe, fuoku sa faśe ku duļiźaku — kad nema drva, loži se „duga” vatra (tj. vatra koja tiho sagoreva i koja će dugo da traje ) [Por.] ♦ up. duluźală [Crn.]   [Vidi]

1540  dumbrauă  dumbravă  дубрава  dumbrauă (mn. dumbrîăvi) [akc. dumbrauă] (i. ž.) — (bot.) dubrava, vrsta šume ◊ kuodru kare stă întrĭeg, nuĭe taĭat đin ĭel, padure đasă, ku ļiamńe nu prĭa marĭ — šuma koja je ostala cela, koja nije sečena, gusta šuma sa drvećem koje nije previše visoko ◊ ĭastă o dumbrauă la Gorńana șî una la Lazńița — ima jedna dubrava u Gornjani i jedna u Laznici [Por.]   [Vidi]

1336  dumińikă  duminică  недеља  dumińikă (mn. dumińiś) [akc. dumińikă] (i. ž.) — (kal.) nedelja, poslednji dan u sedmicidumińika ĭe ḑîuă đi ođină șî đi dus la fameļiĭe — nedelja je dan za odmor i obilazak rodbine ♦ (kal.) dumińika marĭe — (dosl.) „velika nedelja”; Trojice, Pedesetnica; duhovidumińika marĭe sî kađe la șapće saptamîń dupa Pașć — Trojica pada na sedam nedelja posle Uskrsa ♦ (kal.) dumińika mikă — (dosl.) „mala nedelja"; Petrove poklade ◊ atunșa ĭasă Rusaļiļi șî sî puńe puostu lu Sîm-Pĭetru — tada se završava Rusalna nedelja i počinje Petrov post [Crn.] ◊ dumińika trĭekută — prošla, protekla nedeljadumińika śe vińe — iduća, naredna nedelja [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

5035  dumińikă ćinîră  dumínică tânără  млада недеља  dumińikă ćinîră (mn. dumińiś ćińire) [akc. dumińikă ćinîră] (sint.) — (kal.) (dosl.) „mlada nedelja”, prva nedelja posle pojave mladog mesecadumińika ćinîră ĭe la svîrșîtu saptamîńi pi karĭe s-a pus luna nuauă — mlada nedelja je poslednji dan u sedmice u toku koje se pojavio mlad mesec [Crn.] ◊ dumińikă ćinîră ĭe șî sîptamîna întrĭagă, đin ḑîua-ĭa kînd sa puńe luna mikă — mlada nedelja je i cela sedmica, od dana kada se pojavi mlad mesec [Por.] ∞ dumińikă  [Vidi]

1298  dumitaļe  dumitale  господине (у изр.)  dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe  [Vidi]

1318  dumĭastîk  domestic  домаћи  dumĭastîk (dumĭastîkă) (mn. dumĭastîś, dumĭastîśe) [akc. duastîk] (prid.) — (za životinje) domaći, pripitomljen, koji živi u domaćinstvu ◊ puorku al dumĭastîk manînkă kukuruḑ kînd îĭ daĭ, da al salbaćik numa kînd gasîașće — domaća svinja jede kukuruz kad joj daješ, a divlja samo kad nađe ◊ în tuaće saće ĭastă pĭară dumĭastîśe, da șî pĭară porśeșć sa mîĭ gasîăsk unđe-unđe — u svim selima ima domaćih krušaka, a i divljih ima još uvek ovde-onde ◊ žuavină dumĭastîkă — domaća životinja (Krivelj) ♦ supr. salbaćik [Crn.]   [Vidi]

1227  dumńeḑîu  dumnezeu  бог  dumńeḑîu (mn. dumńeḑîĭ) [akc. dumńeḑîu] (i. m.) — (rel.) bog, gospod bog ◊ ćińerișu nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu — omladina više ne veruje u boga ♦ sin. buog ♦ var. dumńeḑîău [Por.] ♦ dij. var. dumńiḑîău [Crn.] / < duomnu „gospod” + ḑîău „bog”   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1374  dumńișuor  domnișor ?  царић  dumńișuor1 (mn. dumńișuorĭ) [akc. dumńișuor] (i. m.) — (ornit.) carić (Troglodythes troglodythes) ◊ dumńișuoru ĭe măĭ mikă pasîrĭe la nuoĭ — carić je najmanja ptica kod nas [GPek] ♦ dij. sin. pituļik [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1350  dundă  îndesată  здепаста  dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčica ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśelu — zdepasto devojče, ugojilo se ko prasedundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarce ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.]   [Vidi]

1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidik ◊ đemper ku dunźi — đžemper sa prugama ◊ iș đață suariļi dupa dungă — sunce zađe za vidik [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — povukao je crvenu liniju preko lista ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašu 2. (fig.) a. neraspoloženje ◊ stă-n dungă — nakrivo je nasađen, nije raspoložen b. bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) ◊ luvă dunga, șî skapă — dohvatio se vidika i nestao, spasio se ◊ ĭa-ț dunga! — briši, nestani! c. preterivanje, laganje, prelazak neke mere ◊ đaće kîta dupa dungă — rekao je neistinu; slagao je (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]  [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. dunîrĭedunîrĭe, apă tulburĭe — dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšteduodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

1259  duoĭ  doi  два  du (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — dva; dvojica ◊ uomu arĭe duoĭ uokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenimaduoĭ đin sută — dva odsto, dva procenta [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojke [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1262  duoĭļa  doilea  други  duoĭļa [akc. duoĭļa] (br.) — drugi, druga ◊ a duoĭļa uară lu tata a operesît uokĭu — po drugi put su mome ocu operisali oko [Crn.] ◊ vĭerĭ a duoĭļa — (za srodstvo) treće koleno ◊ ĭuo ku Ĭanku sînćem vĭerĭ a duoĭļa — ja i Janko smo treće koleno [Por.] ∞ du  [Vidi]

2586  duoĭsprîaśiļa  doisprecelea  дванаести  duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — dvanaesti ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednom ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ du  [Vidi]

1260  duoĭsprĭaśe  doisprezece  дванаест  duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — dvanaestduauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — dvanest meseci ima u jednoj godini [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — dvanaest žena kopa na njivi [Por.] ∞ du  [Vidi]

1263  duoĭsprĭaśeļa  doisprezecelea  дванести  duoĭsprĭaśeļa (duauăsprĭaśeļa) [akc. duoĭsprĭaśeļa] (br.) — dvanaesti, dvanaesta ◊ luna marĭe ĭe duauăsprĭaśeļa lună-n an — decembar je dvanaesti mesec u godini [Crn.] ♦ dij. var. doĭsprîaśiļa [Por.] ∞ du  [Vidi]

1225  duomn  domn  господин  duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — gospodin ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — pravi se gospodin, a on je običan golja [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolom [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.]  [Vidi]

1790  duop  dop  чеп  duop (mn. duopurĭ) [akc. duop] (i. s.) — čep, zapušač ◊ ku duopu sa astupă gîăurļi la vasurĭ: la kiļe, krśiaźe, baluańe, butuańe — čepom se zatvaraju rupe na posudama: flašama, testijama, balonima, buradima ◊ kînd n-aĭ duop đi plută, astupĭ kila ku tuļanu — ako nemaš čep od plute, zatvaraš flašu kočanjem ♦ sin. astupuș ♦ dij. var. dop [Kmp.]  [Vidi]

1231  duor  dor  жеља  duor (mn. duorurĭ) [akc. duor] (i. s.) — 1. želja, čežnja, žudnja ◊ am sî muor đi duoru luĭ — umreću od čežnje za njim [Crn.] 2. tuga, bol; seta, melanholija; sevdah; ljubav(ni jad) ◊ kînćiśe đi duor — (dosl.) pesme tuge (muz.) ljubavne pesme, sevdalinke 3. (u izr.) lažna ljubavduor ușuor — (dosl.) „laka želja”, (fig.), lažna ljubavduoru lu Marćin Kĭuoru — (dosl.) ljubav Slepca Martina (=nikakva ljubav, prazna ljubav, ljubav naslepo, bez pokrića) ♦ var. dorință [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1446  duorn  dorn  пробојац  duorn (mn. duornurĭ) [akc. duorn] (i. s.) — (tehn.) probojac, alat za probijanje rupaduornu puaće să fiĭe numa đi fĭer — probojac može biti samo od metala ♦ sin. pribuoĭ [Por.]   [Vidi]

1373  duorńik  dornic  жељан  duorńik (duorńikă) (mn. duorńiś, duorńiśe) [akc. duorńik] (prid.) — željan, žudan, koji oseća želju ili žudnju za nečim ili nekim ◊ mis duorńik đi pîńe đin śirińe — željan sam hleba iz crepulje ◊ mi sa-m pare kî sînt măĭ mare duorńik pi pomînt đi apă rîaśe đin fîntînă đi supt fag — čini mi se da sam najveći željnik hladne vode sa izvora ispod bukve ♦ up. dorit [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe bojeduorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — obukao si košulju naopakoduosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severuduosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

3412  duosńikă  dosnică  досника ?  duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum)duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4274  Duosu smiđakuluĭ  Dosu smideacului  Смиђаков осој  duosu smiđakuluĭ [akc. duosu smiđakuluĭ] (i. m.) — (top.) Smiđakov osojduosu smiđakuluĭ ĭe un duos pļin dă smidă în Manastirița — Smiđakov osoj je šuma puna šipraga u Manastirici [Mlava] ∞ smidă  [Vidi]

1285  dupa  după  после  dupa [akc. dupa] (predl.) — posle, iza (nekoga ili nečega), za (nekim ili nečim) dupa pluaĭe ĭasă suariļi — posle kiše izlazi sunce [Crn.] ◊ dupa prînḑ — posle ručkadupa amńaḑîț — posle podne [Por.] ◊ ĭel mĭarźe înainće, da muĭarĭa dupa ĭel — on ide napred, a žena za njim [Crn.] ◊ a dat dunga dupa skapît — zbrisao je iza prevoja (nestao sa vidika) [Por.]   [Vidi]

1309  dur!  dur!  дур!  dur! (uzv.) — (onom.) dur! 1. uzvuk koji oponaša grmljavinu; uopšte: dubok zvuk koji se širi u valovimadur! dur! pi śĭerĭ, șî la urmă ńimika, nu pikă ńiś un struop đi pluaĭe — dur! dur! po nebu, i na kraju ništa, ne pade ni kapka kiše ◊ askultă: sa uđe kînd șî kînd „dur!” pin puod, sigurat ĭară s-a-npuĭat șobolama-ĭa — slušaj: čuje se kad-kad „dur!” po tavanu, sigurno su se opet namnožili one pacovčine [Por.] 2. uzvik za ubrzanje konjske zaprege, jače, snažnijedur, îrțuaźilor! — brže, kljusine! [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5821  dura  zor  зорт  dura (mn. dure) [akc. dura] (i. ž.) — zort; jurnjava ◊ a veńit suakra șî m-a luvat ku dura la lukru, dakă mis bolnauă đ-abĭa stau în piśuare — došla je svekrva i na zort me je poterala na posao, iako sam bila bolesna da sam jedva stajala na nogama ♦ sin. zuort, vuraĭală [Por.]  [Vidi]

1307  durai  hurui  грмети  durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur!durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1310  duraĭală  duruială  грмљавина  duraĭală (mn. duraĭaļe) [akc. duraĭală] (i. ž.) — grmljavina, jeka od pucanja gromovaduraĭala țîńe una-ntruuna, da pluaĭa înga nuĭe — grmljavina neprekidno traje, a kiše još nema [Por.] ♦ dij. var. dudaĭală [Crn.] ♦ dij. sin. urļet [Mlava] ∞ dur!  [Vidi]

1673  durduka  durduca  тандркати  durduka (ĭuo durdukîĭ, ĭel durdukîĭe) [akc. durduka] (gl. p.) — (onom.) tandrkati ◊ kînd durdukîĭe pin puod, ma ginđesk śe va fi: șobuoļi, or suakrîmĭa s-a fakut moruoń — kada nešto tandrče na tavanu, pomislim šta je: pacovi, ili mi se tašta povampirila ♦ var. durdîka, durdîkai ♦ sin. urdukai [Por.]  [Vidi]

5822  durdulău  durduliu  гојазан  durdulău (durdulăĭe) (mn. durdulăĭ, durdulăĭe) [akc. durdulău] (prid.) — gojazan, debeo ◊ đemult n-aĭ vaḑut uom gras, d-akuma șă kopiĭi gata tuoț sînt durdulăĭ — nekad nisi mogao videti gojaznog čoveka, a sada su gotovo sva deca gojazna [Por.]  [Vidi]

1768  durimĭe  durime  бољка  durimĭe (mn. durimĭ) [akc. durimĭe] (i. ž.) — (med.) boljka ◊ s-a pus pi mińe o durimĭe grĭa — spopala me neka teška boljka ♦ var. durĭare [Por.]  [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. dua] (gl. bezl.) — (med.) boleti a. imati telesnu, fizičku bol ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — toliko me boli glava da ne vidim ništa [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukru — kada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle toga [Por.] b. imati psihičku, duševnu bol ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinama [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viu — napraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živ c. (fig.) imati lažnu bol ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problem [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1332  durĭarĭe  durere  бол  durĭarĭe (mn. durĭerĭ) [akc. duarĭe] (i. ž.) — (med.) bol a. fizički, organski bol ◊ am o durĭarĭe la burtă, șî muara sî ma duk la duoktur — imam neki bol u stomaku, i moram da idem kod lekara b. duševni bol, patnja ◊ o durĭarĭe grĭa am pi sufļit đi kînd mi s-a dus kopiĭi — tešku bol imam u duši otkako su mi deca otišla [Crn.] ♦ dij. var. durĭare ♦ dij. sin. buală [Por.] ∞ durĭa  [Vidi]

1300  durmi  dormi  спавати  durmi (ĭuo duorm, ĭel duarmĭe) [akc. durmi] (gl.) — spavati ◊ sî puaće durmi pi kapatîń, da șî-n piśuarĭe, kînd ći prinđe nužda — može se spavati na jastuku, a i stojeći, kad te pritisne muka [Crn.] ◊ ma adurmi ku povasta, ama nu putuĭ mult sî duorm, kî-nśepură tuoț sî sa rîdă đi mińe — uspavao me je pričom, ali nisam mogao dugo da spavam, jer su počeli svi da mi se smeju [Por.] up. adurmi  [Vidi]

1301  durmit  dormit  спавање  durmit (mn. durmiturĭ) [akc. durmit] (i. m.) — spavanjedurmitu ođińašće uomu șî-ĭ întuarśe pućarĭa đi sî puată lukra — spavanje odmara čoveka, i vraća mu snagu da bi mogao raditi [Crn.] ◊ vrĭamĭa đi durmit — vreme za spavanje [Por.] up. adurmitdurmi  [Vidi]

29  duruĭan!  duruian ?  дурујан!  duruĭan! [akc. duruĭan] (uzv.) — (augm.) (onom.) durujan, reč iz dečje uspavanke; imitiranje teranja konja ◊ „duru, duru, duruĭan” ḑîś kînd puń kopilo-l mik pi źanunkĭe, șă-l țupîĭ ka kînd kîlarĭașće kalu — „điha, điha, đihana” kažeš kada staviš malo dete na kolena, i cupkaš ga kao da jaše konja [Por.] ∞ dur!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1335  duruorĭ  duroare  костобоља ?  duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) kostobolja; podagra; reumatizam; gripduruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutu — kostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjem [Por.] ∞ durĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1303  dus  dus  одсутан  dus (du) (mn. duș, du) (prid.) — 1. odsutan ◊ uomu mĭeu ĭe dus, nuĭe aiśa — moj muž je odsutan, nije ovde [Crn.] 2. (psih.) nesvestan; odsutan u mislima; obuzet nekom silom; komatozan ◊ ḑaśe dus ku ḑîļiļi, n-o sî traĭaskă mult — leži danima u nesvesti, neće dugo da požividusă, luvată đi șoĭmańe — u transu je, obuzeta šojmanima ◊ ka kînd ĭeș dus, unđa-ĭ pĭerdut gîndurļi? — kao da si odsutan, gde su ti odlutale misli? ♦ sin. kișnat [Por.] ∞ duśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1308  dușman  dușman  душман  dușman (dușmană) (mn. dușmań, dușmańe) [akc. dușman] (prid.) — dušman, zlopamtilo; čovek loše naravi, podmukao ◊ al dușman nu zauĭtă șî nu prostîașće ńiś kînd — dušman ne zaboravlja i ne prašta nikada [Crn.] ◊ dușman, kîńe đi uom, ńiśkînd nu sa șćiĭe śe-ț ginđașće — dušmanin, pseto od čoveka, nikad se ne zna šta ti misli [Por.]   [Vidi]

1320  dușmanuos  dușmănos  душмански  dușmanuos (dușmanuasă) (mn. dușmanuoș, dușmanuasă) [akc. dușmanuos] (prid.) — dušmanski, zao, pokvaren u duši, podao; zlonameran ◊ muĭare dușmanuosă, taśe, sa uĭtă kĭuorđiș ka kațaua, dakă-ĭ va skapa vro vuorbă, ĭa ĭe veńin guol — žena dušmanka, ćuti, gleda ispod oka ko kučka, ako joj se i omakne neka reč, to je pravi otrov [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1312  dușmańașće  dușmănește  душмански  dușmańașće [akc. dușmańașće] (pril.) — dušmanski, podmuklo ◊ đață odată dușmańașće, ș-îl trînći la pomînt — udari ga jednom dušmanski, i obori ga na zemlju ♦ var. dușmańiuluĭ [Crn.] ∞ dușman  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1313  dușmańesk  dușmănesc  душманинов  dușmańesk (dușmańaskă) (mn. dușmańeșć) [akc. dușmańesk] (prid.) — dušmaninov, koji pripada dušmaninu, neprijateljev ◊ la lovit plumbu dușmańesk — pogodio ga je dušmaninov metak [Crn.] ◊ asta ĭe kuțît dușmańesk, alu dușmanu-la kare a taĭat lumĭa đi vrĭamĭa đi rat — ovo je dušmaninov nož, onoga krvnika koji je klao ljude za vreme rata [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1311  dușmańiĭe  dușmănie  душманлук  dușmańiĭe (mn. dușmańiĭ) [akc. dușmańiĭe] (i. ž.) — dušmanluk, neprijateljstvo, mržnja; bezdušnost; podlost ◊ tuoț sînt dușmań șî ńințaļeș, șî đi aĭa s-a bagat în dușmańiĭe marĭe — svi su dušmani i nerazumni, i zato su ušli u veliko neprijateljstvo [Crn.] ◊ a tunat mare dușmańiĭe-n lume, fraț ku fraț nu sa măĭ sufîră — veliki je dušmanluk ušao u ljude, brat se s bratom više ne podnosi [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

3704  dușmańiuluĭ  dușmănește  душмански  dușmańiuluĭ [akc. dușmańiuluĭ] (pril.) ● v. dușmańașće [Crn.] ∞ dușman  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśa (ĭuo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. nositi, prenositi; odnositi; donositi ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — na leđima se može nositi veliki teret [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — ima dobar posao, i kući donosi veliku platu ◊ vîntol kald duśe buală — topao vetar donosi bolest [Por.] 2. ići, otići, otputovati ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voća [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) idi dođavoladuśe minća la luok — dolazi k pameti, razume, shvata ♦ up. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1406  ḑakut  zăcut  устајао  ḑakut (ḑakută) (mn. ḑakuț, ḑakuće) [akc. ḑakut] (prid.) — (za tečnost) ustajao, koji je usled dugog stajanja izgubio svežinu; bajat ◊ apa ḑakută în vas đi fĭer nuĭe bună ńiś đi fĭert mînkarĭa — ustajala voda iz limenog suda nije dobra ni za kuvanje hrane [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1978  ḑamuĭkă  zeamuică  чорбица  ḑamuĭkă (mn. ḑamuĭś) [akc. ḑamuĭkă] (i. ž.) — (demin.) (nutr.) čorbica ◊ of, da-r fi bună o ḑamuĭkă đi pĭașće akuma, dupa bĭețîa đ-asară — of, kako bi dobro došla jedna riblja čorbica sada, posle sinoćne pijanke ♦ / ḑamă + -uĭkă [Por.] ∞ ḑamă  [Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1407  ḑaśială  zaceală  лежање  ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1228  ḑău  zău  богме  ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istina ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — boga mi, bre, tako je kako ti rekoh ◊ ḑî ḑău — zakuni se (da govoriš istinu) 2. (i. m.) (zast.) bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑău”dumńeḑău — gospodbog < duomnugospod + ḑăubog ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. zău [Kmp.] ∞ dumńeḑîu  [Vidi]

1390  ḑîkatuare  zăcătoare  пландиште  ḑîkatuare (mn. ḑîkatuorĭ) [akc. ḑîkatuare] (i. ž.) — plandište, hladovito mesto gde stoka odmara leti, u vreme velikih vrućina ◊ uoĭļi ḑak la ḑîkatuare, da pîkurarĭu duarme la umbra gruasă — ovce odmaraju na plandištu, a čobanin spava u debelom hladu [Por.] ∞ ḑaśa   [Vidi]

1388  ḑîkatuorĭ  zicălaș  свирач  ḑîkatuorĭ [akc. ḑîkatuorĭ] (i. m.) — svirač na nekom instrumentu ◊ Ĭovan Ramă đin Metońița șî Ļeksa Ĭovĭańi đin Osńiśa, a fuost mîĭ buń ḑîkatuorĭ în fluĭer pi tuata Vaļa Ćimuokuluĭ — Jovan Ramić iz Metovnice i Aleksa Jovanin iz Osnića, bili su najbolji svirači na duduku u celoj Crnoj Reci [Crn.] supr. kîntatuorĭ [Por.] ∞ ḑîśa  [Vidi]

1385  ḑîkatură  zicătură  свирка  ḑîkatură (mn. ḑîkaturĭ) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) svirka, sviranje na instrumentu ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — slušao sam jednu staru svirku na duduku ♦ dij. var. zîkatură (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu Voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — sviranje čiča Vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur) [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) izreka, poslovica ◊ muoșu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — čiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izrekeḑîśa  [Vidi]

1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1756  ḑîvaćik  ziuatic  једноданац  ḑîvaćik (ḑîvaćikă) (mn. ḑîvaćiś, ḑîvaćiśe) [akc. ḑîvaćik] (prid.) — jednodanac, osoba koja je sa nekom drugom osobom rođena istog dana u nedelji, bez obzira na godine ◊ ăĭa kare sînt naskuț tuot într-o ḑîuă în stamînă, sînt ļegaț tuot k-o ursă — oni koji su rođeni istog dana u nedelji, vezani su istom sudbinom ◊ dakă muare ḑîvaćiku tĭeu, ĭel puaće să ći tragă ku ĭel, ș-atunśa će duś la vro vrîžîtuare să ći đizļaźe đi ĭel — ako umre tvoj jednodanac, on može da te povuče sa sobom, onda moraš da odeš kod neke vračare da te odveže od njega ♦ up. lunaćik [Por.] ∞ ḑîuă  [Vidi]

63  ğer  ger  мраз  ğer (mn. ğerurĭ) (i. m.) — mraz ◊ afară ĭe ğer mare — napolju je veliki mraz [Kmp.] ♦ dij. var. źier (mn. źierurĭ) ◊ atîta źier ĭe la śuaka, đi la nuapće o sî duarmă lupu ku kîńiļi într-un bîrluog — toliki je mraz u planini, da će noćas vuk i pas zajedno spavati u brlogu [Por.]   [Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

2354  đatunśa  de-atunci  отада  đatunśa [akc. đatunśa] (pril.) — otada, odonda ◊ s-a dus, șî đatunśa nu la măĭ vaḑut ńima — otišao je, i otada ga više niko nije video ♦ var. đatunś ♦ var. đ-atunśa ♦ / đi + atunśa [Por.] ∞ atunś  [Vidi]

4316  đesfălorat  desfălurat  распојасан  đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.]  [Vidi]

1905  đesfrînt  desfrânt  скршен  đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînț, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1. skršen, slomljen, skrljan ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, șî nu puot să aduorm — legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspim [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-șća, đesfrînț đi pĭatră, ș-ăm kađe grĭeu la ińimă — gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcu 2. (psih.) klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuo ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, șî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesio [Por.] ∞ đesfrînźa  [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]  [Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1679  đeskînta  descânta  бајати  đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — bajati, vračati ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ șkolaită, șî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărțîļi, mulț sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo šta ♦ var. điskînta ♦ sin. vražî [Por.]  [Vidi]

53  đestul  destul  доста  đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1593  đeșala  deșela  згрбавити (се)  đeșala (ĭuo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.]   [Vidi]

3226  đeșkiđe  deșchide  отворити  đeșkiđe (ĭuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvarati ◊ uomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.]   [Vidi]

1612  đezbaće  dezbate  разбити  đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.]  [Vidi]

1605  đežginat  dezbinat  расцепан  đežginat (đežginată) (mn. đežginaț, đežginaće) [akc. đežginat] (prid.) — rascepan, prelomljen, polomljen; otkinutdupa vižuļia-sta a ramas pruńi pļiń đi krĭanźe đežginaće — posle ove oluje ostao je šljivik pun prelomljenih grana ♦ var. đižginat [Por.] ∞ đežgina   [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1659  đibruomńik  făraș  ђубровник  đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. așuou, lopată [Por.]  [Vidi]

1741  đidat  dedat  навикнут  đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida  [Vidi]

1431  đimika  dumică  дробити  đimika (ĭuo đimik, ĭel đimikă) [akc. đimika] (gl. p.) — drobiti, udrobiti ◊ kînd îm dă-n gînd kum la baśiĭe đimikam koļașe-n bļidu ku lapće, la burtă ma duare — kad se setim kako sam na bačiji drobio kačamak u zdelu sa mlekom, stomak me zaboli ♦ var. đemika [Por.]   [Vidi]

1432  đimikat  dumicat  удробљен  đimikat (đimikată) (mn. đimikaț, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1. udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitan ◊ malaĭu ku lapće nuĭe dulśe dakă malaĭu nuĭe đimikat marunt — proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitno 2. (i. m.) popara ◊ đimikatu sa faśe așa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, șî mĭastîś; kînd s-angroșîașće, puń brînḑă, șă ĭară mĭastîś — popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaš [Por.] ∞ đimika  [Vidi]

1465  đin  din  из  đin (predl.) — 1. iz ◊ a ĭeșît đin kasă, șî s-a dus — izašao je iz kuće, i otišao 2. sa ◊ đin parća-ĭa vin nuvirĭ ńegri — sa one strane dolaze crni oblaci ♦ dij. var. dîn (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ / đi + în ♦ dij. var. dăn, dîn [Hom.][Mlava][Zvizd] ♦ dij. var. dim (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

1447  đinće  dinte  зуб  đinće (mn. đinț) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) zub čoveka ili životinje ◊ đințî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunț — zubi veliki, mali, sitnidurĭarĭa đințîlor — zubobolja 2. (tehn.) zubac na nekoj napravi ◊ đințî firizuluĭ — zupci testere [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1832  đindarăćiļa  deandăratelea  отпозади  đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — otpozadi, od nazad, straga ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, șî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišao ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ∞ đindarîăt  [Vidi]

1467  đinkuaś  dincoace  одовуд  đinkuaś [akc. đinkuaś] (pril.) — odovud, odavde, sa ove strane; ovamo, na ovoj strani ◊ đinkuaś đi ogaș n-a ploĭat — sa ove strane potoka nije padala kiša [Crn.] ♦ dij. var. đinkuaśa ◊ vîntu baće đinkuaśa-n koluo — vetar duva odavde na tamo ◊ trĭeś đinkuaśa, kî ĭe măĭ kald — pređi ovamo, jer je toplije [Por.] ♦ dij. var. đinkośa [Buf.]♦ dij. var. dînkuaś (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + înkuaś — „ovamo ”  [Vidi]

1739  đintođeuna  dintotdeauna  одувек  đintođeuna [akc. đintođeuna] (pril.) — (ret.) oduvek, od najranijeg vremena, odvajkada ◊ țîn minće, mama puvesta kă đintođeuna a durait în śierĭ la Svićiļiĭa — pamtim, baba je pričala da je oduvek je grmelo na svetoga Iliju ♦ up. întođeuna [Por.]  [Vidi]

1463  đinuapće  de noapte  рано  đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / điod + nuapćenoć  [Vidi]

1470  điparće  departe  далеко  điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1469  đipartat  depărtat  удаљен  đipartat (đipartată) (mn. đipartaț, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — udaljen; dalek; odvojen, odeljen ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭașće dupa ĭa — kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njom [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaț ka śerĭu ku pomîntu — bili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemlja ◊ traĭașće đipartat đi lume — živi odvojen od sveta [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1718  đirĭept  drept  прав  đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1691  đisag  desag  бисага  đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak  [Vidi]

1609  đisfîrșît  început  начет  đisfîrșît (đisfîrșîtă) (mn. đisfîrșîț, đisfîrșîće) [akc. đisfîrșît] (prid.) — načet, koji je počeo da se koristi, obično u vezi sa zalihom stočne ili ljudske hrane ◊ am tri klîăń ku fîn, una ĭe đisfîrșîtă da dua nus — imam tri plasta sena, jedan je načet, dva nisu ♦ sin. înśeput [Por.] ∞ đisfîrșî  [Vidi]

1581  đisfrîna  desfrâna  разуздати  đisfrîna (ĭuo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — razuzdati se, postati neobuzdan ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, șî sa duk în lumĭa albă — ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli svet [Por.] ∞ frîu  [Vidi]

1582  đisfrînat  desfrânat  разуздан  đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna  [Vidi]

1728  đisfundare  desfundare  отчепљивање  đisfundare (mn. đisfundîărĭ) [akc. đisfundare] (i. ž.) — otčepljivanje, otpušavanje ◊ barbațî-mĭu s-a dus la lukru, kă astîḑ înśape đisfundarĭa țîăvilor đi apă — muž mi je otišao na posao, jer danas počinje otčepljivanje vodovodnih cevi [Por.] ∞ đisfunda  [Vidi]

1746  điskarkatură  descărcătură  истоваривање  điskarkatură (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkatură] (i. ž.) — 1. istovarivanje, skidanje tovara ◊ măĭ avĭem vro duauă-triĭ điskarkaturĭ đi pĭesîk, șî lukru đi astîḑ ĭe gata — imamo još dva-tri istovarivanja peska, i posao za danas je gotov 2. istovar, materijal koji se istovaruje ◊ a lasat điskarkatura-n mižluoku drumuluĭ — ostavio je istovar na sred puta [Por.] ∞ điskarka   [Vidi]

2779  điskobeļi  decebăli  искобељати се  điskobeļi (ĭuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiașće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti se ◊ dakă ći-nkîlśeșć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieșć ļesńe đin gĭarîļi luor — ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandži ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugova [Por.]  [Vidi]

1635  điskurka  descurca  распетљати  điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.]   [Vidi]

1636  điskurkat  descurcat  ослобођен  điskurkat (điskurkată) (mn. điskurkaț, điskurkaće) [akc. điskurkat] (prid.) — oslobođen, rasterećen ◊ tuma kînd am întuors împrumutu, am putut trai điskurkat đi tuaće grižîļi — tek kad sam vratio dug, mogao sam živeti oslobođen svih briga ♦ sin. ușurat [Por.] ∞ điskurka  [Vidi]

1687  đispana  despăna  расклинити  đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.]   [Vidi]

1688  đispanat  despănat  расклињен  đispanat (đispanată) (mn. đispanaț, đispanaće) [akc. đispanat] (prid.) — 1. rasklinjen, kome su skinuti klinovi, klipovi ili izvađeni čepivi ◊ am spart gĭața la fusu mori, ș-akuma muara lukră bun, đispanată — razbio sam led sa vodeničnog vretena, i sada vodenica radi dobro, raščepljena 2. razgolićen, raspasan, raščupan, razdrljan, neurednog izgleda — n-a-nkiptorat bumbi kum trîabe, șî mĭarźe ku kamașa đispanată — nije dobro zakopčao dugmad, pa ide sa razdrljanom košuljom [Por.] ∞ đispana  [Vidi]

1721  đisparțală  despărțeálă  растављање  đisparțală (mn. đisparțîaļe) [akc. đisparțală] (i. ž.) — rastavljanje, razdvajanje, odvajanje, odeljivanje; podvojavanje ◊ mi sa suit în vîru kapuluĭ ku đisparțălur-ļi a luor — popeli su mi se navrh glave sa njihovim rastavljanjimadupa rat a tunat mare đisparțală în lume — posle rata nastalo je velika podvojavanje među ljudima [Por.] ∞ đisparțî  [Vidi]

1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabă  [Vidi]

1695  đispripońit  despriponit  одвезан  đispripońit (đispripońită) (mn. đispripońiț, đispripońiće) [akc. đispripońit] (prid.) — odvezan sa pripona (za govedo) ◊ vaka pașće đispripońită, bagă sama sî nu sa dukă în luok — krava pase odvezana sa pripona, pazi da ne ode u njivu ♦ supr. înpripońit [Por.] ∞ đispripońi  [Vidi]

1638  đisputkovi  despotcovi  распоткивати  đisputkovi (ĭuo đisputkovĭesk, ĭel đisputkovĭașće) [akc. đisputkovi] (gl. p. ref.) — raspotkivati, skidati potkov sa kopita životinja, ili obuće; gubiti potkov; ostati bez potkova ◊ s-a đisputkovit un buou, șî ma duk ku ĭel la putkovarĭu să-l în putkovĭaskă ĭară — otpao je potkov jednome volu pa idem sa njim kod potkivača da ga ponovo potkuje [Por.]  [Vidi]

1596  đistrukat  descoperit  откривен  đistrukat (đistrukată) (mn. đistrukaț, đistrukaće) [akc. đistrukat] (prid.) — otkriven, bez pokrivača ◊ kînd duormĭ đistrukat lînga ferĭastă đeșkisă, ći prinđe tusă — kad spavaš otrkiven pored otvorenog prozora, uhvati te kijavica ♦ supr. astrukat [Por.] ∞ đistruka  [Vidi]

1652  đișkiptora  deschiotora  раскопчати  đișkiptora (ĭuo đișkĭeptur, ĭel đișkĭeptură) [akc. đișkiptora] (gl. p. ref.) — raskopčati, otkopčati dugme na odeći ◊ kum ma luvă-n brață, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, șî kimĭașa mi sa đișkiptoră singură — čim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopča [Por.] ∞ kiptuare  [Vidi]

1666  đizdoi  dezdoi  расукати  đizdoi (ĭuo đizdoĭesk, ĭel đizdoĭașće) [akc. đizdoi] (gl. p. ref.) — rasukati, razdvojiti, raspolutiti ◊ sa đizdoĭașće śeva ś-a fuost îndoĭit, kînd sa đisparće în dua — razdvaja se nešto što je bilo udvojeno, kada se razdvaja na dva dela [Por.]  [Vidi]

1931  đizdori  dezdori  ражалити  đizdori (ĭuo ma đizdorĭesk, ĭel sa đizdorĭașće) [akc. đizdori] (gl. p. ref.) — (folk.) ražaliti se, ražalostiti se, smanjiti žalost ◊ muĭeriļi kînd kîntă dupa-l muort, ĭaļe sa đizdorĭesk, stîmpîră duoru dupa ĭel — žene koje pevaju za pokojnikom, ražaljuju se, smanjuju žal za njim [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1625  đizgropat  dezgropat  откопан  đizgropat (đizgropată) (mn. đizgropaț, đizgropaće) [akc. đizgropat] (prid.) — otkopan, iskopan, izvučen iz zemlje kopanjem ◊ ńișći puomĭ a ramas đizgropaț la dunga gruopi — neke voćke su ostale iskopane na ivici rupe ♦ supr. îngropat [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1474  đizļegatură  dezlegătură  одвезивање  đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

5870  đizmećiśi  dezmetici  освестити  đizmećiśi (ĭuo đizmećiśesk, ĭel đizmećiśașće) [akc. đizmećiśi] (gl. p. ref.) — (psih.) osvestiti se, doći k sebi ◊ a fuost mult amețît, pănă n-a turnat apă pĭe ĭel să-l đizmećiśaskă — bio je dugo ošamućen, dok nisu sipali vodu na njega da ga osveste [Por.]  [Vidi]

1767  đizmîńiĭat  dezmâniat  одљућен  đizmîńiĭat (đizmîńiĭată) (mn. đizmîńiĭaț, đizmîńiĭaće) [akc. đizmîńiĭat] (prid.) — (psih.) odljućen, kome je prošla ljutina ◊ sigurat s-a-npakat, kă s-a dus mîńiuos, d-a veńit đizmîńiĭat — sigurno su se pomirili, jer je otišao ljut, a došao odljućen ♦ / điz + mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

1494  điznodat  deznodat  развезан  điznodat (điznodată) (mn. điznodaț, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršen ◊ urḑala điznodată țî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ∞ điznoda  [Vidi]

1603  đizvîăț  dezvăţ  одвика  đizvîăț (mn. đizvîățurĭ) [akc. đizvîăț] (i. s.) — odvika ◊ măĭ grĭeu đizvîăț ĭe sî ći laș đi tutun — najteža odvika je da ostaviš duvan ♦ var. đizvăț ♦ supr. învîăț, învăț [Por.] ∞ đizvața  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1908  đizvîrḑî  dezvârzi  размрсити  đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek]  [Vidi]

2346  đumińață  diminiaţă  ујутро  đumińață [akc. đumińață] (pril.) — ujutro, sutra ujutru ◊ a murit dă frikă kînd auḑît kă đumińață o să-l dukă la șkuală — premro je od straha kada je čuo da će ga ujutro odvesti u školu [Mlava] ♦ dij. var. đimińață [Por.] ∞ đimińață2  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.]  [Vidi]

2747  evangeļe  evangelie  јеванђеље  evangeļe (mn. evangeļe) [akc. evangeļe] (i. ž.) — (ret.) (rel.) jevanđelje ◊ a durmit ku evangeļa supt kîpatîń — spavao je sa jevanđeljem pod jastukom ♦ var. ĭevangeļe [Por.]  [Vidi]

2468  fa  fa  девојче  fa (uzv.) — devojko! devojče! ženska! ◊ „fa” puaće să ḑîkă fiĭekare la o famĭaĭe, numa dakă sînt baș prĭaćiń buń, șî nuĭe ńiś-o mîńiĭe întra iĭ — „fa” može da kaže bilo ko ženskoj osobi, samo ako su baš dobri prijatelji, i ako među njima nema nikakve ljutnje ◊ fa, Mariĭo, m-auḑ tu, ba, or ći faś surdă? — devojče, Marija, čuješ li ti mene, bre, ili se praviš gluva? ◊ „fa” arată mare dragusta întra duauă muĭerĭ — „fa” pokazuje veliku bliskost između dve žene ♦ / (skr.) < fatădevojka, ženska osoba [Por.] ∞ fată1   [Vidi]

1802  fagur  fagur  саће  fagur (mn. fagurĭ) [akc. fagur] (i. m.) — saće, ploča od voska sa ćelijama u koje pčele stavljaju med ◊ aźutaĭ la dĭeda să muće stupi, șî kîpataĭ duoĭ fagurĭ đi mńare — pomogoh dedi da premesti košnice, i dobih dva saća s medom [Por.]  [Vidi]

1838  faĭn  fain  добар  faĭn (faĭnă) (mn. faĭń, faĭńe) [akc. faĭn] (prid.) — dobar, fin ◊ prînḑîră faĭn, șî sa kulkară sî duarmă o țîră — ručaše dobro, i prilegoše da malo odspavaju ◊ faĭń uamiń đi tuot — ljudi sasvim dobri ◊ țuala-sta îm stă faĭn — ovo odelo mi stoji dobro ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

4403  faĭn  fain  добро  faĭn [akc. faĭn] (pril.) — dobro, odlično, fino, lepo ◊ tuot a fuost faĭn, ń-am pitrekut rău frumuous — sve je bilo dobro, proveli smo se vrlo lepo ◊ a fakut koļașă bună, a śinat faĭn, șî s-a kulkat să duarmă — napravili su dobar kačamak, večerali lepo, i legli da spavaju ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

1786  falkă  falcă  вилица  falkă (mn. fălś) [akc. falkă] (i. ž.) — (anat.) vilica, čeljust (Mandibula) ◊ ma duare đinćiļi, șî mi s-a-nflat falka tuată — boli mi zub, i natekla mi je vilica sva ◊ n-are ńiś un đinće-n falkă — nema nijedan zub u vilici [Por.]   [Vidi]

2196  faļi  făli  фалити  faļi (ĭuo faļiesk, ĭel faļiașće) [akc. faļi] (gl.) — faliti, nedostajati; manjkati ◊ nu-m faļiașće ńimika — ne fali mi ništa ◊ pļesńit, iĭ faļiașće śuava-n kap, nuĭe întrĭeg — blesav, fali mu nešto u glavi, nije ceo ◊ am uoptsuće, măĭ îm faļiașće duauăsuće pă să am omiĭe — imam osamsto, fali mi još dvesta pa da imam hiljadu ◊ đeșkiđe uoki șî pazîa bińe: numa-m va faļi fiĭe śe, tu iș gata — otvori oči i pazi dobro: samo li mi bude falilo bilo šta, ti si gotov [Por.]  [Vidi]

1814  faļiĭe  felie  кришка  faļiĭe (mn. faļiĭ) [akc. faļiĭe] (i. ž.) — kriška, velijadupa śe strîkurăm kașu, taĭem brînḑa-n faļiĭe, șă ļi puńem în śubăr — kada se kaša iscedi, tada isečemo sir na kriške, i položimo ih u čabar [Por.]   [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.]  [Vidi]

2238  farmikă  farmec  враџбина  farmikă (mn. farmiśe) [akc. farmikă] (i. ž.) — (mag.) vradžbina, čini, mađija ◊ ĭ-a fakut vrîžîtuarĭa șî vro farmikă, s-o labiđe în drumu fĭeći, pi unđe ĭa sa duśe la apă, șî ĭar’ ńimika, fata n-a prins drag đi ĭel — napravila mu je vračara i neku vradžbunu, da je baci na put kud devojka ide na vodu, i opet ništa: devojka ga nije zavolela ◊ faśe farmiśe — pravi čini, mađije; vrača ◊ labdă farmiśe — baca čini ♦ sin. mamută, momuată, fîkatură, trîmisatură, nîpraćitură ♦ up. farńikă [Por.]  [Vidi]

4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojke ♦ up. skućik [Por.]  [Vidi]

3169  fașîu  fășiu  пашеног  fașîu (mn. fașîĭ) [akc. fașîu] (i. m.) — 1. pašenog ◊ fașîĭ sînt barbațî alu duauă suruorĭ — pašenozi su muževi dveju sestara 2. (pej.) ženin ljubavnik ◊ kînd vro muĭare are măĭ mulț ibuomńiś, lumĭa ḑîśe kî sînt iĭ unu la altu fașîĭ — kad neka žena ima više ljubavnika, narod kaže da su oni jedan drugom pašenozi [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1871  fata  făta  рађати  fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.]  [Vidi]

2198  făduļi  fuduli  хвалити  duļi (ĭuo duļiesk, ĭel duļiașće) [akc. făduļi] (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi ♦ sin. labda [Por.]   [Vidi]

1843  fărbuitu  fărbuire  фарбање  fărbuitu (mn. fărbuiturĭ) [akc. fărbuitu] (i. s.) — 1. farbanje, bojenje ◊ am fuost la maĭstur, șî ma tokmiĭ ku ĭel đi fărbuito-la đi kare ț-am puvestît đimult — bio sam kod majstora, i pogodio sam se s njim za ono farbanje, o kome sam ti pričao odavno 2. (fig.) laganje, varanje ◊ a luvato ku vuorbe dulśe, șî ĭa a kaḑut la fărbuitu luĭ kopilarĭesk — spopao je slatkim rečima, i ona je pala na njegovo detinjasto farbanje [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1873  fećiță  fetiţă  девојчица  fećiță (mn. fećiț) [akc. fećiță] (i. ž.) — 1. (demin.) devojčica ◊ fećița ĭe fată mikă, kopil — devojčica je mala devojka, dete ◊ fećițîļi ažuns đi șkuală — devojčice su stasale za školu 2. (fig.) (hip.) (folk.) devočje; moma ◊ trĭeku un baĭețîăl ku fećița đi supt mînă — prođe jedno momče, s devojčetom ispod ruke ◊ am o fećiță ku dulśe guriță — imam devojče sa slatkim ustašcem ♦ (demin.) < fată [Por.] ∞ fată  [Vidi]

1877  fećinźiĭe  feciorie  невиност  fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata  [Vidi]

5766  fedeleș  fedeleș  ћутурица  fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2307  feri  feri  штитити  feri (ĭuo ferĭesk, ĭel ferĭașće) [akc. feri] (gl. p. ref.) — (ret.) (zast.) štititi, čuvati ◊ ńi feri dumńeḑîu đi rîău — bog nas je sačuvao od zla [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1922  feriśiĭe  fericie  срећа  feriśiĭe (mn. feriśiĭ) [akc. feriśiĭe] (i. ž.) — (zast.) sreća, blagostanje, zadovoljstvo ◊ ma ruog la dumńeḑîu sî va đia feriśiĭe șî sînataće — molim se gospodu bogu da vam da sreću i zdravlje [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2261  feruaĭkă  ceaun  котлић  feruaĭkă (mn. feruoĭś) [akc. feruaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) kotlić, mali sud liven od tuči ◊ în feruaĭkă, atîrnată pi ḑalarĭ la kamin, sa fĭarbe măĭ dulśe koļiașă — u kotliću na verigama iznad ogništa, kuva se najslađi kačamak ◊ ĭastă feruaĭkă, șî ĭastă kaldare: feruaĭka ĭe turnată đin tuś, da kaldarĭa ĭe fakută đin pļiek đi aramă — ima kotao, i ima bakrač: kotao je liven od tuča, a bakrač je napravljen od bakarnog lima ♦ / fĭer + suf. -uaĭkă — (dosl.) „gvozden+ka, metal+ka” ♦ sin. tuśuaĭkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kotau [GPek][Mlava][Hom.][Zvizd] ♦ dij. sin. ćenak (Laznica) [Hom.] ∞ fĭer   [Vidi]

2306  fi  fi  бити  fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1276  fifă  nai  панова фрула  fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4840  fiĭekum  fiecum  било како  fiĭekum [akc. fiĭekum] (pril.) — bilo kako ◊ maĭsturu n-a fakut sokoată buna kînd a ginđit kă poaće o afuma fiĭekum, șî sî sa dukă — majstor se preračunao kad je mislio da je može smandrljati bilo kako, i da ode [Por.] ∞ fi  [Vidi]

2264  fiļińierĭ  felinar  фењер  fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) fenjer ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na put [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2246  fir  fir  нит  fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. nit, konac, vrpca ◊ fir đi ață — končana nit ◊ mĭarźe ka pi fir — ide kao pod konac ◊ s-a rupt firu — pokidao se konac ◊ fir supțîrĭe, gruos — konac tanak, debeo ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — ne zna da tka, samo mrsi konce 2. struk cveta ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka 2. dlaka ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — ne fali joj dlaka kose sa glave 3. generacija; potomstvo ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — i daleki potomci će nositi njegov greh 4. (geogr.) istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi put ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukru — pođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posao [Por.]  [Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

2316  fișćaĭkă  fișteică  трака  fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — traka 1. (za materijal) traka, kaiš ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — traka je komad platna, uzan i dug 2. (za prostor) uzan i dugačak deo terena; pojas ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livade ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

1955  fișîk  fișag  фишек  fișîk (mn. fișîkurĭ) [akc. fișîk] (i. s.) — fišek, papirna kesa levkastot oblika ◊ kumparaĭ đi kopiĭ bobuanță, șî dugaĭașîța ļe-nvăluĭi într-un fișîk đi arćiĭe — kupio sam bombone za decu, i prodavačica ih je uvila u fišek od hartije [Por.]  [Vidi]

1811  fîn  fân  сено  fîn (mn. fînurĭ) (i. s.) — seno ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego trava ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosi ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuoșu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemlji ◊ fînu în otkuoș uskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje sena ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuońu — naviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plast ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stog [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1816  fînkă  fiindcă  пошто  fînkă [akc. fînkă] (pril.) — pošto, budući dа, kako ◊ ma ginđiĭ: fînkă m-am amînatat đi lukru, măĭ bińe ĭe sî ma duk în kafană, đikît sî ma-ntuork la kasă — pomislih: pošto sam zakasnio za posao, bolje je da odem u kafanu nego da se vratim kući [Por.]   [Vidi]

2300  fîrțaĭală  fâţăială  врцкање  fîrțaĭală (mn. fîrțaĭelurĭ) [akc. fîrțaĭală] (i. ž.) — vrckanje ◊ fîrțaĭală sa ḑîśe kînd vrunu miśkă đin kur, kînd șîađe, or kînd mĭarźe pi drum — vrckanje se kaže kada neko mrda zadnjicom dok sedi, ili kada ide putem ◊ fîrțaĭala muĭeri ĭe momĭală đi uom, sî pĭardă kapu, șî să aļiarźe dupa ĭa ka naruodužensko vrckanje je mamac za čoveka, da izgubi glavu, i da trči za njom kao lud [Por.] ∞ fîrțai   [Vidi]

1846  fîrdamĭez  briceag ?  федермесер  fîrdamĭez (mn. fîrdamĭază) [akc. fîrdamĭez] (i. s.) — (ret.) federmeser, britva, nožić na sklapanje ◊ pîkurari a mĭers dupa viće ku fîrdamĭezu dupa brîu — pastiri su išli za stokom, sa federmeserom o pojasu ♦ sin. bîrśag [Por.] ♦ dij. sin. briptă [Hom.]  [Vidi]

2923  fîrșî  fârșî  завршити  fîrșî (ĭuo fîrșîăsk, ĭel fîrșîașće) [akc. fîrșî] (gl. p.) — završiti, dovršiti neku aktivnostdupa śe fîrșîăsk sapatu la mińe, vin sî ț-ažut șî fîrșîșć șî tu — kad završim kopanje kod mene, doći ću da ti da pomognem da završiš i ti ◊ đi pi fuga s-a fîrșît luna — brzo je protekao mesec ◊ ma mir kînd a fîrșît ĭel kil-aĭa ku rakiu, kă ĭerĭ în kilă a fuost măĭ mult đi žumataće — čudi me kad je on dovršio taj litar rakije, jer je juče u flaši bilo više od pola ◊ ăl fîrșîașće frika, kînd triĭaśe nuapća pi lînga morminț — preseče ga strah, kad noću prolazi pored groblja ♦ var. (inov.) sfîrșî ♦ sin. gaći [Por.]   [Vidi]

1985  fîrtațî  fârtaţi  братимити се  fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1986  fîrtațîĭe  fârtaţie  побратимство  fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluk ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemo ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

3346  fîurarĭ  făurar  фебруар  fîurarĭ [akc. fîurarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) februar ◊ fîurarĭu ĭe a duoĭļa lună în an — februar je drugi mesec u godini [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5835  fîșćemal  peștiman  парче  fîșćemal (mn. fîșćemaļe) [akc. fîșćemal] (i. s.) — (o tkanini) parče, traka; peštemalj ◊ kosîtuori a dus dupa brîu un fîșćemal đi pînḑă, șî ku ĭel a șćers apa đi pi frunće — kosači su nosili parče tkanine za pojasom, i njime su brisali znoj sa čela ♦ var. fîșmal, fîșćik [Por.]  [Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

2396  fĭeļ  fel  фела  fĭeļ (mn. fĭelurĭ) [akc. fĭeļ] (i. s.) — fela, vrsta; soj; način ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — čobani su nosi istu vrstu šubara ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — radićemo od sada nadalje na drugačiji način ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — Carani su drugi soj ljudi ♦ var. fĭelă [Por.]  [Vidi]

2309  fĭes  fes  фес  fĭes (mn. fĭesurĭ) [akc. fĭes] (i. s.) — fes, vrsta ženskog oglavlja ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesu — nekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fes ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnici [Por.]  [Vidi]

2052  flokan  flocan  четник  flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2050  flokuos  flocos  длакав  flokuos (flokuasă) (mn. flokuoș, flokuasă) [akc. flokuos] (prid.) — dlakav, kosmat, zarastao u kosu; čupav ◊ baĭețî đi astîḑ nu-ĭ razńeșć đin fĭaće, kî tuoț sînt flokuoș, șî iĭ puartă păru lung — današnje momke ne razlikuješ od devojaka, jer su svi kosmati, i oni nose dugu kosu [Por.] ◊ uaĭe flokuasă ĭe aĭa la kare ĭa pikat lîna, ș-a ramas numa fluoś koļa-koļa — olinjala ovca je ona kojoj je opala vuna, pa su ostali samo pramenovi ovde-onde (Debeli Lug) [GPek] ∞ fluok   [Vidi]

1902  flomînḑîĭe  flămânzie  гладовање  flomînḑîĭe (mn. flomînḑîĭ) [akc. flomînḑîĭe] (i. ž.) — gladovanje, velika i dugotrajna glad ◊ mare flomînḑîĭe lumĭa a sufarat đi vrĭamĭa đi turś; aĭa șî ś-avut đi mînkare, lumĭa n-a kućeḑat să țînă în kasă, numa a pitulat pin padure, or kă a-ngropat pin pomînt — veliko gladovanje su ljudi trpeli za vreme Turaka; ono što su i imali za jelo, ljudi nisu smeli da drže u kući, nego su krili po šumi, ili su zakopavali u zemlju ♦ var. fomăluk, foameluk [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

4902  fluarĭa mare  crăiță  кадифица  fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.]  [Vidi]

2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

6083  fluiru piśuoruluĭ  fluierul piciorului  цеваница  fluiru piśuoruluĭ [akc. fluiru piśuoruluĭ] (sint.) — (anat.) cevanica, golenjača (Tibia) ◊ fluiru piśuoruluĭ ĭe uosol lung đinainća piśuoruluĭ, kare ļagă źanunkiļi ku nođițu tălpi — cevanica je dugačka kost sa prednje strane potkolenice, koja vezuje koleno sa skočnim zglobomdupa fluiru piśuoruluĭ ĭe drĭava — iza cevanice je lišnjača ♦ up. fluir [Por.]   [Vidi]

2289  fluĭera  fluiera  звиждати  fluĭera (ĭuo fluĭer, ĭel fluĭeră) [akc. fluĭera] (gl.) — zviždati, duvati, svirati na fruli ◊ kopilaș-o-la tuota ḑîua fluiră într-o dudă, ăl traźe ińima să fiĭe fluĭeraș ka dĭedî-su — ono detence po ceo dan duva u neku cevku, vuče ga srce da bude frulaš k’o njegov deda [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2296  Fluriĭ  Florii  Цвети  Fluriĭ (mn.) [akc. Fluriĭ] (i. ž.) — (kal.) Cveti ◊ Fluriĭļi sînt în tuot đe una dumińika, ku o stamînă înainća lu Pașć — Cveti su uvek u nedelju, na sedam dana pred Uskrs [Por.] ∞ fluare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

2462  fļintă  flintă  дроца  fļintă (mn. fļinće) [akc. fļintă] (i. ž.) — droca ◊ fļintă ĭe muĭarĭa kare a pļekat đi la uom, șî mĭarźe ka uļimișńița, nu puartă griža kum ĭe-nbrakată, ńiś śe vorbĭașće, or ku kare duarme — droca je žena koja je pošla od muža, ide kao uličarka, ne vodi računa o oblačenju, niti šta govori, ili s kim spava [Por.] ◊ fļintă ĭe o žîguare dă muĭare — droca je džukela od žene (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ fļinta ĭe muĭare fara rînd, kare fļikaćiașće mult, șî vorbĭașće lumĭa đe rău fara ńiśkotrĭabă — flinta je žena koja nema reda, koja mnogo blebeće, i ogovara ljude bez ikakvog razloga (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1860  fļuankă  fleancă  лабрња  fļuankă (mn. fļieńś) [akc. fļuankă] (i. ž.) — (pej.) labrnja, gubica; usta ◊ măĭ taś odată, kă kînd îț dau una pista fļuankă, đințî-n trastă aĭ sî duś la kasă! — ućuti već jednom, jer kad te zveknem po labrnji, zube ćeš u torbi kući da nosiš! ♦ var. fļankă [Por.][Pom.] ◊ dăstul lătraș, măĭ înkiđe kîta fļanka-ĭa tîa — (pej.) dosta si lajao, zatvori malo tu tvoju gubicu (Vrbica) [Pom.] ∞ fļonkańi  [Vidi]

1863  fļuarță  fleoarţă  курвештија  fļuarță (mn. fļuorț) [akc. fļuarță] (i. ž.) — 1. (pej.) kurveštija, skitara, „laka” žena ◊ s-a lasat đi șkuală, șî s-a fakut o fļuarță guală — napustila je školu, i postala gola kurveštija 2. (fig.) mekušac, slabić; kilavko, „krpa” ◊ fļuarță đi uom, ar vinđa pi tatî-su đi duauă parîaļe — „krpa” od čoveka, prodao bi rođenog oca za dve pare ♦ var. fļuarkă [Por.]  [Vidi]

1987  fļuț  fliuţ  пљус  fļuț (uzv.) — (onom.) pljus! uzvik koji proizvodi šamar ◊ tună daskîlu mîńiuos, șî ńiś nu măĭ întraba kare ĭe đevină, numa la tuoț kopiĭ „fļuț! fļuț!" kîć-o palmă pista obraz, și sa dusă — uđe učitelj ljut, i ne pita ko je kriv, nego je svakom dečaku „pljus! pljus!” po jedan šamar preko obraza, i ode [Por.]  [Vidi]

1903  foameluk  foameluc  гладна година  foameluk (mn. foamelukurĭ) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) gladna godina, dug period velikog gladovanja ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu koru ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vaginafofoluok  [Vidi]

2147  fonfăi  fonfăi  уњкати  fonfăi (ĭuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — unjkati, govoriti kroz nos ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muoșu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumeju ♦ sin. fîrnai [Por.]  [Vidi]

2988  fragă  frag  јагода, шумска  fragă (mn. fraź) [akc. fragă] (i. m.) — (bot.) šumska jagoda (Fragaria vesca) ◊ kopiĭi primovara sa duk în padure, să kuļagă fraź, șî pănă kuļeg, bagă kîć-o fragă-n gură — deca u proleće idu u šumu da beru jagode, i dok beru, stavljaju po neku jagodu u usta [Por.]   [Vidi]

2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.]  [Vidi]

2274  fraźit  fraged  свеж  fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.]  [Vidi]

1804  frekatură  frecătură  трљање  frekatură (mn. frekaturĭ) [akc. frekatură] (i. ž.) — 1. trljanje, češanje ◊ țuala s-a imat, du-će ku ĭa la śuśur, șî dăĭ o frekatură bună — odelo se isprljalo, odnesi ga na točur i udri mu jedno dobro trljanje 2. trljotina, trag od trljanja ili češanja ◊ sa vĭeđa pi fag o frekatură adînkă, krĭed kă vrun puork sîrbaćik a trĭekut pĭ-aśiĭa, pî s-a frekat — vidi se duboka trljotina na bukvi, verujem da je neka divlja svinja tuda prolazila, pa se češala ♦ var. frĭekală [Por.] ∞ freka   [Vidi]

2277  frengau  frengau  френгав  frengau (frengauă) (mn. frengaț, frengaće) [akc. frengau] (prid.) — (med.) frengav, koji ima frengu, koji boluje ili je bolovao od frenge ◊ țîn minće, am fuost mik kînd a veńit la muma o babă fara nas; kînd sa dus, am întrabat pi muma đi śe baba-ĭa n-are nas, muma mĭ-a spus kî ĭe baba frengauă, șî đ-aĭa ĭ-a pikat nasu — pamtim, bio sam mali kad je kod majke došla jedna baba bez nosa; kada je otišla, pitao sam majku zašto baba nema nos, majka mi je rekla da je baba frengava, i da joj je zato otpao nos [Por.] ∞ frĭenga  [Vidi]

2376  frigare  frigare  ражањ  frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — ražanj ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćitu — ražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanje ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslađe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na struju ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2375  friptură  friptură  печење  friptură (mn. fripturĭ) [akc. friptură] (i. ž.) — (nutr.) pečenje; pečenica ◊ đimult la nuntă guoșći a dus friptură đi la kasă — nekada su na svadbu gosti donosili pečenje od kuće ◊ mis satul đi ḑămuriĭ, visăḑ kî manînk friptură đi pi frigare — sit sam čorbuljaga, sanjam da jedem pečenje sa ražnja [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2373  friźe  frige  пећи  friźe (ĭuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturi ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljive ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi draku — mladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavola ◊ uoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnike [Por.]  [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. uprtač na seljačkoj torbi; uzica ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramena ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramena [Mlava] 2. mera u tkanju za dužinu osnutka ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — „frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovila (Rudna Glava) [Por.] 3. konopac ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — čini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopac (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

1974  frîmîntare  frământare  мешење  frîmîntare (mn. frîmîntîărĭ) [akc. frîmîntare] (i. ž.) — mešenje, gnječenje, sitnjenje, drobljenje ◊ dăĭ o frîmîntare rîapiđe la aluvato-la șî bagăl în śirińe, kopiĭi sînt tare flomînḑ șî nu puot să așćiaće mult — udri jedno brzo mešenje tom testu i turi ga pod crepulju, deca su jako gladna i ne mogu dugo da čekaju ♦ var. frămîntare ♦ var. frîmîntatu, frămîntatu, frîmîntatură [Por.] ∞ frîmînta  [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puoduna zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

1999  frumuos  frumos  леп  frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.]  [Vidi]

5556  fruștuk  fruștuk  доручак  fruștuk (mn. fruștukurĭ) [akc. fruștuk] (i. s.) — (nutr.) doručak ◊ vuorba fruștuk ĭe nuauă, a duso saćańi kare a fuost prinș la lukru, kă numa la lukru a kîpatat ođină đi fruștuk — reč fruštuk je nova, doneli su je seljaci koji su bili zaposleni, jer samo na poslu se dobijala pauza za doručak ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń mînkarĭa a đintîń đimińața n-a kĭemat fruștuk, numa prînḑîșuor — našti stari prvi jutarnji obrok nisu zvali fruštuk, nego ručkić ♦ sin. prînḑ [Por.]  [Vidi]

1933  fuaĭe  foaie  лист  fuaĭe (mn. fuoĭ) [akc. fuaĭe] (i. ž.) — list 1. (bot.) list biljke ◊ fuaĭe đi kukuruḑ — list kukuruza 2. stranica knjige, novine ◊ s-a rupt duauă fuoĭ đin karće — pocepale su se dve stranice knjige 3. stav, odluka ◊ am întuors fuaĭa, ș-akuma sînt alt uom — okrenuo sam list, i sada sam drugi čovek [Por.]  [Vidi]

606  fuaļe  foale  мешина  fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1941  fuće  fute  јебати  fuće (ĭuo fut, ĭel fuće) [akc. fuće] (gl. p. ref.) — (vulg.) jebati, vršiti seksualni čin ◊ futuĭ nakazu-n kur — ’bem ti muku u dupe ◊ fuće kît puoț, kînd nu măĭ puoț, atîrnă-ț pula-n kuń, șî taś — jebi kol’ko možeš, kad više ne možeš, okači kurac o klin, i ćuti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1944  fućevînt  futevânt  јебиветар  fućevînt (mn. fućevînț) [akc. fućevînt] (i. m.) — (vulg.) (pej.) jebivetar, zevzek, zgubidan ◊ fată ka ḑîna, da s-a mîritat dupa un fućevînt đin oraș, numa sî skîape đi la sapă — devojka k’o vila, a udala se za nekog jebivetra iz grada, samo da utekne od motike [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1953  fućićuos  futetos  јебуљав  fućićuos (fućićuasă) (mn. fućićuoș, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) jebuljav, opsednut seksom ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostru — doveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem kraju [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2250  fufă  fufă  фуфица  fufă (mn. fufĭe) [akc. fufă] (i. ž.) — (pej.) 1. fufița, laka žena; kurva; kučka ◊ ĭera muĭare la luok, akuma s-a fakut așa o fufă đi n-aĭ trĭabă ku ĭa — beše žena na mestu, sada je postala takva fufica da nemaš posla s njom 2. (fig.) prodana duša, prevrtljivac ◊ nu ći lasa-n ĭel, kî ĭe o fufă đi uom — ne oslanjaj se na njega (=ne veruj mu), jer je prevrtljivac ♦ sin. fikă [Por.]  [Vidi]

3375  fufuļikă  cipcină  типац  fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă   [Vidi]

2769  fugarńiță  fugarniţă ?  побегуља  fugarńiță (mn. fugarńiśe) [akc. fugarńiță] (i. ž.) — pobegulja ◊ fugarńiță ĭe muĭarĭa kare a fuźit đi la uom șî s-a dus la altu, or s-a întuors la mumî-sa — pobegulja je žena koja je odbegla od muža i otišla drugom, ili se vratila majci [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. povesmo konoplje ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors — povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenje 2. nit, konac ◊ fuĭuor đi lînă — vuneni konac 3. mlaz; talas; niz; stroj; stub ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — tanak stub dima izlazi kroz odžak ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čela ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skinćiĭ — kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskrica ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) nadimak ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — „fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršav ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorović [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

2475  fum  fum  дим  fum (mn. fumurĭ) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. dim ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — dim nastaje iz nekog sagorevanja ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžak ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — daj i meni da povučem jedan dim iz lule ◊ fum alb, fum ńiegru — beli dim, crni dim 2. prašina koja se diže ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — tera čeze sa konjima da se prašina diže za njima [Por.]  [Vidi]

2477  fuma  fuma  пушити  fuma (ĭuo fumĭeḑ, ĭel fumĭaḑă) [akc. fuma] (gl. p.) — pušiti, dimiti; duvaniti ◊ am fumat într-o vrĭame, pănă a fuost tutunuĭepćin, pĭe urmă m-am lasat — pušio sam jedno vreme, dok je duvan bio jeftin, posle sam batalio [Por.] ∞ fum  [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundu) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

2194  funduańe  fundoaie  дубодолина  funduańe (mn. funduońurĭ) [akc. funduańe] (i. ž.) — 1. (geog.) dubodolina ◊ s-a dus ku vićiļi la funduańe, nu vińe îndată — otišao je sa stokom u dubodolinu, neće doći skoro 2. (top.) dubodolina ◊ Funduańe, kotunu Gorńeńi, vaļe adînkă, lungă șă înkisă întra kîrșuaće, la otar întra Gorńana șî Buśa — dubodolina, zaselak Gornjane, duboka i dugačka kotlina, zatvorena kršem, na međi između Gornjana i Bučja [Por.] ∞ fund   [Vidi]

2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — štranga; uže 1. štranga; povodac ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi krava 2. slamnati povez na žitnom snopu ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slame (Tanda) 3. (fig.) kontrola nad ženom ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altu — drži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugoga ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]  [Vidi]

2207  furiș  furiș  крадом  furiș [akc. furiș] (pril.) — kradom, krišom; podmuklo; prikriveno, neopaženo; potajno; lukavo ◊ kîńiļi luĭ ĭe rîău, sa traźe dupa uom șă-l muśkă ku furiș — njegov pas je opasan, vuče se za čovekom i ujeda ga kradom ◊ a lukrat ku furiș, ama ĭară la urmă a dat în fĭară — radili su u potaji, ali su opet na kraju upali u zamku [Por.] ∞ fura   [Vidi]

844  furkuoń  furcoi  рогуље  furkuoń (mn. furkuańe) [akc. furkuoń] (i. s.) — (augm.) rogulje, drvena vila za seno sa dva zuba i dugom drškom ◊ đi grîmađit klańa trîabe furkuoń țapîn — za plašćenje sena potrebne si jake rogulje ♦ / (augm.) < furkă [Por.] ♦ dij. var. furčerĭ (dupljana) [Kmp.] ∞ furkă  [Vidi]

2216  fus  fus  вретено  fus (mn. fusă) (i. s.) — 1. (tehn.) vreteno ◊ fiĭe śe śe ĭe fakut lunguĭat șî sa supțîrĭaḑă la kîpatîńe da la mîžluok ĭe măĭ gruos — bilo šta što je napravljeno duguljasto, što se sužava na krajevima a na sredini je deblje ◊ fiĭe śe śe sa învrćiașće ka uosiĭa — bilo šta što se okreće kao osovina ◊ fus đi tuors — vreteno za predenje ◊ fusu muori — vodeničko vreteno, osovina koja pokreće kamen ◊ fusu purikuluĭ, la žukariĭa kopilarĭaskă — osovina čigre, dečje igračke ◊ fusu pomîntuluĭ — zemljina osa ◊ țîgańi fak fusă la traksă — Cigani izrađuju vretena na strugu ♦ (demin.) fusuļieț, fusuļik ♦ (augm.) fusulan 2. (fig.) (vulg.) muški ud ◊ fi bună, kî ći pun pi fus — budi dobra, jer ću te nabiti na „vretenio” ♦ akcenat množine: fusă [Por.]  [Vidi]

2217  fusuļiuluĭ  fusuliului  вретенасто  fusuļiuluĭ [akc. fusuļiuluĭ] (pril.) — vretenasto 1. (za izgled) usakano, nalik na vreteno ◊ fakută fusuļiuluĭ, supțîrĭe, înaltă, fara țîță și fara kuriț — sva je vretenasta, tanka, visoka, bez sisa i dupenceta 2. (za kretanje) okretanje u mestu ◊ sa rupsă ruata ku uosiĭa ku tuot, șî înśepu sî sa-nvîrćiaskă sîngură pi drum, fusuļiuluĭ, ka kînd draku a tunat în ĭel — otkide se točak sa osovinom, i poče sam da se vrti po putu, vretenasto, kao da je đavo ušao u njega ♦ skr. fusuļiu [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2257  fuśiĭe  fucie  фучија  fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnosti ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajine ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirće [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1949  futanźiu  futangiu  јебежљивко  futanźiu (mn. futanźiĭ) [akc. futanźiu] (i. m.) — (vulg.) jebežljivko, dugojebac, potentan ljubavnik; seksualni manijak ◊ tuoț aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuost futanźiĭ țapiń, kînd avut kîći ḑîaśe-unsprîaśe kopiĭ — svi naši stari su bili jaki jebežljivci, čim su imali po desetoro-jedanaestoro dece [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1945  futaș  futaș  јебач  futaș (mn. futaș) [akc. futaș] (i. m.) — (vulg.) jebač, muški seksualni partner ◊ ĭel a fuost futașu mĭeu mulț ań, da ĭuo nu l-am spus la ńima — on je dugo godina bio moj jebač, ali ja ga nisam otkrila nikom ◊ futaș bun șî kî pîntaluońi ļegaț prinđe muĭarĭa măĭ bună — dobar jebač i sa zavezanim pantalonama osvaja najbolju žensku [Por.] ♦ var. futńik (Ranovac) [Mlava] ∞ fuće  [Vidi]

1946  futașîță  futașâţă  јебачица  futașîță (mn. futașîț) [akc. futașîță] (i. ž.) — (vulg.) jebačica, ženski partner u seksualnom činu; jebaljka; pohotnica ◊ sînt văduvuoń mulț ań, șî muor đi duor dupa o futașîță ćinîră — dugo sam udovac, i umirem od želje za jednom mladom jebačicom [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1951  futașîuluĭ  futașiului  јебено  futașîuluĭ [akc. futașîuluĭ] (pril.) — (vulg.) jebeno, raditi što na jebački način, bez razmišljanja, ofrlje ◊ zîdarĭo-la lukră đ-a futașîuluĭ: numa-ț mînžîașće uoki ku vuorbe dulśe, da zîdu sa duśe drakuluĭ — onaj zidar radi jebeno: samo ti maže oči slatkim rečima, a zid ode dođavola ♦ var. futașîuļa [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

5757  gaĭkă  gaică  гајка  gaĭkă (mn. găĭś) [akc. gaĭkă] (i. ž.) — gajka, petlja ◊ tuota kuraua đi pîntaluoń dupa kîtaramă are gaĭkă kare țîńe vîru kurăļi să nu kadă-n źuos — svaki kaiš na pantalonama posle kopče ima gajku koja drži vrh kaiša da ne spadne ◊ pin găĭśiļi la pîntaluoń sa traźe kuraua sî țînă pîntaluońi strînș la brîu trupuluĭ — kroz gajke na pantalonama provlaći se kaiš, da drži pantalone čvrsto uz telo [Por.]  [Vidi]

3123  galbin  galbin  жут  galbin1 (galbină) (mn. galbiń, galbińe) [akc. galbin] (prid.) — 1. (color) žut ◊ farbă galbină — žuta boja ◊ galbin đeškis — svetlo žuto ◊ galbin înkis — tamno žuto ◊ galbin ku vînît dau vĭarđe — žuto i plavo daju zeleno ◊ fîrbuit ku galbin — obojeno u žuto ◊ galbin la fire ka śiara — žut u licu kao vosak 2. (num.) (mon.) dukat ◊ sapă dupa galbiń — kopaju za dukatima ◊ ļikură ka galbinu — sija kao dukat [Por.]   [Vidi]

3457  galbin  galben  дукат  galbin2 (mn. galbiń) [akc. galbin] (i. m.) — (mon.) dukat ◊ galbinu a fuost ban skump, ku kapu lu Frańa Ĭosif — dukat je bio vredan novac, sa likom Franje Josifa ◊ kare avut mulț galbiń a purtat kapu-n trastă đi frika uoțîlor — ko je imao mnogo dukata, nosio je glavu u torbu u strahu od hajduka ♦ up. puol [GPek] ∞ ban  [Vidi]

2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar  [Vidi]

2213  gaļețuĭkă  găleţușă  ципун  gaļețuĭkă (mn. gaļețuĭś) [akc. gaļețuĭkă] (i. ž.) — (zast.) (tehn.) cipun, cifun, manja cev, šupalj drveni trupac koji se uglavljuje u kablinu na dnu vodeničkog badnja kada treba da se umanji protok vode koja bije u vitlo ◊ gaļețuĭka ĭe o țauă tolśerată la butuońu đi muară — cipun je levkasta cevka na vodeničnom badnju ◊ gaļețuĭkă sa skobĭașće ku o skuabă adînsă kare sa kĭamă gin — cipun se dubi jednim posebnim dletom koje se zove gin ♦ / (demin.) < gaļiată = gaļ[iată] + -ețuĭkă [Por.] ∞ gaļiată  [Vidi]

2212  gaļiată  găleată  кабао  gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3011  garđinarĭ  gardinar  подуторањ  garđinarĭ (mn. garđinari) [akc. garđinarĭ] (i. m.) — (tehn.) podutoranj, podutor; obeleživač utora ◊ garđinarĭu ĭe alatu lu pintărĭ đi însamnat žgĭabu la butuoń — podutoranj je pinterski alat za obeležavanje žljeba na buretu ◊ pi sîmnatura garđinarĭuluĭ sa skobĭașće žgĭab, în kare sa bagă fundu butuońuluĭ — po tragu podutora dubi se utor, u koji uleže buretovo dance [Por.] ∞ gard   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava]  [Vidi]

1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]  [Vidi]

3127  Gălbinuoń  Galbanaș  Галбиновић  Gălbinuoń (mn. Gălbinuońi) [akc. Gălbinuoń] (i. m.) — (antr.) Galbonivić, posrbljeno vlaško prezime familije iz Rudna Glave u Porečkoj Reci ◊ Gălbinuońi la Bļizńe sînt ńepuoț alu vrunu Trailă Galbin kare a veńit đin Balta Vĭarđe în Rumîńiĭe — Galbonovići u Blizni su potomci nekog Traila Galbinovića, koji je doša iz iz Balta Verđe u Rumuniji ◊ sa puvestîașće kî la poļikrit galbin pintru śe a purtat ńiskaĭ galbiń la kaśulă — priča se da su ga nazvali galbin („žuća”) jer je nosio neke žute dukate na šubari [Por.] ∞ galbin   [Vidi]

2505  gibură  ghibur  гребенац  gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanja ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.]   [Vidi]

1580  gimotuok  ghemotoc  клупче  gimotuok (mn. gimotuaśe) [akc. gimotuok] (i. s.) — klupče, malo klube ◊ kînd ma-nvațat muma sî fak la gĭame, ĭa ma mînat întîń sî dau ku ața dupa patru źeĭśe, sî fak un gimotuok, șî pi ĭel pĭe urmă sî fak gĭemu-ntrĭeg — kada me je majka učila da motam klubad, prvo me je terala da motam jedno klupče oko četiri prsta, pa tek onda na njega da namotam celo klube (Rudna Glava) ♦ var. gĭemotuok (Tanda) ♦ sin. vlumotuok [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

2211  gin  ghin  длето  gin (mn. ginurĭ) (i. s.) — (tehn.) dleto ◊ ginu ĭe o skuabă đi fĭer, ku taișu înkîrśurat ka luna ćinără — „gin” je metalna dubilica, sa polumesečastim sečivom ◊ ku ginu s-a lukrat la gaļiată đi lapće, șî la gaļețuaĭka đi muară — „ginom” se radilo na vedrici za mleko, na cipunu za vodenicu ♦ sin. skuabă [Pom.]  [Vidi]

2914  giśi  ghici  одгонетати  giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradandupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśu — abrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.]  [Vidi]

2193  Gižańi  Ghijani  Гижани  Gižańi [akc. Gižańi] (i. m.) — (antr.) Gižani, „Gižanovići”, vlaški nadimak jedne grane roda Jakubovića u Rudnoj Glavi ◊ Mile Gižan traĭașće-n sat, are duoĭ kopiĭ — Mile Gižan živi u selu, ima dva sina ♦ / < gižă„komušina” + -ańi [Por.] ∞ gižă  [Vidi]

2716  gîlśauă  gâlceavă  свађа  gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.]  [Vidi]

2719  gîlśavituorĭ  gâlcevitor  свађалица  gîlśavituorĭ (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituorĭ] (i. m.) — svađalica, prznica ◊ fuź đi uom gîlśavituorĭ, kî luĭ ļi măĭ drag đi gîlśauă đi kît đi pîńe — beži od čoveka svađalice, jer on više voli svađu nego hleba ◊ n-a putut să traĭaskă mult: ĭel gîlśavituorĭ, ĭa gîlśavituare, pî s-a đisparțît ĭut dupa kunuńiĭe — nisu mogli da žive dugo: on svađalica, ona svađalica, pa su se razveli ubrzo posle venčanja [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

827  gîltuop  gâldău  вир дубок  gîltuop (mn. gîltuapĭe) [akc. gîltuop] (i. s.) — (augm.) veliki i dubok vir u vodi ◊ gîltuop ĭe ćișnă mare șî adînkă — veliki i duboki tišak u rečnoj matici ♦ / < gîltînă ♦ var. gîltuoń [Por.] ∞ gîltînă  [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndu) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndubrz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2644  gîngavĭelă  gângăvelă  муцавац  gîngavĭelă (mn. gîngavĭelurĭ) [akc. gîngavĭelă] (i. ž.) — (med.) mucavac, mucavko, osoba koja boluje od mucavosti ◊ s-a mîritat dupa o gîngavĭelă, muorĭ đi rîs kînd ăl askulț kum vorbĭașće — udala se za jednog mucavca, umireš od smeha kada ga slušaš kako govori [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

2645  gîrgă  cârcă  кркача  gîrgă (mn. gîrgĭe) [akc. gîrgă] (i. ž.) — (anat.) krkača, leđa; hrbat ◊ kînd aĭ fuost mik, ć-am dus-n gîrgă — kad si bio mali, nosi sam te na krkači ♦ sin. spinare, șîaļe [Por.]  [Vidi]

2677  gîrlă  gîrlă  огрлица  gîrlă (mn. gîrļe) [akc. gîrlă] (i. ž.) — ogrlica ◊ gîrlă ĭe o șļingă îngustă đi pînḑă, înfrumoșată ku rîurĭ, kare a duso fĭaćiļi marĭ la gît — ogrilica je uska platnena traka, ukrašena vezom, koju su devojke nosile oko vrata ◊ la gîrlă a fuost atîrnaț bań, unu or măĭ mulț, ku kare fata aratat bogațîĭa a iĭ — na ogrlici su bili okačeni novčići, jedan ili više, kojima je devojka pokazivala svoje bogatstvo ♦ up. salbă, guļir [Por.]   [Vidi]

2648  gîrńiță  gârniţă  сладун  gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorun  [Vidi]

2659  gîskă  gâscă  гуска  gîskă (mn. gîșć) [akc. gîskă] (i. ž.) — (ornit.) guska domaća (Anser domesticus) ◊ gîșć țîn aăĭa kare sînt apruape đi rîu — guske drže oni koji su u blizini reke ◊ gîska gîgîĭe — guska gače ◊ gîska are gît lung, șî pĭańe albe — guska ima dug vrat i belo perje [Por.]   [Vidi]

2728  gît  gât  врат  gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — grlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5900  gîzdariĭe  avere  газдинство  gîzdariĭe (mn. gîzdariĭ) [akc. gîzdariĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) gazdinstvo, imovina; posed ◊ makra kît să fiĭe gîzdariĭa saćanuluĭ, đin ĭa saćanu astîḑ nu puaće trai — makar koliko bilo seljakovo gazdinstvo, od njega seljak danas ne može živeti ◊ a dat gîzdariĭa pi bĭețîĭe — proćerdao imovinu na pijanstvo ♦ var. gîzdaluk 2. gazdovanje ◊ gîzdariĭa luĭ n-a țînut mult, l-a skimbat aĭ măĭ ćińirĭ — njegovo gazdovanje nije trajalo dugo, smenili ga mlađi [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

2411  gĭem  ghem  клубе  gĭem (mn. gĭame) [akc. gĭem] (i. s.) — klube; klupko ◊ gĭem đi ață — klube konaca ◊ muma faśe gĭem — majka namotava klube ◊ s-a luvat kîńi dupa mîț, ș-a fakut gĭem đin iĭ — psi su pojurili mačke i napravili klupko od njih [Por.]   [Vidi]

6256  glas  glas  глас  glas (mn. glasurĭ) (i. s.) — glas ◊ sa krĭađe kă glasu kînćikuluĭ dupa-l muort strabaće pi lumĭa-ĭa, șa-l muort ăl auđe — veruje se da se glas pesme za pokojnikom probija na onaj svet, i da ga pokojnik čuje ◊ glas adînk — dubok glas ◊ ku glas mare pănă-n śierĭ, ku lăkrîmĭ pănă-npomînt (đin šeskînćik)— sa glasom do neba, sa suzom do zemlje (iz bajalice) [Por.]  [Vidi]

6258  glasańe  glasare  гласање  glasańe (mn. =) [akc. glasańe] (i. ž.) — glasanje, izbor ◊ la glasańe dupa rat a fuost mult furaluk — na glasanju posle rata bilo je mnogo krađe [Por.] ∞ glas  [Vidi]

6257  glăsui  glăsui  гласати  glăsui (ĭuo glăsuĭ, ĭel glăsuĭe) [akc. glăsui] (gl. p. ref.) — glasati, biratidupa rat tuoț nuoĭ am glăsuit đi Tita, kî ĭel nu ń-a mînat la kazan ka Staļin pi Rușî — posle rata svi smo glasali za Tita, jer nas nije terao na kazan kao Staljin Ruse [Por.] ∞ glas  [Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4991  glumă  glumă  шала  glumă (mn. glume) [akc. glumă] (i. ž.) — šala ◊ uom ponćur, nu șćiĭe đi glumă — namćor, ne zna za šalu ◊ (u izr.) đin glumă — od šale, bez zle namere ◊ uom kare ĭe dat đi glumă ĭe bun uom, are bun sufļit — čovek koji ima smisla za šalu je dobar čovek, ima dobru dušu [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

4992  glumăț  glumeț  шаљивиџија  glumăț (glumăță) (mn. glumăț, glumăță) [akc. glumăț] (prid.) — šaljivčija, duhovit čovek ◊ đi uom vĭasîl șî glumăț lu tuoț ļi drag — veselog čoveka i šaljivdžiju svi vole ◊ frumuos ĭe să fîĭ glumăț, numa să aĭ marźină — lepo je da budeš šaljivdžija, ali da imaš meru [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

2741  gogńaz  goglează  смеће  gogńaz (mn. gogńază) [akc. gogńaz] (i. s.) — smeće, đubre ◊ s-a dus, da a lasat o gramadă đi gogńaz dupa iĭ — otišli su, a ostavili gomilu smeća iza sebe ♦ sin. gunuoĭ [Por.]  [Vidi]

3880  golan  golan  гоља  golan (mn. golań) [akc. golan] (i. m.) — (pej.) golja, siromah ◊ golan ĭe uom sarak, fara ńimik — golja je čovek siromah, bez ičega ◊ s-a mîritat dupa vrun golan đi la munće — udala se za nekog golju sa planine ♦ (augm.) goļiman, goļișman ♦ sin. sarak [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4337  gońală  goneală  гоњење  gońală (mn. gońaļe) [akc. gońală] (i. ž.) — (vet.) gonjenje, polni nagog kod rogatih životinja ◊ vaśiļi săr una pe alta, vrĭamĭa ĭe sî sa dukă la bik la gońală — krave naskaču jedna na drugu, vreme je da idu na gonjenje kod bika [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4436  gorńak  gorneac  горњак  gorńak [akc. gorńak] (i. m.) — gornjak, vrsta vetra ◊ gorńaku ĭe vînt tare șî răśe kare baće đi la mńaḑa nopțî — gornjak je vetar jak i hladan, koji duva sa severa [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

4406  gostî  ospăta ?  гостити  gostî (ĭuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — gostiti, ugostiti ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hrani ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudima [Por.] ∞ guost  [Vidi]

3001  gramadă  grămadă  гомила  gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.]  [Vidi]

4851  grapa  grăpa  дрљати  grapa (ĭuo grăp, ĭel grapă) [akc. grapa] (gl. p. ref.) — (agr.) drljati ◊ saćanu grapă luoku ku grapa dupa arat, să mărunțaskă pomîntu, să fiĭe măĭ ļesńe đi sîmanat — seljak drlja njivu drljačom posle oranja, da bude lakše za sejanje [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4852  grapat  grăpat  дрљање  grapat (mn. grapaturĭ) [akc. grapat] (i. s.) — (agr.) drljanjedupa śe sa ară luoku, vińe la rînd grapatu — posle izoravanja njive, na red dolazi drljanje ◊ grapatu ĭe kînd dupa arat, sa-nmarunțîașće pomîntu ku grapa — drljanje je kad se posle oranja, sitni zemlja drljačom [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

2664  grapă  grapă  дрљача  grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) drljača ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — drljačom se drljala njiva posle oranja [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) larva krpelja ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpelja ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogu ♦ / (demin.) < grapă ♦ up. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4822  gras  gras  гојазан  gras (grasă) (mn. graș, grasă) [akc. gras] (prid.) — gojazan, debeo ◊ uom gras ĭe totodată șî burtanuos — gojazan čovek je u istovremeno i trbušast ◊ atîta ĭe đi gras, đi nu puaće sî sa apļaśe sî sa-nkalță — toliko je debeo da se ne može sagnuti da se obuje ◊ are duoĭ puorś graș, unu-l taĭe đi Iginat — ima dve debele svinje, jednu će zaklati za Ignjatijevdan [Por.]  [Vidi]

2709  graśina  grăcina  грешити  graśina (ĭuo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîu — ljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.]  [Vidi]

14  grăďină  grădină  градина  grăďină (mn. grăďiń) [akc. grăďină] (i. ž.) — gradina, bašta ◊ s-a dus kopiĭi ďe a kas, n-a pus ńimik în graďină — deca otišla od kuće, u gradini nije posađeno ništa [Kmp.] ♦ dij. var. građină ◊ građina ĭe bașćauă lînga kasă, îngrađită pintru viće șî puorś — gradina je bašta pored kuće, ograđena zbog stoke i svinja [Por.] ♦ dij. var. garđină [Buf.] ∞ bașćauă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4823  grăsulan  grăsulean  дебељуца  grăsulan (mn. grăsuļań) [akc. grăsulan] (i. m.) — (pej.) debeljuca ◊ are duoĭ kopiĭ, amînduoĭ grăsulań — ima dvoje dece, oboje debeljuce [Por.] ∞ gras  [Vidi]

3225  greotaće  greutate  тешкоћа  greotaće (mn. greotăț) [akc. greotaće] (i. ž.) — teškoća, težina, teret ◊ kalu nu puaće să dukă atîta greotaće — konj ne može da nosi toliki teret ◊ avut mare greotaće la lukru, ama nu s-a vaĭatat la ńima — imao je veliku teškoću na poslu, ali se nije žalio nikom ◊ puodu ĭe putrîd, nu puaće să țînă greotaće mare — most je truo, ne može da izdrži veliku težinu ◊ a trekut pin mulće greotăț pănă n-a kreskut — prošao je kroz mnoge teškoće, dok nije odraso [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

5630  grind  grind  спруд  grind (mn. grinḑ) [akc. grind] (i. s.) — (o reljefu) sprud, nanos, greda ◊ grind ĭe prund fakut đin pomîntarĭ kare l-a dus apa — sprud je uzvišenje od zemljišta koje je nanela voda ♦ sin. prund, tapșan [Por.]  [Vidi]

2392  grindă  grindă  греда  grindă (mn. grinḑ) [akc. grindă] (i. ž.) — (tehn.) 1. greda ◊ grindă ĭe o bîrnă lungă đi ļiemn, śopļită-n patru mukĭe la masură — greda je dugačko drveno stablo, otesano ravnomerno sa četiri strane 2. plafon ◊ grinda la koļibĭ a fost fakută đin grinḑ, pusă bîrabar una ku alta, da întra ĭaļe a fuost pusă valurĭ — plafon na kolibama bio je iuzgrađen od paralelnih greda, između koji su bili podvaljci ◊ la grindă a fuost mulće kare-śe: kîrļiźe slobîđe, đ-atîrnat trășćiļi or kutarițîļi, pražîń đ-atîrnat skimburļi — na plafonu je bilo mnogo koje-čega: kuka slobodnih za kaćenje torbi ili korpi, motki za vešanje svečanog odela ◊ kopilu a krĭeskut pănă-n grindă — dete je izraslo do plafona [Por.]   [Vidi]

6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  grinđiĭ2 (mn. grinđiĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.]  [Vidi]

2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

3222  grĭeu  greu  тежак  grĭeu1 (grĭă) (mn. grĭeĭ, grĭeaļe) [akc. grĭeu] (prid.) — težak 1. (za materiju) koji ima težinu ◊ fĭeru ĭe grĭeu, ama plumbu ĭe șî măĭ grĭeu — gvožđe je teško, ali je olovo još teže ◊ pĭatră grĭa n-o rađiś ļesńe — težak kamen ne podižeš lako 2. (psih.) koji ima tešku narav ◊ n-a putut să traĭaskă ku ĭel, kă avut narau grĭeu — nije mogla da živi sa njim, jer je imao tešku narav 3. (za atmosferu) teško vremeduraĭala a dus nuvirĭ grĭeĭ, ku pĭatră — grmljavina je donela teške oblake, sa gradom 4. (za sudbinu) težak, tegoban život ◊ pomînćanu are traĭ măĭ grĭeu đikît oĭarĭu — zemljoradnik ima teži život od stočara ♦ supr. ușuor [Por.]  [Vidi]

2786  gropan  gropan  рупчага  gropan (mn. gropańe) [akc. gropan] (i. s.) — (augm.) rupčaga, jama ◊ đi varńiță în pomînt sa sapă un gropan adînk — za krečanu se u zemlji kopa duboka rupčaga ♦ / (augm.) < gruapă [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2334  groșală  grosoală  густа каша  groșală (mn. groșălurĭ) [akc. groșală] (i. ž.) — (nutr.) gusta kaša, hrana za pse ◊ groșala sa faśe đin lapće fĭert ku fańină đi kukuruḑ — kaša se pravi od kuvanog mleka i brašna ◊ groșală ĭe mînkare țapînă șî dulśață mare đi kîń kare pazîăsk uoiļi la munće — kaša od mleka i brašna je jaka hrana i velika poslastica za pse koji čuvaju stoku u planini ♦ up. śir [Por.] ∞ gruos  [Vidi]

2785  gruapă  groapă  рупа  gruapă (mn. gruopĭ) [akc. gruapă] (i. ž.) — 1. rupa, udubljenje u zemlji ◊ tata sapă gruopĭ đi șćumpĭ — otac kopa rupe za stubove ◊ drumu dupa pluaĭe pļin ĭe đi gruopĭ — put posle kiše pun je rupa 2. grob ◊ la gruapa muortuluĭ sapă triĭ or śinś groparĭ — grob kopaju tri li pet grobara 3. trap ◊ krumpiĭi đi ĭarnă s-angrupă în gruapă, kare adîns sa sapă vrunđiva pin građină apruape đi kasă — krompir za zimnicu čuva se u trapu, koji se posebno kopa negde u bašti blizu kuće ♦ sin. gaură [Por.]  [Vidi]

3434  gruază  groază  грозота  gruază [akc. gruază] (i. ž.) — grozota; mučnina ◊ atîta puće în kurĭańik, đi vĭerș đi gruază, kînd će duś să ĭaĭ vrun uou — toliko smrdi u kokošarniku, da povraćaš od mučnine kad odeš da uzmeš neko jaje ◊ kînd iĭ vĭeḑ kum sînt, fuź đi gruaza luor đi rupĭ — kad ih vidiš kakvi su, bežiš od njihove grozote pa cepaš [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

2668  grumaz  grumaz  потиљак  grumaz (mn. grumază) [akc. grumaz] (i. s.) — (anat.) potiljak ◊ grumazu ĭe luoku la trupu uomuluĭ đinapuoĭ, unđe sa-npreună gîtu ku kapu — potuljak je zadnji deo ljudskog tela gde se spaja vrat sa lobanjom ◊ ĭ-a dat ku buata dupa kap, șî ĭ-a rupt grumazu — udario ga motkom za vrat, i otkinuo mu glavu ♦ var. gurmaz ♦ up. śafa [Por.]  [Vidi]

3184  grunđin  grunz  грумен  grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudva ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2662  gruos  gros  трупац  gruos2 (mn. gruoș) [akc. gruos] (i. m.) — trupac, panj, deblo ◊ a dus đi fuok numa ńișći gruoș, nu-ĭ măĭ sparźe ńima — doneo je za vatru samo neke panjeve, neće ih iscepati niko ◊ s-a dus în padurĭe sî skuată ńiskaĭ gruoș đin borugă — otišao je u šumu, da izvuče neke trupce iz potoka ♦ sin. tutuk [Por.]  [Vidi]

889  guagă  gogă ?  лобања   guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭelobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.]   [Vidi]

4154  guangă  goangă  буба  guangă (mn. guonź) [akc. guangă] (i. ž.) — (ent.) buba, insekt ◊ đintr-o vrĭame sara ĭasă ńișći guonź ńagre, đimińața nus — od nekog vremena uveče izlaze neke crne bube, ujutru ih nema ◊ puomi sînt pļiń đi guonź, s-a dus muoș să-ĭ afume — voćke su pune buba, otišao je čiča da ih zadimi [Por.]  [Vidi]

3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) Deli Jovan, planina u istočnoj Srbiji ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.] ∞ guol  [Vidi]

4404  guost  gost  гост  guost (mn. guoșć) [akc. guost] (i. m.) — gost, zvanica ◊ guost ĭe insă kare vińe kemată la vro gostîĭe — gost je osoba koja dolazi pozvana na neku svečanost ◊ numa la prazńik ĭe bun să vină guost ńikemat, kă sa krĭađe kă pi ĭel ăl duśe prazńiku, șî ĭe aratare kă prazńiku ažută lu kasa-ĭa — samo na slavu je dobro da dođe nazvani gost, jer se veruje da njega dovodi slava, i znak je da slava pomaže toj kući ◊ înkinaśuńa la prazńik înśape ku „Ĭertaț, guoșć la masă!” — metanisanje na slavi počinje sa „Praštajte, gosti za sofrom!” [Por.]  [Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2706  guriță  guriţă  усташца  guriță (mn. guriță) [akc. guriță] (i. ž.) — 1. (dem.) ustašca, mala usta ◊ fećița mĭa are guriță dulśe — moje devojče ima slatka ustašca 2. (fig.) (folk.) poljubac ◊ mîndruța mĭ-a dat gurița — dragana mi je dala poljubac [Por.] ∞ gură  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselosti ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

2920  gutîn  gutui  дуња (воћка)  gutîn (mn. gutîń) [akc. gutîn] (i. m.) — (bot.) dunja, voćka (Cydonia oblonga) ◊ am un gutîn în traiușa kășî, sađit înga đi paradĭeda — imam jednu dunju u dvorištu, posađenu još od pradede ◊ gutîn oltańit rođașće gutîńe marĭ, apruape la o kilă kîć-o gutîne — kalemljenja dunja rađa velike dunje, gotovo kilo po neka dunja ♦ up. gutînă Por.]   [Vidi]

2921  gutînă  gutuie  дуња (плод)  gutînă (mn. gutîńe) [akc. gutînă] (i. ž.) — (bot.) dunja, plod ◊ gutîna ĭe puama lu gutîn, galbină șî fakută ka para — dunja je plod voćke dunje, žute je boje nalik na krušku [Por.] ♦ dij. var. gutîĭe [Kmp.] ∞ gutîn  [Vidi]

2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2503  iță  iţă  нити  iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjača ◊ razbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3541  Iginat  Ignat  Игњатијевдан  Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — Ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — na Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2187  Igļika  Iglica  Јаглика  Igļika (mn. Igļiśe) [akc. Igļika] (i. ž.) — (antr.) Jaglika, žensko ime, floronim ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume Igļika, dat dupa fluare igļiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — kod nas ima jedna žena koja se zove Iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglika [Por.] ∞ igļiśauă  [Vidi]

2186  igļiśauă  aglică  јаглика  igļiśauă (mn. igļiśiaļe) [akc. igļiśauă] (i. ž.) — (bot.) jaglika (Primula elatior Hill) ◊ igļiśaua dă primovara măĭ întîń — jaglika prva niče u proleće ◊ igļiśauă ĭe fluare frumuasă, șî dupa ĭa a dat șî numĭe pi la fĭaće, Igļika — jaglika je lep cvet, i po njoj su davali i imena devojčicama, Jaglika ♦ var. igļiśiauă [Por.]  [Vidi]

25  iļiļak  liliac  јоргован  iļiļak (mn. iļiļaś) [akc. iļiļak] (i. m.) — 1. (bot.) jorgovan (Syringa) ◊ muĭerļi s-a dus să kuļagă iļiļak — žene su otišle da beru jorgovan 2. (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ kopiĭi s-a dus în pĭeșćiră, să prindă iļiļaś — deca su otišla u pećinu, da hvataju slepe miševe [Por.] up. pîtpalak   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5147  imală  imală  блато  imală (mn. imălurĭ) [akc. imală] (i. ž.) — blato; prljavština; nečistoća ◊ a trekut pin morśilă, ș-a tunat în kasă ku imală pi opinś — prošao je kroz kaljugu, i ušao u kuću sa blatom na opankama ◊ țuaļiļi lukratuare sa spală đi sî sa dubuare imala đi pi ĭaļe — radna odeća se pere da bi se skinula prljavština sa njih ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

3379  insă  ins  особа  insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.]  [Vidi]

1677  isă  isa  зорт  isă (mn. isurĭ) [akc. isă] (i. ž.) — (izob.) zort, frka, stiska; žurba ◊ sî-ĭ măĭ dăm o isă, pă sî ńi duśem la ođină — da udarimo još jedan zort, pa da odemo na odmor ♦ sin. vrau, [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2798  Isîkuva  Isâcova ?  Јасиково  Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek]  [Vidi]

4604  iskaļit  iscălit  потписивање  iskaļit1 (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļit] (i. s.) — (zast.) potpisivanje, overavanjedupa rat, adunat părtizańi găzdoćińiļi la un luok, șî ĭ-a mînat gramadă la iskaļit să tuńe-n kolkuoz — posle rata, pokupili partizani gazde na jedno mesto, pa ih terali na kolektivno potpisivanje ulaska u zadrugu ◊ moșu Pau nu s-a dus la iskaļito-la, ș-a fuost o lună đi ḑîļe la-nkisuare — čiča Pau nije otišao na to potpisivanje, pa je bio mesec dana u zatvoru [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

3280  iskaļitură  iscălitură  потпис  iskaļitură (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļitură] (i. ž.) — (zast.) potpis, overa ◊ ĭ-a dus o rașăńe fara iskaļitură, șî ĭel n-a vrut s-o primĭaskă — doneli mu rešenje bez potpisa, i on nije hteo da ga primi [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

2768  ispravit  isprăvit  завршен  ispravit (ispravită) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) završen, svršen, okončan ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — posao još nije završen, a oni su otišli kući ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — šivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišiju ◊ (izr.) a ispravit griža — prebrinuo brigu ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi  [Vidi]

5886  îmbatat  îmbătat  опијен  îmbatat (îmbatată) (mn. îmbataț, îmbataće) [akc. îmbatat] (prid.) — opijen ◊ n-a sîmțît ńimika kînd la taĭat duolturi, k-afuost îmbatat — nije osetio ništa kad su ga operisali doktori, jer je bio opijen ♦ var. înbatat [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

5888  îmbrațîșa  îmbrățișa  загрлити  îmbrațîșa (ĭuo îmbrațîșăḑ, ĭel îmbrațîșaḑă) [akc. îmbrațîșa] (gl. p. ref.) — zagrliti ◊ nu s-a vaḑut mult, șî kînd s-a-ntîńit, așa đi tare s-a îmbrațîșat đi uasîļi ļ-a pokńit — nisu se videli dugo, i kad su se sreli, tako su se jako zagrlili da su im kosti pucale ♦ var. înbrațîșa [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5883  îmbrakat  îmbrăcat  одевен  îmbrakat (îmbrakată) (mn. îmbrakaț, îmbrakaće) [akc. înbrakat] (prid.) — odeven, obučen ◊ la visaļiĭe tuoț s-a duk îmbrakaț în țuaļe nuoĭ — na veselje svi idu obučeni u nova odela ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

3244  împăkaśuńe  împăcăciune  мирење  împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — mirenje, pomirenje ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momka ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađi ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja) ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

5154  împețî  împeți  запросити  împețî (ĭuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — zaprositi, isprositi ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, saraku — zabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siroma ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidala [Por.]  [Vidi]

5155  împețîtuor  pețitor  просац  împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî  [Vidi]

5936  împiđekat  împiedicat  закочен  împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

5592  împļeći  împleti  уплести  împļeći (ĭuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — uplesti, uplitati ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kike ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravu ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.]  [Vidi]

5594  împļećitură  împletitură  плетеница  împļećitură (mn. împļećiturĭ) [akc. îmļećitură] (i. ž.) — pletenica; uplitanje ◊ muma a țasut đi trășć pĭaćik ku împļećitură ruoșu ku alb — majka je izatkala platno za torbe sa crveno-belim pletenicama ◊ îmļećitură đi duauă — dvostruke pletenice ♦ var. înļećitură ♦ sin. bîrță [Por.] ∞ împļeći  [Vidi]

5967  împrumuta  împrumuta  зајмити  împrumuta (ĭuo împrumut, ĭel împrumută) [akc. împrumuta] (gl. p. ref.) — zajmiti, pozajmiti ◊ sa împrumută măĭ đes bańi, da sa puaće împrumuta șî ažutarĭa la lukru, gostîĭa la nuntă, șî alta — pozajmljuju se najčešće pare, ali se može zajmiti i pomoć u poslu, gošćenje na svadbi, i drugo ◊ aăla kare ĭa înprimut, datuorĭ ĭe să-l întuarkă pi vuorbă — onaj ko uzima zajam, dužan je da ga vrati po dogovoru [Por.]   [Vidi]

5970  împrumutat  împrumutat  позајмљен  împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — pozajmljen, iznajmljen ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugove ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

5975  împușka  împușca  упуцати  împușka (ĭuo împușk, ĭel împușkă) [akc. împușka] (gl. p. ref.) — upucati, ubiti puškom; raniti ◊ pi muoșu a împușkat veśinu luĭ kînd a fuost în urk dupa lupĭ — dedu je upucao njegov komšija kad su bili u hajci na vukove ♦ var. înpușka [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

5976  împușkat  împușcat  упуцан  împușkat (împușkată) (mn. împușkaț, împușkaće) [akc. împușkat] (prid.) — upucan, ustreljen, pogođen puškom ◊ puorku, împușkat la doă luokurĭ, nu s-a dus đeparće — svinja, pogođena na dva mesta, nije otišla daleko ♦ sin. înpușkat [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

2  înainće  înainte  напред  înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) napred ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njim ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — na slavi domaćin metaniše da krene sve napred 2. (za položaj) pred, ispred ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njega 3. (za vreme) a. pre, ranije; nekad ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — došao je na posao pre svih ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranije b. ubuduće, na tamo ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeu — zakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću piti ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5670  înțărușa  înțărușa  набости се  înțărușa (ĭuo ma înțăruș, ĭel sa înțărușă) [akc. înțărușa] (gl. ref.) — (med.) nabosti se na šiljat predmet ◊ uomu sa înțarușă kînd kalkă în śuava askuțît — čovek se nabode kad nagazi na nešto oštro ◊ s-a înțărușat în spińe, aļergînd đeskulț dupa viće — naboo se na trn, trčeći bosonog za stokom [Por.] ∞ țaruș  [Vidi]

5190  înćins  întins  испружен  înćins (înćinsă) (mn. înćinș, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. ispružen ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kuće 2. nastavljen, produžen ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog dana (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe   [Vidi]

5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.]  [Vidi]

6103  îndoi  îndoi  удвојити  îndoi (ĭuo îndoĭesk, ĭel îndoĭașće) [akc. îndoi] (gl. p. ref.) — 1. udvojiti, udvostručiti ◊ kînd a trîbuit ață măĭ gruasă, muĭarĭa a luvat doă gĭame ku ață supțîrĭe, șî, torkînd, ļ-a-ndoĭit în tr-o ață gruasă — kad je bio potreban deblji konac, žena je uzimala dva kalema tankog konca, i, predući, udvojila ih u jedan deblji konac 2. (psih.) premišljati se, lomiti, biti u dilemi ◊ mult s-a îndoĭit, pănă n-a rașît dupa kare baĭat sî sa mariće — mnogo se lomila dok nije odlučila za kog momka da se uda [Por.]  [Vidi]

4501  înfrațî  înfrăți  братимити  înfrațî (ĭuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) bratimiti, pobratimiti ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvi ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba baje ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — iz jednog zrna žita, proklija više stabljika [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4503  înfrațîĭe  înfrățire  братимљење  înfrațîĭe (mn. înfrațîĭ) [akc. înfrațîĭe] (i. ž.) — (ret.)(mag.) bratimljenje ◊ a gasît muma un kopil đin ńam bun kare vrĭa sî sa înfrațîaskă ku nana, șî s-a dus la înfrațîĭe la morminț — našla je majka jednog dečka iz dobre familije koji hoće da se bratimi sa mojim batom, pa su otišli do groblja na bratimljenje [Por.] ∞ fraće   [Vidi]

2404  înfrunḑî  înfrunzi  олистати  înfrunḑî (ĭuo înfrunḑîăsk, ĭel înfrunḑîașće) [akc. înfrunḑî] (gl. p.) — (za biljke) olistatiduosu înfrunḑîașće, a veńit primovara, — šuma lista, došlo je proleće [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngeța (ĭuo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — zalediti, lediti, slediti ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — napolju je stegao mraz, noćas će se sve zalediti ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kamen ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od straha [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

5371  îngițî  înghiți  гутати  îngițî (ĭuo îngit, ĭel îngiće) [akc. îngițî] (gl. p. ref.) — gutati, progutatidupa śe sa mĭastîkă bun în gură, mînkara sa îngiće — kad se dobro sažvaće u ustima, hrana se proguta ◊ balauru puaće să îngită șokîćiļi întrĭeg — smuk može da proguta celog miša [Por.] ∞ gît  [Vidi]

5372  îngițît  înghițit  прогутан  îngițît2 (îngițîtă) (mn. îngițîț, îngițîće) [akc. îngițît] (prid.) — progutan ◊ gaina fuźe pin traușă ku o rîmă îngițîtă, da alalće gaiń aļargă dupa ĭa — kokoška beži po dvorištu sa progutanom glistom, a ostale kokoške je jure [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

5373  îngițît  înghițit  гутање  îngițît1 (mn. îngițîturĭ) [akc. îngițît] — gutanje ◊ kînd pi uom ăl duare în gît, luĭ ĭe îngițîtu tare dureruos— kad čoveka boli grlo, njemu je gutanje jako bolno ♦ var. îngițală [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

5374  îngițîtură  înghițitură  гутљај  îngițîtură (mn. îngițîturĭ) [akc. îngițîtură] (i. ž.) — gutljaj ◊ ăl duare gîtu, șă tuata îngițîtura trĭaśe ku durerĭ — boli ga grlo, i svaki gutljaj prolazi sa bolovima [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenice ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6184  îngreonat  îngreunat  отеžан  îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

6145  îngrižît  îngrijit  забринут  îngrižît (îngrižîtă) (mn. îngrižîț, îngrižîće) [akc. îngrižît] (prid.) — zabrinut ◊ s-a dus ćińerișu în rat, aĭ batrîń a ramas sîngurĭ la kasă, tare îngrižîț la śe o să ĭasă beļaua-ĭa — mladići su otišli u rat, a stari su ostali sami kod kuće, jako zabrinuti na šta će izaći taj belaj [Por.] [Por.] ∞ grižă   [Vidi]

6147  îngroșa  îngroșa  згуснути се  îngroșa (ĭuo îngruos, ĭel îngruasă) [akc. îngroșa] (gl. p. ref.) — 1. (o tečnosti) zgusnuti se; zgrušati se ◊ lapćiļi đi uaĭe tuamna ĭe tare îngroșat, mult ĭe dulśe đi mînkare, ama nuĭe đi brînḑă — ovčije mleko s jeseni je jako zgrušeno, mnogo je slatko za jelo, ali nije za sir 2. (o materiji) udebljati, podebljati ◊ sămnu tras ku bîtu pi pomînt trăbe îngroșat, kă nu sa vĭađe kalumĭa unđe trăbe strîbatut drumu — znak povučen štapom po zemlji treba podebljati, jer se ne vidi dobro kuda treba prokopati put 3. (o šali) preterati u šegačenju na nečini račun ◊ s-a îngroșat gluma ku ĭel, s-a mîńiĭat rău, o sî sa bată pănă la urmă — preteralo se u šegačenju sa njim, jako se naljutio, na kraju će se i potući ♦ up. îngrașa [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2465  înka  încă  још  înka [akc. înka] (pril.) — još, još uvek ◊ înka odată — još jednom ◊ măĭ vinu înka odată, dakă kućeḑ — dođi još jednom, ako smeš ◊ đi la doktur înka ńimika — od lekara još uvek ništa (nikakvih vesti)dukî-sa drakuluĭ, înka nu la omorît? — nek idu dođavola, još ga nisu ubili!? ◊ (u izr.) duor înka — zar još ♦ var. înga (Rudna Glava), înkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nînkă (Aljudovo) [Mlava]  [Vidi]

4030  înkalțat  încălţat  обувен  înkalțat (înkalțață) (mn. înkalțaț, înkalțaće) [akc. înkalțaț] (prid.) — obuven ◊ muma nu lasă kopiĭi să tuńe înkalțaț în suobă, kă duk morśilă — majka ne pušta decu da uđu obuvena u sobu, jer unose blato [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5377  înkăļika  încăleca  узјахати  înkăļika (ĭuo înkăļik, ĭel înkăļikă) [akc. înkăļika] (gl. p. ref.) — uzjahati ◊ muoșu s-a mîńiĭat, a înkăļikat ĭapa șî s-a dus — čiča se naljutio, uzjahao kobilu i otišao [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5378  înkăļikat  încălecat  јашући  înkăļikat (înkăļikată) (mn. înkăļikaț, înkăļikaće) [akc. înkăļikat] (prid.) — jašući ◊ mĭarźe pista kulmĭe înkăļikat pi kal, ku fluarĭa dupa urĭake ka baĭețălu — ide brdom jašući konja, sa cvetom iza uveta kao momčić [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭa (ĭuo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. zaključati ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa — zaključati znači nešto zatvoriti ključem ♦ sin. înkuńa 2. spojiti, uklopiti ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklope 3. sklopiti ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništa ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

2615  înkeĭat  încheiat  спајање  înkeĭat1 (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭat] (i. s.) — (tehn.) spajanje, spoj ◊ kînd a veńit la rînd înkeĭatura grinḑîlor, lukratuori s-a dus — kad je došlo na red spajanje greda, radnici su otišli ◊ înkeĭato-sta nuĭe bun — ovaj spoj nije dobar [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

5987  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭat2 (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — (tehn.) spojen, sastavljen; zaključan ◊ blăńiļi în astal sînt înkeĭaće bińe, șî înțîpeńiće ku piruańe lunź — daske na stolu su dobro sastavljene, i učvršćene dugačkim ekserima [Por.] ∞ kĭaĭe   [Vidi]

5581  înkiđa  închide  затворити  înkiđa (ĭuo înkiđ, ĭel înkiđe) [akc. înkiđa] (gl. p. ref.) — 1. zatvoriti ◊ s-a dus đemult să înkidă vićiļi, șî nuĭe sî sa-ntuarkă — otišao je odavno da zatvori stoku, i nema ga da se vrati ◊ muĭare lîtratuare, nu măĭ înkiđe gura — žena lajavica, usta ne zatvara 2. (o boji) zatamniti ◊ alba ĭuta sa imă, sa puńe în ĭa kîta ńegru sî sa înkidă — belo se brzo prlja, stavlja se u nju malo crne da se zatamni [Por.]  [Vidi]

4057  înkina  închina  метанисати  înkina (ĭuo ma înkin, ĭel sa înkină) [akc. înkina] (gl. p. ref.) — 1. (rel.) metanisati, klanjati se ◊ stapînu kășî sa înkină la prazńik — domaćin kuće metaniše na slavi ◊ pănă-nkuaśa, rumîńi la prazńik s-a înkinat în kuot, la țîțînă dupa ușă — do nedavno, Vlasi su na slavi metanisali u ćošku, kod šarki iza vrata 2. proklinjati, kleti ◊ înkinul să-l înkin, nu măĭ puot traĭi ku ĭel — proklet bio da je proklet, ne mogu više živeti s njim ◊ înkinu-će, kopiļe, lasî-će đi noroḑîĭ — prokleto bilo, dete, mani se ludorija ♦ var. ănkina [Por.]   [Vidi]

4092  înkinatură  închinătură  метанисање  înkinatură (mn. înkinaturĭ) [akc. înkinatură] (i. ž.) — (rel.) metanisanje, molitva ◊ înkinatura ĭe rugamîntu înźenunkĭat la prazńik — metanisanje je molitveno klečanje na slavi ◊ înkinatură đemult s-a fakut pi pomînt în kuot dupa ușă, la țîțînă — metanisanje se nekada činilo na zemlji u ćošku iza vrata, kod šarki ♦ var. înkinat ◊ înkinatu sa faśe pi kîlțanu stapînuluĭ, așćernut pi pomîntu guol alu puodu kășî — metanisanje se obavlja nad muškom košuljom, prostrtoj na golom podu kuće ♦ var. înkinaśuńe [Por.] ∞ înkina  [Vidi]

5411  înkîrļiga  încârliga  погрбити се  înkîrļiga (ĭuo înkîrļig, ĭel înkîrļigă) [akc. înkîrļiga] (gl. p. ref.) — pogrbiti se, saviti ◊ uomu sa înkîrļigă or đi durĭare or đi bătrîńața — neko se pogrbi ili od bola ili od starosti [Por.] ∞ kîrļig  [Vidi]

2876  înkrețîtură  încreţitură  набор  înkrețîtură (mn. înkrețîturĭ) [akc. înkrețîtură] (i. ž.) — nabor, falta na haljinidupa rat a ĭeșît ńișće sukńe pļińe đi înkrețîturĭ, ļ-a kĭemat muĭeriļi „plisirke” — posle rata ušle su u modu neke suknje, pune nabora, zvale su se „plisirke” ♦ var. krĭețură [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

2356  înkroșńa  încrosna  упртити  înkroșńa (ĭuo înkruoșń, ĭel înkruoșńe) [akc. înkroșńa] (gl. p. ref.) — 1. uprtiti (se), naprtiti (se); uzeti teret na leđa ◊ sa înkroșńaḑă tot nat kare ĭa trasta-n șîaļe, șă ļagă obrăńiļi la pĭept — uprćuje se svako ko uzme torbu na leđa, a uprte vezuje na grudi 2. (fig.) uzeti na sebe tuđ problem ◊ nu m-a-nkroșńa ku nakazurļi tĭaļe, abĭa duk pĭ-aļi mĭaļe — nemoj mi tovariti (na leđa) tvoje muke, jedva nosim svoje [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

2357  înkroșńat  încrosnat  упрћен  înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. uprćen, koji je uprtio teret, natovaren ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) opterećen brigom ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijem [Por.] ∞ kruoșnă   [Vidi]

2913  înkuaśa  încoace  овамо  înkuaśa [akc. înkuaśa] (pril.) — ovamo 1. (za pravac u prostoru) ka meni, ovamo, naovamo ◊ vinu-n kuaśa, nu ći faśa surd — dođi ovamo, nemoj da se praviš gluv ◊ fuź înkuaśa, dakă vrieĭ sî skăpĭ đi potîrńiś — beži ovamo, ako hoćeš da utekneš poteri 2. (za vreme) događaj bliži nama ◊ tomobilu a ĭeșît înkuaśa, în vrĭamĭa lu dĭeda n-a șćut đi ĭel — automobil se pojavo ovamo, u dedino vreme nisu znali za njegadupa rat, înkuaśa — posle rata, naovamo ♦ (komp.) măĭ înkuaśa — još ovamo, još bliže nama ♦ supr. înkoluo [Por.]  [Vidi]

1829  înkura  încura  тркати се  înkura (ĭuo ma înkur, ĭel sa înkură) [akc. înkura] (gl. p. ref.) — trkati se, nadmetati se u trčanju; ići trkom; (za konja) kasati ◊ aĭ’ să ńe-nkurăm dumińikă, dakă kućez — hajde da se trkamo u nedelju, ako smeš ♦ sin. aļerga [Tim.]   [Vidi]

4241  înpreuna  împreuna  саставити  înpreuna (ĭuo înpreun, ĭel înpreună) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti se ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditi ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — kad se sabere sedam i tri, dobija se deset ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanju ♦ var. împreuna [Por.]  [Vidi]

3887  înpunźe  împunge  бости  înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.]   [Vidi]

3936  însańina  însenina  разведрити се  însańina (ĭuo ma însańińeḑ, ĭel sa însańińaḑă) [akc. însańina] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se, razvedravati se, razbistriti se ◊ pi la amńaḑîț a-nśeput să bată vîntu, nuviri sa sparsîră șî śĭerĭu s-a însańinat đi la rîsarit pănă la zovîrńit — oko podneva počeo je da duva vetar, oblaci su se razišli i nebo se razvedrilo od istoka do zapada [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

4870  înspina  înspina  набости се  înspina (ĭuo ma înspin, ĭel sa înspină) [akc. înspina] (gl. ref.) — nabosti se na trn ◊ kum kopiĭi să nu sa înspińe, kînd mĭerg đeskulț dupa viće — kako deca da se ne nabodu na trn, kad idu bosi za stokom ◊ pi muoșu nu-l duare kînd s-a-nspină-n vrun țaruș, kî luĭ ĭe pĭaļa la talpă gruasă ka źeĭśtu — čiču ne boli kad se nabode na neki šiljak, jer je njemu koža na stopalu debela ko prst [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

5981  înśepĭa  începe  почети  înśepĭa (ĭuo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — početi, započeti, načeti ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukve ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvima [Por.]  [Vidi]

4048  înśet  încet  тихо  înśet [akc. înśet] (pril.) — (o zvuku) tiho, polako, lagano ◊ a mĭers înśet, nu ĭ-a uḑît ńima — išli su polako, nije ih čuo niko ◊ kîntă măĭ înśet, să nu pumeńeșć kopilu — pevaj malo tiše, da ne probudiš dete ◊ or stînźe radio-la, or dăĭ măĭ înśet, ma duare kapu đi ĭel — ili gasi taj radio, ili ga utišaj, boli me glava od njega ♦ (demin.) înśetuńel, înśetuļeț ♦ sin. merĭeu, bińișor [Por.]  [Vidi]

4049  înśetuńel  încetinel  лагано  înśetuńel [akc. înśetuńel] (pril.) — (demin.) lagano, tiho, nežnoduarme ușuor, kît đi înśetuńel să puvestîm, kopilu sa pumeńașće șî plînźe — lako spava, koliko god tiho da pričamo, dete se budi i plače ♦ / (demin.) < înśet [Por.] ∞ înśet  [Vidi]

5827  întărîta  întărâta  дражити  întărîta (ĭuo întarît, ĭel întarîtă) [akc. întărîta] (gl. p. ref.) — dražiti, razdražiti ◊ nu întărîta kîńiļi, kă dakă sîare la ćińe, n-o sî ći puot apîra — ne draži pseto, jer ako skoči na tebe, neću te moći odbraniti ◊ numa la întărîtat, șî s-a dus — samo ga je radražio, i otišao [Por.]  [Vidi]

3207  întîńală  întâlniire  сусрет  întîńală (mn. întîńelurĭ) [akc. întîńală] (i. ž.) — susret, sretanje; sastanak ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcima ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili ruku ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — susret beše kratak, jer su svi žurili ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi  [Vidi]

2880  întođeuna  întotdeauna  увек  întođeuna [akc. întođeuna] (pril.) — uvek, svakad, u bilo koje vreme ◊ întođeuna, kînd ma duk la ĭel, ĭel sa skuală șî-n dă mînă — uvek, kad idem kod njega, on ustaje i pruža mi ruku ♦ var. întuđiuna ◊ dăĭ pi la mińe întuđiuna kînd puoț — navrati kod mene uvek kad možeš ♦ var. întotđeuna ♦ / în + to[t] + đe + una [Por.] ∞ tout  [Vidi]

2918  întuńerik  întuneric  мрак  întuńerik (mn. întuńeriśe) [akc. întuńerik] (i. m.) — 1. mrak, tama; pomrčina ◊ mare pakat kînd uomu muare la întuńerik, fara lumanare — veliki je greh kad čovek umre u mraku, bez sveće [Zvizd] ♦ sin. ńegura [Por.] 2. sever ◊ dă la întuńerik baće vîn kare-l kĭamă pîșļa or dunarĭanu — sa severa duva vetar koji se zove pišlja ili dunavac (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

2814  învața  învăţa  учити  învața (ĭuo învîăț, ĭel învață) [akc. învața] (gl. p. ref.) — učiti, obrazovati se, sticati nove navike ◊ daskulu învață kopiĭi — učitelj uči decu ◊ baț vita sî sa învĭață să nu sa dukă în luok — biješ stoku da nauči da ne ide u njivu ◊ frumuos kîntă, ama grĭeu învață kînćik nou — lepo peva, ali teško uči novu pesmu ♦ supr. đizvața [Por.]  [Vidi]

2816  învațat  învăţat  учење  învațat2 (mn. învațaturĭ) [akc. învațat] (i. s.) — učenje, obrazovanje ◊ gata ku žuaka, a veńit vrĭamĭa đi învațat — gotovo sa igrom, došlo je vreme za učenje ◊ învațatu ĭe grĭeu la bîtrîńață — učenje je teško pod starost ◊ s-a lasat đi învațat, kî ăl duare kapu — batalio je učenje, jer ga boli glava ♦ var. învațatură, învațamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2519  învăț  învăţ  навика  învăț (mn. învățurĭ) [akc. învăț] (i. s.) — navika ◊ urît învăț are ćińerișu đi astîḑ, să duarmă pănă la amńaḑîț — ružnu naviku ima današnja mladež, da spava do podne ◊ kopiĭi treabe să strogăĭ đi miś, să nu fakă învățurĭ rîaļe — decu treba od malena strogo da vaspitavaš, da ne steknu loše navike ♦ sin. ađet, daćină [Por.] ∞ învața  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2524  învăļituare  învălitoare  сноваљка  învăļituare (mn. învăļituorĭ) [akc. învăļituare] (i. ž.) — (tehn.) snovaljka ◊ învăļituarĭa ĭe sulu pus pi duauă furś la vro rîpă — snovaljka je vratilo posavljeno na dve raklje na nekoj padini ◊ ku învăļituarĭa puńe kuarda pi sulu đi țasut — sa snovaljkom se snuje pređa na vratilo razboja ◊ đi sî fiĭe pusă strîns pi sul, kuarda ĭe ku kîpatîńu đinvaļe ļegată đi vulpĭe, kare ĭe-ngreonată ku petruańe — da bi se čvrsto namotala na vratilo, osnova je na donjem kraju vezana za vlačeg, koji je opterećen kamenjem ◊ kuarda pănă sa învaļiașće, nu kućaḑă să ažungă đi pomînt, da puaće să fiĭe lungă șî o sută đi mĭetîre — osnova dok se navija na vratilo, ne sme da dodirne zemlju, a može biti duga i sto metara [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

6138  înžuramînt  înjurare  псовање  înžuramînt (mn. înžuramînće) [akc. înžuramînt] (i. s.) — psovanje ◊ ńiś un înžuramînt nuĭe frumos, șă nu duśe ńiś o dobîndă la aăla kare înžură — nijedno psovanje nije lepo, i ne donosi nikakvu korist onom koji psuje [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5460  înžurat  înjurat  опсован  înžurat (înžurată) (mn. înžuraț, înžuraće) [akc. înžurat] (prid.) — opsovan, uvređan ◊ a kreskut slugă, đes înžurat șă-n kur, șă-n kap — odrastao je kao sluga, često psovan i u dupe, i u glavu ◊ la muĭare înžurată nu ĭ-a fuost ļesńe, kă ńima nu ĭ-a țînut parća — opsovanoj ženi nije bilo lako, jer joj niko nije držao stranu ♦ sin. suduit [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5909  îńekat  îinecat  удављен  îńekat (îńekată) (mn. îńekaț, îńekaće) [akc. îńekat] (prid.) — udavljen, zadaljen ◊ śuopîr mare đi lupĭ a lasat dupa iĭ turma đi uoĭ îńekată, da șî kîńi śobańeșć a ḑakut îńekaț pi lînga strungă — veliki čopor vukova ostavio je iza sebe udavljeno stado ovaca, a i psi čobanski ležali su udavljene pored tora [Por.] ∞ îńeka  [Vidi]

5729  îrkońa  hârcâi  хркати  îrkońa (ĭuo îrkuon, ĭel îrkuańe) [akc. îrkońa] (gl.) — (onom.)(med.) hrkati ◊ sa vaĭtă muĭarĭa kă nu măĭ puaće, sîrmana, durmi ku uomu, kă îrkuańe grĭeu tuota nuapća — žali se žena da više ne može, sirota, spavati sa mužem, jer teško hrče po celu noć ◊ îrkuańe ka puorko-l taĭat — hrče ko zaklana svińa [Por.]  [Vidi]

5730  îrkońală  hîrcîială  хркање  îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa  [Vidi]

5120  îś  hâș  иш!  îś (uzv.) — iš! uzvik kojim se tera živina ◊ ku ’îś’ rumîńi dudîĭe gaińiļi — sa ’iš’ Vlasiu teraju živinu ◊ îś, mînkav-ar uļu! — iš, izjeo vas kobac! [Por.]  [Vidi]

3391  ĭaļe  ele  оне  ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — one ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — one su bile vredne i svršile posao brzo ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — samo sa njima da nemaš posla ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavola ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2985  ĭarnă  iarnă  зима  ĭarnă (mn. ĭerń) [akc. ĭarnă] (i. ž.) — zima, godišnje doba ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa friguruasă, ku zapadă multă, întra tuamnă șî primovară — zima je hladno vreme, sa mnogo snega, između jeseni i proleća ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa ku zapadă mare, kă ńinźe gata în tuota ḑîua — zima je vreme sa velikim snegom, jer sneg pada gotovo svakog dana ◊ đi ĭarnă măĭ mult s-a ćemut oĭeri aĭ batrîń, k-a putut să ramînă fara ĭernaćik, kînd a fuost ĭarna lungă — zime su se najviše bojali stari stočari, jer su mogi da ostanu bez hrane za stoku, kad je zima trajala dugo ◊ ĭarnă lungă — duga zima ◊ ĭarnă grĭa — teška zima [Por.]   [Vidi]

4156  ĭaskă  iască  труд  ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčela ♦ up. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

2891  ĭastă  iaste  јесте  ĭastă [akc. ĭastă] (uzv.) — jeste 1. potvrda: jeste, da, tako je; stoji tako ◊ dar ĭastă așa, kum sa puvestîașće, or nuĭe, nu puot să șćiu — da li jeste tako kako se priča, ili nije, ne mogu da znam ◊ ĭastă kî ĭe uom đi trĭabă, ama aĭa nu ĭa trăbuit — jeste da je čovek na svom mestu, ali mu to nije trebalo 2. ima, postoji ◊ ĭastă-n vuorbiļi luĭ kîta adaverĭe, or ĭe tuot minśună guală — ima li u njegovim rečima malo istine, ili je sve gola laž ◊ ĭastă pîńe đi tuoț, or sî măĭ duśem șîmăĭ — ima li hleba za sve, ili da donesemo još ◊ ĭastă đ-atunśa măĭ mult đi ḑîaśe ań — ima otada više od deset godina [Por.] ♦ dij. var. ĭeșće (Brodica) [Rom.] ♦ supr. nuĭe [Por.]   [Vidi]

4903  ĭaz  iaz  јаз  ĭaz (mn. ĭazurĭ) [akc. ĭaz] (i. s.) — jaz, zagat ◊ ĭaz ĭe primĭeḑ la rîu đi la kare sa đisparće o ĭarugă śe duśe apă la muară — jaz je pregrada na reci, od koje se odvaja jaruga kojom teče voda za vodenicu ◊ ĭazu muori — vodenični jaz [Por.] ∞ muară  [Vidi]

2039  ĭed  ied  јаре  ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepiĭadăjarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig]   [Vidi]

3232  ĭel  el  он  ĭel (mn. ) [akc. ĭel] (zam.) — on ◊ ĭel a fuost bun, ama iĭ la înđemnat să fakă rîaļe — on je bio dobar, ali su ga oni naterali da čini zla ◊ am ažuns într-o vrĭame ku ĭel — stigao sam istovremeno sa njim ◊ ĭel ku ĭa a fuost o parĭake bună înga đi miś — on i ona bili su dobar par još od malena ◊ pouodu vińe ku tuot, da iĭ stau la marźină înkrîmeńiț đi frikă — poplava nadolazi, a oni stoje na obali okamenjeni od straha ◊ (u izr.) s-a dus đin ĭel, đi rău luĭ — otišla je zbog njega, zbog njegovog zlostavljanja ♦ up. ĭa [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

6126  ĭepćikuos  ofticos  туберкуозан  ĭepćikuos (ĭepćikuasă) (mn. ĭepćikuoș, ĭepćikuasă) [akc. ĭepćikuos] (prid.) — (med.) tuberkulozan ◊ ĭepćikuos ĭe uom kare ĭe bolnau đi ĭepćikă, buală kare mult n-avut ļak — tuberkulozan je čovek koji boluje od tuberkuloze, bolesti koja dugo nije imala leka [Por.] ∞ ĭepćikă  [Vidi]

5013  ĭepur  iepure  зец  ĭepur (mn. ĭepurĭ) [akc. ĭepur] (i. m.) — (zool.) zec ◊ ĭepur ĭe žuavină sîrbaćikă, ku urĭekiļi lunź da ku kuada skurtă — zec je divlja životinja, sa dugim ušima i kratkim repom ◊ karńa ĭepuruluĭ ĭe dulśe, da ĭepuru rumîńi aĭ batrîń a prins măĭ mult ku lațu, nu ļ-a trîbuit pușka — zečje meso je slatko, a zeca su stari Vlasi lovili najčešće samo sa omčom, nije im trebala puška [Por.]  [Vidi]

5335  ĭepuri  iepuri  зечарити  ĭepuri (ĭuo ĭepurĭesk, ĭel ĭepurĭașće) [akc. ĭepuri] (gl.) — (zast.) zečariti, ići u lov na zečeve ◊ vînatuori aĭ batrîń kînd s-a dus să prindă la ĭepurĭ, a spis kă sa duk să ĭepurĭaskă — stari lovci kad su išli u lov na zečeve, govorili su da idu da zečare [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

5338  ĭepurĭesk  iepuresc  зечији  ĭepurĭesk (ĭepurĭaskă) (mn. ĭepurĭeșć, ĭepurĭașće) [akc. ĭepurĭesk] (prid.) — zečiji, zečev, koji pripada zecu ◊ a fuost mare dragu vînatorilor kă kopuoĭi a do dat pista urmă ĭepurĭaskă — bila je velika radost lovaca što su kerovi konačno naišli na zečiji trag ◊ đi kînd nu s-a dus în ĭepuriĭe, kopuoĭi a zuĭtat miruosu ĭepurĭesk — od kad nije išao u zečarenje, kerovi su zaboravili zečji miris [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

6067  ĭerĭ  ieri  јуче  ĭerĭ [akc. ĭerĭ] (pril.) — juče ◊ ĭerĭ, o ḑîuă înainća ḑî đi astîḑ — juče, dan pre današnjeg dana ◊ s-a dus ĭerĭ, șî înga nu s-a-ntuors — otišao je juče, i još se nije vratio [Por.]  [Vidi]

2699  ĭernaćik  iernatic2  зимница  ĭernaćik (mn. ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (i. s.) — zimnica za stoku ◊ ĭernaćik ĭe mînkarĭa đi viće, sprimită đi ĭarnă: fîn, frunḑă, tuļeń — zimnica je stočna hrana spremljena za zimu: seno, lisnik, tuluzina ◊ ĭerńiļi a fuost đemult lunź șî grĭaļe, ș-aĭ batrîń măĭ mult s-a ćemut kî n-o să fiĭe ĭernaćik đestul, ș-o sî muară vićiļi đi fuame — zime su bile duge i hladne, i stari su se najviše bojali da neće biti dovoljno zimnice, i da će stoka polipsati od gladi [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

3965  ĭerta  ierta  опростити  ĭerta (ĭuo ĭert, ĭel ĭartă) [akc. ĭerta] (gl. p. ref.) — (zast.) oprostiti ◊ ĭartă-l kî s-a amînatat, dă vuorbă kă nu măĭ faśe așa — oprosti mu što je zakasnio, obećava da to više neće činiti ◊ așa pakaće grĭaļe ńiś dumńeḑîu nu puaće ĭerta — tako teške greohove ni bog ne može oprostiti ◊ muĭare ĭertată — žena bez menstruacije ◊ ĭartî-ma — oprosti mi ◊ śare ĭertare — traži oproštaj ♦ sin. prostî [Por.]  [Vidi]

3966  ĭertare  iertare  опроштај  ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) oproštaj; opraštanje ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje ima ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nu — samo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije ne [Por.] ∞ ĭerta  [Vidi]

5878  ĭubi  iubi  љубити  ĭubi (ĭuo ĭubĭesk, ĭel ĭubĭașće) [akc. ĭubi] (gl. p. ref.) — (folk.) ljubiti, voleti ◊ kînd sa ĭubĭesk duoĭ aĭ ćińirĭ, țukatu-luor ĭe dulśață mare — kad se vole dvoje mladih, njihovo ljubjenje je velika poslastica ♦ up. țuka [Por.]  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) klozet, nužnik ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođe ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

3865  kalamantă  trasură  двоколица  kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5056  kaldură  căldură  топлота  kaldu (mn. kaldu) [akc. kaldură] (i. ž.) — toplota ◊ în koļibă, kaldura vińe đi la kamin, da afară đi la suare — u kolibi, toplota dolazi sa kamina, a napolju od sunca ◊ koļiba ļipită ku baļigă țîńe kaldura măĭ mult đikît aĭa ļipită numa ku morśilă — koliba oblepljena balegom, drži toplotu duže od one oblepljene samo blatom ♦ supr. raśală [Por.] ∞ kald  [Vidi]

2234  kalu puopi  calul-popii  вилин коњиц  kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) vilin konjic (Anisoptera) ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilima ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicom [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5062  kap  cap  глава  kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.]  [Vidi]

5063  kapu vakuluĭ  moartea lumii  смак света  kapu vakuluĭ [akc. kapu vakuluĭ] (sint.) — (rel.) smak sveta ◊ s-a strîkat lumĭa, ńima nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu, ńima nu țîńe posturļi, ka kînd s-a apropiĭat kapu vakuluĭ — svet se pokvario, niko više ne veruje u boga, niko ne drži postove, kao da se približio smak sveta [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3490  kara  căra  возити  kara (ĭuo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. voziti, upravljati vozilom ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kim ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži put ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijani ♦ sin. mînă 2. (fig.) vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nos ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoće [Por.]  [Vidi]

4272  Karabaș  Carabaș  Карабаш  Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) Karabaš, Karabašević ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenu ◊ unđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućane ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabašević ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

3492  karare  cărare  стаза  karare1 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso dudău, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3491  karatură  cărătură  вожња  karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara   [Vidi]

78  kare  care  ко  kare [akc. kare] (zam.) — a. ko, koji, koja ◊ kare să duče după apă? — ko ide po vodu? ♦ sin. čińe [Kmp.] ◊ kare vińe dupa nuoĭ? — ko dolazi po nas? b. koga ◊ la kare va sîmana kopilo-sta — na koga li liči ovo dete? ◊ n-aĭ đi kare să ći ćiemĭ — nemaš koga da se bojiš ◊ la kare aĭ vaḑut aĭa? — kod koga si to video? c. sa kim, sa kojim ◊ ku kare ć-aĭ țukat? — s kim si se ljubila? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5705  karńe  carne  месо  karńe (mn. kărń) [akc. karńe] (i. ž.) — (anat.) meso ◊ tuata žuavina are karńe — svaka životinja ma meso ◊ karńe đi purk friptă ĭe măĭ dulśe mînkare — pečeno svinjsko meso je najslađa hrana ◊ karńe friptă — pečeno meso ◊ karńe vermanuasă — crvljivo meso ◊ karńe împuțîtă — smrdljivo meso [Por.]   [Vidi]

4883  karuță  căruță  каруце  karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) karuce ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinu ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar   [Vidi]

3600  kaș  caș  каш  kaș (mn. kașurĭ) (i. s.) — (nutr.) kaš, podliveno mleko, sladak ili mlad sir ◊ kaș ĭe lapće înkegat, kare ĭe pin strîkatuare străkurat đi ḑăr, șî kare s-a fakut brînḑă muaļe șî dulśe — kaš je podliveno mleko, koje je kroz cediljku oceđeno od surutke, i koje je postalo mek i sladak sir ◊ kașu sa puńe pi fund șî sa taĭe în faļiĭ, kare sa sarĭaḑă șî sa pun în śubăr — kaš se stavlja na lopar i seče na velije, koje se posole i stavljaju u čabar ♦ up. brînḑă, kĭag [Por.]  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopštedupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

3517  kăkașćoar  latrină  клозет  kăkașćoar (mn. kăkașćoare) [akc. kăkașćoar] (i. s.) — nužnik, klozet ◊ kăkașćoar ĭe lok unđe će duč pintru čińe — klozet je mesto gde vršiš nuždu [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

4256  kăkăuș  urdinare  пролив  kăkăuș (mn. kăkăușurĭ) [akc. kăkăuș] (i. s.) — (med.) proliv, dijarea ◊ pră kopil s-a pus un kăkăuș greau, șă dă aĭa n-a putut sî sa dukă la șkuală — dete je dobilo težak proliv, i zato nije moglo da ode u školu ♦ sin. prțuĭkă [Mlava] ♦ dij. sin. urđinatură [Por.] ∞ urđina  [Vidi]

4663  kăńi  căni  црнити  kăńi (ĭuo kăńesk, ĭel kăńașće) [akc. kăńi] (gl. p. ref.) — (zast.) (color) crniti, farbati u crno ◊ țîgańi a dus kăńală ku kare muĭeriļi a kăńit lîna în ńegru — Cigani su donosili crnilo kojim su žene farbale vunu u crno ◊ a fuost kăńală adînsă ku kare muĭeriļi a kăńit păru în ńegru — bilo je posebno crnilo kojim su žene farbale kosu u crno ♦ sin. śerńi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6077  kăśuļiță  căciuliță  капица  kăśuļiță (mn. kăśuļiț) [akc. kăśuļiță] (i. ž.) — (demin.) kapica ◊ kăśuļiță duk kopiĭi aĭ miś, kînd ĭe frig — kapicu nose mala deca, kad je hladno ♦ var. kăśuļiș [Por.] ∞ kaśulă  [Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3138  kikă  chică  плетеница  kikă (mn. kike) [akc. kikă] (i. ž.) — 1. (oglavlje) pletenica, kika ◊ kikă ĭe păr muĭerĭesk înpļećit în bîrțâ — kika je ženska kosa upletena u pletenicu ◊ đemult tuaće șkolarițîļi a dus păr înpļećit în kike — nekada su sve učenice nosile kosu upletenu u kike ♦ sin. bîrță 2. (zast.) pramen kose koji se seče prilikom krštenja deteta ◊ ĭerĭ ĭ-a luvat đin kikă la kopil, la bućeḑat, ș-a fakut visaļiĭe mare — juče su detetu isekli pramen kose, krstili ga, i napravii veliko veselje 3. (bot.) svila na kukuruzu ◊ druga a slubaḑît kikă, kukuruḑu ĭe bun đi fiert — klip je pustio svilu, kukuruz je dobar za kuvanje [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

5453  kinđiĭe  chindie  поподне  kinđiĭe (mn. kinđiĭ) [akc. kinđiĭe] (i. ž.) — (kal.) popodne ◊ kinđiĭa ĭe vrĭamĭa đi ḑîua dupa śe trĭaśe amńaḑîțu — popodne je doba dana kad prođe podne ◊ vara kînd ĭe mare zîpușală, sa slubuod uoĭļi la pašuńe la kinđiĭe — leti, kad je velika sparina, ovce se puštaju na pašu popodne [Por.]  [Vidi]

6300  kingă  chingă  колан  kingă (mn. kinź) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. kolan, pojas; kaiš ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konja ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) prečaga ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila koliba [Por.]   [Vidi]

3571  kińez  cneaz  кнез  kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) knez, starešina sela ili opštine ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštine ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u selu ◊ uom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavu [Por.]  [Vidi]

1651  kiptuare  cheotoare  копча  kiptuare (mn. kiptuorĭ) [akc. kiptuare] (i. ž.) — kopča, petlja za zakopčavanje odeće ◊ kiptuorĭ la țuaļe a purtat aĭ nuoștri pănă n-a ĭeșît bumbi — kopče su naši nosili na odeći sve dok se nisu pojavila dugmeta [Por.]  [Vidi]

2689  kișnat  chisnovat  занет  kișnat (kișnată) (mn. kișnaț, kișnaće) [akc. kișnat] (prid.) — (psih.) zanet mislima, duhom odsutan ◊ vĭeḑ kî ĭe kișnat, đ-aĭa nu ć-auđe — vidiš da je zanet, zato te ne čuje ◊ bandașî kîntă, rasună vaļa, da ĭel źuakă kișnat, nu vĭađe pi ńima — trubači sviraju, odjekuje dolina, a on igra zanet, ne vidi nikoga ♦ sin. luvat, dus [Por.]  [Vidi]

4715  kîći  câte  по  kîći [akc. kîći] (pril.) — po ◊ kîći unu, kîći unu, șă tuoț tunară înuntru — jedan po jedan, i svi uđoše unutra ◊ sa duk la bîlś đi soțîĭe, kîći doĭ, kîći triĭ — idu na vašar u društvu, po dva, po trij [Por.] ∞ kît  [Vidi]

5172  kîkalare  căcare  срање  kîkalare (mn. kîkalărĭ) [akc. kîkalare] (i. ž.) — (vulg.) sranje, kenjanje; sraćkavica ◊ a strîkat burta, șî s-a pus kîkalarĭa grĭa pi ĭel — pokvario je stomak, i spopala ga teška sraćkavica ◊ a fakut vro kîkalare pi la lukru, kum l-a dudait — napravio je neko sranje na poslu, čim su ga isterali ♦ sin. kufurĭală [Por.] ∞ kaka   [Vidi]

2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — klcan, muška košulja ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije bilo ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košulja ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — u Tandi reč klcan nije poznata ♦ up. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlț  [Vidi]

5081  kîmpiĭe  câmpie  пољана  kîmpiĭe (mn. kîmpiĭ) [akc. kîmpiĭe] (i. ž.) — (geogr.) poljana ◊ kîmp ĭe luok unđe nuĭe padure, da kîmpiĭe ĭe kîmp lung — polje je mesto bez drveća, a poljana je dugačko polje [Por.] ∞ kîmp   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5309  kînćik  cântec  песма  kînćik (mn. kînćiśe) [akc. kînćik] (i. s.) — (muz.) pesma ◊ kînćiśiļi đ-akuma nu puot să fiĭe niśkînd frumuasă kum sînt kînćiśiļi aļi batrîńe, kare ļ-a kîntat aĭ nuoștri stramuoș — današnje pesme ne mogu nikada biti lepe kao što su stare pesme, koje su pevali naši preci ◊ kînćik đi duor — ljubavna pesma ◊ kînćik fećiesk — devojačka pesma ◊ kînćik dupa-l muort — posmrtna pesma [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5307  kînta  cânta  певати  kînta1 (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) —1. pevati ◊ pănă a pazît vićiļi la śuakă, fĭaćiļi kînta kînćiśe đi duor đ-a răsunat vaļa tuată — dok su čuvale stoku na brdu, devojke su pevale ljubavne pesme da je odjekivala cela dolina ◊ fećița kîntă đin gură ka prigivituarĭa — devojčica peva kao slavuj ◊ babiļi sa kîntă la-l muort, sa ruagă sî sa skuaļe — babe pevaju nad pokojnikom, mole se da ustane 2. vajkati se, kukati ◊ đi śe sa va kînta veśina atîta, sigurat vrun rău sa slućit — zašto li se vajka toliko komšika, sigurno se neko zlo desilo [Por.]  [Vidi]

5308  kînta  cânta  свирати  kînta (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) — (muz.) svirati ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je od malena da svira trubu ◊ tota ḑîua dupa viće kîntă-n fluir — ceo dan za stokom svira frulu ◊ uomî-su kîntă đin laută, da ĭa kîntă đin gură — muž svira violinu, a ona peva [Por.] ♦ dij. sin. ḑîśa [Crn.][Hom.]   [Vidi]

5313  kîntat  cântat  опеван  kîntat2 (kîntată) (mn. kîntaț, kîntaće) [akc. kîntat] (prid.) — (muz.) opevan, stavljen u pesmu ◊ kare avut bań, a plaćit la lăutarĭ să-l pună-n kînćik, kî uomo-l kîntat traĭașće măĭ mult în minća lumi — ko je imao pare, plaćao je lautarima da ga stave u pesmu, jer opevani čovek traje duže u ljudskom sećanju ◊ mulț uoț a fuost kîntaț, ș-aluor kînćiśe s-a kĭemat dupa numiļi luor — mnogi hajduci su bili opevani, i njihove pesme nosile su njihova imena [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ograda ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

2843  kîraveĭ  cărăvei  кривак  kîraveĭ (mn. kîraveĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — krivak, kratka i kriva grana drveta ◊ kîraveĭu ĭe darap đi krĭangă strîmbă, ku kare daĭ dupa vro žuavină, or dupa alta śe sa slbuađe la ćińe — krivak je komad krive grane, kojim gađaš neku životinju, ili bilo šta drugo što te napadne ♦ var. kîravĭeĭ [Por.]  [Vidi]

5109  kîraveĭ  cărăvei  палија  kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.]  [Vidi]

6303  kîrćiță  cârtiță  кртица  kîrćiță (mn. kîrćiț) [akc. kîrćiță] (i. ž.) — (zool.) krtica (Talpa europea) ◊ kîrćița ĭe žuavină ńagră, samînă ku șobuolu, kare traĭașće supt pomînt, unđe sapă la kuoś, katînd mînkare — krtica je crna životinja, slična pacovu, koja živi pod zemljom, gde kopa tunele u potrazi za hranom ◊ kîrćița đes sa gasîașće pin građiń în kare, sapînd dupa guonź, faśe mare șćetă — krtica se često nađe u baštama u kojima, kopajući za insektima, prave veliku štetu [Por.]  [Vidi]

3641  kîrtuog  cârtog  брлог  kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) brlog, leglo ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedi ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinje ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.]   [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

2438  kît  cât  колико  kît, kîtă (pril.) (predl.) (zam.) — 1. (pril.) koliko ◊ kît a fi măĭ ramas pănă la urmă? — koliko li je još ostalo do kraja? ◊ spuńe kît mis datuorĭ, să plaćiesk șî sî ma duk bĭestrîga? — kaži koliko sam dužan, da platim i da odem bestraga? ◊ uĭće, kîtă lume s-adunat, ka la bîlś — gle, koliko se ljudi skupilo, kao na vašaru ◊ kîtă bańamă a fi strîvit, ńiś ĭel, saraku, nu șćiĭe — koliko li je novaca spljiskao, ni on, siroma, ne zna 2. (predl.) koliko ◊ śiare kît îț trîabe, nu măĭ mult — traži koliko ti treba, ne više ◊ pătura trăbe să fiĭe kît ĭe patu đi lung — ponjava treba da bude koliko je krevet dug ◊ să kumpirĭ moșîĭe pi kulme kît vĭeḑ ku uoki — da kupiš imanje na kosi koliko vidiš očima ◊ sî aļerź atîta kîtă pućarĭe aĭ — da trčiš toliko koliku snagu imaš 3. (zam.) koliko ◊ la kît sî vină (la kîće śasurĭ, pi śe vrĭame)? — u koliko da dođe (u koliko sati, u koje vreme)? ◊ kîtă vrĭame a trekut, da ĭel tuot țîńe minće — koliko je vremena prošlo, a on sve (=i dalje, još uvek) pamti ◊ a śerkat ĭel kît șî măĭ kît, ama nu ĭ-a mĭers la mînă — pokušao je on koliko puta, ali mu nije pošlo za rukom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1707  kîtaramă  cataramă  копча  kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por.   [Vidi]

2423  kîtra  către  према  kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duos — ne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.]  [Vidi]

5626  kîtrańiță  cătrăniță  катраница  kîtrańiță (mn. kîtrańiț) [akc. kîtrańiță] (i. ž.) — katranica ◊ kîtrańița a fuost vas đi ļemn în kare s-a dus katranu kînd ku ĭel s-a uns vićiļi đi mușć— katranica je bio drveni sud u koji se nosio katran, kad se njime mazala goveda od mušica [Por.] ∞ katran  [Vidi]

2748  kîtva  câtva  мало  kîtva (kîtîva), (mn. kîțîva, kîćeva) [akc. kîtva] (prid.) — malo, u maloj količini; nekoliko ◊ a-nbîtrîńit, abĭa kîtva miśkă — ostareo, jedva se malo miče ◊ kîtîva vrĭame trĭeku, ĭel ažunsă – malo vremena prođe, on stiže ◊ kîtîva guoșć la mîne, kîtiva la ćińe, șî pitreśiem nunta — malo gostiju kod mene, malo kod tebe, pa ćemo pregurati svadbu ◊ đin aĭ kĭemaț, kîțîva baĭeț a veńit, kîțîva nu — od pozvanih, nekoliko momaka je došlo, nekoliko nije ◊ kîćiva muĭerĭ tumu dupa rat a gaćit șkuala — nekoliko žena je tek posle rata završilo školu [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4286  klăćinat  clătinat  клаћење  klăćinat (mn. klăćinare) [akc. klăćinat] (i. s.) — klaćenje, ljuljanje ◊ s-a lasat đi klăćinat pi punće, șî s-a dus la skaldat — batalio je klaćenje na brvnu, i otišao na kupanje [Por.] ∞ klăćina  [Vidi]

5006  klopoțăl  clopoțel  звончић  klopoțăl (mn. klopoțăļe) [akc. klopoțăl] (i. s.) — (demin.) zvončić ◊ la buoĭ șî la berbĭeś sa pun klopîće marĭ, da la mńiĭ sa pun klopoțăļe miś, să puată să ļi dukă — volovima i ovnovima stavljaju se velika zvona, a jagnjićima se stavljaju mali zvončići, da mogu da ih nose [Por.] ∞ kluopît  [Vidi]

4299  klośitură  clocitură  мућак  klośitură (mn. klośiturĭ) [akc. klośitură] (i. ž.) — 1. (ornit.) mućak, pokvareno jaje ◊ klośitură ĭe uou kare s-a strîkat supt kloță — mućak je jaje koje se pokvarilo pod kvočkom 2. (o vodi) ustajalost, bljutavost ◊ klośitură ĭe apa kare stă mult în vas — ustajala je voda koja dugo stoji u sudu [Por.] ∞ klośi  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.]   [Vidi]

2967  kļanț  cleanţ  остењак  kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, rt stene ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštar ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjak [Por.]  [Vidi]

4890  kļență  clanță  клис  kļență (mn. kļențe) [akc. kļență] (i. ž.) — klis ◊ kļență a fost un bît măĭ gros și skurt, askuțît la amîndoă kapeťe — klis je bio kratak deblji štap, zašiljen na oba kraja ◊ kļență s-a batut ku bîtu — klis se udarao štapom ◊ la kļență daĭ ku bîtu într-un vîr s-o răďič đi pĭe pămînt, ș-o proloveșťi pănă ĭeste răďikată, sî se dukă kît măĭ ďeparťe poaťe — klis udaraš štapom u vrh da ga digneš sa zemlje, i ponovo ga udariš dok je dignut, da ode što dalje može [dun.] ♦ dij. sin. kļis [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļeturĭ) (i. s.) — (zast.) ostava, špajz, šupa, klet ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzu ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vreme ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudija [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

5325  kobilkă  cobilcă  обрамица  kobilkă1 (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — obramica ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricama [Por.]  [Vidi]

3394  kobîrļeu  cobârlău  легало  kobîrļeu (mn. kobîrļeĭ) [akc. kobîrļeu] (i. m.) — legalo, primitivan objekat za smeštaj domaćih životinja ◊ n-avut kînd să fakă obuor dă puorś kare numa śe ĭ-a dus, numa a fakut un kobĭrļeu lîngă gard, să fiĭe puorśi înkiș numa prăsta noapće — nije imao kad da napravi obor za svinje koje je tek doterao, pa im je sklepao legalo uz ogradu, da svinje budu zatvorene samo preko noći [Stig]  [Vidi]

5088  koćeļi  coteli  претурати  koćeļi (ĭo koćeļesk, ĭel koćeļeșće) [akc. koćeļi] (gl. nesvrš.) — preturati, premetati po stvarima ◊ pănă noĭ am fost duș, a veńit vrunu șî ńe a koćeļit pin kasă — dok smo mi bili odsutni, neko je došao i preturao nam po kući [Pad.]  [Vidi]

2866  koĭuos  cios  килав  koĭuos (koĭuasă) (mn. koĭuoș, koĭuasă) [akc. koĭuos] (prid.) —1. (med.) kilav, trapav ◊ koĭuos, nu puaće kuru sî-ș rađiśe, da ar vrĭa șî ĭel sî žuaśe-n uară — kilav, ne može dupe da podigne, a hteo bi i on da igra u kolu 2. (fig.) mudonja ◊ numa vrun koĭuos puaće sî sa ĭa ku iĭ la bataĭe — samo neki mudonja može s njim da započne tuču [Por.] ∞ kuoĭ  [Vidi]

2966  kokuoș  cocoș  петао  kokuoș1 (mn. kokuoșî) [akc. kokuoș] (i. m.) — (ornit.) petao, mužjak kokoške (Gallus bankiva domestica) ◊ kokuoșu ĭe măĭ mare đikît gaina, are krĭastă mare ruoșîĭe, kukurigîĭe la vrĭame, șî nu duśe uauă, numa sîare pi gaiń, đi sî dukă ĭaļe — petao je veći od kokoške, ima veliku crvenu krestu, kukuriče u određeno vreme, ne nosi jaja, nego naskače kokoške, da bi one nosile ♦ up. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5297  kolovuoz  colovoz ?  коловоз  kolovuoz (mn. kolovuozurĭ) [akc. kolovuoz] (i. s.) — (ret.) kolovoz, kolski put ◊ kolovuoz ĭe drum đi kar đi buoĭ pista vrun krak lung — kolovoz je put za volovksa kola preko neke duge kose ◊ luok kare sa kĭamă ’kolovuoz’ ĭastă la Bļizńe în kotunu Arnaglăvi, șî-n Țîrnaĭka, kînd sa ĭasă đin sat la kulmĭa Vîrbi — mesto koje se zove ’kolovoz’ ima u Blizni, zaseoku Rudne Glave, i u Crnajki, kad se iz sela izlazi na kosi Vrbe [Por.]  [Vidi]

2009  koļașă  coleașă  качамак  koļașă (mn. koļieș) [akc. koļașă] (i. ž.) — (nutr.) kačamak, jelo od tvrdo skuvanog kukuruznog brašna ◊ koļașă sa faśe đin fańină đi kukuruḑ — kačamak se pravi od kukuruznog brašna ◊ vasu în kare sa fĭarbe koļașa sa kĭamă feruaĭkă — sud u koji se kuva kačamak zove se kotao ◊ koļașa în feruaĭkă sa mĭastîkă ku kuļeșărĭu — kačamak se u kotliću meša kačamalomdupa śe ĭe gata, koļașa sa tuarnă pi fund — kada je gotov, kačamak se sipa na lopar ◊ koļașa ĭe mistakată bun dakă nu sa prinđe đi źeĭśće — kačamak je dobro promešan ako se ne lepi za prste [Por.] ♦ dij. sin. mamaļigă [Kmp.]  [Vidi]

4901  koļeră  colilie  ковиље  koļeră (mn. koļerĭ) [akc. koļeră] (i. ž.) — (bot.) kovilje (Stipa pennata) ◊ koļera ĭe o paĭugă lungă șî supțîre, kare krĭașće đin gļiĭe pi la marźina ļivĭeḑî, la luokurĭ tufișă — kovilje je tanka i dugačka slamkasta travka, koja raste iz busena u žbunjarima po ivici livade ◊ ku koļera s-a kićit fĭaćiļi pi la kap, kînd s-a dus pi la visaļiĭ — koviljem su devojke kitile oglavlje, kada su odlazile na veselja [Por.]  [Vidi]

4168  koļibă  colivă  кољиво  koļibă2 [akc. koļibă] (i. ž.) — (rel.) koljivo ◊ koļibă ĭe grîu fĭert kare sa duče la mormîntare — koljivo je kuvano žito koje se nosi na sahrani [Kmp.] ∞ grîu  [Vidi]

5037  koļindă  colindă  колинда  koļindă (mn. koļinḑ) [akc. koļindă] (i. ž.) — (kal.) kolinda, badnjidanski štap ◊ koļindă ĭe bît înkonđeĭat adîns kare sa faśe numa đi Aźun — kolinda je posebno ukrašen štap koji se izrađuje samo za Badnji dan ◊ koļinda sa faśe numa đi alun — kolinda se izrađuje isključivo od leske ◊ bît đi koļindă sa župuaĭe đi kuažă, sa-nfășură ku kurîaļe đin kuaža-ĭa șî s-afumă la fuok, la urmă vińe șurguĭat ka nopîrka ku obrańe — štap za kolindu oguli se od kore, uvije kaiševima od te kože i nadimi kraj vatre, na kraju ispadne šaren kao zmija šarka ◊ koļinda duk koļindrețî în mînă kînd în sara lu Aźun mĭerg đi la kasă la kasă — kolindu nose kolindreci u ruci kad uveče na Badnji dan idu od kuće do kuće [Por.]   [Vidi]

2950  kopil  copil  дете  kopil (mn. kopiĭ) [akc. kopil] (i. m.) — dete ◊ avut ku muĭarĭa đintîń triĭ kopiĭ — imao je sa prvom ženom troje dece ◊ kopiĭ miś — mala deca ◊ kopiĭ đin fluorĭ — kopiljaci, vanbračna deca ◊ a-ngropat duoĭ kopiĭ đi la ińima — sahranila je dvoje rođene dece ◊ kopiĭ krĭeskuț — odrasla deca [Por.]  [Vidi]

3676  kopilandru  copilandru  момчић  kopilandru (mn. kopilandri) [akc. kopilandru] (i. m.) — momčić ◊ kopilandru ĭe kopil, krĭeskut întra kopilariĭe șî baĭețîĭe — momčić je dečak uzrastа između dečaštva i momaštva ◊ am fuost kopilandri dupa viće, șî măĭ drag ń-a fuost să baćem puarka, đikît să aļergăm dupa fĭaće — bili smo momčići za stokom, i više smo voleli da igramu svinjicu, nego da jurimo za devojkama ♦ sin, țopîrlan [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2952  kopilariĭe  copilărie  детињство  kopilariĭe (mn. kopilariĭ) [akc. kopilariĭe] (i. ž.) — 1. (za uzrast) detinjstvo ◊ kopilariĭa trĭaśe ĭuta, ama mult sa țîńe-n gînd — detinjstvo brzo prolazi, ali se dugo pamti 2. (fig.) detinjarije ◊ uarkă batrînă, da faśe la kopilariĭe — matora drtina, a pravi detinjarije [Por.] ∞ kopil   [Vidi]

2951  kopilaș  copliaș  малишан  kopilaș (ž. r. kopilașă) (mn. kopilașî) [akc. kopilaș] (i. m.) — (dem.) mališan ◊ kopilașî s-a luvat la žuakă, șî s-a zuĭtat đi șkuală — mališani su se zaigrali, i zaboravili na školu ◊ kopilașa vrĭańikă s-a dus dupa apă — vredna mališanka otišla je po vodu ♦ / kopil + suf. - [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2451  koraś  capră  ногаре  koraś (mn. koraśe) [akc. koraś] (i. s.) — (tehn.) nogare za rezanje drva ◊ koraśu ĭe o mîkarauă fakută đin patru truș, lunź đi un mĭetîr șî măĭ śuava, śopļiț în patru mukĭe, prinș în kruśiș, șî ļegaț ku ļietve să fiĭe strînș, să nu sa klaćińe — nogare su naprava izrađena od četiri trupca, dužine metar i nešto, otesana sa četiri strane, spojena unakrst, i povezana letvama da budu čvrsti, i da se ne klate ◊ pi koraś sa taĭe ļiamńe ku firizu, sa skurtă să puată să înkiape-n șporĭet — na nogarama se režu drva testerom, krate se da bi mogla da stanu u šporet ♦ sin. magarĭ [Por.] ◊ koraś n-a fost dămult, ļ-a skuos înkuaśa — nogare nisu bile nekada, pojavile su se ovamo ♦ dij. var. kraś ◊ kraś dă kurmat ļieamńe — nogare za rezanje drva (Manastirica, Mlava) ♦ dij. sin. kaluon ◊ kaluon dă taĭat la ļiamńe, fakut dă skîndurĭ — nogare za rezanje drva, naprvaljene od dasaka (Kobilje) [Stig]   [Vidi]

3908  korožî  coroji  скорити  korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati korudupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.]  [Vidi]

4930  kostîș  costiș [Mold.]  кос  kostîș (kostîșă) [akc. kostîș] (prid.) — (o položaju) kos, iskošen, nakošen; nagnut ◊ klańa ĭe grîmađită kostîș, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — plast je koso sadenut, ima da padne čim dune neki jači vetar [Por.] ◊ kuń dă ļemn sa baće kostîș lînga tuată lopețauă în buśimu lu ruata muori — drveni klin nabija se koso pored svake lopatice na glavčini vodeničnog točka (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ kuastă2  [Vidi]

4453  kotoĭ  cotoi  батак  kotoĭ (mn. kotoaĭe) [akc. kotoĭ] (i. m.) — (anat.) batak, but; komad koske s mesom ◊ đin tota karńa đi gaină, măĭ dulśe ĭe kotoĭu fript — od sveg kokošjeg mesa, naslađi je pečeni batak ♦ var. kotuoĭ [Por.]   [Vidi]

2422  kotruo  cotro  куд  kotruo [akc. kotruo] (predl.) — (za pravac, uvek sa predlogom „în”) kud, kuda, gde, prema; na koju stranu ◊ ĭa-m vaḑut, ama în kotruo s-a fi dus, nu puot să spun — video sam ih, ali kuda (=na koju stranu) su otišli, ne mogu da kažem ♦ sin. kîtra [Por.]  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6045  kovrag  covrag  врежа  kovrag (mn. kovraź) [akc. kovrag] (i. m.) — (bot.) vreža ◊ kovrag au duļețî, șî krîstavĭețî — vreže imaju bundeve i krastavci ◊ măĭ lung kovrag slubuod duļețî — najdužu vrežu puštaju bundeve ♦ sin. vrĭež [Por.]   [Vidi]

5854  koștai  costa  коштати  koștai (ĭuo koștăĭ, ĭel koștoaĭe) [akc. koștai](gl. p. ref.) — koštati, vredeti ◊ nu la koștait ńimika să sa dukă pănă-n sat pi piśuare — nije ga koštalo ništa da ode do sela peške ◊ kît o să koaștîĭe, nu sa șćiĭe nainće — koliko če koštati, ne zna se unapred ◊ skump la koștait — skupo ga je koštalo [Por.]  [Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

5455  krapa  crăpa  пукнути  krapa (ĭuo krăp, ĭel krapă) [akc. krapa] (gl. p. ref.) — 1. (o materijalu) puknuti, raspuknuti se ◊ blana uskată a krapat la suare — suva daska raspukla se na suncu ◊ o sî krîape parĭeți ku așa malter — puknuće zidovi sa takvim malterom 2. (o biću) pući, presvisnuti ◊ ĭ-a krapat ińima đi duor dupa parînț — puklo mu je srce od želje za roditeljima ◊ krapă purśiĭi đi fuame — crknuće prasad od gladi ◊ (u izr.) krăpĭ! — crkni! ♦ sin. sparźa, pļusńi [Por.]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut dumńeḑîu al nuostru — Božić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega ima ♦ up. aźun [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6113  kređință  credință  веровање  kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

2857  krengarat  crengarat  разгранат  krengarat (krengarată) (mn. krengaraț, krengaraće) [akc. krengarat] (prid.) — (bot.) razgranat ◊ krengarat ĭe ļiemnu kare are krĭenź lunź, șî kroșńe đasă — razgranato je drvo koje ima duge grane i gustu krošnjukrĭenguruos [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

2856  krengarime  crengarie  грање  krengarime (mn. krengarimĭ) [akc. krengarime] (i. ž.) — (bot.) granje; gustišduosu s-a umplut đi krengarime, nu sa măĭ strabaće ńima pănă la ogaș — šuma je puna granja, ne može se više niko probiti do potoka ♦ var. krengaramă, krengariș, krengariĭe [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

2872  krieț  creţ  бора  krieț (mn. krĭețurĭ) [akc. krieț] (i. m.) — bora, nabor, obično na tkanini ◊ suknă ku krĭețurĭ đasă sa kĭemat „krețan” — suknja sa gustim naborima zvala se „krecan” ◊ dupa śe s-a pĭerdut krețańi, duamńiļi a skuos ńișći sukńe ku krĭețurĭ marĭ, kare s-a kĭemat „plisirke” — kada su se izgubili krecani, gospođe su uvele nekakve suknje sa velikim naborima, koje su se zvale „plisirke” [Por.]  [Vidi]

2863  kriśi  crici  поручити  kriśi (ĭuo kriśiesk, ĭel kriśiașće) [akc. kriśi] (gl.) — poručiti, poslati poruku ◊ nu ma duk la kasă, pănă nu-m kriśiașće muma kî puot sî ma duk — ne idem kući, dok mi majka ne poruči da mogu da idem ♦ sin. porînśi [Por.]   [Vidi]

5451  krîmpoțî  crâmpoți  комадати  krîmpoțî (ĭuo krîmpoțăsk, ĭel krîmpoțașće) [akc. krîmpoțî] (gl. p.) — komadati, sitniti ◊ sa krîmpoțîașće śuava śe ĭe lung or mare, sa fak đin ĭel krîmpuće măĭ miś — komada se nešto što je dugačko ili veliko, prave se od njega manji komadi ♦ sin. kodri, marunțî [Por.] ∞ krîmput  [Vidi]

6054  krĭamińe  cremene  кремен  krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) kremen ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuoku — kremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatru ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîu — kremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasom [Por.]   [Vidi]

5029  krĭasta kokuoșuluĭ  creasta-cocoșului  петлова креста  krĭasta kokuoșuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) petlova kresta (Celosia cristata) ◊ krĭasta kokuoșuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimu ◊ ku krĭasta kokuoșuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na grolje ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastă  [Vidi]

2622  krompirișće  crompiriște  кромпириште  krompirișće (mn. krompirișć) [akc. krompirișće] (i. ž.) — (tehn.) krompirište, mesto gde se krompir čuvao za zimu ◊ muoșu mĭeu a fakut krompirișća dupa koļibă, a ulmato puorśi ș-a mînkat krumpiĭi tuoț — moj čiča je napravio krompirište iza kolibe, nanjušile su ga svinje i pojele sav krompir [Por.] ∞ krumpĭel  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3686  kropîĭa  cropia ?  испирати  kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) ispirati, kropiti ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejedno ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — otišli su na reku da ispiraju rublje [GPek] ∞ krop   [Vidi]

2355  kruoșnă  croșnă  крошња  kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.]  [Vidi]

2894  krușăț  crușeţ  крупица  krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumen ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la dunîrĭe — krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na dunavu ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe — krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaške ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po toru ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se solilo ♦ up. sanuńe, raskuoļ [Por.]  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.]   [Vidi]

6030  kuardă  coardă  струна  kuardă1(mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (muz.) struna, žica ◊ kuarda ĭe înpļećită đi žîță or đi ață tare supțîre — struna je upletena od jako taknih žica ili konaca ◊ lauta are patru kuorḑ, kuarda a măĭ gruasă kîntă gruos, da a supțîrĭe dă glasurĭ supțîrĭ — violina ima četiri žice, najdeblja svira duboko a tanka daje visoke tonove [Por.]  [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

3991  kuarnă  coarnă  дрењина  kuarnă (mn. kuarńe) [akc. kuarnă] (i. ž.) — drenjina, plod drena ◊ kuarna ĭe puama kuornuluĭ — drenjina je plod drena ◊ đin kuarńe muĭeriļi fak dulśață — od drenjine žene prave slatko [Por.]∞ kuorn2  [Vidi]

3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

4928  kuastă  coastă  ребро  kuastă1 (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (anat.) rebro ◊ uomu în pĭept are kuașće — čovek u grudima ima rebra ◊ kuașće fripće đi puork ĭe mînkarĭa tare dulśe — pečena svinjska rebra su veoma slatko jelo ◊ kuasta ĭe fakută đin uos — rebro je napravljeno od kosti ◊ a kaḑut đin ļemn ș-a frînt doa kuașće — pao je s drveta i polomio dva rebra [Por.]  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

1964  kuće  cute  брус  kuće (mn. kuț) [akc. kuće] (i. ž.) — brus, kamen za oštrenje kose, noževa i sl. ◊ kuća đ-askuțît kuasa a ĭeșît înkuaśa, am kumparato pin dugîăĭ, đimult s-a askuțît kuasa ku o pĭatră kare a kĭemato „glađe” — brus za opštrenje kose pojavio se ovamo, kupovali smo ga po prodavnicama, nekada se kosa oštrila jednim kamenom koji se zvao „glađe” ♦ sin. glađe [Por.]  [Vidi]

3194  kufuri  cufuri  сраћкати  kufuri (ĭuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckatidupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukra — posle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditi ◊ uoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — ovce su bolesne, od juče samo seruckaju 2. (fig.) površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljati ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartiju [Por.]  [Vidi]

3193  kufurĭală  cufureală  сраћкавица  kufurĭală (mn. kufurĭelurĭ) [akc. kufurĭală] (i. ž.) — 1. (med.) sraćkavica, prolivdupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavica ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) brljotina, sranje, zamazotina ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oterali ♦ var. kufuritură ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri  [Vidi]

2963  kuĭbari  cuibări  гнездити  kuĭbari (ĭuo ma kuĭbarĭesk, ĭel sa kuĭbarĭașće) [akc. kuĭbari] (gl. p. ref.) — (ornit.) gnezditi se, izrađivati gnezdo, smestiti se u gnezdo ◊ păsîrļi sa kuĭbarĭesk primovara — ptice se gnezde u proleće ◊ golîmbi sa kuĭbarĭesk în butuarkă — golubovi se gnezde u duplji ◊ kînd sa kuĭbarĭaḑă, păsîrļi lukră înparekĭaće — kada se gnezde, ptice rade upareno(u izr.) kuĭbari gaina outuare — nasaditi kvočku nosilju [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3830  kukumĭelk  cucumelcĭ  пуж  kukumĭelk (mn. kukumĭelś) [akc. kukumĭelk] (i. m.) — (zool.) puž (Gastropoda) ◊ kukumĭelśi ĭasă dupa pluaĭe — puževi izlaze posle kiše [Por.] ∞ mĭelk  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4221  kulmĭe  culme  коса  kulmĭe (mn. kulmĭ) [akc. kulmĭe] (i. ž.) — (geogr.) kosa, povijarac ◊ kulmĭa ĭe koamă lungă pi śuakă, pi kare ĭastă drum đi kar, șî unđe lumĭa are kîăș șî moșîĭe lukratoare — kosa je dugačak povijarac na brdu, po kome vodi kolski put, i gde ljudi imaju kuće i obradivo zemljište ♦ (demin.) kulmiță ♦ up. krak [Por.]  [Vidi]

2010  kuļeșărĭ  coleșer  качамало  kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamak ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa veriga ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3165  kumnată  cumnată  свастика  kumnată (mn. kumnaće) [akc. kumnată] (i. ž.) — 1. svastika ♦ kumnată ĭe suora alu muĭeri-mĭa — svastika je sestra moje žene 2. šurnjaja ◊ kumnată ĭe muĭarĭa alu kumnatî-mĭu — šurnjaja je žena moga šuraka 3. jetrva ◊ muĭeriļi lu duoĭ fraț sînt kumnaće una la alta — žene dvojice braće su jedna drugoj jetrve [Por.] ♦ dij. sin. ļeĭkă (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ up. kumnat [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5860  kumparat  cumpărat  куповина  kumparat1 (mn. kumparaturĭ) [akc. kumparat] (i. s.) — kupovina ◊ s-a dus amînduauă în kumparat, șî nu-s tuata ḑîua — otišle su obe u kupovinu, i nema ih ceo dan [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šuma ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2865  kuoĭ  coi  мудо  kuoĭ (mn. kuaĭe) [akc. kuoĭ] (i. s.) — (anat.) mudo, testis ◊ kînd sa skopĭașće puorku, iĭ s-a skuot kuaiļi — kad se štroji vepar, vade mu se muda ◊ e, ma duare-n kuaĭe đi nakazu luĭ — e, zaboleše me muda za njegov problem [Por.]  [Vidi]

5830  kuolț  colț  угао  kuolț1 (mn. kuolțurĭ) [akc. kuolț] (i. s.) — ugao ◊ s-a pitulat dupa kuolțu koļibi — sakrio se iza ugla kolibe ◊ în triĭ kuolțurĭ — trouglast [Por.]  [Vidi]

4940  kuoș  coș  угрк  kuoș2 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — (vet.) ugrk, čvor na ledjima goveda (Bovine hypodermosis) ◊ kînd pi vită o prinđe pluaĭa, iĭ sa fak pi șîaļe kuoșurĭ: dulurĭ ku vĭermĭ albĭ ka duđiļi — kad govedo uhvati kiša, izbiju joj po leđima ugrci: čvorovi sa crvima belim kao dudinke (Tanda) ◊ mîrveńaśi spun kă kuoșurĭ sa fak pi viće đin muśkatură alu dauń or alu străke — veterinari kažu da ugrci na govidima nastaju od ujeda obada ili štrklja (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2852  kupițîtuor  copiţitor  навиљач  kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doći ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

6107  kurațat  curățat  комишање  kurațat2 (mn. kurațaturĭ) [akc. kurațat] (i. s.) — komišanjedupa śe s-a kuļes kukuruḑu, lumĭa a fakut șăḑîtuorĭ adînsă, la kare la kurațat đi giž, da kare s-a kĭemat „kurațat” — posle berbe kukuruza, ljudi su pravli posebne sedeljke, na kojima se on čistio od kumušine, a koje su se zvale komišanje [Por.] ∞ kurața  [Vidi]

2509  kurfutńik  homosexual  педер  kurfutńik (mn. kurfutńiś) [akc. kurfutńik] (i. m.) — (vulg.) peder, (dosl.) dupojebac ◊ kurfutńiś a fuost rar prăn saćiļi nuaștre, a kînd s-a gasît vrodată, s-a puvăstuit kă muĭeriļi ĭa omorît ka pră kîń — dupojebaca je bilo retko u našim selima, a nekada, kad bi se otkrili, pričalo se da su ih žene ubijale kao pse ♦ sin. izăm ♦ / kurdupe + futńik ( < futaș ) — jebač [Mlava] ∞ kur  [Vidi]

6052  kuriț  curiț ?  дупенце  kuriț (mn. kuriță) [akc. kuriț] (i. s.) — (demin.)(anat.) dupence ◊ fata are kuriț mik șî sumĭarńik, șî adîns fîrțuańe ku ĭel înainća baĭețîlor, đi iĭ sî noroḑaskă, uĭtîndu-să dupa ĭa — devojka ima malo i zgodno dupence, i namerno njime meša pred momcima da bi ovi puludeli, gledajući za njom ◊ (pej.) futu-me-l în kuriț, đi naruod — u dupence li ga jebem, blesavo ♦ / (demin.) < kur + [Por.] ∞ kur   [Vidi]

6051  kuriman  curiman  дупиште  kuriman (mn. kurimań) [akc. kuriman] (i. m.) — (augm.) dupište ◊ atîta s-a îngrașat đi abĭa îș duśe kurimanu, nuĭe skamn pi kare puaće șađa, da să no-l frîngă — toliko se ugojila da jedva nosi dupište, nema stolice na koju može sesti, a da je ne slomi [Por.] ∞ kur  [Vidi]

3907  kurimanuos  curimănos  гузат  kurimanuos (kurimanuasă) (mn. kurimanuoș, kurimanuasă) [akc. kurimanuos] (prid.) — guzat, debeloguz, koji ima veliku zadnjicu ◊ burtanuos șî kurimanuos, duamńe pazîașće śe rîtatură — trbat i guzat, bože sačuva kakva nakaza ◊ kurimanuasă ĭe kă nu lukră ńimika, numa șîađe șî manînkă — debeloguza je jer ne radi ništa, samo sedi i ždere [Por.] ∞ kur  [Vidi]

2965  kurĭańik  curelnic  кокошарник  kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2861  kurkubău  curcubău  дуга  kurkubău (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4545  kurmatură  curmătură  превој  kurmatură (mn. kurmaturĭ) [akc. kurmatură] (i. ž.) — (geog.) prevoj na kosi brda, sedlo ◊ kurmatura la śuakă samînă la șaua kaluluĭ, înkonveĭata la mižluok întra duauă vîrurĭ — prevoj na brdu liči na konjsko sedlo, savijeno na sredini između dva vrha ♦ sin. samar [Por.] ∞ kurma  [Vidi]

5541  kurpin  curpăn  лијана  kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) lijana, pavit (Clematis vitalba) ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebe ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — siromašni su se pasali lijanom umesto kaiša ♦ up. gužbă [Por.]  [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

4296  kutkureḑa  cotcorozi  кокодакати  kutkureḑa (ĭuo kutkurĭeḑ, ĭel kutkurĭaḑă) [akc. kutkureḑa] (gl.) — (onom.) (ornit.) kokodakati ◊ ĭastă gaiń kare kutkurĭaḑă tota ḑîua, da uauă nu duk — ima kokošaka koje kokodaču ceo dan, a jaja ne nose [Por.] ∞ kutkudeț  [Vidi]

5988  lakît  lacăt  катанац  lakît (mn. lakîće) [akc. lakît] (i. s.) — (tehn.) katanac ◊ lakîtu ĭe bukată đi înkeĭat kare a ĭeșît la nuoĭ dupa rat — katanac je predmet za zaključavanje koji se kod nas pojavio posle rata ◊ lakîtu sa îńkiđe ku kĭaĭa kare ĭe adîns fakută đi ĭel — katanac se zaključava ključem koji je specijalno napravljen za njega [Por.]  [Vidi]

5740  lakuļeț  lăculeț  барица  lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) barica; jezercedupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodom ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak  [Vidi]

2836  lapće  lapte  млеко  lapće (mn.) [akc. lapće] (i. m.) — (nutr.) mleko ◊ kopilu suźe lapće đi la mumî-sa, da nuoĭ mînkăm lapće đi vakă, đi uaĭe, or đi kapră — dete siše mleko od majke, a mi jedemo kravlje, ovčje ili kozje mleko ◊ alb ka lapćiļi — belo kao mleko ◊ lapćiļi înkĭegat — sasireno mleko ◊ lapće dulśe — slatko mleko ◊ lapće akru — kiselo mleko ◊ buĭeḑ ku lapće — mlečne biljke [Por.]  [Vidi]

2847  laptă  lăută  виолина  laptă (mn. lăpț) [akc. laptă] (i. ž.) — (muz.) violina ◊ înga dă mik m-a tras doru dupa laptă — još od malena me je vukla ljubav prema violini [Mlava] ♦ dij. var. laută [Por.] ∞ laută  [Vidi]

2160  laptukă  lăptucă  маслачак  laptukă (mn. laptuś) [akc. laptukă] (i. ž.) — (bot.) maslačak (Taraxacum officinale) ◊ buĭađa-sta sa kĭamă laptukă, kî are lapće-n dudă — ova trava se zobe „laptuka” ĭer ima mleka (=lapće) u stablu ◊ (muz.) kînd am fuost pîkurarĭ, am kuļes laptuka, am spinćikato ku ungĭa đi un lat đi duauă źeĭśće la mižluok, ș-am luvat țaua-ĭa-n gură, ș-am suflat în ĭa: a ĭeșît un glas đin ĭa kare a răsunat pista ļivĭeḑ; am vrut să m-audă pîkurarițîļi đin okuol — kad sam bio čobanin, brao sam maslačak, pravio noktom prorez na sredini u širini od dva prsta, stavljao sam tu cevčicu u usta, i duvao sam u nju: izlazio je iz nje glas koji se širio preko livada; hteo sam da me čuju čobanice iz okoline [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2837  laptuos  lăptos  млечан  laptuos (laptuasă) (mn. laptuoș, laptuasă) [akc. laptuos] (prid.) — mlečan, koji ima ili daje mnogo mleka ◊ vaśiļi đemult n-a fuost nu șću kît đi laptuosă, ama a putut să fomĭaḑă mult, să duarmă afară, sî rabđe fara apă — krave nekada nisu bile ne znam koliko mlečne, ali su mogle dugo da gladuju, da spavaju napolju, da trpe žeđ [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2973  larg  larg  широк  larg (largă) (mn. larź, larźe) [akc. larg] (prid.) — (za prostor) širok, prostran ◊ kîmp lung șî larg — polje dugo i širokodu-će drakuluĭ, larg țî drumu — idi dođavola, širok ti je put ◊ dă ku mînă largă — daje širokom rukom ◊ (u izr.) în lung șî-n larg — uzduž i popreko ◊ (u izr.) lumĭa largă — široki svet ♦ up. lat [Por.]  [Vidi]

2975  larźit  lărgit  раширен  larźit (larźită) (mn. larźiț, larźiće) [akc. larźit] (prid.) — raširen, proširen ◊ împușkat, golîmbu kaḑu ku ăripiļi larźiće — upucan, golub pade raširenih krila ◊ patu ĭe măĭ bun đi durmit kînd ĭe larźit — krevet je bolji za spavanje, kad je raširen ◊ drumu pista munće ĭe larźit, puoț sî trĭeś șî ku karu înkarkat — put preko planine je proširen, možeš da prođeš i sa natovarenim kolima [Por.] ∞ larg   [Vidi]

3917  lasa  lăsa  оставити  lasa (ĭuo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. ostaviti, pustiti, bataliti ◊ la lasat muĭarĭa — ostavila ga je žena ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — ako ne batali piće, umreće ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njega 2. (med.) onemoćati, popustiti; izdati ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetu 3. (psih.) svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečim ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njega ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — razmaženo dete, plače od želje za slatkišima ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — sviđa mi se to i to, žudim za tim [Por.]  [Vidi]

2982  lat  lat  широк  lat (lată) (mn. laț, laće) (prid.) — (za površi) širina ◊ blană lată žumataće đi mĭetîr, da đi lungă, ḑîaśe — daska široka pola metra, a dugačka deset ◊ kît ĭe śeva đi lat, s-a mîsurat vrodată ku palma, șî s-a spus: o palmă đi lat, doă pălmĭ ... — koliko je nešto široko, merilo se nekada dlanom, pa se govorilo: jedan dlan širine, dva dlana ... ◊ lat ku larg nuĭe tuot o masură: đi lațîmĭa pînḑî or a blăńi, sa ḑîśe „lat”, da đi larźimĭa drumuluĭ, or alu gaura vasuluĭ, sa ḑîśe „larg” — „lat” i „larg” nisu iste mere: za širinu platna ili daske, kaže se „lat”, a za širinu puta, ili otvora nekog suda, kaže se „larg” ♦ supr. îngust ♦ up. larg [Por.]  [Vidi]

4925  laviță  laviță  полица  laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) polica za sudove ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za vodu ◊ uńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuoșu muori — neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog koša [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

4869  lovit  lovit  ударен  lovit (lovită) (mn. loviț, loviće) [akc. lovit] (prid.) — (med.) udaren, povređen; pogođen ◊ a fuost lovit în kap đintîń, minće kî s-a lovit la lukru — bio je udaren u glavu od ranije, laže da se povredio na poslu ◊ puorku sîrbaćik ĭe lovit ku pușka, nu puaće sî sa dukă đeparće — divlja svinja je pogođena puškom, ne može da ode daleko ◊ (u izr.) lovit ku ļeuka, pļesńit — udaren levčom, blesav ♦ sin. fîrîmat, vîtamat, uśis [Por.] ∞ lovi  [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.]  [Vidi]

5679  lukra  lucra  радити  lukra (ĭuo lukru, ĭel lukră) [akc. lukra] (gl.) — raditi, vršiti neki posao ◊ așćată să înśapă lukra aĭ măĭ batrîń îńtîń, pă dupa aĭă sî sa pună pi lukru șî aĭ măĭ ćińirĭ — čekaju da prvo počnu raditi stariji, a onda da počnu i mlađi ◊ đemult greu s-a lukrat, kă tuot s-a lukrat ku mîńiļi șî ku pućarĭa guală — nekada se teško radilo, jer se sve radilo rukama i golom snagom [Por.]  [Vidi]

5680  lukratuorĭ  muncitor  радник  lukratuorĭ (mn.) [akc. lukratuorĭ] (i. m.) — radnik ◊ mulț lukratuorĭ a pĭerdut lukru, șî katînd alt lukru, s-a dus în strinataće — mnogo je radnika izgubilo posao, i tražeći drugi posao, otišli su u tuđinu ◊ a fuost lukratuorĭ bun, ku plată bună — bio je dobar radnik, sa dobrom platom ♦ sin. munćituorĭ [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

5681  lukru  lucru  рад  lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — rad, posao ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — omladina danas nema posla ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — radnici su otišli rano na posao ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — zbog velike lenjosti, izgubio je posao ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — zaposlio se ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  lu (mn. luļe) (i. ž.) — lula1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. lula la kazan — kazanska lula ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. lula đi tutuńit — pušačka lula ♦ var. luļiululište [Por.]  [Vidi]

3239  lume  lume  свет  lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.]   [Vidi]

2317  lung  lung  дуг  lung (lungă) (mn. lunź, lunźe) [akc. lung] (prid.) — 1. (za meru) dug, dugačak ◊ ń-așćiată drum lung — čeka nas dug put ◊ vara ĭe ḑîua lungă — leti je dan dug ◊ puartă pîăru lung — nosi dugu kosu ◊ (komp.) lung, lunguț, măĭ lung, șî măĭ lung, măĭ lung đin tuot — dug, poduži, duži, još duži, najduži (duži od svega) 2. (fig.) (u izr.) alapača, torokuša ◊ muĭare ku ļimbă lungă — žena sa dugačkim jezikom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2321  lungu  lungu  издалека  lungu [akc. lungu] (pril.) — (u izr.) a. izdaleka, poizdalje, u potaji ◊ a luvato ku lungu, să vadă ku kare sa-npreună — prati je poizdalje (u potaji), da vidi s kim se sastaje b. uporno, istrajno; neprestano; dugo ◊ đemult gazda a mînat sluga ku lungu, ka pi lup — nekada je gazda terao slugu neprestano, kao kurjaka [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2319  lunguĭat  lunguieţ  издужен  lunguĭat (lunguĭată) (mn. lunguĭaț, lunguĭaće) [akc. lunguĭat] (prid.) — a. (za materiju) izdužen, koji je promenio dužinu istezanjem, rastezanjem, izrastanjem ◊ kîńiļi s-a lunguĭat la umbră — pas se izdužio u hladovini b. (za položaj) ispružen u svoj dužini ◊ śe staĭ pi pat așa lunguĭat, đi nu puaće ńima sî sa măĭ kulśe? — što ležiš u krevetu tako ispružen, da ne može više niko da legne? ♦ up. lunźit — (za vreme) produžen [Por.] ∞ lung   [Vidi]

2326  lunguļiaće  lungulete  дугајлија  lunguļiaće (mn. lunguļieț) [akc. lunguļiaće] (i. m.) — (pej.) dugajlija, dugonja ◊ a pļekat ku un lunguļiaće đi baĭat, nalt șî supțîrĭe ka pražîna — pošla je sa jednim dugajlijom od momka, visokim i tankim kao motka [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2318  lunźi  lungi  издужити  lunźi (ĭuo lunźiesk, ĭel lunźiașće) [akc. lunźi] (gl. p. ref.) — 1. (za materiju) a. izdužiti, povećati meru rastezanjem ◊ mi sa lunźi kuraua, o să-m piśe pîntaluońi — izdužio mi se kaiš, pašće mi pantalone b. produžiti, dodavanjem nove količine ◊ dakă ĭe o sfuară skurtă, ļeź duauă, șă ļi lunźieșć sî aĭ lunźime kît îț trăbe — ako je jedan konopac kratak, vežeš dva, pa ih produžiš da imaš dužinu koliko ti treba 2. (za vreme) produžiti trajanje ◊ s-a lunźit ḑîua, akuma ĭe mult măĭ lung đi kît ĭarna — produžio se dan, sad je mnogo duži nego zimi ◊ dakă puorț griža đi mînkare, ăț lunźieșć traĭu — ako vodiš računa o ishrani, produžićeš sebi život 3. (fig.) a. potkradati ◊ i s-a lunźit mîna, pănă la gramada ku bań — produžila mu se ruka, do gomila sa novcem b. ogovarati, spletkariti ◊ nu lunźi ļimba dupa lume, kî ț-o skurtă vrunu — ne izdužuj jezik za ljudima (=ne ogovaraj), jer će neko da ti ga skrati ♦ supr. skurta [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2323  lunźime  lungime  дужина  lunźime (mn. lunźimĭ) [akc. lunźime] (i. ž.) — dužina ◊ la lunźime, drumu pista śuakă ĭe măĭ skurt — po dužini, put preko brda je kraći ◊ a masurat lunźimĭa ku pașu — izmerio je dužinu korakom ◊ lunźimĭa viĭețî s-a marit — dužina života se povećala ◊ trasta faś să-ĭ fiĭe tuot una lunźimĭa ku lațîmĭa — torbu praviš da joj bude jednaka dužina i širina ♦ supr. skurțîmĭa [Por.] ∞ lung  [Vidi]

3856  luok  loc  место  luok2 (mn. luokurĭ) [akc. luokurĭ] (i. s.) — mesto ◊ a gasît luok frumuos đi ođină supt un ļemn ku umbră gruasă — našao je lepo mesto za odmor pod jednim drvetom sa debelim hladom ◊ asta luok ĭe bun đi kasă — ovo mesto je dobro za kuću ◊ s-a dus să kuprindă un luok đi fata luĭ — otišao je da zauzme mesto za svoju devojku ◊ luok rău — loše mesto ◊ luok bun — dobro mesto, ravnica ◊ luok pitulat — skriveno mesto ◊ luok poļažńik — ravno mesto (o terenu) [Por.]   [Vidi]

6317  lupadare  lepădare  бацање  lupadare (mn. lupadă) [akc. lupadare] (i. ž.) — bacanje, odbacivanje ◊ vara a fuost vrĭamĭa đi lupadarĭa kalabățîluor, ama ĭară a fuost muoș kare ļ-a dus șă pin zăpușală — leto je bilo vreme za bacanje šubara, ali je opet bilo staraca koji su ih nosili i po vrućini ♦ var. lîpadare [Por.] ∞ lupada  [Vidi]

5149  luptă  luptă  борба  luptă (mn. lupće) [akc. luptă] (i. ž.) — (zast.) borba, nadmetanje ◊ rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe lupta la trînćală lukru sfînt, dat đi la dumńeḑîu — stari Vlasi su verovali da je borba rvanjem sveta stvar, data od boga ♦ sin. bataĭe, trînćală [Por.]  [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — Svinjaruša, svinjska zvezda, (astr.) Aldebaran ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stoka [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

4941  ļagîn  leagăn  колевка  ļagîn (mn. ļagîńe) [akc. ļagîn] (i. m.) — (tehn.) 1. kolevka ◊ kopiĭi rumîńeșć a kreskut în ļagîńe đi ļemn, kare mumîn-ļi ļ-a dus în șîaļe — vlaška deca rasla su u drvenim kolevkama, koje su majke nosile na leđima 2. kovčeg ◊ kînd uomu muare, ăl îngruapă în ļagîn, fakut đi blăń kare tot stapînu a pastrat numa đ-așa trĭabă — kad čovek umre, ukopaju ga u kovčegu, sklopljenog od dasaka koje svaki domaćin čuva samo za takvu priliku [Por.] ∞ ļegana  [Vidi]

3460  ļau  leu  леј  ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — ne vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — idem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban  [Vidi]

4939  ļegana  legăna  љуљати  ļegana (ĭuo ļagîn, ĭel ļagînă) [akc. ļegana] (gl. p. ref.) — ljuljati, njihati ◊ muma ļagînă kopilu în ļagîn să-l adoarmă — majka ljulja dete u kolevci da ga uspava ◊ vîntu ļagînă krĭanźîļi în ļemn — vetar njiše grane na drveću ◊ uomo-l bĭețîuos traźe piśuariļi dupa ĭel șî sa ļagînă kînd mĭarźe — pijan čovek vuče noge za sobom i ljulja se dok ide ♦ var. ļigana [Por.]  [Vidi]

5743  ļegatuorĭ  legător  везивач  ļegatuorĭ (ļegatuarĭe) (mn. ļegatuorĭ, ļegatuarĭe) [akc. ļegatuorĭ] (prid.) — vezivač ◊ ļegatuorĭ măĭ đes a fuost lukratuori la săśerat, kare a ļegat la snuopĭ dupa săśeratuorĭ — vezivači su najčešće bili radnici na žetvi, koji su za žeteocima vezivali snoplje [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

1321  ļeĭkă  leică  јетрва  ļeĭkă (mn. ļeĭś) [akc. ļeĭkă] (i. ž.) — (srod.) (izob.) jetrva, naročito starija ◊ muĭerĭ mîritaće dupa fraț, una la alta ḑîk ļeĭkă — žene udate za braću oslovljavaju se sa „lejka” (Rudna Glava, Tanda) ♦ var. ļieĭkă [Por.] ♦ dij. var. ļaĭkă [akc. ļaĭkă] (Slatina, Bor) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3095  ļekuĭală  lecuială  лечење  ļekuĭală (mn. ļekuĭaļe) [akc. ļekuĭală] (i. ž.) — (ret.) (med.) (iron.) lečenje ◊ ku așa ļekuĭală n-o sî tragă mult — sa takvim lečenjem neće dugo ◊ ļekuĭala babilor a fuost măĭ bună đikît alu duopturĭ — bapsko lečenje bilo je bolje od lekarskog [Por.] ∞ ļikui  [Vidi]

5684  ļeńa  lene  лењост  ļeńa (mn.) [akc. ļeńa] (i. ž.) — lenjost ◊ ļeńa ĭe o buală kare nu duare, sa kapîtă kînd sa pĭarđe vuoĭa đi fiĭe-śe lukru — lenjost je bolest koja ne boli, dobija se kad se izgubi volja za bilo kakav posao ♦ var. ļańe [Por.]   [Vidi]

4330  ļeșînat  leșinat  онесвешћен  ļeșînat (ļeșînată) (mn. ļeșînaț, ļeșînaće) [akc. ļeșînat] (prid.) — (med.) onesvešćen, komiran ◊ ḑaśe trînćit pi șîaļe, nu sa șćiĭe dar ĭe muort, or numa ļeșînat — leži nauznak na krevetu, ne zna se da li je mrtav, ili samo onesvešćen ◊ kare ḑaśe ļeșînat pi patu muorțî, sa krĭađe kă s-a dus pi lumĭa-ĭa să đa mîna ku aĭ muorț — ko komiran leži na samrtničkoj postelji, veruje se da je otišao na onaj svet da se rukuje sa mrtvima [Por.] ∞ ļeșîna  [Vidi]

4328  ļeșînă  leșin  несвестица  ļeșînă (mn. ļeșîń) [akc. ļeșînă] (i. ž.) — (med.) nesvestica; obamrlost; koma ◊ mult a slabit, sa vaĭtă kă đes o prinđe o ļeșînă grĭa đi nu șćiĭe ńimika đi ĭa — mnogo je oslabila, žali se da je često hvata teška nesvestica da ništa ne zna za sebe ◊ dakă pi kopil ăl prinđe ļeșîna, aļargă ku ĭel la duoktur, nu la vrîžîtuare — ako dete uhvati nesvestica, trči sa njim kod lekara, ne kod vračare [Por.] ∞ ļeșîna   [Vidi]

2525  ļetkă  letcă  летка  ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5742  ļigana  legăna  развући  ļigana (ĭuo ļigańeḑ, ĭel ļigańaḑă) [akc. ļigana] (gl. p.) — (o muziciranju) razvući, otegnuti, lagano svirati ili pevati ◊ kînćiku đi duor sa ļigańaḑă kînd sa kîntă, kă dupa ĭel nu sa žuakă, numa sa askultă, să tuńe în sufļit șă să lovĭaskă în ińimă — pesma čežnje peva se lagano, jer se za njom ne igra, nego se sluša, da uđe u dušu ida pogodi u srce ♦ sin. trîgana [Por.]  [Vidi]

5741  ļiganat  legănat  отегнут  ļiganat (ļiganată) (mn. ļiganaț, ļiganaće) [akc. ļiganat] (prid.) — (o muziciranju) otegnut, lagan, razvučen; melodičan ◊ kînćik fećesk, batrîn, kîntat dupa viće, sa kînta ļiganat, trîganat, ku glas supțîrĭel sî sa audă la đeparće — devojačka pesma, stara, pevana za stokom, peva se otegnuto, treperavo, visokim glasom da se čuje nadaleko ◊ kînćiśe or vĭarsîśe đi duor, tuaće sa kîntă ļiganat șî trîganat — sve pesme i melodije čežnje, pevaju se otegnuto i treperavo [Por.] ∞ ļigana  [Vidi]

6228  ļigutui  legatui  веzати  ļigutui (ĭuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) vezati, sklopiti ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da veže ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi mir [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

3092  ļikui  lekui  лечити  ļikui (ĭuo ļiekuĭ, ĭel ļiekuĭe) [akc. ļikui] (gl. p. ref.) — (med.) lečiti, izlečiti ◊ n-a putut duokturi ńimika, da vrîžîtuarĭa ma ļikui đi pi fuga — lekari nisu mogli ništa, a vračara me je izlečia na brzinu ♦ var. ļekui [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3096  ļimbrik  limbric  дечја глиста  ļimbrik (mn. ļimbriś) [akc. ļimbrik] (i. m.) — (zool.) dečja glista (Ascaris lumbricoides) ◊ ļimbriku samînă la rîmă lungă, ăl au kopiĭi aĭ miś — dečja glista liči na dugačku glistu, imaju je mala deca [Por.]  [Vidi]

6225  ļimbuță  limbuță  јеzичак  ļimbuță (mn. ļimbuț) [akc. ļimbuță] (i. ž.) — (demin.) jezičak ◊ daĭkuța are dulśe ļimbuță — draganče ima slatko jeziče [Por.] ∞ ļimbă   [Vidi]

4411  ļinsuare  linsare  лизање  ļinsuare (mn. ļinsuorĭ) [akc. ļinsuare] (i. ž.) — lizanje, oblizivanje ◊ lu urs ĭe măĭ dulśe ļinsuarĭa kînd ļinźe faguru đi mńare — medvedu je najslađe lizanje kad liže saće sa medom ◊ vaka nu sa lasă đi ļinsuare, pănă nu ļinźe vițălu întrĭeg — krava ne prekida lizanje, dok ne oliže celo tele [Por.] ∞ ļinźa  [Vidi]

4409  ļinźa  linge  лизати  ļinźa (ĭuo ļing, ĭel ļinźe) [akc. ļinźa] (gl. p. ref.) — 1. lizati, olizati; oblizivati se ◊ vaka dupa śe fată, ĭa măĭ întîń îș ļinźe vițălu — krava po teljenju prvo oliže svoje tele ◊ kum a vaḑut friptura pi masă, înśepu sî sa ļingă pi buḑă — čim je video pečenje na stolu, poče da oblizuje usne 2. (fig.) — slizati se, biti blizak, povezan, slagati se dobro ◊ s-a ļing uńi pi alțî, ș-akuma nu puaće ńiś draku să-ĭ đispartă — slizali se jedni s drugima, i sada ni đavo ne može da ih razdvoji [Por.]   [Vidi]

3021  ļipi  lipi  лепити  ļipi (ĭuo ļipĭesk, ĭel ļipĭașće) [akc. ļipi] (gl. p. ref.) — 1. lepiti (se), zalepiti (se) ◊ ma duk să-ĭ ļipĭesk o palmă — idem da mu zalepim jedan šamar ◊ guma imuasă nu sa ļipĭașće bińe — prljava guma ne lepi se dobro ♦ supr. đizļipi 2. osloniti se, nasloniti se ◊ nu ći ļipi đi parĭaće, kî ĭe vîruit đi kurînd — ne naslanjaj se na zid, jer je okrečen skoro [Por.]   [Vidi]

3024  ļipituare  lipitoare  пијавица  ļipituare (mn. ļipituorĭ) [akc. ļipituare] (i. ž.) — (zool.) pijavica (Hirundo) ◊ ļipituarĭa ĭe o žuavină ļigauă, samînă ku rîmă șî traĭașće în apă — pijavica je ljigava životinja, liči na glistu i živi u vodi ◊ ku ļipituoriļi đemult s-a ļikuit lumĭa, ļ-a pus la luok dureruos, să sugă sînźiļi pin pĭaļe — sa pijavicama su se nekad lečili ljudi, stavljali su ih na bolno mesto da kroz kožu sišu krv [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

3467  ļiu  leu  леј  ļiu (mn. ļiĭ) [akc. ļiu] (i. m.) — (mon.) lej ◊ ļiĭ sînt bań duș đin Rumîńiĭe, ama, pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, ku iĭ s-a kumparat ș-aiśa, în Sîrbiĭe — leji su novci doneti iz Vlaške, ali, prema pričanju starih, sa njima se trgovalo i ovde, u Srbiji ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — jedan lej je imao dvadeset para [GPek] ♦ dij. var. ļau (Bran.) ∞ ban  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5639  manușă  mănușă  рукавица  manușă (mn. manuș) [akc. manușă] (i. ž.) — rukavica ◊ manușîļi s-a duk la mîń kînd ĭe frig — rukavice se nose na rukama kad je hladno ◊ ĭastă manuș kare s-a duk dupa fĭeļ đi lukru — ima rukavica koje se nose prema vrsti posla [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

2302  marak  marac  бедан  marak (marakă) (mn. maraś, maraśe) [akc. marak] (prid.) — bedan, veoma siromašan ◊ (u izr.) sarak-marak — jadan-bedan ◊ Tu ǐeș akuma, maǐko, sarak-marak, da la doǐ, triǐ ań kînd ći duś đ-alta držao, aǐ să fiǐ ăć-așa, muǐkă, ăć-așa! — Ti si sada, majkino, jadan-bedan, a za dve tri godine, kad odeš u drugu državu, imaš da budeš samo tako, majkino, samo tako! ♦ up. sarak [Por.]   [Vidi]

2987  marț  marţi  уторак  marț (mn. marță) [akc. marț] (i. s.) — (kal.) utorak ◊ marț ĭe adoĭļa ḑî în stamînă, kađe întra luńa șî mĭerkurĭa — utorak je drugi dan u nedelji, pada između ponedeljka i srede ◊ marț ĭe ḑîua în stamînă, da marta ĭe luna în an — utorak je dan u sedmici, a mart je mesec u godini ◊ (ver.) tota marța dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șă Rusaļe sa sîrbĭaḑă pintru buala rîa — svaki utorak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja se praznuje zbog padavice ♦ up. Marța draśiaskă, Marța vasîlor, Marța-nkuńată, Marța naruadă [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

2205  marțîșuor  mărţișor  мартић  marțîșuor [akc. marțîșuor] (i. m.) — (kal.) (demin.) martić, mesec mart ◊ marțîșuor, ăl trag prînga kurișuor — (dosl.) (vulg.) martić, provučem mu kraj dupenceta [Hom.] ◊ marțîșuoru ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini [Por.] ∞ lună  [Vidi]

3319  Marțuĭka  Marţuica  Уторкиња  Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) Utorkinja, krava rođena u utorak ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — Utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad pada (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna soli (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuosmarț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4659  marfă  marfă  роба  marfă (mn. mărfi) [akc. marfă] (i. ž.) — (zast.) robadugaĭa ĭe înkisă, dugaĭașu primĭașće marfa șă nu puaće să lukre ku lumĭa — prodavnica je zatvorena, prodavac prima robu i ne može da radi sa ljudima ◊ muma s-a dus đinuapće ku marfa la piĭaț — majka je orišla rano sa robom na pijac [Por.]  [Vidi]

5999  marĭeț  măreț  свечан  marĭeț (marĭață) (mn. marĭeț, marĭață) [akc. marĭeț] (prid.) — 1. (o izgledu) svečan, doteran ◊ fĭaćiļi sa înbrakat marĭeț, șî s-a dus la źuok — devojke su se svečano obukle, i otišle na igranku 2. (psih.) ponosan, gord ◊ Rumîńi ar trăbuĭa să fiĭe tare marĭeț kă sa gasît kă ļimba luor are pista șasă miĭe đi vuorbe — Vlasi bi trebalo da budu jako ponosni što se otkrilo da njihov jezik ima preko šest hiljada reči [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

6309  marturiĭe  marturie  сведочење  marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur  [Vidi]

2978  marunțî  mărunţî  ситнити  marunțî (ĭuo marunțîăsk, ĭel marunțîașće) [akc. marunțî] (gl. p.) — sitniti, rasitniti; smanjiti količinu ◊ kată vrunđeva să marunțîaskă bańi, să kumpire tutun — traže negde da rasitni novac, da kupi duvan [Por.] ∞ marunt  [Vidi]

2977  marunt  mărunt  ситан  marunt (maruntă) (mn. marunț, marunće) [akc. marunt] (prid.) — sitandugaĭașu n-are marunt, nu-ntuarśe kusuru la lume — prodavac nema sitno, ne vraća kusur ljudima ◊ kukuruḑu ano-sta are buobe tare marunće — kukuruz ove godine ima zrna jako sitna ◊ sare maruntă — sitna so [Por.] ♦ dij. var. manunt [Zvizd]  [Vidi]

3243  maruos  măros  поносан  maruos (maruasă) (mn. maruoș, maruasă) [akc. maruos] (prid.) — 1. ponosan ◊ a vorbito tuoț đi rău, ama ĭa ĭară mĭarźe maruasă pin lume, șĭ ku kapu rîđikat sa uĭtă la lume-n uokĭ — svi su je ogovarali, ali ona opet ide ponosno kroz svet, i dignute glave gleda ljude u oči ◊ fi maruos kî ĭș rumîn — budi ponosan što si Vlah 2. uobražen, ohol ◊ (u izr.) uom maruos — puvander, hvalisav ◊ sa faśe, sa țîńe maruos — pravi se važan, duva se ◊ đi źaba sa faśe maruos, kî tuoț ăl șćiu kare ĭe — badava se pravi važan, kad svi znaju ko je ♦ up. frumuos, mîndru [Por.] ∞ mare  [Vidi]

5560  marźină  margină  обала  marźină (mn. marźiń) [akc. marźină] (i. ž.) — 1. obala ◊ rîu a sapat supt marźină șî s-a fakut mare rađină — rekao je potkopala obalu, i napravila duboku redinu 2. strana ◊ kînd s-a luvat la bataĭe, ĭel s-a tras la marźină — kad su počeli da se biju, on se povukao u stranu ♦ sin. parće 3. okrajak ◊ a fakut învățu sî taĭe kodru mare đin marźina pîńi — navikao je da odseče veliko parče od okrajka hleba 3. granica, mera ◊ atîta ĭe puork đi mare, đi puort ļuĭ n-are ńiś-o marźină kînd ĭasă-n lumĭe — toliko je velika svinja da njegovo ponašanje nema nikakvu granicu kad izađe među ljude [Por.]  [Vidi]

5561  marźińi  mărgini  одстранити  marźińi (ĭuo marźińesk, ĭel marźińașće) [akc. marźińi] (gl. p. ref.) — odstraniti, skloniti u stranu ◊ kîńiļe-la a latrat, a latrat, pĭeurmă s-a dus, s-a mărźinat — pas je lajao, lajao, a posle je otišao, sklonio se u stranu [Pad.] ∞ marźină  [Vidi]

4308  matană  unealtă  алат  matană (mn. matańe) [akc. matană] (i. ž.) — (tehn.) alat, pribor, oprema ◊ maĭsturu s-a dus mîńios, ș-a lasat matańiļi luĭ sprînžîće în tuaće părțîļi — majstor je otišao ljut, i ostavio svoj alat rasturen na sve strane ◊ spuńe maĭsturu kă puaće să ogođaskă, ma n-a luvat vro matană adînsă fara kare nu puaće să lukre — kaže majstor da može da popravi, ali nije poneo neku posebnu alatku bez koje ne može da radi [Por.] ∞ mîtańi  [Vidi]

2990  matasă  matasă  свила  matasă (mn. matăsurĭ) [akc. matasă] (i. ž.) — svila ◊ matasă ĭe pînḑă luśituare, supțîrĭe, ńaćidă șî muaļe, țasută đin ață kare ļi faśe o guangă śe s-arańiaśće ku frunḑa đi dud — svila je meko, tanko, glatko i sjajno platno, izatkano od konca koji pravi jedna buba, koja se hrani dudovim lišćem ◊ đin matasă măĭ mult s-a fakut kimĭeș đi baĭeț măĭ gîzdoćiń, șî śupaźe șî kîrpe muĭerĭeșć, ama ĭară đi aļi gîzdoćiń — od svile se najviše pravile košulje za bogatije momke, i ženske čupage i marame, ali opet za one bogatije [Por.]  [Vidi]

2617  mazarat  măzărat  крупнозрнаст  mazarat (mazarată) (mn. mazaraț, mazaraće) [akc. mazarat] (prid.) — krupnozrnast ◊ brînḑa sa sarĭaḑă ku sare mazarată — sir se soli sa krupnozrnastom solju ◊ a dus pĭesîk mazarat, nuĭe bun đi mîltîresît — doneo je krupan pesak, nije dobar za malterisanje ♦ supr. marunt [Por.] ∞ maḑîre  [Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) vršalica ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — vršalice su se kod nas pojavile dugo posle rata ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njih ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran” ♦ sin. drĭeș ♦ up. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzinedupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2809  mărțînuos  mărţânos  ускраћен  mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînuoș, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebe a. (o stoci) koji nema soli, kome nije data so ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — ovca bez soli ne može dugo da trpi (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) kome je osujećena neka jaka potreba ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicom (Tanda) 2. željan, koji ima jaku potrebu ◊ uoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — ovce su željne soli (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvari (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.]  [Vidi]

5096  măsuratu uoilor  măsuratu oilor  мерење оваца  măsuratu uoilor [akc. măsuratu uoilor] (sint.) — merenje ovaca prema mlečnosti ◊ măsuratu uoilor ĭe ađet kare sa țîńe în ḑîua lu Sînźuorḑ, kînd sa mulg uoiļi sî sa masură lapćiļi sî sa vadă kît lapće au uoiļi alu un baś — merenje ovaca je običaj koji se drži na Đurđevdan, kad se muzu ovce i meri mleko da se vidi koliko mleka imaju ovce jednog bačijara ◊ ađetu măsuratu uoilor sa kĭamă șî măsuratu lapćiluĭ — običaj merenja ovaca zove se još i merenje mlekadupa kare kît lapće a muls, sa rînduĭe kîće ḑîļe un baś o să mulgă uoiļi lu tuoț kare s-a adunat la o baśîĭe — prema količini izmuženog mleka, određuje se koliko će dana jedan bačijar musti ovce svih koji su se skupili u bačiju ◊ kare kît lapće a măsurat, s-a-nsamnat pi rabuș — ko je kolio mleka izmerio, beležilo se na rabošu [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

6179  mătura  mătura  метлати  mătura (ĭuo mătur, ĭel mătură) [akc. mătura] (gl. p. ref.) — metlati, čistiti metlom ◊ kasa sa mătură în tota ḑîua, da traușa odată în stamînă, ș-aĭa dumińikă đimińața — kuća se metli svaki dan, a dvorište jednom nedeljno, i to u nedelju ujutru [Por.] ∞ mătură  [Vidi]

6180  măturat  măturat  почишчен  măturat (măturată) (mn. măturaț, măturaće) [akc. măturat] (prid.) — počišćen, očišćen metlom ◊ la muĭare sîrńikă n-a putut să trĭakă dumińika, să nu fiĭe traușa măturată, ku mătură mare đi krĭenź — kod uredne žene nije mogla da prođe nedelja, da dvorište ne bude počišćeno velikom metlom od granja [Por.] ∞ mătură  [Vidi]

6178  mătură  mătură  метла  mătură (mn. măturĭ) [akc. mătură] (i. ž.) — metla ◊ mătura đi măturat kasa sa faśe đin tatarĭ, da đi măturat avļiĭa, đin krĭenź đi svińak — metla za čišćenje kuće pravi se od siraka, a za čišćenje dvorišta, od grana belog graba ◊ mătura în kasă sa țîńe dupa ușă, șî aĭa întođeuna ku kuada în sus — metla se u kući drži iza vrata, i to uvek sa drškom na gore ◊ (ver.) ku mătură ńiśkînd nu s-a batut kopiĭi, kă s-a krĭeḑut kă nu măĭ krĭesk — metlom se nikad nisu tukla deca, jer se vrovalo da neće odrasti ♦ up. tatarĭ [Por.]  [Vidi]

3522  meselnik  meselnic  гост  meselnik (mn. meselnič) [akc. meselnik] (i. m.) — gost na slavi ◊ meselnik ĭe insă kare vińe la prazńek, și șeďe ka gostu dupa masă — meselnik je osoba koja dolazi na slavu, i kao gost sedi za trpezom [Kmp.] ♦ dij. sin. guost [Por.]  [Vidi]

2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri  [Vidi]

5091  mira  mira  чудити се  mira (ĭuo ma mir, ĭel sa miră) [akc. mira] (gl. ref.) — čuditi se ◊ nu ći mira đi kopil mik, kă-l đokĭeḑ — nemoj se čuditi malom detetu, jer ćeš ga ureći ◊ nu ma mir đ-alta ńimika, numa ma mir đi mińe kum pot să-l sufîr atîta đimult — ne čudim se ničemu drugom, nego se čudim samom sebi kako mogu da ga trpim toliko dugo [Por.]  [Vidi]

3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4051  miriuor  mereor  полагано  miriuor [akc. miriuor] (pril.) — (o kretenju) polagano ◊ a mĭers miriuor, paș dupa paș — išao je polagano, korak za korakom ◊ muoșu mĭarźe merĭeu, da baba sa traźe miriuor dupa ĭel — čiča ide polako, a baba se polagano vuče za njim ♦ / (demin.) < merĭeu [Por.] ∞ merĭeu  [Vidi]

4802  mirișće  miriște  стрњика  mirișće (mn. mirișć) [akc. mirișće] (i. ž.) — (agr.) strnjika ◊ mirișće ĭe lok ku mărunțîș dupa śe s-a săśerat — strnjika je njiva sa žitaricom posle žetve [Crn.] ♦ dij. sin. gîrńișće [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

4916  miśka  mișca  померати се  miśka (ĭuo miśk, ĭel miśkă) [akc. miśka] (gl. p. ref.) — pomerati se, micati se, mrdati ◊ a lasat kopilu sîngur la kasă, șî ĭ-a spus kă nu kućaḑă să mișće đ-aśiĭa pănă ĭa nu sa-ntuarśe — ostavila je dete samo kod kuće, i rekla mu da ne sme da mrdne odande dok se ona ne vrati ◊ kînd ĭe ḑîua mare, da tu lukri-n kîmp pin arsura suariluĭ, suariļi parke stă ļipit đi śĭer, șă nu miśka ńiśkum đin luok — kad je dugačak dan, a ti radiš u polju po sunčevoj sparini, sunce kao da stoji zalepljeno za nebo, i ne pomera se s mesta nikako [Por.]  [Vidi]

2885  mižlośin  mijlocin  средњак  mižlośin (mn. mižlośiń) [akc. mižlośin] (i. ž.) — srednjak, koji je u sredini ◊ astăḑ sa duk la șkuală tuaće fĭelurĭ đi kopiĭ: ș-aĭ miś, ș-aĭ marĭ, ș-aĭ mižlośiń — danas idu u školu sve vrste dece: i mali, i veliki, i srednjaci ♦ (ž. r.) mižlośină (mn. mižlośińe) [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

2884  mižluok  mijloc  средина  mižluok (mn. mižluaśe) [akc. mižluok] (i. s.) — sredina 1. mesto na polovini nečega ◊ nu mînă karu pin mižluoku drumuluĭ — nemoj voziti kola sredinom puta ◊ a fakut gaura la mižluoku blăńi — izbušio je rupu na sredini daske ◊ balta ĭe la mižluok măĭ adînkă — bara je na sredini najdublja 2. položaj između dve strane ◊ muma a durmit đi đirĭapta, tata đi stînga, da ĭuo la mižluok, întra iĭ — majka je spavala sa desne strane, otac sa leve, a ja u sredini, između njih [Por.]  [Vidi]

3315  mîț  mâţ  мачка  mîț (mn. mîț) [akc. mîț] (i. m.) — (zool.) a. mačka, opšti naziv za domaću životinju iz porodice mačaka (Felis domestica) ◊ tata avut șasă mîț, ĭuo țîn duoĭ mîț, feĭmĭa traĭașće-n oraș șî are un mîț, da ĭastă kare n-are ńiś un mîț — otac je imao šest mačaka, ja držim dve mačke, moja ćerka živi u gradu i ima jednu mačku, a ima onih koji nemaju ni jednu mačku b. mačak, mačka muškog pola ◊ mĭ-a fatat mîța, a fakut duoĭ mîț ș-o mîță — omacila mi se mačka, dobila dva mačeta i jednu mačku ◊ mîțu s-a-nļinoșat, nu măĭ prinđe la șokîț — mačak mi se olenjio, više ne lovi miševe ♦ up. mîță, mîrtan, maśuok [Por.]   [Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4320  mînă  mână  рука  mînă (mn. mîń) [akc. mînă] (i. ž.) — 1. (anat.) ruka, deo tela ◊ uomu are doă mîń — čovek ima dve ruke ◊ tuota mîna are: palmă ku źeĭśće, kuot șî umîr, ku duauă drĭave întra umăr șî kuot, șă întra kuot șă palmă — svaka ruka ima šaku sa prstima, lakat i rame, sa dvema kostima između ramena i lakta, i lakta i šake 2. (mera) šaka; trunka ◊ ļ-a dat veśińi kîć-o mînă đi samînță, să aĭbă śe să pună-n kîmp — davali su ime susedi po šaku semena, da imaju šta da poseju ◊ atîta a ustańit đi nu ĭ-a ramas ńiś o mînă đi sufļit — toliko se umorio da mu nije ostala ni trunka daha [Por.]  [Vidi]

4060  mînka  mânca  јести  mînka (ĭuo manînk, ĭel manînkă) [akc. mînka] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) jesti, uzimati hranu ◊ ăl mînă gazda ka pi lup, da śe va mînka, nu șćiĭe — tera ga gazda k’o kurjaka, a šta će jesti, ne zna 2. (tehn.) ojesti se, otanjiti usled trenja ◊ s-a mînkat uosiĭa la kar, s-a supțîĭat șî s-a frînt în mižluoku drumuluĭ — ojela se osovina na kolima, otanjila se i slomila na sred puta 3. (med.) svrbeti ◊ ăl manînkă pĭaļa, sa skarpină, saraku, ka kînd are rîńe — svrbi ga koža, češe se, siroma, kao da ima šugu 4. (psih.) nasekirati, zabrinuti ◊ sa vaĭtă kă barbatî-su ku bețîĭa luĭ o sî-ĭ manînśe sufļitu — žali se da će joj muž sa svojim pijanstvom pojesti dušu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4063  mînkatură  mâncătură  оједина  mînkatură (mn. mînkaturĭ) [akc. mînkatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) ojedina, mesto koje se ojelo od tarenja; žljeb ◊ ruata s-a strîmbat ș-a fakut mînkatură ĭn uosiĭe adînkă đi un źeĭśt întrĭeg — točak se iskrivio i napravio ojedinu u osovini duboku ceo prst 2. (geog.) potkop, udubljenje ◊ a batut apa-n mal ș-a fakut mînkatură adînkă în prund — udarala je voda u obalu, i napravila dubok potkop u sprudu [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

5438  mîńeḑî  mînezi  сутрадан  mîńeḑî [akc. mîńeḑî] (pril.) — sutradan ◊ tuma mîńeḑî a vaḑut iĭ kă fata nuĭe la kasă, a fuźit pista nuapće dupa baĭatu iĭ al đintîń — tek sutradan su primetili da devojke nema kod kuće, pobegla je preko noće za svog prvog momka ♦ / mîńe + ḑîua [Por.] ∞ mîńe  [Vidi]

5641  mîńekarĭ  mânecar  горњак ?  mîńekarĭ (mn. =) [akc. mîńikarĭ] (i. s.) — gornjak ? ◊ mîńekarĭ ĭe țuală skurtă muĭerĭaskă ku mîńiś lunź, făra guļir, śe sa-nkĭaptură la pĭept — gornjak je kratak ženski haljetak sa dugim rukavima bez kragne, koji se zakopčava na grudima ◊ mîńikarĭu sa faśe đe pînḑă đe kîńipă, kă sa puartă kînd ĭe frig pista kimĭașă da supt băĭbarak — gornjak se izrađuje od konoplje, jer se nosi kad je hladno preko košulje, a ispod prsluka ♦ var. mîńekarĭ ♦ sin. bluză, rĭeklă [Por.] ♦ dij. var. mîńiśarĭ (Lubnica) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

4660  mîrveńak  veterinar  марвењак  mîrveńak (mn. mîrveńeś) [akc. mîrveńak] (i. m.) — (zast.) (vet.) marvenjak, veterinar ◊ mîrveńak ĭe duoltur đi viće — marvenjak je lekar za stoku ◊ mîrveńeśi în saćiļi nuaștre a veńit dupa ratu ku mńamțî — marvenjaci su u naša sela došli posle rata sa Nemcima ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi mîrveńeś, tot nat a șćut sîngur să ļekuĭe tuaće buaļiļi în viće — stari nisu znali za marvenjaka, svako je sam znao da leči sve bolesti stoke [Por.]  [Vidi]

3590  mîsurat  măsurat  мерење  mîsurat1 (mn. mîsuraturĭ) [akc. mîsurat] (i. s.) — merenje, uvrđivanje mere, korišćenjem neke merne jedinice ◊ mîsuratu lunźimi sa faśe ku mĭetîru, da greotățî ku kîntarĭu — merenje dužine vrši se metrom, a težine kantarom ◊ la Sînźuorḑ sa mînă uoĭļi la mîsurat, sî sa vadă kare kît lapće dă — na Đurđevdan se ovce teraju na merenje, da se vidi koja koliko mleka daje [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

4112  mîtaśină  mătăcină  матичњак  mîtaśină (mn. mîtaśiń) [akc. mîtaśină] (i. ž.) — (bot.) matičnjak, pčelinja metvica (Melissa officinalis) ◊ mîtaśina ĭe buĭađe ku fluare albă, șî ku mirus frumuos — matičnjak je biljka sa belim cvetom i lepim mirisom ◊ đin mîtaśină sa fĭarbe ćaĭ tare bun đi ińimă kînd zbaće, đi durĭerĭ la burtă, đi ustańală, șî đi alće durĭerĭ — od matičnjaka se kuva čaj jako dobar za srce kad lupa, za bolove u stomaku, za umor i drugo bolesti [Por.]  [Vidi]

2883  Mîtkalău  Mâtcălâu  Мали Ускрс  Mîtkalău [akc. Mîtkalău] (i. m.) — (kal.) Mali Uskrs ◊ Mîtkalău kađe în marța aduoĭļa dupa Pașć — Mali Uskrs pada u drugi utorak posle Uskrsa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na groblje ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ  [Vidi]

2888  mĭeu  meu  мој  mĭeu [akc. mĭeu] (zam.) — moj ◊ tata mĭeu a perit ćinîr, da muma mĭa a trait mult — moj otac je poginuo mlad, a moja majka je živela dugo ◊ śe pula mĭa va măĭ vrĭa uomo-la ku mińe — šta li još koj moj hoće onaj čovek sa mnom ◊ a mĭeu, a tĭeu, a luĭ, a luor: tot una ĭe — moje, tvoje, njegovo, njihovo: svejedno je [Por.] ♦ dij. var. mĭev (Krepoljin) ◊ mult mi duor după a mĭev puișuor — mnogo čeznema za mojim pilencetom (ljubavnicom) [Hom.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3182  mńare  miere  мед  mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] ♦ up. albină  [Vidi]

6115  moļidvă  agheazmă  света водица  moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.]  [Vidi]

5723  momuată  vrăjitură  вражбина  momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

5535  morminț  cimitir  гробље  morminț (mn.) [akc. morminț] (i. s.) — groblje ◊ mormințî sînt luok unđe sînt îngropaț aĭ muorț — groblje je mesto gde su pokopani mrtvi ◊ la tuata sîrbatuarĭa s-a duk muĭeriļi la morminț sî tamîńe pĭ-a-ĭ muorț — na svaki praznik idu žene na groblje, da prekade mrtve ♦ / < mn. mormînt ♦ sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće   [Vidi]

2793  mormînt  mormânt  гроб  mormînt (mn. mormînț) [akc. mormînt] (i. m.) — (rel.) grob ◊ s-a dus sorîmĭa să tamîńe mormîntu mumi — otišla je sestra da okadi majčin grob ◊ mormințî satuluĭ sînt pi o śuakă đi la vaļ’ đi sat — seosko groblje je na jednom brdu na istočnoj strani sela [Por.] ◊ în Zvižd tuoț au mormînće prînga kasă, îngruapă pr-aĭ muorț în moșîĭa luor — u Zviždu svi imaju groblje oko kuće, sahranjuju mrtve na svome imanju [Zvizd] ♦ dij. sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

3025  morśilă  mocirlă  блато  morśilă (mn. morśiļ) [akc. morśilă] (i. ž.) — blato; kaljuga ◊ kopiĭi tună în kasă înkalțaț, șî duk morśilă pi opinś — deca ulaze obuvena u kuću, i unose blato na opankama ◊ tata faśe morśilă đi ļipit ștala — otac pravi blato da oblepi štalu ◊ đemult șî kășîļi a fuost ļipiće ku morśilă — nekad su i kuće bile oblepljene blatom ♦ sin. imală, mîrkulă [Por.] ♦ dij. sin. naroĭ (Lubnica) [Crn.]  [Vidi]

3714  moruoń  moroi  вампир  moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2162  muaļe  moale  мек  muaļe (mn. muoĭ) [akc. muaļe] (prid.) — mek 1. (za materijal) mek, savitljiv ◊ pļiek muaļe — meki pleh, koji se lako savija ◊ žîță muaļe — meka žica ◊ ļiemn muaļe — meko drvo ◊ pîńe muaļe — meki hleb 2. (za čoveka) mlitav; slab, slabašan — ◊ uom muaļe, fara pućiare — slab čovek, bez snage ◊ am ḑakut đi apukat, șî înga mis muaļe, fara pućiare — preležao sam griup, i još uvek sam mlitav, bez snage 3. (fig.) slabić, bez karaktera ◊ muaļe, n-are vuorba luĭ, sa dă dupa tuot nat kum baće vîntu — slabić, nema svoju reč (=stav, mišljenje), povodi se za svakim kako vetar duva [Por.]  [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3508  muarće  moarte  смрт  muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — smrt ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitu — smrt uzima čoveka kad mu izađe duša ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîu — laku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u boga ◊ muarće grĭa are pîkatuosu — tešku smrt ima grešnik ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitu — smrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazi ◊ muarće ku zuort — brza, naprasna smrt ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — priziva smrt [Por.]  [Vidi]

4642  muĭare  muiere  жена  muĭare (mn. muĭerĭ) [akc. muĭare] (i. ž.) — žena; supruga ◊ satu ĭe pļin đi muĭerĭ ńimîritaće — selo je puno neudatih žena ◊ uomu a dat dumńeḑîu, da muĭarĭa draku — bog je stvorio čoveka, a ženu đavo ◊ o gramadă đi muĭerĭ sa dusîră la morminț — gomila žena ode na groblje ◊ asta ĭe muĭarĭa mĭa — ovo je moja žena ◊ muĭarĭa lu tuoĭa ĭe întođiuna măĭ bună đikît anuastră — tuđa žena je uvek bolja od naše ◊ muĭare greuańe, muĭare înkarkată — trudnica ♦ sin. soțîĭe [Por.]  [Vidi]

2637  muĭarĭe  muiere  жена  muĭarĭe (mn. muĭerĭ) [akc. muĭarĭe] (i. ž.) — žena; supruga ◊ asta ĭe muĭarĭa a mĭa, sînt însurat ku ĭa pista doaḑăś đi ań — ovo je moja žena, oženjen sam njome preko dvadeset godina ◊ nu lukră ńimika, numa aļargă dupa muĭerĭ — ne radi ništa, samo trči za ženama ♦ var. muĭare [Por.]  [Vidi]

2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mukĭ) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) teluće, tupa strana sečiva ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — ušice imaju sekira, trnokop i motika 2. ivica, obod; okrajak ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja” ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja” ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — držalje za kosu teše se četvrtasto [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3578  muls  muls  мужа  muls (mn. mulsurĭ) [akc. muls] (i. s.) — muža ◊ uoĭļi s-a mulg la ușa strunźi — ovce se muzu na vratima tora ◊ mulsu ĭe lukru grĭeu, kă đi ĭa ći duor mîńiļi — muža je težak posao, jer od nje bole ruke ♦ var. mulsuare ◊ mulsuare la baśiĭe arată kare o să fiĭe baśol mare ku măĭ mult lapće — muža na bačiji pokazuje ko će biti veliki bač sa najviše mleka [Por.] ∞ mulźe  [Vidi]

4167  muoșî  moși  задушнице  muoșî [akc. muoșî] (i. m.) — (kal.) zadušnice ◊ muoșî sînt ḑîua muorțîlor — zadušnice su dan mrtvih ◊ rumîńi, dupa kăļindaru babĭesk, kunuosk patru muoș pi anu đi ḑîļe — Vlasi, prema bapskom kalendaru, znaju za četiri zadušnice u toku godine ◊ muoșî rumîńilor sînt: muoșî đi pipćiĭ, đi Rusaļe, đi fraź, șî đi grîu — vlaške zadušnice su: pihtijne, rusalne, jagodne i žitne ◊ (ver.) muoșî sînt ḑîļe buńe în an, da babiļi sînt ḑîļe rîaļe — zadušnice su dobri dani u godini, a babe su zli dani ♦ up. Babiļi [Por.] ∞ muoș  [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă  [Vidi]

2919  murg  murg  мрк  murg (murgă) (mn. murź, murźe) [akc. murg] (prid.) — 1. (color) mrk, mrke boje, murgav; braon ◊ murg ĭe farbă înkisă — mrko je tamna boja ◊ ĭerĭa uoĭ ku lâna murgă — behu ovce sa mrkom vunom 2. (za doba dana) mrak, noć ◊ grabim, să nu ńe prindă murgu pi drum — žurimo, da nas mrak ne uhvati na putu ◊ (u izr.) kap đi murg — sumrak, prvi mrak 3. (zool.) nadimak za domaće životinje mrke boje, najčešće za konje i pse ◊ Murgu, Murguļeț — Mrkov, Mrkovče, konj mrke boje ◊ a sarit pi Murgu ńinșalat, șî s-a dus kîlarînd — skočo je na neosedlanog Mrkova, i otišao jašući ◊ Murźa — Mrki, naziv za pastirskog psa mrke boje [Por.]  [Vidi]

5533  muri  muri  умрети  muri (ĭuo muor, ĭel muare) [akc. muri] (gl. p.) — umreti ◊ muor đi duor dupa ĭa — umirem od želje za njom ◊ înga nuĭe vrĭamĭa đi murit — još nije vreme za umiranje ◊ baba a murit ĭerĭ đimińață — baba je umrla juče ujutru ◊ a murit ku zuortu — umro je naprasno [Por.] ∞ muarće   [Vidi]

6186  muskuruos  muscuros  мусав  muskuruos (muskuruasă) (mn. muskuruoș, muskuruasă) [akc. muskuruos] (prid.) — musav ◊ muskuruos ĭe uom kare dupa mînkare nu sa șćarźe bińe la gură — musav je čovek koji posle jela lepo ne obriše usta ♦ var. muskurit [Por.] ∞ muskuri  [Vidi]

6267  must  must  шира  must (mn. musturĭ) (i. s.) — šira ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— šira je slatko vino, koje su mogla da piju i deca ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavu [Por.]  [Vidi]

5020  mușmulă  mușmulă  мушмула  mușmulă (mn. mușmuļe) [akc. mușmulă] (i. ž.) — (bot.) mušmula ◊ mușmula ĭe puama lu mușmulă, kare fuost mare dulśață đi kopiĭ pista ĭarnă — mušmula je plod mušmule, koja je bila velika poslastica za decu preko zime [Por.]  [Vidi]

4021  nadraź  nădrag  панталоне  nadraź (mn. nadraź) [akc. nadraź] (i. m.) — (zast.) pantalone ◊ pîkurarĭu sa vaĭtă k-a rupt nadraźi, aļergînd dupa uoĭ pin spiń — čobanin se žali da je pocepao pantalone, jureći za ovcama kroz trnje ♦ sin. śuariś, pîntaluoń [Por.]  [Vidi]

2115  naft  naft  нафта  naft (mn. naftă) [akc. naft] (i. s.) — nafta, tečno gorivo za motore ◊ ma duk dupa naft la pumpă, kă luń ma pun ku trakturu pi arat — idemo po naftu na pumpu, jer u ponedeljak počinjem traktorem da orem ◊ am numa o kilă đi naft, da-m trĭabe triĭ kiļe đi naftă pļińe — imam samo litar nafte, a trebaće mi tri puna litra nafte [Por.]  [Vidi]

2969  nalțîme  nalţime  висина  nalțîme (mn. nalțîmĭ) [akc. nalțîme] (i. ž.) — visina ◊ aĭa nu păsuĭe, are nalțîme mikă — to ne paše, ima malu visinu ◊ nalțîmĭa sandukuluĭ mult ĭe măĭ mare đi kît larźimĭa — visina sanduka mnogo je veća od dužine ◊ măsurăm nalțîmĭa kopiĭiluor — merimo visinu dece [Por.] ∞ nalt  [Vidi]

4177  naluagă  năloagă  навалица  naluagă (mn. naluaźe) [akc. naluagă] (i. ž.) — navalica, gužva ◊ mare ńistoțală đi tuaće, șî kînd vińe marfa la dugaĭe, nu puoț s-ažunź ra rînd đi naluagă — velika nestašica svega, i kad dođe roba u prodavnicu, ne možeš da dođeš na red od navalice ♦ sin. gužvă, gužbă [Por.]  [Vidi]

3539  nalukă  nălucă  привиђење  nalukă (mn. naluś) [akc. nalukă] (i. ž.) — (zast.) (dem.) priviđenje, utvara, avet ◊ kopilu sa vaĭtă kă numa visaḑă ńiskaĭ naluś, șî mumî-sa s-a dus ku ĭel la vrîžîtuare, sî vadă śi ĭe — dete se žali da sanja samo neka priviđenja, pa ga je majka odvela kod vračare, da vidi šta je [Por.] ∞ naluśi  [Vidi]

5672  namuol  nămol  муљ  namuol (mn. namuolurĭ) [akc. namuol] (i. s.) — muljdupa pluaĭe, adus ogașu namuol ku kare ń-a umplut bașćaua ś-a fuost la marźina ogașuluĭ — posle kiše naneo je potok mulj kojim nam je napunio baštu što je bila na obali potoka ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5009  naroĭ  noroi  блато  naroĭ (mn. naroaĭe) [akc. naroĭ] (i. s.) — blato, kaljugadupă ploaĭe sa faśe atîta naruoĭ đe mare, đe nu puoț mĭerźa — posle kiše napravi se toliko veliko blato, da ne možeš ići [Crn.] ♦ dij. sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

3428  naruod  nărod  луд  naruod (naruodă) (mn. naruoḑ, naruađe) [akc. naruod] (prid.) — (med.) (psih.) lud, blesav, umno poremećen; ludak ◊ s-a dus în rat ka uom la luoku luĭ, da s-a-ntuors naruod đi tuot — otišao u rat kao čovek na svom mestu, a vratio se potpuno lud ♦ sin. ńeșmaĭńik, lozît [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

6220  naruok  noroc  срећа  naruok (mn. naruokurĭ) [akc. naruok] (i. s.) — sreća ◊ avut mare naruok sî s-antuarkă viu đin rat — imao je veliku sreću da se vrati živ iz rata ◊ naruok șî bukuriĭe sî đa dumńeḑîu la tuot nat — sreću i radost da da bog svakom [Por.]   [Vidi]

3104  naslap  năslap  слап  naslap (mn. naslapĭ) [akc. naslap] (i. m.) — slap, talas ◊ a ńegrit śerĭu, vińe pluaĭa ku naslap — potamnelo je nebo, dolazi kiša u slapovima ◊ spulbură ku śasurĭ, șî vîntu duśe naslapurĭ đi zapadă pi drumurĭ — veje već satima, i vetar nanosi slapove snega na puteve ◊ naslap đi apă; buobît — slap vode; vodopad [Por.]  [Vidi]

3741  navrap  năvrap  препад  navrap (mn. navrapi) [akc. navrap] (i. m.) — (zast.) prepad, napad, navala ◊ pănă nuoĭ am durmit, a veńit đintr-odată navrapu đin tuaće părțîļi pista nuoĭ — dok smo mi spavali, iznenada je izvršen prepad na nas sa svih strana [Por.]  [Vidi]

3978  nazîri  năzări  разазнати  nazîri (ĭuo nazîrĭesk, ĭel nazîrĭașće) [akc. nazîri] (gl. p. ref.) — razaznati, razlikovati, nazirati ◊ în krapat đi zuorĭ suariļi tuma sa nazîrĭașće dupa dungă — u osvit dana sunce se tek nazire iza horizonta ◊ śĭață mistakată ku zapadă, poćakă nuĭe, da nu sa nazîrĭașće ńimika în okuol — magla pomešana sa snegom, staze nema, a ne razaznaje se ništa okolo [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3544  nașćire  naștere  порођај  nașćire (mn. nașćirĭ) [akc. nașćire] (i. ž.) — (zast.) (med.) porođaj ◊ mama mi s-a nașćirit đi noă uorĭ, a fakut ḑaśe kopiĭ, șî dumńeḑîu va șći kîț a fi măĭ nașćirit, să n-a fi murit la nașćire ku al đi ḑăśe — baka mi se porađala devet puta, rodila je devetoro dece, i bog zna koliko bi još rodila, da nije umrla na porođaju sa desetimmuĭerļi đemult avut nașćire ușuară — žene su nekad imale lak porođaj [Por.] ∞ nașće   [Vidi]

2678  nămļaḑîț  nămiază  подне  nămļaḑîț (mn. nămļaḑă) [akc. nămļaḑîț] (i. s.) — podne, sredina dana ◊ aźuns nămļaḑîțu, vreamea ĭe dă prînḑî — stiglo je podne, vreme je za ručakdupă nămļaḑîțî ńe duśiem la skăldat — posle podne idemo na kupanje (Ranovac, Slana) ♦ var. nămńaḑîț (Kladurovo) [Mlava] ♦ dij. var. namńaḑîț (duboka) [Zvizd] ♦ dij. var. namńaḑ (Brestovac, Metovnica) ♦ dij. var. amńaḑîț [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ∞ amńaḑîț  [Vidi]

5673  nîmoļi  nămoli  замуљити  nîmoļi (ĭuo nîmoļesk, ĭel nîmoļașće) [akc. nîmoļi] (gl. p. ref.) — zamuljiti, napuniti muljem ◊ pouodu a dus pomîntarĭ, ș-atîta ń-a nîmoļit luoku đi kukuruḑu, kare numa ś-a krĭeskut, nu sa măĭ vĭađe — poplava je nanela zemljište, i toliko je zamuljila njivu da se kukuruz, koji je tek iznikao, više ne vidi [Por.] ∞ namuol  [Vidi]

6249  nîparĭală  opăreală  оједица  nîparĭală (mn. nîparĭaļe) [akc. nîparĭală] (i. ž.) — (med.) ojedica (Inflamacija) ◊ kopiĭ miś đes kapîtă nîparĭală pi la burćiță, kînd mult ḑak uḑ șî ńiskimbaț — bebe često dobiju ojedicu na stomačiću, kad dugo leže nepresvučene i mokre ◊ nîparĭala la kopiĭ babiļi a mînžît ku unt — ojedine kod dece babe su premazivale maslom [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

2577  noasprîaśe  nouăsprece  деветнаест  noasprîaśe [akc. noasprîaśe] (br.) — devetnaest ◊ đi noasprîaśe ań s-a dus pin țîăriļe strińe — sa devetnaest godina otišao je u strane zemlje ◊ numîru noasprîaśe ĭe đi unu măĭ mik đikît număru doaḑîăś — broj devetnaest je za jedan manji od broja dvadeset [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

3041  nopîrkă  napîrcă  змија  nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) zmija (Vipera berus) ◊ nopîrkă veńinuasă — zmija otrovnica ◊ nopîrkă ku obrańe — zmija šarka ◊ ala kășî — kućna zmija ◊ nopîrkă đi apă — vodena zmija, belouška ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — poskok ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — u martu se umesto „zmija” kaže „one duge” ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njih ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stida ♦ up. șîarpe, balaur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3840  notat  înotat  пливање  notat (mn. notaturĭ) [akc. notat] (i. s.) — plivanje ◊ s-a dus kopiĭi śuardă la rîu, k-a gasît ćișńe buńe đi notat — deca su otišla džumle na reku, jer su našla dobre tišake za plivanje ◊ nu șću să nuot, kă la munće nuĭe apă ńiś đi skaldat, ńiś đi notat — ne znam da plivam, jer na planini nema vode ni za kupanje, ni za plivanje [Por.] ∞ nota  [Vidi]

5391  nuĭe  nu este  није  nuĭe [akc. nuĭe] (pril.) — nije ◊ nuĭe așa — nije tako ◊ nuĭe ńima pusta, s-a dus tuoț — nema nikog više, svi su otišli ◊ nuĭe bun — nije dobro ◊ ĭastă-nuĭe — nije-nego; ima-nema ♦ / skr. nuĭ ♦ supr. ĭastă [Por.]  [Vidi]

2425  numa  numa  само  numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — otišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6207  ńeaverĭe  neavere  немаштина  ńeaverĭe (mn. ńeaverĭ) [akc. ńeaverĭe] (i. ž.) — nemaština, siromaštvo; oskudacijadupa rat tuoț a trait în mare ńeaverĭe — posle rata svi su živeli u velikoj nemaštini ♦ sin. sîraśiĭe [Por.]  [Vidi]

6093  ńegru  negru  црн  ńegru1 (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) crn ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukru — došla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posao ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuoĭu — nije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galica [Por.]   [Vidi]

6099  ńegru  negru  црнина  ńegru2 [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) crnina ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakom ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— ženska crnina je crna marama, a muška crna košulja ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrti ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrune ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetu ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videlo [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6123  ńegura  negura  смркавати се  ńegura (ĭuo ńegurĭeḑ, ĭel ńegurĭaḑă) [akc. ńegura] (gl. ref.) — smrkavati, smračiti se ◊ s-a amînatat, ș-ažuns la kasă dupa śe a ńegurat bińe — zakasnio je, i stigao je kući tek kad se dobro smračilo ◊ uoțî nu pļakă în furaluk pănă nu ńegurĭaḑă — lopovi ne polaze u pljačku dok se ne smrkne ♦ var. ńigura [Por.] ∞ ńegru  [Vidi]

3445  Ńemțîĭe  Nemţie  Немачка  Ńemțîĭe (mn. Ńemțîĭ) [akc. Ńemțîĭe] (i. ž.) — Nemačka ◊ Ńemțîĭa ĭe mare țară, da ńamțî sînt lumĭe tare vrĭańikă — Nemačka je velika zemlja, a Nemci su jako vredni ljudi ◊ pănă đi kurînd a fuost duauă Ńemțîĭ, șî ĭaļe s-a adunat, ș-akuma ĭe numa una — do skoro su bile dve Nemačke, i one su se ujedinile, i sada je samo jedna [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — Nemica ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — Nemica je nemačka žena ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicama [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

5164  ńeprĭaćin  neprieten  непријатељ  ńeprĭaćin (mn. ńeprĭaćiń) [akc. ńeprĭaćin] (i. m.) — neprijatelj ◊ đi kînd lumĭa iĭ duoĭ a fuost ńeprĭaćiń grĭeĭ — od pamtiveka njih dvoica su bili teški neprijatelji ◊ traĭașće într-o kasă ku ńeprĭaćinu — živi u istoj kući sa neprijateljem [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

3730  ńetku  sulă  ђока  ńetku (mn. ńetkurĭ) [akc. ńetku] (i. s.) — (vulg.) „đoka”, „stojko”, euf. za muški polni organ ◊ a lukrat ka kalu ḑîua-nuapća, da la urmă a kîpatat pi ńetku — radio kao konj danju-noću, a na kraju dobio „đoku” ◊ śe gođe uomu iĭ spuńe, sa faśe kă n-auđe, or ăl duare ńetku — što god mu čovek kaže, pravi se da ne čuje, ili ga boli „stojko” ♦ sin. pulă [Por.]  [Vidi]

1962  Ńiđelku  Nigelcu  Недељко  Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) l.i. Nedeljko ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedelju ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — Nedeljko Dragoj je dobar violinista [Por.]   [Vidi]

6110  ńigurĭață  negureață  помрчина  ńigurĭață (mn. ńigurĭeț) [akc. ńigurĭață] (i. ž.) — pomrčina, tama, zamračenjedupa śe zovîrńe suariļi, sa puńe ńigurĭața, kađe nuapća pi pomînt — posle zalaska sunca, nastaje pomrčina, noć pada na zemlju ♦ var. ńegurĭață, ńigurĭală [Por.] ∞ ńegru  [Vidi]

6120  ńikĭemat  nechemat  непозван  ńikĭemat (ńikĭemată) (mn. ńikĭemaț, ńikĭemaće) [akc. ńikĭemat] (prid.) — nepozvan ◊ nu ći duśa ńiśunđe ńikĭemat — ne idi nigde nepozvan ♦ supr. kĭemat [Por.] ∞ kĭema  [Vidi]

6354  ńiprorupt  neântrerupt  непрекидан  ńiprorupt (ńiproruptă) (mn. ńiproru, ńiprorupće) (prid.) — neprekidan, dugotrajan ◊ uara a țînut un śas ńiproruptă — kolo je trajalo jedan sat neprekidno [Por.] ∞ rupt  [Vidi]

2442  ńiskaĭ  niscai  неки  ńiskaĭ [akc. ńiskaĭ] (zam.) — neki, nekakvi ◊ a veńit ńiskaĭ uamiń ńikunoskuț, ș-a-npuļito — došli su neki nepoznati ljudi, i silovali jeduor nu sînt iĭ ńiskaĭ uamiń kum ar trăbuĭa să fiĭe, numa sînt ńișće pugańiĭ kum nu ĭastă pi lume — ma nisu oni nekakvi ljudi kakvi bi trebalo da budu, nego su poganci kakvih nema na svetu ♦ var. ńiskar ♦ up. ńișći [Por.]   [Vidi]

5284  ńistoțală  niștotă  несташица  ńistoțală (mn. ńistoțăļe) [akc. ńistoțală] (i. ž.) — nestašica, nemaština ◊ ńimik nuĭe pin dugăĭ, mare ńistoțală în tuaće părțîļi — ničeg nema po prodavnicama, velika je nestašica na sve strane ♦ sin. sîraśiĭe [Por.]  [Vidi]

4019  ńiśkotrĭabă  inutil  непотребно  ńiśkotrĭabă [akc. ńiśkotrĭabă] (pril.) — nepotrebno, bez potrebe, badava, džabe ◊ s-a dus în sat ńiśkotrĭabă, numa điźaba a pĭerdut vrĭamĭa — otišao je u selo nepotrebno, samo je badava gubio vreme ♦ / ńiśkotrĭabă < ńiś + ku + o + trĭabă [Por.] ∞ trĭabă  [Vidi]

5656  oblînk  oblâncă  облучје  oblînk (mn. oblînkurĭ) [akc. oblînk] (i. ž.) — oblučje na sedlu; jabuka ◊ oblînk ĭe o gîlkă mare ka pumnu đinainće la șaua kaluluĭ — oblučje je uzdignuti deo, veliki kao pesnica, na prednjoj strani konjskog sedla ◊ đi oblînk sa ļagă tovar măĭ ușuor kare kîlarĭețu-l duśe đinainća luĭ — za oblučje se vezuje lakši tovar koji jahač nosi na konju ispred sebe [Por.] ∞ kal  [Vidi]

3067  obosî  obosi  уморити се  obosî (ĭuo ma obosîăsk, ĭel sa obosîașće) [akc. obosî] (gl. p. ref.) — umoriti se, izgubiti snagu ◊ m-a obosît aļergatura dupa pîrdańiśi-ļi đi viće — umorilo me je trčanje za prokletim govidima ◊ uomu ńinvațat la kuasă măĭ ĭut obosîașće la kosît — nevešt kosac najbrže se umori na kosidbi ♦ sin. ustańi [Por.]   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

3230  oćeșî  oteși  отићи  oćeșî (ĭuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) [akc. oćeșî] (gl. p. ref.) — otići, napustiti, skloniti ◊ tuma kînd mńamțî s-a oćeșît đ-akolo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skriveni ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođem ♦ up. oćinśi ♦ sin. duśa [Por.]  [Vidi]

6318  ofta  ofta  уzдисати  ofta (ĭuo ofće, ĭel ofćaḑă) [akc. ofta] (gl.) — uzdisatidupa muarće fĭeći, muma atîta a oftat grĭeu đi iĭ sa-m parut kă o sî-ĭ krîape ińima — posle smrti ćerke, majka je toliko teško uzdisala da joj se činilo da će joj srce prepući ◊ kînd iĭ la uom pintru śeva grĭeu la ińimă, ĭel trabe nuapća să ĭasă afară, să rađiśe mîńiļi în sus, șî slubaḑîndu-ļi, sî ofćaḑă se guod măĭ adînk puaće — kad je čoveku zbog nečega teško na srcu, treba noću da izađe napolje, podigne ruke i spuštajući ih, uzdahne najdublje što može ♦ sin. suspina, șușńi [Por.]   [Vidi]

6319  oftat  oftat  уzдисање  oftat (mn. oftaće) [akc. oftat] (i. s.) — uzdisanje ◊ s-a pus pi mińe un oftat grĭeu, atîta đi adînk đi mi sa-m pare kî o s-îm șća ińima — spopalo me je neko teško uzdisanje, toliko duboko da mi se čini da ći mi srce stati ♦ sin. suspinat [Por.] ∞ ofta  [Vidi]

4271  ogļindă  oglindă  огледало  ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.]  [Vidi]

3877  ogoi  ogoi  завршити  ogoi (ĭuo oguoĭ, ĭel oguaĭe) [akc. ogoi] (gl. p. ref.) — 1. (o poslu) završiti, svršiti ◊ să nu ĭ-a fi aźutat veśińi, lukru n-a fi ogoit îndată — da mu nisu pomogli susedi, posao ne bi skoro završio ◊ ano-sta ĭuta a ogoit ku kosîtu — ove godine brzo je završio sa kosidbom ◊ a ogoit vićiļi, șî s-a dat pi o parće să uđińaskă — namirio je stoku, i prilegao da se odmori sin. gaći 2. (o duševnom stanju) smiriti se, odmoriti se; upokojiti se, umreti ◊ sa mîńiĭe ĭuta, da grĭeu sa ogoaĭe — brzo se ljuti, a teško smiruje ◊ sa ogoit baba — upokojila se baba ♦ sin. uśuĭa [Por.] ∞ oguoĭ  [Vidi]

6004  ogrinkă  motcă ?  штрингла  ogrinkă (mn. ogrinś) [akc. ogrinkă] (i. ž.) — štringla, povesmo ◊ ogrinka ĭe un gĭem lunguĭat ku ață đi lînă đi kusut braḑurļi pi pînḑă — štringla je duguljast kalem sa vunicom za vez na platnu ◊ ogrinś ĭastă în tuaće fĭelurĭ đi farbă — štringli ima u svim bojama [Por.]  [Vidi]

4966  olar  olar  грнчар  olar (mn. olarĭ) [akc. olar] (i. m.) — grnčar ◊ olarĭu ĭe uom kare faśe șî vinđe vasurĭ đi pomînt — grnčar je čovek koji pravi i prodaje sudove od zemlje ◊ olar kare a trait mult ș-a fuost kunoskut, a lasat poļikră „olar” la ńepuoțî luĭ — grnčar koji je živeo dugo i bio poznat, ostavio je nadimak „olar” svome potomstvu [Por.] ∞ uală  [Vidi]

1  oltańi  altoi  калемити  oltańi (ĭuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. kalemiti ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiu — nekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemara 2. (fig.) poseći, povrediti prst ◊ a oltańit źeĭśtu — zbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćki [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.]   [Vidi]

3516  oļigńit  olignit  уганут  oļigńit (oļigńită) (mn. oļigńiț, oļigńiće) [akc. oļigńit] (prid.) — (o udovima) uganut, povređen, slomljen ◊ nu s-a dus la lukru, kă-ĭ pićoru oļigńit — nije otišao na posao, jer mu je noga uganuta ♦ sin. skļinćit [Tim.] ∞ oļigńi  [Vidi]

6005  opinkă  opincă  опанак  opinkă (mn. opinś) [akc. opinkă] (i. ž.) — opanak ◊ opinka ĭe înkîlțamînt batrîńesk alu saćeń, fakută đin pĭaļe đi puork — opanak je starinska seljačka obuća, izrađen od svinjske kože ◊ opinśiļi đi puork a fakut tot nat la kasa luĭ — svinjske opanke izrađivao je svako kod svoje kuće ◊ opinśiļi đi puork s-a ļegat ku urḑîaļe îndoiće đin păr đi kapră, or ku kurauă îngustă đi pĭaļe đi puork — svinjske opanke su se vezivale uzicom upredenom od kozje dlake, ili uskim kaišem od svinjske kožedupa ratu a doĭļa, opinkari a înśeput să fakă șî opinś đi gumă — posle drugog svetskog rata opančari su počeli da prave i opanke od gume [Por.]  [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3989  optak  optac  осмак  optak (mn. optaś) [akc. optak] (i. m.) — (bot.) osmak, vrsta kukuruza ◊ optak ĭe un fĭeļ đi kukuruḑ đa-l nuostru, kare are uopt rîndurĭ đi buobe pi drugă — optak je vrsta domaćeg kukuruza koji ima osam redova zrna na klipu ◊ đin optako-l alb koļașa ĭe măĭ dulśe — od belog optaka kačamak je najslađi ♦ up. kukuruḑ, porumb [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2434  or  ori  или  or (vez.) — ili ◊ ći duś, or nu ći duś? — ideš, ili ne ideš? ◊ do faś lukru, or ći laș? — dovršavaš posao, ili bataljuješ? ♦ sin. au [Por.] ♦ dij. var. ore ◊ mama ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina ili očeva majka (Osnić) [Crn.] ♦ up. uorĭ  [Vidi]

5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.]   [Vidi]

5436  orna  răsuna  одзвањати  orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna se ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.]   [Vidi]

5660  otar  otar  међа  otar (mn. otară) [akc. otar] (i. s.) — međa, ograda ◊ otar ĭe luok kare đisparće duauă moșîĭ alu duoĭ stapîń — međa je mesto koje razdvaja dva imanja dvojice domaćina ◊ otar đe mult a fuost ļemn mare, kurațat đi kuažă la o parće— međa je nekada bilo veliko drvo oguljeno od kože na jednoj strani [Por.]  [Vidi]

3333  otkuoș  otcoș  откос  otkuoș (mn. otkuoș) [akc. otkuoș] (i. s.) — otkos ◊ otkuoș ĭe șĭrag đi fîn, kare la grîmađit đi parća stîngă kosîtuorĭu, kosînd ļivađa đi fîn — otkos je trag od sena, koji ostavlja kosač za sobom, koseči livadu sa senomdupa śe sa uskă, đin otkuoș sa fak kupițîaļe, kare pĭe urmă sa adună în porkuoń — posle sušenja, od otkosa se prave naviljci, koji se posle skupljaju u stogove [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

5204  padure  pădure  шума  padure (mn. padu) [akc. padure] (i. ž.) — šuma, gora ◊ s-a dus la padure să taĭe frunḑă đi ĭernaćik đi viće — otišli su u šumu da krešu lisnik za zimnicu za stoku [GPek] ♦ dij. var. padurĭe ◊ padurĭe gruasă — velika gusta šuma ♦ dij. sin. kuodru, krîng, dumbrauă, munće ♦ up. Muma Paduri [Por.]  [Vidi]

4904  paĭ  pai  сламка  paĭ (mn. paĭe) [akc. paĭ] (i. s.) — (bot.) slamka; (u mn.) slama ◊ adunat la fîn ku grĭebla, șî n-a lasat ńiś un paĭ dupa iĭ — sakupljali su seno grabuljom, i nisu ostavljali ni slamku iza sebe ◊ pîkurari prinđa dauń, ļi baga paĭ în kur șî-ĭ slubaḑa sî zbuare ku paĭo-la — čobani su hvatali obade, nabijali ih na slamku i puštali ih da lete sa tom slamkom ◊ supțîre ka paĭu — tanko kao slamka ◊ ușuor ka paĭu — lagano ko slamka [Por.]  [Vidi]

4905  paĭe  paie  слама  paĭe (mn.) (i. ž.) — slama ◊ paĭiļi ramîn dupa śe sa trăiră mărunțîșu — slama ostaje posle vršidbe žitarica ◊ klańa đi paĭe — plast slame ◊ ku paiļi s-a umplut slamńaśiļi pi kare lumĭa a durmit — slamom su se punile slamarice na kojima su ljudi spavali ◊ paĭiļi s-a pus ĭarna șă-n kośina porśilor, să nu muară puorśi đi źer — slama se zimi prostirala i u svinjce, da svinje ne bi pocrkale od mraza [Por.] ∞ paĭ  [Vidi]

3007  pakută  patoca ?  патока  pakută [akc. pakută] (i. ž.) — patoka, poslednja, slaba rakija pri pečenju na kazanu ◊ pakută ĭe rakiĭa kare măĭ kure kîta dupa śe sa mută źubanu — patoka je rakija koja curi još malo posle sklanjanja džbana ◊ pakută ĭe rakiĭe slabă șî rîa, n-o bĭa ńima — patoka je slaba i loša rakije, ne pije je niko [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

4148  palćińiș  păltiniș  јаворик  palćińiș (mn. palćińișurĭ) [akc. palćińiș] (i. s.) — (bot.) javorik ◊ palćińiș ĭe luok unđe dau palćińi, or duos ku palćiń mulț — javorik je mesto gde rastu javori, ili šuma sa mnogo javora [Por.] ∞ palćin  [Vidi]

2633  panžîn  păianjen  лемез  panžîn2 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (tehn.) lemez, ljemez, dve motike povezane vrhovima koje se stavljaju preko plasta, da vetar ne oduva seno ◊ panžîn đi klańe sa faśe đin doa krĭeinź đi svińak, kurațaće đi frunḑă, șî înplećiće la vîr — lemez za plast pravi se od dve grane crnog graba, očišćene od lišća u upletene vrhovima ◊ pi panžîn sa dubuare uomu kare a grîmađit klańa — niz lemez se spušta čovek koji je denuo plast [Por.]   [Vidi]

2131  papură  papură  рогоз  papură (mn. papurĭ) [akc. papură] (i. ž.) — (bot.) rogoz, širokolisni (Typha latifolia) ◊ papura ku fuoiļi laće krĭașće pi lînga bĭelț — širokolisni rogoz raste pored bara ◊ đin papură a fuost împlećiće rugožîńiļi, pi kare am durmit kînd am fuost kopiĭ — od rogoza su bile ispletene rogozine, na kojima smo spavali kad smo bili deca [Por.]  [Vidi]

27  parazol  parasolar  кишобран  parazol, (mn. parazoļe), [akc. parazol] (i. m.) — kišobran, suncobran ◊ domńi a dus parazolu ku ĭeĭ întotđeuna kînd a mers la șpațîr, ka un sămn domńesk — gospoda je nosila kišobran sa sobom uvek kad bi išla u šetnju, kao znak otmenosti [Buf.] ♦ dij. sin. umrbrĭel [Por.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbrĭel  [Vidi]

3043  pară  pară  крушка (плод)  pară2 (mn. pĭară) [akc. pară] (i. ž.) — (bot.) kruška, plod ◊ para ĭe puamă dulśe — kruška je slatko voće ◊ pară mîlaĭață — sočna kruška ◊ pară krudă — nezrela kruška ♦ up. stankuță, korikivă [Por.] ∞ pîăr  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5249  parśel  bucată  парче  parśel (mn. parśiaļe) [akc. parśel] (i. s.) — parče, komad; deo ◊ ma trîmeća parințî dupa viće numa ku un parśel đi koļașă ku brînḑă în trastuță — slali su me roditelji za stokom samo sa parčetom kačamaka i sira u torbici ◊ a spart mașîna în parśaļe marunće, șă nu șćiĭe s-o aduńe — razbio je mašinu na sitne delove, i ne zna da je sastavi ◊ parśel kapiț kînd împarț śeva đin întrĭeg în parśaļe — parče dobijaš kad podeliš neku celinu na delove ♦ sin. krîmput, bukatură [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

4171  partaļe  părtali  прње  partaļe (mn.) [akc. partaļe] (i. ž.) — prnje, pinkle; stvari ◊ a luvat partaļiļi șî s-a dus drakuluĭ — pokupio prnje i otišao dođavola ◊ adună-ț partaļiļi șă fuź, să nu ći măĭ văd — pokupi pinkle i briši, da te više ne vidim ♦ sin. zdrĭanță [Por.]  [Vidi]

4015  pastramă  pastramă  пастрма  pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — pastrma ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog leta [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2882  pașćauă  pască  ускршња причест  pașćauă (mn. pașćiaļe) [akc. pașćauă] (i. ž.) — (rel.) 1. uskršnja pričest ◊ pașćaua ĭe mistakatură đi urḑîkă, uou fĭert, fluare đi kuorn, pîńe șî vin, fakută într-un par — uskršnja pričest je mešavina koprive, kuvanog jajeta, drenovog cveta, hleba i vina, spravljena u jednoj čaši ◊ pașćaua sa ĭa đi triĭ uorĭ pi gļiĭe, pusă đinuntru dupa pragu kășî — uskršnja pričest uzima se tri puta, na busenu trave stavljenog sa unutrašnje strane kučnog praga ◊ faś kruśe, ĭaĭ pașćaua ku ļingura șă ći-ntuorś pi gļiĭa-ĭa đi la đirĭapta la stînga; așa faś đi triĭ uorĭ — prekrstiš se, uzmeš uskršnju pričest kašikom i okreneš se na busenu s leva udesna; tako učiniš tri puta ◊ kînd ĭaĭ pașćaua șă ći-ntuorś a triļa uorĭ, sărĭ đi pi gļiĭe pista prag kît puoț măĭ mult, să-ț mĭargă tuot înainće — kad uzmeš uskršnju pričest i okreneš se treći put, skočiš sa busena preko praga koliko možeš više, da ti sve ide u napredak 2. uskršnji kolač ◊ pașćaua sa plumađiașće sîmbîta, înainća lu Pașć — uskršnji kolač se mesi u subotu pre Uskrsa ◊ pașćaua are śerk, pi kolak ĭe pusă kruśa ku un uou fîrbuit în tuot kîmpu, da-n mižluok ĭe pus un uou pruaspîd — uskršnji kolač ima obruč, na kolaču je krst sa po jedim ofarbanim jajetom u svakom polju, i jednim sirovim jajetom u sredini ◊ pașćaua în ḑîua Pașćuluĭ sa dă đi pomană la Ḑîna lu Pașć, la dumńeḑîu, la Maĭka Prĭastîśe șî la Isukrst — uskršnji kolač se na dan Uskrsa namenjuje Boginji Uskrsa, Gospodu Bogu, Majci Prečistoj i Isusu Hristu ◊ pașćaua sa manînkă a triĭļa ḑî dupa Pașć, kînd sa dă kîta đin ĭel șî la viće — uskršnji kolač jede se treći dan po Uskrsu, kada se od njega malo nakrmi i stoci [Por.] ∞ Pașć  [Vidi]

3215  pașće  paște  пасти  pașće1 (ĭuo pask, ĭel pașće) [akc. pașće] (gl. p.) — (o stoci) pasti, napasati, jesti travu ◊ ļivađa are ĭarbă bună șî vićiļi pask frumuos — livada ima dobru travu i stoka lepo pase ◊ pîkurarĭu đinuapće a slubaḑît vićiļi, să ļi pașće bińe șî sî sa dukă la bîlś — čobanin je rano isterao stoku, da je napase dobro i da ode na vašar [Por.]   [Vidi]

5008  pat  pat  кревет  pat (mn. paturĭ) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemljidupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.]   [Vidi]

2538  patru  patru  четири  patru [akc. patru] (br.) — četiri ◊ unu, duoĭ, triĭ, patru — jedan, dva, tri, četiri ◊ în patru — četvoronoške ◊ ku tuaće patru-n sus — sa sve četiri uvis ◊ a patru-ļa ḑî — četvrtog dana ◊ tuoț patru — sva četvorica ◊ al đi patru — četvrti [Por.]   [Vidi]

2551  patruḑăś  patruzeci  четрдесет  patruḑăś [akc. patruḑăś] (br.) — četrdeset ◊ numîru patruḑăś ĭe đi unu măĭ mare đikît triḑăś șî nuauă — broj četrdeset je za jedan veći od trideset i devet ◊ la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće sa dau pomeńiļi l-aĭ muorț — na četrdeset dana posle smrti, daju se pomane umrlima [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2557  patruḑăśiļi  patruzecilea  четрдесетница  patruḑăśiļi [akc. patruḑăśiļi] (i. ž.) — (rel.) četrdesetnica ◊ patruḑăśiļi ĭe pomana kare sa dîă l-al muort la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće, kî atunśa ĭel trĭaśe pi lumĭa alaltă — četrdesetnica je pomana koja se daje umrlom na četrdeset dana posle smrti, jer tada on prelazi na drugi svet [Por.] ∞ pomană   [Vidi]

5234  pazî  păzi  чувати  pazî (ĭuo pazăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — čuvati, sačuvati, paziti ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zla ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — čuvaj se dobro, otvori četvero očiju ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevolja [Por.]  [Vidi]

5165  paș  paș  корак  paș (mn. pașurĭ) (i. s.) — korak ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provaliju ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kući [Por.]  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) žuta šumarica (Anemone ranunculoides) ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — na Uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumarica ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kašadupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrsti ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri puta [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

5227  păduri  păduri  пошумљавати  duri (ĭuo durĭesk, ĭel durĭașće) [akc. păduri] (gl.) — (ret.) pošumljavati ◊ sa ḑîśe kă vrunu padurĭașće kînd sađașće ļamńe-n duos — kaže se da neko pošumljava kad sadi drveće u šumi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

3250  păĭtaș  păitaș  друг  păĭtaș (mn. păĭtaș) [akc. păĭtaș] (i. m.) — drug, prijatelj; saučesnik ◊ s-a dus ku-n păĭtaș în pĭeșkariĭe — otišao je sa jednim drugom u ribolov ◊ a fuost buń păĭtaș — bili su dobri drugari ♦ (i. ž.) păĭtașîță [Bran.] ♦ dij. sin. prĭaćin, fîrtat [Por.]  [Vidi]

5694  păkurarĭesk  păcurăresc  пастирски  păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — pastirski, čobasnki ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — svi smo mi imali pastirsko detinjstvo ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — čobanski život je najlepšidupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobrazne ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

2697  păpuk dă kar  păpuc de car ?  лочка  păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă  [Vidi]

4476  Pătru  Pătru  Петар  Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

4037  pećaĭkă  piceaică  шлиц  pećaĭkă (mn. pećeĭś) [akc. pećaĭkă] (i. ž.) — šlic, prorez ◊ pećaĭkă ĭe taĭatură la śuariś đinainće — šlic je prorez na prednjoj strani čakšira ◊ śuariśi alu rumîńi aĭ batrîń avut duauă pećeĭś — čakšire starih Vlaha imale su dva šlica ◊ pećaĭka la śuariś rumîńeșć a fuost kusută pi marźină ku bîrnaș ńegru — šlic na vlaškim čakširima bio je opšiven crnim gajtanom [Por.]  [Vidi]

5159  peri  peri  погинути  peri (ĭuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. poginuti, smrtno stradati ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovima ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metka 2. nestati, izgubiti ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađi ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — izgubio sam ga iz vida ♦ sin. perđa [Por.]  [Vidi]

3565  peșkariĭe  pescărie  риболов  peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) ribolov, ribarstvo ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîu — ribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored reke ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne dane ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz baklju [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni bilo ♦ up. kuru đi gaină [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

5212  petreśe  petrece  провести  petreśe (ĭuo petrĭek, ĭel petrĭaeśe) [akc. petreśe] (gl. p. ref.) — 1. (o provodu) provesti se, zabaviti se ◊ la nunta fĭeći ń-am pitrekut tare frumuos — na ćerkinoj svadbi smo se proveli jako dobro 2. (o ispraćaju) ispratiti ◊ s-a dus baba ku fluorĭ să petrĭakă muortu — otišla je baba sa cvećem da isprati pokojnika ◊ kînd a pļekat đi la iĭ, l-a pitrekut pănă n-a ĭeșît đin sat — kada je pošao od njih, ispratiliu su ga sve dok nije izašao iz sela 3. (o meri) preteći, preostati ◊ bańî śe ĭ-a pitrekut, ĭ-a-ngropat supt vrun nuk — novac koji mu je preostao, zakopao je pod nekim orahom 4. (o odnosu) mimoići se; prestići ◊ a fuost nuapća șî ńiś n-a vaḑut kînd s-a pitrekut — bila je noć, i nisu ni videli kad su se mimoišli ◊ tuoț aĭ măĭ țapiń kopiĭ l-a pitrekut la aļergatură — sva jača deca prestigla su ga na trčanju ♦ var. pitreśe [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4472  petriśikă  petricică  каменчић  petriśikă (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) kamenčić ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčića ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

5244  pići  piti  шћућурити се  pići (ĭuo ma pićesk, ĭel sa pićiașće) [akc. pići](gl. ref.) — šćućuriti se, ići pogureno, krišom ◊ uomu sa pićașće sî sa pituļe, să nu ăl vadă ńima — čovek se šćućuri da se skrije, da ga ne vidi niko ◊ đi źaba s-a pićit dupa gard, ĭară l-a vaḑut șî l-a kunoskut lumĭa — džaba se šćućurio iza ograde, opet su ga ljudi videli i prepoznali ♦ sin. ćușći [Por.]  [Vidi]

6078  pićiș  pitiș  кришом  pićiș [akc. pićiș] (pril.) — (o kretanju) krišom, u polupognutom položaju ◊ a vaḑut uom ńikunoskut, kum sa traźe pićiș pi dupa gard, ka kînd śuava aśiră — video je nepoznatog čoveka, kako se krišom vuče iza ograde, kao da nešto vreba ♦ sin. ćușćiș [Por.] ∞ pići  [Vidi]

5218  piparkuță  pipărcuță  папричица  piparkuță (mn. piparkuț) [akc. piparkuță] (i. ž.) — (demin.) papričica ◊ mînkarĭa ĭe dulśe kînd manînś șî kîć-o piparkuță ĭuće — jelo je slatko kad jedeš i po neku ljutu papričicu [Por.] ∞ piparkă  [Vidi]

5243  piroćală  piroteală  поспаност  piroćală (mn. piroćiaļe) [akc. piroćală] (i. ž.) — pospanost, umor ◊ l-a prins piroćala grĭa pintru kă n-a durmit doă nuopț — uhvatila ga je teška pospanost jer nije spavao dve noći ♦ sin. obosală [Por.] ∞ piroći   [Vidi]

5122  pis  pis  шиц  pis (uzv.) — šic! uzvik kojim se tera mačka ◊ ku „pis!” uomu dudîĭe mîțu kînd faśe vro șćetă — sa „šic!” čovek tera mačku kad načini neku štetu ♦ var. pîs ♦ supr. mîț-mîț! [Por.]  [Vidi]

3716  pișmańi  răzgândi  пишманити се  pișmańi (ĭuo ma pișmańesk, ĭel sa pișmańiașće) [akc. pișmańi] (gl. ref.) — pišmaniti se, popišmaniti se, predomisliti se, odustati, promeniti mišljenje ◊ nuĭe uom đi trĭabă, frumuos ńi vorbim șî-nśepĭem ku lukru, dupa doa-triĭ ḑîļe ĭel sa pișmańiașće șî sa duśe — nije čovek od reči, lepo se dogovorimo i počnemo posao, posle dva-tri dana on se popišmani i ode ◊ a trîbuit sî sa-nsuare, ama fata s-a pișmańit — trebalo je da se ženi, ali se devojka predomislila ♦ sin. lasa [Por.]  [Vidi]

6215  pităriĭe  pitărie  пекара  pităriĭe (mn. pităriĭ) [akc. pităriĭe] (i. ž.) — (izob.) pekara ◊ s-a dus la pităriĭe să kumpire pită, șî înga nuĭe să vină — otišao je u pekaru da kupi hleb, i još ga nema da dođe [Pad.] ∞ pită  [Vidi]

6202  pizdă  pizdă  пизда  pizdă (mn. pižđe) [akc. pizdă] (i. ž.) — (anat.)(vulg.) pizda, pička (Vagina) ◊ pizda ĭe trĭabă muĭerĭaskă — pička je ženska stvar ◊ pizda la muĭare ĭe pitulată întra piśuare — pička kod žene je skrivena među nogama ◊ pizda are buḑă, ļinđik, fluoś șî gaură — pička ima usmine, sikilj, dlake i rupu ◊ în parĭețî lu gaura pižđi ĭastă ńiskaĭ dulurĭ kare sa kĭamă „kîrțmiĭe”, șî kare duk la muĭare măĭ mare dulśață — na zidovima pičkine rupe nalaze se neki čvorići koji se zovu „krcmije”, i koji ženi donose najveće zadovoljstvo ◊ pizdă flokuasă — dlakava pička ◊ (izr.) duće în pizda mînta — idi u pizdu materinu ♦ sin. pupă, bežgĭaură [Por.]   [Vidi]

5727  pișat  pișat  упишан  pișat (pișată) (mn. pișaț, pișaće) [akc. pișat] (prid.) — upišan, popišan ◊ păkurari iĭ s-a pișat pi kaśulă, șî ĭeļ, mîńios, a dus-o la kasă așa tuată pișată — čobani su mu se popišali na šubaru, i on je, ljut, doneo kući tako svu popišanu [Por.] ∞ pișa  [Vidi]

5113  pîk  pâc  пућ  pîk (uzv.) — (onom.) puć, zvuk koji pravi pućkanje ◊ lulașu faśe ’pîk-pîk’, ama điźaba, fum nuĭe kî tutunu s-a stîns în lulă — lulaš pravi ’puć-puć’, ali uzalud, dima nema jer se duvan ugasio u luli [Por.]   [Vidi]

4874  pîkatuos  păcătos  грешан  pîkatuos1 (pîkatuosă) (mn. pîkatuoș, pîkatuasă) [akc. pîkatuos] (prid.) — (o moralu) grešan ◊ pîkatuos ĭe uom kare faśe pakaturĭ — grešan je čovek koji čini grehove ◊ pupi spomîntă lumĭa kă uamiń pîkatuoș pi lumĭa-ĭa sa duk în ĭad — popovi plaše ljude da grešan čovek na onome svetu ide u pakao [Por.] ∞ pakat  [Vidi]

1453  pîl!  pâl  лепет (оном.)  pîl! (uzv.) — (onom.) (ornit.) reč kojom se imitira lepet krila ◊ pasîrĭa ma vaḑu, șî „pîl-pîl” đin îăripĭ șî sa dusă — ptica me je videla, pa „pl-pl” krilima i ode ♦ var. pîlp! [Por.]  [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.]  [Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.]  [Vidi]

4096  pîngańi  spurca  опоганити  pîngańi (ĭuo pîngańesk, ĭel pîngańașće) [akc. pîngańi] (gl. p. ref.) — (ver.) opoganiti, obesvetiti; oskrnaviti ◊ sa pîngańașće ku vuorbe urîće, śeva śe ĭe sprimit sî sa đa đe pomană — oskrnavi se ružnim rečima nešto što je spremno da se deli za dušu ♦ sin. spurka, pogovori [GPek]  [Vidi]

5074  pîńa uoilor  părăluță  бела рада  pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daćedupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.]  [Vidi]

5315  pîr  pâr  прр  pîr (uzv.) — (onom.) prr, zvuk škripe, prštanja ◊ ĭarna, pokńașće ļemnu-n duos da supt piśuare „pîr-pîr”, pîrîĭe zapada-ngețată — zima, puca drvo u šumi a pod nogama „prr-prr”, škripi zamrznuti sneg [Por.]  [Vidi]

5316  pîrai  pârâi  прштити  pîrai (ĭuo pîrîĭ, ĭel pîrîĭe) [akc. pîrai] (gl.) — (onom.) prštаti, pucketati, škripati ◊ pîrîĭe zapada îngețată supt piśuare, pîrîĭe krĭenźiļi uskaće kînd sa aļargă pin duos — škripi zaleđeni sneg pod nogama, pucketaju suve grančice kad se trči kroz šumu [Por.] ∞ pîr  [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3008  pîrviță  frunte  првенац  pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu  [Vidi]

5917  pîsaruoĭ  păsăroi  птичурина  pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre  [Vidi]

4258  pîșļa  pâșlea  северац  pîșļa [akc. pîșļa] (i. m.) — severac ◊ pîșļa ĭe în Mlaoa vînt kare baće dă la întuńerik — pišlja je u Mlavi vetar koji duva sa severa ◊ pîșļa ĭe un vînt dă kare îngĭață ińima în uom dă ĭeal — pišlja je vetar od koga se ledi srce u čoveku ◊ kînd baće pîșļa șuiră krĭanźiļi în ļemn — kad duva pišlja sviraju grane na drvetu ♦ sin. dunărĭanțu [Mlava] ♦ dij. sin. đi țîganu [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

24  pîtpalak  liliac  слепи миш  pîtpalak2 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ pîtpalaśi traĭesk pin pĭeșćire, ḑîua duorm da sara ĭasă șî zbuara să prindă mușć — slepi miševi žive po pećinama, danju spavaju a uveče izlaze i lete da hvataju mušice (Rudna Glava, Crnajka) [Por.] up. iļiļak, potrńiśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5137  pîșkovit  pâșcăvit  гњио  pîșkovit (pîșkovită) (mn. pîșkoviț, pîșkoviće) [akc. pîșkovit] (prid.) — (o voću) gnjio ◊ s-a dus ku puame pîșkoviće la piĭaț, șă n-a vindut ńimika — otišao je na pijac sa gnjilim voćem, i nije prodao ništa [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5138  pîșku  cufureală  пролив  pîșku (mn. pîșkurĭ) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) proliv ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki čas ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5724  pîșļaće  pâș  пух  pîșļaće (mn. pîșļeț) [akc. pîșļaće] (i. m.) — (zoo.) puh (Glis glis) ◊ pîșļaćiļi ĭe o žuavină padurĭaļńikă śe samînă la șobuol ku kuada ka vîrveriță — puh je šumska životinja koja liči na pacova sa repom veverice ◊ pîșļaćiļi faśe kuĭb în ļemn — puh se gnezdi na drvetu ◊ pîșļaćiļi ĭe žuavină nopțaskă, ka șî ćușu — puh je noćna životinja, kao i sova ◊ pîșļețî sa arańesk ku puĭ đi pasîrĭ, ku mugur, ku samînțîșu buĭeḑîlor, ku puame sîrbaćiśe — puhovi se hrane mladuncima ptica, pupoljcima, semenjem biljaka, divljim voćkama ◊ pîșļaćiļi faśe în tuot fĭeļu — puh se ogašava na razne načine ◊ fakînd kimîta ka pîșļaćiļi, Sîrbi a rîźîļit Rumîńi, zberînd dupa iĭ ’Vla-Vla-pîș-pîș!’, pintru śe Rumîńi întođeuna s-a batut ku iĭ — imitirajući puhove, Srbi su se sprdali sa Vlasima, vičući za njima ’Vla-Vla-piš-piš!’, zbog čega bi se Vlasi redovno potukli sa njima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5286  pĭarsîkă  persică  бресква, плод  pĭarsîkă (mn. pĭarsîśe) [akc. pĭarsîkă] (i. ž.) — (bot.) breskva, plod ◊ puama lu pĭarsîka nuastră a batrînă a fuost mikă, galbină șî flokuasă, ama dulśe ka mńarĭa — plod naše stare breskve bio je mali, žut i dlakav, ali sladak kao med [Por.] ∞ pĭarsîk  [Vidi]

5259  pĭepin  pepene  диња  pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) dinja (Cucumis melo) ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao med ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

6086  pĭept  piept  груди  pĭept (mn. pĭepturĭ) [akc. pĭept] (i. s.) — (anat.) grudi ◊ pĭeptu ĭe parća đinainće alu trupu uomuluĭ, đi la gît pănă la burik — grudi su prednja strana čovekovog trupa, od grla do pupka ◊ (izr.) ma duare în pĭept — bole me grudi ◊ (izr.) ma astupă în pĭept — steže me u grudima ◊ ma îngaură în pĭept — probada me u grudima ◊ muĭarĭa la pĭept are țîță — žena na grudima ima sise [Por.]  [Vidi]

5483  pĭerđală  pierdere  губљење  pĭerđală (mn. pĭerđaļe) [akc. pĭerđală] (i. ž.) — gubljenje, nestajanje; gubitak ◊ kînd mîń vićiļi đinđeparće la bîlś, aĭ mare pĭerđală la kîntarĭ, kî ĭaļe slabĭesk kînd mĭerg mult — kad teraš stoku izdaleka na vašar, imaš veliko gubljenje na meri, jer stoka slabi kad dugo hoda ♦ var. perđală ♦ var. pĭerđare [Por.] ∞ pĭarđe  [Vidi]

3564  pĭeșkarĭ  pescar  рибар  pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) ribar, ribolovac ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila deca ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noću [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

5856  plaći  plăti  платити  plaći (ĭuo plaćesk, ĭel plaćiașće) [akc. plaći] (gl. p. ref.) — platiti ◊ prĭaskump l-a plaćit — preskupo ga je platio ◊ n-avut bań să plaćaskă tuaće dătoriĭ — nije imao pare da plati sve dugove [Por.]   [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovce ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvama ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u snegu ♦ up. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

4151  plaśintă  plăcintă  плачинта  plaśintă (mn. plaśinț) [akc. plaśintă] (i. ž.) — (nutr.) plačinta, pita sa sirom i jajima ◊ plaśinta ĭe mare dulśață alu rumîń — plačinta je velika vlaška poslastica ◊ plaśinta sa faśe đin aluvat ku uauă șî ku brînḑă — plačinta se pravi od testa, jaja i sira ◊ aluvatu đi plaśintă sa plumađașće pi fund șî ku sulu sa înćinźe în fuaĭe — testo za plačinte se mesi na loparu i oklagijom razvlači u list ◊ într-o strakină sa sparg uauă șî sa zdrumikă brînḑă șî sa mĭastîkă ku ļingura sî sa fakă kufîrțău — u jednu panicu razbiju se jaja i zdrobi sira i pomeša se kašikom da se napravi nadev ◊ fuaĭa đi aluvat, înćinsă pi fund đi plaśintă, sa mînžîașće ku kufîrțău, șî sa-npîatură în șasă kuolțurĭ — list testa razvučenog na loparu za plačintu, premaže se nadevom, i preklopi u šestougaonik ◊ plaśinta sa friźe ĭn ćigańe — plačinta se prži u tiganju ◊ tuoț rumîńi fak plaśinț la Sîmbîta lu Lazîr, kă krĭed kă Lazîr-ăla a fuost vrun kopil kare a murit đi duoru lu plaśinț — svi Vlasi spremaju plačinte za Lazarevu subotu, jer veruju da je taj Lazar bio neko dete koje je umrlo od želje za plačintama ◊ kînd guod sa-ntîńit ibuomńiśi, ibuomńika la ubuomńiku iĭ ĭ-a fakut plaśinț șî ĭ-a fript puĭu — kad god su se sastajali ljubavnici, ljubavnica bi svom ljubavniku spremila plačinte i ispržila pile [Por.]  [Vidi]

4058  plokuon  plocon  поклон  plokuon (mn. plokuańe) [akc. plokuon] (i. s.) — (zast.) poklon, dar ◊ s-a fakut đi rușîńe, s-a dus la nuntă fara plokuon — osramotio se, otišao je na svadbu bez poklona ♦ sin. dar [Por.]   [Vidi]

749  plug  plug  плуг  plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — plug, oruđe za oranje zemlje ◊ plug đi fĭer — gvozdeni plug ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — plug sa drvenim gredeljem ◊ plug ku ruoț — plug sa točkovima ◊ plug đi arat pi o parće — plug sa jednim raonikom ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — plug sa dva raonika, plug obrtač ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — plug obrtač imali su samo bogataši ◊ plug đi prașît — plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašač ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redova ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilca ◊ plug đi zapadă — plug sa raonikom za čišćenje snega na putevima ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — meštani su očistili put plugom za sneg [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od suseda [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5213  pļană  pleană  грудвица  pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2062  pļiskă  plișcă  плиска  pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5669  pomană  pomană  даћа  pomană (mn. pomĭeń) [akc. pomană] (i. ž.) — (rel.) daća, pomana ◊ pomana ĭe ađet kare sa țîńe șapće ań dupa muarća uomuluĭ — daća je običaj koji se drži sedam godina posle smrti čoveka ◊ pomana kuprinđe pîń șî kolaś fakuț adîns đi pomana muortuluĭ, șî sa ļagă đi ĭel đispre aĭa śi ĭe ĭel șă kum șî kînd a murit — pomana sadrži hlebove i kolače izrađene posebno za određenog pokojnika, i određuju se prema tome ko je bio on i kako i kada je umro ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare sa kĭamă zakuańe — ima jedna vrsta kolača koja se zove zakoni [Por.]  [Vidi]

77  pomînćan  pământean  земљорадник  pomînćan (mn. pomînćeń) [akc. pomînćan] (i. m.) — (zast.) 1. zemljoradnik, obrađivač zemlje ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost ńiskaĭ pomînćeń, a trait la munće, kuprinș ku viće, măĭ mult ku oĭariĭa — naši stari nisu bili neki zemljoradnici, živeli su u planini, zauzeti stokom, najviše ovčarstvom 2. seljak, žitelj sela ◊ a fuost tare frumuasă ș-a katato baĭețî đin oraș, ama ĭa la urmă s-a mîritat dupa un pomînćan — bila je jako lepa i tražili su je momci iz grada, ali ona se na kraju udala za jednog seljaka ♦ /< pomînt + suf. -ĭan [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) krpa, komad obrednog platna ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnika [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranu (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikom (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5255  ponćiș  ponciș  подмукао  ponćiș (ponćișă) (mn. ponćiț, ponćișă) [akc. ponćiș] (prid.)(pril.) — podmukao, namćorast ◊ așa muĭare ponćișă n-a măĭ vaḑud lumĭa — tako podmuklu ženu još svet nije video ◊ s-a uĭtat ponćiș unu la altu așa đi mult đi tuoț a ginđit kă o sî sa ĭa đi gît — gledali su se podmuklo tako dugo da su svi mislili da će se uhvatiti za gušu [Por.] ∞ ponćur  [Vidi]

5532  popći  pofti  желети  popći (ĭuo popćiesk, ĭel popćiașće) [akc. popći] (gl. p.) — (izob.) želeti, izvoljevati ◊ kînd ma duk la mumă, măĭ mult popćesk să-m frigă plaśinț — kad odem kod majke, najviše želim da mi ispeče plačinte ◊ ń-a-ntrabat śe popćim đi śină, ama noă ń-a fuost rușîńe să spuńem — pitala nas je šta želimo za večeru, ali nas je bilo stid da kažemo [Por.] ♦ dij. var. pofti [Buf.]  [Vidi]

5531  poptă  poftă  апетит  poptă (mn. popće) [akc. poptă] (i. ž.) — (zast.) apetit, želja za jelom ◊ kînd ĭe mînkarĭa dulśe, o manînś ku mare poptă — kad je jelo slatko, jedeš ga sa velikim apetitom ◊ (u izr.) așćată popće — izvoljeva, čeka neki specijaltitet [Por.] ♦ dij. var. poftă [Buf.] ∞ popći  [Vidi]

6301  porîngă  părângă  мотка  porîngă (mn. porî) [akc. porîngă] (i. ž.) — motka ◊ porînga ĭe pražînă lungă pi kare duduk pi umĭerĭ vrun tovar grĭeu — poringa je dugačka motka na kojoj dvojica na ramenima nose neki teži teret ◊ (izr.) duk đa porînga — nose uravnoteženo ♦ sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

4128  porkarĭață  porcăreaţă  свињац  porkarĭață (mn. porkarĭeț) [akc. porkarĭață] (i. ž.) — (zast.) svinjac ◊ porkarĭața ĭe luok unđe sa-nkid puorśi, unđe duorm șî manînkă — svinjac je mesto gde se zatvaraju svinje, gde spavaju i gde jedu ♦ sin. kośină, obuor [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3336  porkońi  porcoi  саденути  porkońi (ĭuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — sadenuti, skupiti seno u stog ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogove ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilama ◊ marimĭa porkuońuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plasta ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicom ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stog [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn  [Vidi]

5552  postî  posti  постити  postî (ĭuo postăsk, ĭel postașće) [akc. postî] (gl.) — (rel.) (nutr.) postiti ◊ sa postîașće kînd nu sa manînkă ku slastă — posti se kad se ne jede mrsno ◊ postîașće liumĭa kare krĭađe în dumńeḑîu — poste ljudi koji veruju u boga [Por.] ∞ puost  [Vidi]

5258  potlađină  pătlagină  боквица  potlađină (mn. potlađiń) [akc. potlađină] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ potlađina ĭe tare bun ļak đi mulće buaļe, da măĭ bun đi mînkarime — bokvica je jako dobar lek za mnoge bolesti, a najbolji je za svrabež [GPek] ◊ ku potlađina viĭe a învăluit înkeĭaturiļi kînd ĭ-a durut — živom bokvicom previjali su bolesne zglobove (Tanda) ♦ sin. ļimba uoi [Por.]   [Vidi]

5184  prauț  pravăț  јама  prauț (mn. prauțurĭ) [akc. prauț] (i. s.) — (zast.) jama, šahta ◊ prauț ĭe o gruapă adînkă-n pomînt, strîbatută đirĭept în vaļe — jama je duboka rupa u zemlji, probijena vertikalno ◊ prauțurĭ a sapat rudari aĭ batrîń, șa đin prauț a skuos rudă ku sulu — jame su kopali stari rudari, i iz nje su vadili rudu sa vitlom ♦ sin. gruapă [Por.]  [Vidi]

5143  pražînă  prăjină  мотка  pražînă (mn. pražîń) [akc. pražînă] (i. ž.) — motka ◊ pražîna ĭe bît lung đi doă-triĭ pașurĭ șă gruos đi v-o doă-triĭ źeĭśće — motka je štap dug oko dva-tri koraka i debeo oko dva-tri prsta ◊ pi pražînă s-a uskat skimburļi — na motki se sušio veš ♦ sin. suopă [Por.]  [Vidi]

5026  presăk  topor cu brațele în cruci  просек  presăk (mn. presăś) [akc. presăk] (i. m.) — (tehn.) prosek, tesarska alatka ◊ presăku ĭe un fĭeļ dă alat ku taișurĭ d-amîndoă părț, întuarsă înkruś, ku kare sa skobit găurĭ la bîrńață — prosek je vrsta tesarske alatke sa oštricama na obe strane, okrenute unakrst, s kojom su se dubile rupe na brvnarama [Mlava]  [Vidi]

2128  pribuoĭ  priboi  здравац  pribuoĭ1 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) zdravac (Geranium macrorrhizum) ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasa [Hom] ◊ pribuoĭu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava) [Por.] ◊ pribuoĭu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla) [Crn.]   [Vidi]

2129  pribuoĭ  priboi2  пробојац  pribuoĭ2 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (tehn.) probojac, metalni klin za bušenje rupa ◊ ku pribuoĭu sa îngăura fĭeru dă potkuave, îngaurĭ pļieku, șî alće ferariĭ — probojcem bušiš rupe u potkovici, u plehu, i u drugim metalima [Hom.] ◊ tata a lukrat la rudńik în Arnaglaua șî la pribuoĭ ĭa măĭ ḑîs șî duorn — otac je radnio u rudniku u Runoj Glavi, i probojac je zvao i „dorn” (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4984  primĭažđe  primejdie  опасност  primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3240  priseći  priseci  пристати  priseći (ĭuo ma prisećiesk, ĭel sa prisećiașće) [akc. priseći] (gl. ref.) — (ret.) pristati, odobriti, složiti se, prihvatiti nečije mišljenje, stav, odluku ◊ nu puot ĭuo sî ma prisećiesk ku aĭa ńiśkînd — ne mogu se ja složiti s tim nikada ◊ kum să sa prisećiaskă iĭ duoĭ, kînd narau nu ļi tuot una — kako da se slože njih dvoje, kad ima narav nije ista ♦ sin. ogođi [Por.]   [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

779  pristaĭkă  pestelcă  кецеља  pristaĭkă (mn. pristaĭś) [akc. pristaĭkă] (i. ž.) — kecelja, deo ženske nošnje ◊ mi-am pus pristaĭka șî krețanu ku puĭ, șî m-am dus la źuok — obukla sam kecelju i šareni krecan, i otišla na igranku ♦ sin. zavĭelkă [Hom.] ♦ dij. var. pistălkă, pistîălkă [Por.]   [Vidi]

5448  prînḑ  prânz  ручак  prînḑ (mn. prînḑurĭ) [akc. prînḑ] (i. s.) — (nutr.) ručak ◊ l-aĭ rumîń-aĭ batrîń prînḑu a fuost pi la noă śasurĭ — kod starih Vlaha ručak je bio oko devet sati ◊ kînd s-a lukrat în kîmp, prînḑu sa dus la luok unđ-a lukrat lumĭa — kad se radilo u polju, ručak se donosio na mesto gde su ljudi radili [Por.]  [Vidi]

5450  prînḑîșuor  prânzișor  доручак  prînḑîșuor (mn. prînḑîșuare) [akc. prînḑîșuor] (i. s.) — (demin.)(nutr.) doručak ◊ prînḑîșuoru s-a mînkat đimińața đinuapće la kasă, pănă nu s-a dus tot nat dupa lukru luĭ — doručak se jeo rano ujutru kod kuće, dok nije otišao svako za svojim poslom ♦ sin. fruștuk [Por.] ∞ prînḑ  [Vidi]

5162  prĭaćeńiĭe  prietenie  пријатељство  prĭaćeńiĭe (mn. prĭaćeńiĭ) [akc. prĭaćeńiĭe] (i. ž.) — prijateljstvo ◊ a vorbit prĭaćina đi rău, ș-a strîkat prĭaćeńiĭa — ogovarala je prijateljicu, i pokvarila prijateljstvo ◊ la lumĭa strîkată prĭaćeńiĭa nu țîńe mult — kod pokvarenih ljudi prijateljstvo ne traje dugo [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

1782  proțap  proţap  процеп  proțap1 (mn. proțapurĭ) [akc. proțap] (i. s.) — procep, ruda na volovskim kolima, spojena procepom za prednji trap ◊ proțapu ĭe o pražînă lungă, śopļită kalumĭa, raklată la un kîpatîń ku kare ĭe prinsă la drikol đinainće la kar, da alalalt are katușă pin kare sa bagă kuńu alu źug — procep je otesana dugačka motka, rakljasta na jednom kraju kojim je povezana za prednji trap volovskih kola, a na drugom ima okov kroz koji prolazi klin i spaja je sa jarmom ♦ up. rudă, tînžală, źug [Por.]  [Vidi]

6231  proîmblare  plimbare  шетање  proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — šetanje, šetnja ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — otišao je u šetnju, i još se nije vratio ♦ var. proumblare [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

3274  prokît  latrină  клозет  prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2528  prokovăț  procovăţ  покровац  prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salveta ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4725  prolukă  prelucă  пролаз  prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.]  [Vidi]

3477  promă  pe urmă  после  promă [akc. promă] (predl.) — posle, ono što sledi iza tekuće radnje ◊ întîń ńe duśem la morminț, promă dăm țuaļiļi dă pomană, pă tumu promă puńem pomana — prvo idemo na groblje, posle namenjujemo odelo, pa tek posle postvaljamo daću ♦ / (skr.) < pră urmă [Res.] ♦ dij. var. pi urmă, pĭe urmă [Por.]   [Vidi]

5893  propuadă  broboadă  забрадача  propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.]  [Vidi]

3961  prostî  prosti  опростити  prostî (ĭuo prostăsk, ĭel prostîașće) [akc. prostî] (gl. p. ref.) — oprostiti ◊ sî ma prostaskă uamińe-șća, nu puot să spun ńimika, kă n-am fuost martur — neka mi oproste ovi ljudi, ne mogu ništa reći, jer nisam bio svedok ◊ prostîașće-ma, kî ț-am fakut rău, da n-am vrut — oprosti mi, jer sam ti učinio zlo, a nisam hteo ◊ să-l prostaskă dumńeḑîu, ĭuo nu vrieu — nek mu oprosti bog, ja neću ♦ sin. ĭerta [Por.] ∞ pruost   [Vidi]

3962  prostovan  prostovan  простак  prostovan (prostovană) (mn. prostovań, prostovańe) [akc. prostovan] (prid.) — prostak, glupak, neotesanko ◊ orașańi ginđesk kă sînt tuoț saćańi guź șî prostovań — varošani misle da su svi seljaci gedže i prostaci ◊ s-a mîritat dupa un prostovan đi la munće — udala se za jednog prostaka sa planine ◊ (u izr.) muĭare prostovană — žena prostakuša; glupača [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

5367  proumbla  preumbla  шетати  proumbla (ĭuo proumblu, ĭel proumblă) [akc. proumbla] (gl. p. ref.) — šetati, prošetati; provesti se, zabavljati ◊ s-a dus fata sî sa proumbļe pi lînga rîu — otišla je devojka da se prošeta pored reke ♦ var. proîmbla ♦ up. pļimba [Por.] ♦ dij. var. preumbla (Slatina) [Crn.] ∞ umbla  [Vidi]

4172  puală  poală  крило  puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) krilo ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspava 2. (o nošnji) podsuknja ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — žene su pod krecanom nosile uštirkane pole 3. (geog.) podnožje ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmore ♦ up. polakă [Por.]   [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭrod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă  [Vidi]

3817  pumeńală  pomenire  буђење  pumeńală (mn. pumeńelurĭ) [akc. pumeńală] (i. ž.) — buđenje ◊ kîntă kokuoșî, ažuns vrĭamĭa đi pumeńală — pevaju petlovi, došlo je vreme za buđenjedupa taĭatură avut pumeńală rău grĭa — posle operacije, imao je jako teško buđenje ♦ var. pumeńit2 ♦ var. pumeńire ◊ numa pumeńa-ma tu ka nuapća trekută, ș-o sî țîșńaskă đin ćińe așa pumeńire — samo me ti probudi kao prošle noći, pa će ti presesti takvo buđenje [Por.] ∞ pumeńi  [Vidi]

3815  pumeńi  pomeni  будити  pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.]  [Vidi]

3816  pumeńit  pomenit  будан  pumeńit1(pumeńită) (mn. pumeńiț, pumeńiće) [akc. pumeńit] (prid.) — 1. budan, probuđen ◊ ḑaśe pumeńit în pat, nu puaće mult s-aduarmă đi grižă — leži budan u krevetu, ne može dugo da zaspi od brige 2. spomenut, imenovan ◊ ćeĭka a dat đi pomană la tuoț, ama paramama n-a fuost pumeńită ș-a veńit la ćeĭka-n vis mîńiuasă — tetka je na daći namenjivala svima, ali prababa nije pomenuta pa je došla tetki u san ljutita ♦ supr. ńipumeńit [Por.] ∞ pumeńi  [Vidi]

5087  pungă  pungă  кеса  pungă (mn. punź) [akc. pungă] (i. ž.) — kesa, torbica za nošenje novca ◊ pungă a fuost kesauă în kare s-a purtat bańi, înfimtă dupa brîu — kesa je bila torbica u kojoj se nosio novac, zadenuta za pojasom ◊ la gîzdoćiń punga a fuost pļină đi bań — kod bogataša kesa je bila puna novca ♦ sin. kĭes, kĭesauă [Por.]  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puod1 (mn. puodu) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.]  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban   [Vidi]

4130  puork  porc  свиња  puork (mn. puorś) [akc. puork] (i. m.) — (zool.) svinja ◊ nuĭe kasă în sat fara puorś — nema kuće u selu bez svinja ◊ puorśi sa arańesk șî sa-ngrașă ku ĭarbă, duļeț șî laturĭ — svinje se hrane i tove travom, dulecima i pomijama ◊ puorko-l gras sa taĭe la Iginatu — utovljena svinja kolje se na sv. Ignjatija ◊ đemult puorśi tuamna s-a mînat la munće la gindă — nekada su se svinje u jesen terale u planinu na žir ◊ đin pĭaļa đi puork s-a fakut opinś — od svinjske kože pravili su se opanci ◊ puork sîrbaćik — divlja svinja ♦ up. vĭer, purśel, purśauă, skruafă, maskur [Por.]  [Vidi]

3318  pupîḑă  pupăză  пупавац  pupîḑă (mn. pupîḑ) [akc. pupîḑă] (i. ž.) — (ornit.) pupavac (Upupa epops) ◊ pupîḑa ĭe pasîre pistriță, ku muoț în kap șî ku ćik lung — pupavac je šarena ptica sa ćubom na glavi i dugačkim kljunom ◊ pupîḑa sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — pupavac se gnezdi u dupljama ◊ pupîḑa sa arańașće ku guonź — pupavac se hrani insektima ◊ pupîḑa sa kĭamă așa đi śe kînd kîntă faśe „pup!-pup!-pup!” — pupavac se tako zove zato što kad peva, pravi „pup!-pup!-pup!” [Por.]  [Vidi]

4134  purśel  purcel  прасе  purśel (mn. purśiĭ) [akc. purśel] (i. m.) — prase ◊ purśelu ĭe puĭu lu puork, kare l-a fatat skruafa — prase je mladunče svinje, koje je oprasila krmača ◊ purśelu ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi frigare — prase je najslađe kad se ispeče na ražnju [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.]  [Vidi]

5564  purtarĭeț  purtăreț  радна  purtarĭeț (purtarĭață) (mn.) [akc. purtarĭeț] (prid.) — (o odeći) radna odeća ◊ țuaļiļi purtarĭață sînt țuaļe kare uomu ļi duśe în tuota ḑîua — radna odeća je odelo koje čovek nosi svaki dan ◊ a fuost ađet la-ĭ nuoștri aĭ batrîń să-ngruape ku al muort șî țuaļili luĭ purtarĭață — bi je običaj kod naših starih da sa pokojnikom sahranjuju i njegovu radnu odeću [Por.] ∞ purta  [Vidi]

3971  pustîșag  pustișag  пустара  pustîșag (mn. pustîșagurĭ) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) pustara, velika pustoš ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustara [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑî (ĭuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraḑî] (gl.) — truliti, raspadati se ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljište ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — panj istruli ako dugo stoji u vodi [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5107  putragań  putregai  труловина  putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5333  putuare  putoare  ленчуга  putuare2 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.]  [Vidi]

5974  pușkă  pușcă  пушка  pușkă (mn. pușć) [akc. pușkă] (i. ž.) — puška ◊ pușka ĭe o bukată în kare sa puńe gļonțu șî prau, șî sa pokńașće dupa žuaviń, or dupa uamiń în razbălurĭ — puška je predmet u koji se stavlja metak i barut, i puca na životinje, ili ljude u ratovima ◊ pușkă ku krĭamińe — kremenjača ◊ pușkă ku o țauă — jednocevka ◊ pușkă pîrlomaće — puška prelamača ♦ sin. armă [Por.]  [Vidi]

2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

5293  rană  rană  рана  rană (mn. răń, rănurĭ) [akc. rană] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ l-a batut papuku, ĭ-a fakut rănurĭ la piśuor — stezala ga je cipela, napravila mu je rane na nozi ◊ rană viĭe — živa rana ◊ rană la sufļit — rana u duši ◊ rană đeșkisă — otvorena rana ◊ rană vermanuasă — zagađena rana ♦ sin. lovitură [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

4933  rang  rangă  ћускија  rang (mn. rangurĭ) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) ćuskija, štangla, poluga ◊ rangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosu — ćuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljem ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradu ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

5292  rańi  răni  ранити  rańi (ĭuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

5295  rańit  rănit  рањеник  rańit2 (mn. rańiț) [akc. rańit] (i. m.) — (med.) ranjenik ◊ a țînut pitulat pi puodu ștăļi duoĭ rańiț đi vrĭamĭa đi rat — skrivao je na tavanu štale dva ranjenika za vreme rata [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

5989  rarunkĭe  rărunche  бубрег  rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) bubreg ◊ uomu are duoĭ rarunkĭ — čovek ima dva bubrega ◊ rarunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žaru [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  ras2 (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

2369  raśi  răci  хладити  raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se ◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodom 2. (med.) prehladiti se ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladiti 3. (fig.) lenčariti ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dole [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2372  raśit  răcit  хладан  raśit (raśită) (mn. raśiț, raśiće) [akc. raśit] (prid.) — 1. (tehn.) hladan; ohlađen ◊ fĭer raśit nu puoț să baț ku śokanu — hladno gvože ne možeš da kuješ ◊ ńima nu șćiĭe đi kînd muoșu ḑaśe în pat muort, raśit, înțîpeńit — niko ne zna od kada starac leži u krevetu mrtav, hladan, ukočen 2. (med.) prehlađen ◊ nu ma duk la lukru, kî mis đi ĭer tare raśit — ne idem na posao jer sam od juče jako prehlađen [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

3595  razńit  răznit  одвојен  razńit (razńită) (mn. razńiț, razńiće) [akc. razńit] (prid.) — odvojen, odeljen ◊ s-a dus la munće, să mîńe uoĭļi, razńiće đin stîna a baśiĭi — otišao je u planinu, da dotera ovce, odvojene iz bačijske smeše ◊ stă trist în kuot, razńit đi tuoț — stoji tužan u ćošku, odvojen od svih [Por.] ∞ razna  [Vidi]

5508  raș  aș  бих  raș (gl. pom.)bih, bi ◊ ĭuo raș vrĭa kal kuminśuor, să ma dukă miriuor — ja bih hteo mirnog konja, da me nosi polagano (iz narodne pesme) [Mlava] ♦ dij. var. [Por.] ∞   [Vidi]

6201  rămîńa  rămânea  остати  rămîńa (ĭuo ramîn, ĭel ramîńe) [akc. rămîńa] (gl.) — ostati ◊ puaće ńima nu va rămîńa în saćiļi nuaștre, dakă sa va duśa tuoț în țărîļi strińe — možda niko neće ostati u našim selima, ako budu svi otišli u strane države ◊ (izr.) a ramas sîngur ka kuku — ostao je sam samcit ♦ sin. uđi [Por.]  [Vidi]

6085  răsturnat  răsturnat  претурен  răsturnat (răsturnată) (mn. răsturnaț, răsturnaće) [akc. răsturnat] (prid.) — preturen, prevrnut ◊ a răsturnat karu pļin đi duļeț pi o pođină, șî nu la măĭ skuos: stă ș-akuma akoluo răsturnat, ku ruoțîļi în sus — preturio je kola puna duleka na jednoj padini, i nije ih još izvadio: i sada stoje tamo prevrnuta, sa točkovima uvis [Por.] ∞ răsturna  [Vidi]

4211  răsuśit  răsucit  упреден  răsuśit (răsuśită) (mn. răsuśiț, răsuśiće) [akc. răsuśit] (prid.) — upreden, uvijen, uvrnut, usukan ◊ s-a dus muoșu la babă ku mustîațîļi răsuśiće, ka kokuoșu ku kuada rîđikată — otišao čiča kod babe sa usukanim brkovima, kao petao sa dignutim repom ♦ up. suśit [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

5576  reklă  reclă  џемпер  reklă (mn. rekļe) [akc. reklă] (i. ž.) — džemper ◊ rekla ĭeste țoala ku mîńeś kare să împļećeșće đin lînă, šî să poartă kând ĭe frig — džemper je odeća sa rukavima koja se plete od vune, i nosi se kad je hladno ◊ sînt doă feluri đe rekļe, una ĭe la bumbi şî să înkeptură înăinće, şî alta ĭe ku gură šî să îmbrakă pistă kap — ima dve vrste džempera, jedna sa dugmetima i zakopčava se spreda, a druga sa otvorom i navlači se preko glave [Pad.]  [Vidi]

2370  rîaśe  rece  хладан  rîaśe (mn. rîăś) [akc. rîaśe] (prid.) — 1. (za temperaturu) hladan ◊ tună tuamnă, nuopțîļi sînt rîăś, nu sa măĭ puaće durmi afară — dođe jesen, noći su hladne, više se ne može spavati napolju ◊ apă rîaśe — hladna voda ◊ vrĭamĭa rîaśe — hladno vreme ◊ bĭare rîaśe — hladno piće ◊ mînkare rîaśe — hladno jelo 2. (psih.) bezosećajan ◊ astîḑ lumĭa are ińimă rîaśe, la ńima nu-ĭ sa pasă đi ńima — danas ljudi imaju hladno srce, nikoga nije briga ni za koga ♦ supr. kald [Por.]   [Vidi]

5602  rîgaĭală  râgăială  подригивање  rîgaĭală (mn. rîgaĭelurĭ) [akc. rîgaĭală] (i. ž.) — (med.) podrigivanje ◊ rîgaĭala dupa masă nuĭe ađet frumuos — podrigivanje za stolom nije lep običaj ♦ var. rîgîĭtură [Por.] ∞ rîgîi  [Vidi]

5601  rîgîi  râgăi  подригивати  rîgîi (ĭuo rîgîĭ, ĭel rîgîĭe) [akc. rîgîi](gl.) — (med.) podrigivati ◊ uomu rîgîĭe măĭ đes dupa vro mînkare, kare-ĭ înflă burtă — čovek podriguje najčešće posle nekog jela, koje mu nadima stomak [Por.]  [Vidi]

3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.]  [Vidi]

4978  rîkańi  răcăni  крекетати  rîkańi (ĭuo rîkańesk, ĭel rîkańașće) [akc. rîkańi] (gl.) — (onom.) kreketati ◊ bruoșćiļi rîkańesk tuota nuapća, nu sa puaće durmi đi iĭ — žabe krekeću cele noći, ne može se spavati od njih [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

5125  rîkorĭală  răcoreală  освежење  rîkorĭală (mn. rîkorĭaļe) [akc. rîkorĭală] (i. ž.) — (o klimi) osveženje; zahlađenje ◊ kum s-a bagat suariļi dupa nuvîr, điluok sa sîmțît rîkorĭala — čim je sunce zašlo za oblak, odmah se osetilo osveženje ♦ up. rakuare [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

5355  rîmă  râmă  глиста  rîmă (mn. rîmĭe) [akc. rîmă] (i. ž.) — glista (Lumbricus terrestris) ◊ rîmiļi sa fak în pomînt apuos, da đin pomînt ĭasă dupa pluaĭe — gliste nastaju u vlažnoj zemlji, a iz zemlje izlaze posle kiše [Por.] ∞ rîmuĭa  [Vidi]

2020  rînḑă  rânză  сириште  rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.]   [Vidi]

4045  rînđi  rândi  ређати  rînđi (ĭuo rînđesk, ĭel rînđașće) [akc. rînđi] (gl. p. ref.) — ređati, slagati redom ◊ sa rînđașće śeva kînd sa puńe-n rînd unu dupa altu, or unu pi altu — ređa se nešto kad se stavlja redom jedno za drugim, ili jedno na drugo ◊ ļamńiļi supt șupă nu sînt rînđiće kalumĭa — drva pod šupom nisu dobro složena [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

2023  rînsă  rânsă  реса  rînsă (mn. rînsă) [akc. rînsă] (i. ž.) — (bot.) resa, duguljasta, obično viseća cvast nekih biljaka, maca (lat. amentum) ◊ rînsa ĭe un fĭeļ đi fluare kare slubuađe nuku, salka, alunu or mastaku — resa je jedna vrsta cveta koji pušta orah, vrba, leska ili breza [Por.]  [Vidi]

3371  rîpśuń  răpciune  новембар  rîpśuń [akc. rîpśuń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ rîpśuń ĭe numiļi a duoĭļa pi kîļindarĭu al babĭesk đi lună numită ĭar đi babe „marćiń”, da kare pi kîļindarĭu popĭesk sa kĭamă „novembar” — „ripčunj” je drugo ime po bapskom kalendaru za mesec koji je opet od baba nazvan „marćinj”, a koji se po popovskom kalendaru zove „novembar” ♦ sin. marćiń [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5773  rîpuos  râpos  прљав  rîpuos (rîpuasă) (mn. rîpuoș, rîpuasă) [akc. rîpuos] (prid.) — 1. prljav ◊ a dubarît đi la uoĭ đin munće tuot rîpuos — sišao je od ovaca sa planine sav prljav 2. (med.) krastav ◊ pĭaļa luĭ ĭe tuată ripuasă kî mult s-a skîrpinat đi rîńe — njegova koža je sva krastava jer se mnogho češao zbog šuge ♦ up. rîńuos 3. (geog.) urvinast ◊ stramuoșu a kuprins moșîĭe rîpuasă, numa rîpă guală l-înga rîpă — predak je zauzeo urvinasto zemljište, samo gola urvina do urvine [Por.] ∞ rîp  [Vidi]

6161  rîză  râză  крпче  rîză (mn. rîz) [akc. rîză] (i. ž.) — (o tkanini) krpče, dronjak; rita ◊ rîză ĭe un parśel đi kîrpă, tuot rupt — krpče je parče tkanine, sav pocepan ◊ śe guod sî sa lukre ku rîza, dupa śe ĭe lukru gata, ĭa măĭ đes sa labîdă — šta god da se radi sa krpčetom, kad se posao svrši, krpče se baca [Por.]  [Vidi]

2518  rîșkituorĭ  rășchitor  рашак  rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) rašak, motovilo ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugom ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačak ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razboju ♦ var. rășkituorĭ ♦ up. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa  [Vidi]

6229  ronțai  ronțăi  хрскати  ronțai (ĭuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — hrskati ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope se [Por.] ∞ ruonț  [Vidi]

6230  ronțuos  crocant  хрскав  ronțuos (ronțuasă) (mn. ronțuoș, ronțuasă) [akc. ronțuos] (prid.) — (ret.) hrskav ◊ kolaś dulś șî ronțuoș — kolači slatki i hrskavi [Por.] ∞ ruonț   [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

4385  rostî  rosti  уредити  rostî (ĭuo rostăsk, ĭel rostîașće) [akc. rostî] (gl. p.) — urediti, srediti ◊ a lasato mumî-sa să rostîaskă kasa, kă vin guoșći, da ĭa s-a dus în proîmblare — ostavila je majka da sređuje kući, jer dolaze gosti, a ona je otišla u šetnju ◊ kasa rostîtă ĭe fața muĭeri — sređena kuća je lice žene [Por.] ∞ ruost  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

2191  rugožînă  rogojină  рогозина  rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papură  [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruod2 (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) materica (lat. uterus) ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju deca ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjak ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaj [Por.]   [Vidi]

5777  rupćiguos  rupcigos  дроњав  rupćiguos (rupćiguasă) (mn. rupćiguoș, rupćiguasă) [akc. rupćiguos] (prid.) — 1. dronjav, odrpan; pocepan ◊ rupćiguos ĭe uom kare puartă țuaļe rupće — odrpan je čovek koji nosi pocepanu odeću 2. (fig.) siromašan, bedan ◊ s-a dus źińirĭe-n kasă la ńișći rupćiguoș, fara mîț șî fara kîńe — prizetio si kod nekih siromaha, koji nemaju ni kučeta ni mačeta [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5775  rupt  rupt  исцепан  rupt (ruptă) (mn. rupț, rupće) [akc. rupt] (prid.) — iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinut ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — odeća na njoj bila je sva pocepana ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvan ◊ (izr.) ku ruptu — nasilno ◊ (izr.) fuźe đi rupe — beži, pa cepa ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredu ◊ s-a rupe ku lukru — kida se od posla [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5776  ruptură  ruptură  исцепотина  ruptură (mn. rupturĭ) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) rusalje ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudima ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudi ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankama [Por.]  [Vidi]

5836  ruźină  rugină  рђа  ruźină (mn. ruźiń) [akc. ruźină] (i. ž.) — 1. (o metalu) rđa ◊ ruźina ĭe buala fĭeruluĭ, roșața kare manînkă fĭeru kînd stă mult în suđală — rđa je bolest metala, crvenilo koje jede metal kad stoji dugo na vlazi 2.(fig.) (o karakteru) rđav čovek ◊ n-am uokĭ să-l măĭ văd, kî ĭe mare ruźină — nema oči da ga više vidim, jer je velika rđa [Por.]   [Vidi]

5837  ruźińi  rugini  рђати  ruźińi (ĭuo ruźińesk, ĭel ruźińașće) [akc. ruźińi] (gl. p.) — rđati; zarđati ◊ fĭeru kînd stă mult afară la suare șî la suđală, ruźińașće ĭuta — gvožđe koje dugo stoji napolju na suncu i vlazi, brzo rđa [Por.] ∞ ruźină  [Vidi]

4672  sađi  sădi  садити  sađi (ĭuo sađesk, ĭel sađașće) [akc. sađi] (gl. p.) — (agr.) saditi ◊ muma sađiașće rasad în bașćauă — majka sadi rasad u baštidupa dĭeda a ramas mulće puame sađiće đi mîna luĭ — iza dede su ostale mnoge voćke zasađene njegovom rukom ♦ up. sîmana [Por.]  [Vidi]

5296  sađină  sadină  ђиповина  sađină (mn. sađiń) [akc. sađină] (i. ž.) — (bot.) đipovina, čelac (Chrysopogon gryllus) ◊ sađină ĭe tare bună ĭarbă đi paskut vićiļi, kare o manînkă ku dulśață, adîns vaśiļi — đipovina je jako dobra trava za napasanje stoke, koja je jede u slast, posebno krave [Por.]  [Vidi]

4673  sađit  sădit  сађење  sađit1 (mn. sađirĭ) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) sađenje ◊ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja luka ◊ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kiša [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

2510  saĭnă  sanie  санке  saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4346  salamură  salamură  расол  salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ∞ sare  [Vidi]

2740  salbă  salbă  ниска  salbă (mn. salbĭe) [akc. salbă] (i. ž.) — niska, traka sa dukatima ◊ salbă ĭe o șļingă fakută ďe pliș, pe kare feťiļi vrodata a dus galbińi la gît — salba je jedna plišana traka, na kojoj su devojke nekada nosile dukate oko vrata [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4669  Samar  samară  Самар  Samar [akc. Samar] (i. m.) — (top) Samar, kosa u Rudnoj Glavi ◊ Samaru ĭe o kuamă pi un krak lung, kare țîńe đi la Drumo-l mik pănă la Śuaka arnaglăvi — Samar je prevoj na jednoj dugačkoj kosi, koja vodi od Malog puta do Rudnoglavskog brda [Por.] ∞ samar   [Vidi]

4429  samînță  sămânță  семе  samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) seme ◊ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljke ◊ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupi [Por.]  [Vidi]

4651  sară  seară  вече  sară (mn. sărĭ) [akc. sară] (i. ž.) — veče, deo dana ◊ sara ĭe parća ḑîļi đi la urmă, dupa ĭa tună nuapća — veče je poslednji deo dana, posle nje nastupa noć ◊ sara înśape kînd zovîrńe suariļi — veče počinje kad zađe sunce ◊ sara bună — dobro veče ◊ a sară — sinoć ◊ alaltîsară — preksinoć [Por.]  [Vidi]

2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.]  [Vidi]

4376  satuos  setos  жедан  satuos (satuasă) (mn. satuoș, satuasă) [akc. satuos] (prid.) — žedan ◊ kosîtuori sa vaĭtă kă sînt satuoș, da ńima nu s-a dus dupa apă — kosci se žale da su žedni, a niko nije otišao po vodu [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4382  săk  olog  сакат  săk2 (săkă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) —(med.) sakat, kljast ◊ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolesti ◊ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!” [Por.]  [Vidi]

4600  sămn  semn  знак  sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn rău — loš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znak ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.]  [Vidi]

4647  sărit  sărit  скок  sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — skok ◊ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalih ◊ sărit đi pi gļiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — skok sa busena preko praga na Uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredak [Por.] ∞ sari  [Vidi]

4355  săruta  săruta  целивати  săruta (ĭuo sarut, ĭel sarută) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — celivati, ljubiti iz poštovanja ◊ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumici ◊ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri puta ◊ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavi ◊ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — celiva se gospoda, a ljube se seljaci ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.]  [Vidi]

4584  sfînt  sfânt  свет  sfînt1 (sfîntă) (mn. sfînț, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ◊ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ◊ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ◊ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.]  [Vidi]

4806  sfîraĭală  sfârâială  цврчање  sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — 1. (o zvuku) cvrčanje ◊ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjišta 2. (o bolu) sevanje, probadanje; stres ◊ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtu — baba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožem [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

3101  sfîrluagă  sfârloagă  штраља  sfîrluagă (mn. sfîrluoź) [akc. sfîrluagă] (i. s.) — 1. štralja ◊ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čovek 2. (fig.) dripac; krpa ◊ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet para [Por.]   [Vidi]

4390  sfîrșît  sfârșit  завршен  sfîrșît (sfîrșîtă) (mn. sfîrșîț, sfîrșîće) [akc. sfîrșît] (prid.) — 1. (o poslu) završen, svršen; gotov ◊ a veńit la lukru sfîrșît — došao je na gotov posao 2. (med.) iscrpljen, istrošen, bez snage ◊ a sapat tota ḑîua șî sara vińe la kasă sfîrșît, ku o mînă đi sufļit — kopao je celog dana i uveče dolazi kući iscrpljen, sa dušom u nosu ♦ sin. gaćit, ispravit [Por.] ∞ sfîrșî   [Vidi]

4810  sfuară  sfoară  уже  sfuară (mn. sfuorĭ) [akc. sfuară] (i. ž.) — uže, konopac ◊ sfuară ĭe o înpļećitură lungă đi ață đi kîńipă — uže je jedna duga pletenica od konopljinog konca ◊ ku sfuara uomu ļegă śuava — užetom čovek nešto vezuje ◊ mulț pin saće s-a spînḑurat ku sfuara — mnogi su se po selima užetom obesili ♦ sin. fuńe, frengiĭe [Por.]  [Vidi]

3139  sfulđir  fulger  муња  sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavinedupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.]  [Vidi]

3141  sfulđira  sfulgera  севати  sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir   [Vidi]

4083  sîmbîtă  sâmbătă  субота  sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) subota ◊ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedelje ♦ up. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ∞ stamînă   [Vidi]

4493  Sîmțî  Sâmți  Младенци  Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek]   [Vidi]

2237  sîmḑîĭană  sânziană  ивањски цвет  sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.]  [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

2075  sîmeńik  siminic  смиље  sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.]  [Vidi]

4695  sîn  sân  недра  sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.]  [Vidi]

4693  sînataće  sănătate  здравље  sînataće (mn. sînatăț) [akc. sînataće] (i. ž.) — (med.) zdravlje ◊ sînataće ĭe kînd pi uom nu-l duare ńimika — zdravlje je kad čoveka ne boli ništa ◊ sînataća s-a dorit întođeuna kînd sa đisparțît lumĭa: „Aĭ, ku sînataće!”, „Ramîń ku sînataće!” — zdravlje se želelo uvek kad su se ljudi rastajali: „Ajd’, uzdravlje!”, „Ostaj mi u zdravlju!” [Por.]  [Vidi]

816  sîntuađir  sântoader  тодоровац  sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ∞ sînt  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4561  sînźe  sânge  крв  sînźe [akc. sînźe] (i. m.) — (anat.) krv ◊ sînźiļi ĭe ruoșu — krv je crvena ◊ sînźiļi mĭarźe pi nas — krv curi iz nosa ◊ s-a taĭat rău, șî duolturi n-a putut să-ĭ oprĭaskă sînźiļi — mnogo se posekao, i doktori nisu mogli da mu zaustave krv [Por.]  [Vidi]

4671  sîramură  saramură  саламура  sîramură (mn. sîramurĭ) [akc. sîramură] (i. ž.) — (nutr.) salamura ◊ sîramură ĭe apă sarată în kare sa țîńe karńa pănă nu sa duśe la uskat — salamura je slana voda u kojoj se čuva meso pre nego što se odnese na sušenje [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4352  sîrui  rândui  уредити  sîrui (ĭuo sîruĭ, ĭel sîruĭe) [akc. sîrui] (gl. p. ref.) — urediti, srediti ◊ kopiĭi đi miś trăbe învața să sîruĭe paturļi luor dupa skulat — decu od malena treba učiti da sređuju svoje krevete posle ustajanja ◊ urît ĭe kasa ku fată đi mîritat să nu fiĭe sîruită întođeuna — ružno je da kuća udavače ne bude sređena u svako doba [Por.]   [Vidi]

4702  sîruĭală  rânduială  сређивање  sîruĭală (mn. sîruĭeļe) [akc. sîruĭală] (i. ž.) — sređivanjedupa nuntă, o așćată mare sîruĭală — posle svadbe čeka je veliko spremanje [Por.] ∞ sîrui  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.]  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3401  skalan  scălan  вешовка  skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. vešovka*) ◊ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugi ◊ kukuruḑu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje suši 2. grozd ◊ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbal ◊ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđa ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ∞ kukuruḑ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5178  skalda  scălda  купати  skalda (ĭuo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — kupati ◊ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih dana ◊ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinje ♦ up. spala [Por.]  [Vidi]

4250  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skaluș) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera) ◊ skalușu ĭe o guangă kare traĭașće pin ĭarbă, are piśuare lunź đinapuoĭ, șî sîare în tuaće părțîļi — skakavac je buba koja živi u travi, ima dugačke zadnje noge, i skače na sve strane ◊ skalușu ĭe bună momĭală đi prins pĭeșć ku ungica — skakavac je dobar mamac za pecanje ribe udicom ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

3519  skapît  scapăt  видик  skapît (mn. skapîće) [akc. skapît] (i. s.) — vidik, horizont ◊ s-a perdut, a dat dupa skapît — izgubio se, zašao za horizont (nestao sa vidika) [Por.] ♦ up. skăpatat [Kmp.] ∞ skapa  [Vidi]

3520  skăpatat  scăpătat  залазак  skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4769  skiĭe  schi  смучка  skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.]  [Vidi]

4765  skimba  schimba  мењати  skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.]   [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. promenjen, izmenjen, zamenjen ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno 2. svečano odeven ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4737  skimotoșală  schimonoseală  неред  skimotoșală (mn. skimotoșăļe) [akc. skimotoșală] (i. ž.) — nered ◊ s-a dus, da skimotoșala mĭ-a lasat miĭe să sîruĭ — otišli su, a nered su ostavili meni da sredim ♦ skr. skimoșală ♦ var. skimotosală [GPek] ∞ skimotoșî  [Vidi]

4450  skinćiĭe  scânteie  искра  skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.]  [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačitidupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]  [Vidi]

732  skîrtaș  scârtaș  черенац  skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motku ◊ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti noge [Crn.] ◊ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik — čerencem su lovili ribu za slavu [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

4447  skobi  scobi  дубити  skobi (ĭuo skobĭesk, ĭel skobĭașće) [akc. skobi] (gl. p. ref.) — dubiti; čačkati ◊ țîganu skobĭașće ļingura în ļemn muaļe — Ciganin dubi kašiku u mekom drvetu ◊ đimult tot nat avut bîtu luĭ ku kare dupa mînkare a skobit đințî — nekada je svako imao svoj štapić kojim je posle jela čačkao zibe [Por.] ∞ skuabă   [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.]   [Vidi]

6073  skoća  scoate  вадити  skoća (ĭuo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — vaditi; pravdati; spasiti, izbaviti ◊ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znati ◊ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovača ◊ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — nemoj se vaditi lažima, kaži kako je bilo ◊ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — tri puta ga je spasio smrti [Por.]  [Vidi]

2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]  [Vidi]

3032  skrivală  scrivală  усек  skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa  [Vidi]

4794  skrĭame  screme  стењати  skrĭame (ĭuo ma skrem, ĭel sa skrĭame) [akc. skrĭame] (gl. ref.) — stenjati, naprezati se ◊ s-a zaprit grĭeu, șî kînd sa duśe pintru ĭel, sa skrĭame, saraku, đi sa zgîndîră ișîtuarĭa întrĭagă — ima težak zatvor, i kad ide radi sebe, stenje, siroma, da se trese ceo klozet [Por.]  [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.]   [Vidi]

4689  skulă  sculă  старудија  skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1. starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭiabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. alatka ◊ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

3562  skump  scump  скуп  skump (skumpă) (mn. skumpĭ, skumpĭe) [akc. skump] (prid.) — (za novčanu vrednost) skup ◊ are plată mikă, nu puaće să kumpire aĭa śi ĭe skump — ima malu platu, ne može da kupi ono što je skupo ◊ prĭa skump — preskupo ◊ (u izr.) pĭatră skumpă — dragi kamen ◊ apă skumpă — skupa voda, voda koja se za dušu pokojnika nosi i izliva 40 dana posle njegove smrti ♦ supr. ĭepćin [Por.]  [Vidi]

3016  skuoĭkă  scoică  шкољка  skuoĭkă (mn. skuoĭś) [akc. skuoĭkă] (i. ž.) — (zool.) školjka (Unio) ◊ (vet.) kînd vaka s-a bolnavit đi întrokĭat, aĭ batrîń adunat skuoĭś șî ļ-a batut marunt, șî ļ-a suflat la vakă în uokĭ — kada bi kravi obolele oči, stari su skupljali školjke, tucali ih sitno, i duvali kravi u oči [Por.]   [Vidi]

5646  skurćeĭkă  scurteică  либада  skurćeĭkă (mn. skurćeĭś) [akc. skurćeĭkă] (i. ž.) — libada ◊ [Pad.] skurćeika ĭe țoală skurtă pănă la brâu šî are mâńeś lunż, să poartă pistă śupag — libada je haljetak kratak do pojasa, sa dugim rukavima, nosi se preko košulje [Pad.]  [Vidi]

4809  skurĭa  scura  отицати  skurĭa (ĭuo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skurĭa] (gl. ref.) — (o tečnosti) oticati, slivati se; kapati ◊ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrat ◊ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa pănă apa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrat [Por.] ∞ kure  [Vidi]

2932  skurtak  scurtac  кратеж  skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ∞ skurta   [Vidi]

2931  skurtatură  scurtătură  ократак  skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju 2. (o rastojanju) (zast.) prečica ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

4559  skutura  scutura  трести  skutura (ĭuo skutur, ĭel skutură) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — 1. (tehn.) tresti, stresti, istresti ◊ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacu ◊ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputa 2. (med.)(psih.) doživeti stres ◊ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kuće ♦ sin. zgîndîra [Por.]  [Vidi]

3859  slamńak  saltea cu paie  сламарица  slamńak (mn. slamńaśe) [akc. slamńak] (i. m.) — slamarica ◊ slamńak ĭe un sak mare, țasut đi kîńipă șî umplut đi paĭe or gižă, pus pi pat đi ļemn să aĭbă lumĭa așćernut muaļe đi durmit — slamarica je jedan veliki džak, tkan od konoplje i napunjen slamom ili komušinom, koji se stvaljao na drveni krevet da bi ljudi imali meku postelju za spavanje ◊ rumîń-aĭ batrîń a trait în borđeĭe, ș-a durmit pi rugožînă așćernută pi pomînt guol, șî n-așćut đi paturĭ ńiś đi slamńaśe — stari Vlasi su živeli u zemunicama, spavali su na rogozini prostrtoj na goloj zemlji, i nisu znali za krevete i slamarice ◊ slamńaku s-a-npuĭat pi la gîzdoćiń, kare pin koļibĭ avut paturĭ đi durmit — slamarica se pojavila kod bogataša, koji su u svojim kolibama imali krevete za spavanje [Por.] ∞ pat  [Vidi]

4820  slăńinuță  slăninuță  сланиница  slăńinuță (mn. slăńinuț) [akc. slăńinuță] (i. ž.) — (nutr.) (demin.) slaninica ◊ ń-a dus șă kîći un parśel đi slăńinuță ku usturoĭ ćinîr, șî pîńe kaldă đin śirińe — doneli nam i po jedno parče slaninice sa mladim belim lukom, i toplim hlebom iz crepulje ♦ / dem < slańină [Por.] ∞ slańină  [Vidi]

4360  slobođeńe  slobodzenie  ослобођење  slobođeńe (mn. slobođeń) [akc. slobođeńe] (i. ž.) — oslobođenje ◊ partizańi a dudait mńamțî, șă Tita ń-a dus slobođeńe — partizani su oterali Nemce, i Tito nam je doneo oslobođenje ◊ đi la slobođeńe pănă astîḑ țara sîrbĭaskă mult sa skimbat — od oslobođenja do danas srpska država se mnogo promenila [Por.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4347  slubaḑî  slobozî  пустити  slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.]  [Vidi]

4358  sluobîd  slobod  слободан  sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — slobodan ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdana ◊ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — niko nije verovao da ona može biti tako slobodna ženadupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarînduposle kosidbe stoka je slobodna da pase svuda [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4815  službă  slujbă  служба  službă (mn. službĭ) [akc. službă] (i. ž.) — služba, posao ◊ s-a dus tot bat la lukru, la urmă a do pĭerdut služba — išao je stalno pijan na posao, na kraju je izgubio službu ◊ đi đemult în bisîarika nuastră puopi n-a țînut služba — odavno u našoj crkvi popovi nisu držali službu [Por.] ∞ služî  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.]  [Vidi]

2315  smidaruĭkă  crizantemă  хризантема  smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

5509  smîntînă  smântână  кајмак  smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ◊ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6134  smokină  smochină  смоква  smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ◊ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ◊ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.]   [Vidi]

4688  snopi  snopi  снопити  snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. snopiti, praviti snopove ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo 2. sitniti, komadati, kasapiti ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom 3. (fig.) iskasapiti, poseći ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ∞ snuop  [Vidi]

4687  snuop  snop  сноп  snuop (mn. snuopĭ) [akc. snuop] (i. m.) — snop, svežanj ◊ snupu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri [Por.]   [Vidi]

4700  sokoćală  socoteală  скаламерија  sokoćală (mn. sokoćaļe) [akc. sokoćală] (i. ž.) — (tehn.) (pej.) skalamerija, naprava ◊ mĭ-a dus o sokoćală în traușă ku kare nu șću śe sî ma fak — doneo mi je u dvorište neku skalameriju sa kojom ne znam šta da radim [Por.] ∞ sokoći   [Vidi]

2235  solomîzdră  solomâzdră  даждевњак  solomîzdră (mn. solomîzdrĭe) [akc. solomîzdră] (i. ž.) — (zool.) daždevnjak (Salamandra salamandra) ◊ solomîzdra ĭe o žuavină ka șopîrla, ama ńagră ku pĭaće galbińe; ĭasă dupa pluaĭe pi lînga boruź — daždevnjak je životinja nalik na guštera, ali je crna sa žutim pegama; javlja se posle kiše pored potoka [Por.] ♦ dij. var. zolomîzdră (Bučje) [Crn.] ♦ dij. var. salamîzdră (Gradskovo) [Tim.] ♦ dij. var. șolomîzdră (Radenka) [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4579  Somođiva  Samodiva  Самодива  Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.]  [Vidi]

4371  somsău  ?  самсов  somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) samsov, gluperda ◊ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku — ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavo ♦ var. somsou [Por.]  [Vidi]

4615  sorbit  sorbit  сркање  sorbit (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbit] (i. s.) — (o čorbi) srkanjedupa śe sa fĭarbe, ḑama sa gustă ku sorbitu sî sa vadă kum ĭe đi fĭartă — posle kuvanja, čorba se proba srkanjem da se vidi da li je dobro skuvana [Por.] ∞ sorbi  [Vidi]

4551  sorośi  soroci  предодредити  sorośi (ĭuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokleti ◊ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinu ◊ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njim [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

4685  soțîĭe  soție  жена  soțîĭe1 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — žena, supruga, bračna drugarica ◊ muoșu avut duauă soțîĭ, a đintîń ĭ-a murit, șî s-a-nsurat ku alta muĭarĭe — čiča je imao dve žene, prva mu je umrla, pa se oženio drugom ženom [Por.] ∞ suoț  [Vidi]

4681  spala  spăla  прати  spala (ĭuo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — prati, umivati ◊ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — pere se nešto kad se vodom skida prljavština ◊ muĭeriļi spală rufiļi la ogaš — žene peru rublje na potoku ◊ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — svakog jutra umivaju lice i peru ruke [Por.]  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupinadupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4857  sparźare  spargere  разбијање  sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4855  sparźe  sparge  разбити  sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skupdupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.]   [Vidi]

4434  spikuos  spicos  класат  spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik   [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]  [Vidi]

2752  spinćikat  spintecat  располућен  spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ◊ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ◊ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekat ♦ up. đispinćikat [Por.] ∞ spinćika   [Vidi]

4613  spînḑuratuare  spânzurătoare  вешала  spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — vešala ◊ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizane [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3968  spoveđeńe  spovedanie  исповедање  spoveđeńe (mn. spoveđeń) [akc. spoveđeńe] (i. ž.) — (rel.) ispovedanje, priznanje grehova; ispoved ◊ s-a dus în bîsîarikă la spoveđeńe — otišao u crkvu na ispovedanje ◊ ńiś la spoveđeńe n-a spuso — ni na ispovedi je nije odao [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

3967  spoveđi  spovedi  исповедати  spoveđi (ĭuo ma spoveđesk, ĭel sa spoveđiașće) [akc. spoveđi] (gl. p. ref.) — (rel.) ispovedati se, priznati grehove ◊ kînd ći spoveđeșć, kapiț ĭertare đi pakaće — kad se ispovediš, dobiješ oproštaj grehova ◊ kare ĭe kređințuos, trăbe sî țînă posturļi, șî sî sa dukă-n bisîarikă sî sa spoveđaskă — ko je vernik, treba da drži postove, i da ide u crkvu da se ispoveda ◊ kare nu s-a spoveđit ńiśkînd, kînd sa duśe pi lumĭa-ĭa, svići Pĭetre ăl bagă la fundu ĭaduluĭ — ko se nikada nije ispovedio, kad ode na onaj svet, sveti Petar ga nabije na dno pakla [Por.]  [Vidi]

3969  spoveđit  spovedit  исповеђен  spoveđit (spoveđită) (mn. spoveđiț, spoveđiće) [akc. spoveđit] (prid.) — ispoveđen, oslobođen grehova; bezgrešan ◊ a veńit puopa la vrĭame, șî muoșu a murit spoveđit — došao je pop na vreme, i starac je umro ispoveđen ◊ kare muare spoveđit, ĭel sa duśe-n raĭ kî ĭe ușurat đi pakaće — ko umre ispoveđen, ide u raj jer je oslobođen grehova ♦ supr. ńispoveđit [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

2890  sprinśenat  sprincenat  обрваст  sprinśenat (sprinśenată) (mn. sprinśenaț, sprinśenaće) [akc. sprinśenat] (prid.) — (anat.) obrvast, koji ima guste i velike obrve ◊ stramoșî miĭ a fuost tuoț sprinśenaț, ka duamńe pazîașće — moji preci su bili svi obrvasti, kao sačuvaj me bože ♦ var. sprinśanat, sprinśanuos [Por.] ∞ sprinśană  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4772  spulbur  spulber  вејавица  spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — vejavica ◊ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve strane ◊ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puoț uoki đeșkiđa — toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoriti ◊ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetovi ♦ up. viskul [Por.] ∞ spulbura  [Vidi]

4773  spulbura  spulbera  вејати  spulbura (ĭuo spulbur, ĭel spulbură) [akc. spulbura] (gl.) — vejati, provejavati ◊ spulbură zapadă — veje sneg ◊ pi boruź nu spulbură ka pi śuakă, unđe ĭe luoku đeșkis, șî baće vînt tare đin tuaće părțîļi — po kotlinama ne veje kao na brdu, gde je mesto otvoreno, i duva jak vetar sa svih strana [Por.]  [Vidi]

4413  spurka  spurca  опоганити  spurka (ĭuo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — 1. (rel.) opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdeti ◊ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješ ◊ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsuje 2. (fig.) imati pokvarene misli ◊ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramici ♦ supr. đispurka [Por.]  [Vidi]

4507  sta  sta  стати  sta (ĭuo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — stati, stajati, prekinuti neku radnju ◊ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramota ◊ nu sta aśiĭa ka țapuońu, duće, lukră śeva — nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi nešto ◊ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kaže ◊ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i to [Por.]  [Vidi]

4750  stag  steag  барјак  stag (mn. stagurĭ) (i. m.) — barjak, zastava ◊ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbe ◊ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku stagu — na svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakom [Por.]   [Vidi]

4080  stamînă  săptămînă  седмица  stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) sedmica, nedelja ◊ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — sedmica je deo meseca koji traje sedam dana ◊ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedelja ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

6013  stankuță  pară  крушка станкуца  stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) kruška ◊ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruške ◊ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađi ◊ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — stankuce stižu krajem avgusta ◊ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemlju [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ∞ păr1  [Vidi]

4511  Starițîu  Starețiu  Старица  Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.]  [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.]  [Vidi]

4556  stîlp  stâlp  стуб  stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) struk, stabljika niske biljke ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta 2. (tehn.) direk; stub, trupac ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.]  [Vidi]

4424  stîmpara  stîmpăra  хладити  stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.]   [Vidi]

4536  stîng  stâng  леви  stîng (stîngă) (mn. stînź, stînźe) [akc. stîng] (prid.) — levi, sa leve strane ◊ ăl duare piśoro-l stîng — boli ga leva noga ◊ a skļinćit mîna stîngă, ku kare skriĭe — uganuo levu ruku, kojom piše ◊ a trĭekut ka plumbu pi parća stîngă — prošao je kao metak levom stranom [Por.]  [Vidi]

4537  stînga  stânga  лево  stînga [akc. stînga] (pril.) — levo, na levo ◊ într-o vrĭame a mĭerś đirĭept, pĭeurmă a dat la stînga — jedno vreme je išao pravo, a onda je skrenuo levo ◊ ruata a tras în stînga, șî ĭel a kaḑut în kanal — točak je vukao levo, i on je pao u kanaldupr. đirĭapta [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4746  stîngaśit  mamită  маститис  stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng   [Vidi]

3979  stînźa  stinge  гасити  stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.]  [Vidi]

3297  stîrk  stârc  рода  stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. roda (Ciconia Ciconia) ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. kobac ◊ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. (Mosna) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3298  stîrśi  stârci  чучати  stîrśi (ĭuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti se ◊ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćuti ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.]   [Vidi]

3300  stîrśit  stârcit  чучећки  stîrśit (stîrśită) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — čučećki, čučeći, u čučećem položaju ◊ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko je ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ∞ stîrśi  [Vidi]

4609  stokńală  stucneală  одступање  stokńală (mn. stokńaļe) [akc. stokńală] (i. ž.) — odstupanje ◊ kînd a-nśeput stokńala luor, aĭ nuoștri nu s-a oprit pănă nu ĭ-a dudait đin țară afară — kad je počelo njihovo odstupanje, naši nisu stali dok ih nisu isterali iz zemlje van [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4947  strakină  străchină  здела  strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas  [Vidi]

3301  strașură  sperietoare  страшило  strașură (mn. strașurĭ) [akc. strașură] (i. ž.) — strašilo ◊ strașură ĭe o žukariĭe fakută ka uomu în țuaļe rupće, înțapată în mižluoku luokuluĭ pļin đi ruod, sî spomînće păsîrļi — strašilo je naprava u obliku odrpanog čoveka, postavljena u sredinu njive pune roda, da plaši ptice ◊ pi lînga strașură, mulț a spumîntat păsîrļi șî ļ-a dudait đi pi luokurļi luor ku tuakă — pored strašila, mnogi su plašili ptice i terali ih sa svojih njiva pomoću čegrtaljke [Por.] ♦ dij. var. strașlă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. spomînta ◊ am pus spomînta în porumb — postavio sam strašilo u kukuruzu (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. spamînta (Gradskovo, Mali Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

6150  străluśi  străluci  бљеснути  străluśi (ĭuo străluśesk, ĭel străluśiașće) [akc. străluśi](gl.) — bljesnuti, sevnuti ◊ măĭ întîń străluśi o viđarĭe tare, dupa aĭa răsună un puakńit fiorĭaļńik, ka kînd śerĭu sa suduame pi pomînt — prvo je bljesnula jaka svetlost, posle toga odjeknu jeziv pucanj, kao da se nebo oburvava na zemlju ♦ sin. sfulđira [Por.] ∞ luśi  [Vidi]

2120  străļiță  stelniţă  стеница  străļiță (mn. străļiț) [akc. străļiță] (i. ž.) — (ent.) stenica, insekt (Acanthia lectularia) ◊ străļița traĭașće-n ļiemn, în kasă măĭ mult pin blăń uskaće, kum a fuost aļa đin kare a fuost fakuće paturļi — stenica živi u drvetu, u kući najviše u suvim daskama, kakve su bile one od kojih su bili načinjeni kreveti ◊ străļița ḑua duarme, da kum ńigurĭaḑă, ĭa pļakă — stenica danju spava, a čim omrkne, ona kreće [Por.]  [Vidi]

4741  strin  străin  стран  strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđdupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.]  [Vidi]

4742  strinataće  străinătate  туђина  strinataće (mn. strinatăț) [akc. strinataće] (i. ž.) — tuđina; inostranstvo ◊ a murit în strinataće đi duoru kășî — umro je u tuđini od tuge za kućom ◊ strinataća șî sîngurataća sînt măĭ grĭaļe buaļe — tuđina i samoća su najteže bolesti [Por.] ∞ strin  [Vidi]

4837  strîkat  stricat  покварен  strîkat (strîkată) (mn. strîkaț, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — pokvaren 1. (tehn.) neispravan, koji ne radi ◊ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravi 2. (fig.) nemoralan čovek ◊ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova žena ◊ (izr.) strîkat ka putragańu — pokvaren kao mućak [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

4842  strîkatură  stricătură  покварењак  strîkatură (mn. strîkaturĭ) [akc. strîkatură] (i. ž.) — pokvarenjak, pokvarenština ◊ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli svet ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3070  strîmatură  strămătură  обојени прамен  strîmatură (mn. strtrîmaturĭ) [akc. strîmatură] (i. ž.) — obojeni pramen vune ◊ strîmatura ĭe un biț đi lînă fîrbuită, atîrnată ka kićiĭa la prunu alo-l muort — strimatura je pramen obojene vune, kojim se kiti šljiva pokojnika ◊ prunu kićit ku strîmaturĭ sa duśe înainća muortuluĭ — šljiva okićena obojenim kićankama nosi se na čelu pogrebne povorke [Por.] ∞ tramă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4442  strîmb  strâmb  крив  strîmb1 (strîmbă) (mn. strîmbĭ, strîmbe) [akc. strîmb] (prid.) — 1. (o formi) kriv ◊ klańa-sta ĭe strîmbă într-o parće, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — ovaj stog je kriv na jednu stranu, ima da padne kad bude dunuo neki jači vetar 2. (fig.) kriv, pogrešan, loš izbor ◊ s-a prins ku ńișći oțomań, ș-a pļekat pi drum strîmb — uhvatio se sa nekim lopovima, i krenuo krivim putem [Por.]  [Vidi]

4400  strîmt  strâmt  узан  strîmt (strîmtă) (mn. strîmț, strîmće) [akc. strîmt] (prid.) — 1. (o prostoru) uzan, uzak, sužen ◊ poćaka pista kuastă ĭe strîmtă kî ĭe luoku kostîșat, șî nu s-a putut sapa măĭ larg la așa rîpă — staza preko padine je uska jer je teren strm, pa se nije moglo kopati šire na takvoj strmini ◊ a fakut drum đi kară pănă la munće, ama drumu ĭe prĭa strîmt la o kĭaĭe, đi nu puot duauă kare sî sa petrĭakă — napravili su kolski put do planine, ali li je put preuzak na jednom useku pa ne mogu dvoja kola da se mimoiđu 2. (fig.) (vulg.) tesnilo, zadnjica, guza ◊ la kare ĭ-a fuost kam rușîńe să ḑîkă „futo-l în kur”, ĭel a-nžurat „futo-l în strîmț”, k-a fuost tuot una — kome je bilo malo nezgodno da kaže „jebem ga u dupe”, on je psovao „jebem ga u tesnilo”, jer je bilo isto [Por.]  [Vidi]

5925  strîmućit  strămutat  унакажен  strîmućit (strîmućită) (mn. strîmućiț, strîmućiće) [akc. strîmućit] (prid.) — (o izgledu) unakažen; izveštačen; neprirodan; nakazan ◊ baĭațî đi astîḑ mĭerg strîmućiț ku păru lung, ginđind kă sînt frumoș atîta đi fĭaćiļi o să kadă sîngure dupa iĭ — današnji momci idu unakaženi dugom kosom, misleći da su toliko lepi da će devojke same popadati za njima ◊ nuĭe ĭel strîmućit đ-akuma, numa ĭe așa înga đin burta mumi — nije on nakazan od danas, nego je takav još iz majčinog stomaka ♦ sin. slućit [Por.] ∞ strămući  [Vidi]

4973  strugur  strugure  грозд  strugur (mn. strugurĭ) [akc. strugur] (i. m.) — (bot.) grozd ◊ rumîńi Munćeńi n-avut strugurĭ buń, ș-a fuost muara sî sa dukă la Kraĭna dupa vin đi prazńik — Vlasi Munćani nisu imali dobro grožđe, pa su morali da idu u Krajinu po vino za slavu ◊ a fuost pi la uńi luokurĭ o suartă đi strugurĭ ku buobe miś, tarĭ șă akri, a kĭemato aĭ batrîń ćibrik — bila je na nekim mestima sorta grožđa sa malim zrnima, tvrdim i kiselim, stari su je zvali ćibrik [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

4526  sudui  sudui  псовати  sudui (ĭuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) psovati ◊ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — svi psuju, a svi kažu da to nije lepo ◊ omińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slanik ◊ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se” [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.]  [Vidi]

4527  suduom  sodom  пролом  suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — 1. prolom, nagli veliki izliv kiše ◊ suduom đi pluaĭe — provala oblaka 2. klizište zemlje, oburvinadupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokom [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava]  [Vidi]

4758  sufara  suferi  трпети  sufara (ĭuo sufăr, ĭel sufără) [akc. sufara](gl. p. ref.) — trpeti, podnositi ◊ nu su sufără înga đi la ćińerĭață — ne trpe se još od mladosti ◊ n-a putut sufara ńiśkum să-ĭ bombońaskă muĭarĭa tota ḑîua, șa dudaito — nije mogao nikako podnosti da mu žena zvoca po ceo dan, pa ju je oterao ◊ n-a vrut s-o măĭ sufere pi suakrî-sa ńiś o ḑî, ș-a pļekat đi la kasă — nije više htela da trpi svekrvu ni jedan dan, pa je pošla od kuće [Por.]  [Vidi]

4504  sufla  sufla  дисати  sufla (ĭuo suflu, ĭel suflă) [akc. sufla] (gl. p. ref.) — 1. disati ◊ ma uĭtaĭ bińe la ĭel: nu suflă, ma taĭe frika k-a murit — pogledao sam ga dobro: ne diše, preseče me strah da je umro ◊ nu țîńe muoșu mult, đi ḑî în ḑî tuot măĭ grĭeu suflă — čiča neće dugo, iz dana u dan sve teže diše 2. duvati ◊ đi mik am înśeput să suflu în bandă — od malena sam počeo da duvam u trubu ◊ suflă în lumanarĭe, stînźo kî ĭe vrĭamĭa đi kulkarĭe — duni u tu sveću, ugasi je jer je vreme za spavanje [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

4506  sufļețăl  suflețel  душица  sufļețăl (mn. sufļețăļe) [akc. sufļețăl](i. s.) — (demin.) (hip.) dušica, mala duša ◊ au, sufļețălu mĭeu, nu puot trai fara ćińe — oh, dušice moja, ne mogu živeti bez tebe ♦ / < sufļit + țăl [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

4505  sufļit  suflet  душа  sufļit (mn. sufļiće) [akc. sufļit] (i. s.) — 1. duša ◊ la pomană, sa dă la sufļitu lu al muort — na pomani se namenjuje duši pokojnika ◊ kînd uomu are pakaće, la muarće grĭeu iĭ ĭasă sufļitu — kad čovek ima grehove, na samrti teško ispušta dušu 2. dah ◊ aļergat, pănă nu ĭ-a ĭeșît sufļitu — trčao je, dok nije ostao bez daha ♦ dem. sufļețăl [Por.]  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4607  sugițat  sughițat  штуцање  sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4608  sugițît  sughiț  штуцавица  sugițît (mn. sugițurĭ) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) štucavica ◊ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže može [Por.] ∞ sugița   [Vidi]

2623  suiș  suiș  пењање  suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamaduoklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) 1. vratilo razboja ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor 2. truba, rolnadupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom 3. oklagija ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3942  sumĭeta  sumete  завртати  sumĭeta (ĭuo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukati ◊ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blato ◊ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njim ◊ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopova [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4697  suok  soc  зова  suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.]  [Vidi]

4540  suopă  sopă  сопа  suopă (mn. suope) [akc. suopă] (i. ž.) — sopa, motka ◊ a batut la pruńe ku o suopă lungă — mlatio je šljive jednom dugačkom motkom ♦ sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

4158  suorb  sorb  брекиња  suorb (mn. suorbĭ) [akc. suorb] (i. m.) — (bot.) brekinja (Sorbus aria) ◊ kînd taĭ suorbu, đin ĭel mĭarźe ḑama ruoșîĭe ka sînźiļi — kad presečeš brekinju, iz nje curi tečnost crvena kao krv ◊ (mitol.) đin suorb țîgańi a fakut kuńe, ku kare ĭemreĭi a prins pi dumńeḑîu pi kruśe — od brekinje su Cigani napravili klinove kojima su Jevreji prikovali boga za krst ◊ (mitol.) đin suorb a fakut sîn-Źuorḑu suļiță ku kare a-npuns ala ś-a vrut să îngită fata lu vrun împarat — od brekinje je sveti Đorđe napravio koplje kojim je probo aždaju koja je htela da proguta kćer nekog cara [Por.] ♦ dij. var. sorb (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.]  [Vidi]

6295  surdomaș  surdomaș [Ban.][Olt.]  срдомаси  surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.]  [Vidi]

4516  Surduļeșći  Surdulești  Сурдуловић  Surduļeșći [akc. Surduļeșći] (i. zb.) — (antr.) Surdulović, vlaško prezime ◊ Surduļeșći ĭe poļikră ńamuluĭ lu kare vrun stramoș a fuost surd multă vrĭame — Surdulović je nadimak porodice čiji je predak bio gluv duže vreme ◊ poļikră Surduļeșći are un ńam mare în Țîrnaĭka — prezime Surdulović ima jedna velika familija u Crnajci [Por.] ∞ surd  [Vidi]

4515  surḑală  surzeală  глувило  surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ◊ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ∞ surd  [Vidi]

2805  surśiel  surcea  шибљика  surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.]  [Vidi]

2756  surupa  surpa  сурвати  surupa (ĭuo surup, ĭel surupe) [akc. surupa] (gl. p. ref.) — (geog.) survati, urušiti, oburvati ◊ puaće fi pomînto-la sa va surupa dupa pluoĭ-ļe-șća, da lumĭa n-are uń să fugă — možda će se to zemljište oburvati posle ovih kiša, a ljudi nemaju gde da beže [Por.] ∞ surupa   [Vidi]

3801  suspin  suspin  уздах  suspin (mn. suspińe) [akc. suspin] (i. s.) — (ret.) (psih.) uzdah, uzdisaj; jecaj ◊ ĭ-a skapat numa un suspin grĭeu, dureruos — oteo mu se samo jedan težak, bolan uzdah [Por.] ∞ suspina   [Vidi]

4525  sutuļiĭe  povârniș  провалија  sutuļiĭe (mn. sutuļiĭ) [akc. sutuļiĭe] (i. ž.) — (geog.) provalija, ambis ◊ sutuļiĭe ĭe surupină mare șî adînkă — provalija je velika i duboka urvina ♦ sin. surupină [Por.]  [Vidi]

2547  șapćesprîaśiļa  șaptesprecelea  седамнаести  șapćesprîaśiļa [akc. șapćesprîaśiļa] (br.) — sedamnaesti ◊ m-am dus amînat, ș-am fuost tuma șapćesprîaśiļa la rînd — otišao sam kasno, i bio sam tek sedamnaesti na redu ◊ a șapćesprîaśiļa ḑî — sedamnaestog dana [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

2541  șasă  șase  шест  șasă [akc. șasă] (br.) — šest ◊ unu, duoĭ, triĭ, patru, śinś, șasă — jedan, dva, tri, četiri, pet, šest ◊ șasă uorĭ — šest put ◊ đi șasă uorĭ s-a dus la duoltur — šest puta je odlazio lekaru [Por.]  [Vidi]

4303  șkolariță  școlăriță  ученица  șkolariță (mn. șkolariț) [akc. șkolariță] (i. ž.) — učenica ◊ mulće fĭaće sa marită înga pănă sînt șkolariță, ama așa kăsătoriĭe nu țîńe mult — mnoge devojke se udaju još dok su učenice, ali takav brak ne traje dugo ◊ muma sa labdă kă a fuost bună șkolariță — majka se hvali da je bila dobra učenica [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

3466  șkroflă  scrofulă  скрофула  șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) skrofula, guka, tvrda izraslina na vratu ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratom ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umre [Por.]  [Vidi]

2223  șopîrlă  șopârlă  гуштер  șopîrlă (mn. șopîrļe) [akc. șopîrlă] (i. s.) — (zool.) gušter (Lacerta muralis) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi șopîrļe, una murgă, traĭașće pin luokurĭ petruasă, da alaltă, vĭarđe, măĭ mult sa gasîașće pin buĭeḑarĭ — ima dve vrste guštera, jedna braonkasta, živi po kamenjarima, a druga, zelena, više se nalazi po budžacima ♦ sin. gușćiră (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4300  șovîrnuog  șovârnog  богаљ  șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — bogalj ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalj ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.]   [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

4  śas  ceas  сат, час  śas (mn. śasurĭ) (i. m.) — 1. čas, vremenska jedinica od šezdeset minuta ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncu ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jače ◊ un śas șî žumataće — sat ipo 2. sat, naprava za merenje vremena ◊ śasol đi la mînă — ručni sat ◊ śasol muĭerĭesk — ženski sat ◊ śasol đin parĭaće — zidni sat ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuorńik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidu 3. vreme, doba ◊ śasol rău — zao čas ◊ śasu muorțî — smrtni čas 3. (zast.) pozdravna fraza na rastanku ◊ ramîń ku śasol bun — ostaj mi u dobri čas [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6268  śerĭ  cer  небо  śerĭ (mn. śerurĭ) (i. s.) — nebo ◊ śerĭu sańin ĭe vînît — vedro nebo je plavo ◊ pi śerĭ zbuară păsîrļi șî mĭerg nuviri — nebom lete ptice i plove oblacidurîĭe-n śerĭ — grmi na nebu [Por.]   [Vidi]

4162  śerĭeș  cireș  трешња (дрво)  śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) trešnja, drvo (Prunus avium) ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko med ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — od trešnjine kore pravila luč za osvetljenje ♦ var. śereș, śerieș ♦ up. śerĭașă [Por.]  [Vidi]

6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) cikorija, vodopija (Cichorium Intubus) ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakije ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — koren cikorije je dobar za decu kad imaju proliv [Por.]  [Vidi]

2067  śin-suće  cinci sute  петсто  śin-suće [akc. śin-suće] (br.) — petsto, petstotina ◊ îț sînt datuorĭ śin-suće đi dinarĭ, ț-am dat patru suće, a măĭ ramas sî-ț dau măĭ o sută — dužan sam ti petsto dinara, dao sam ti četristo, ostalo je da ti dam još sto ◊ śin-suće đi miĭ — petsto hiljada ◊ skriĭem: 5555, śećim: śinś miĭ śin-suće śinḑăś șî śinś — pišemo: 5555, čitamo: pet hiljade petsto pedeset i pet [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

2569  śinḑăśiļa  cinzecilea  педесети  śinḑăśiļa [akc. śinḑăśiļa] (br.) — pedeseti ◊ śinḑăśiļa vińe pi rînd dupa a patruḑăś șî nuauļa — pedeseti dolazi po redu iza četrdeset i devetog [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

2655  śinstă  cinste  част  śinstă (mn. śinsturĭ) [akc. śinstă] (i. ž.) — čast, dar, poklon; čestitka ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbu ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2656  śinstî  cinsti  частити  śinstî (ĭuo śinstîăsk, ĭel śinstîașće) [akc. śinstî] (gl. p. ref.) — 1. častiti ◊ dakă vi faśa aĭa, ĭuo am să ći śinstîăsk — ako to uradiš, ja ću te častiti 2. čestitati ◊ ma duk să-ĭ śinstîăsk Anol nou — idem da mu čestitam Novu godinu [Por.] ∞ śinstă  [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

3229  śobană  ciobană ?  чобанка  śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șću — čobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.]   [Vidi]

5577  śobîlk  șteobîlc  шљап ?  śobîlk [akc. śobîlk] (uzv.) — (onom.) šljap? ◊ „śobîlk” s-auđe kînd śuava mĭarźe pin apă măĭ adînkă — „šljap” se čuje kad neko ide kroz dublju vodu [Por.]   [Vidi]

4957  śonćit  ciuntit  окрњен  śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

3772  śuakă  cioacă  брдо  śuakă (mn. śuoś) [akc. śuakă] (i. ž.) — (geog.) brdo; čuka ◊ s-a dus la śuakă ku vićiļi — otišao je na brdo sa stokom ◊ s-a mutat ku borđiĭu đin śuakă-n śuakă, kă lumĭa nuastră pi śuoś a trait — selio se sa burdeljem s brda na brdo, jer su naši ljudi na brdima živeli ◊ (u izr.) la śuakă — na brdu ◊ đi la śuakă — sa brda ◊ uom đi la śuakă — čovek sa brda, brđanin [Por.]  [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — čakšire, pantalone ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i žene ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — čakšire su se pravile od belog sukna ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojači ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog rata ♦ / mn. < śuariksukno ♦ sin. nadraź, pîntaluoń [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

3592  śubăr  ciubăr  чабар  śubăr (mn. śubĭară) [akc. śubăr] (i. s.) — čabar ◊ śubăr ĭe vas đi duoź đi ļemn, đi adunat brînḑă la baśiĭe — čabar je sud od drvenih doga, za skupljanje sira na bačiji [Por.]  [Vidi]

3236  śuĭkă  ciuică ?  бата  śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5518  śumag  ciomag  чомаг  śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.]  [Vidi]

3853  śuob  ciob  саксија  śuob (mn. śoburĭ) (i. s.) — 1. saksija, zemljani sud ◊ śuob ĭe vas đe pomînt đe florĭ — saksija je zemljani sud za cveće ♦ var. śob [Crn.] ◊ are pļin đi śuoburĭ ku fluorĭ — ima puno saksija sa cvećem (Rudna Glava) [Por.] 2. kadionica ◊ kînd să pļakă đi la morminț după śe să-ngruapă uomu, śuobu să sparźe đi kruśe — kad se polazi sa groblja posle ukopa pokojnika, kadionica se razbije o krst (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

4152  śupîrtan  ciopârtan  вргањ  śupîrtan (mn. śupîrtań) [akc. śupîrtan] (i. m.) — (mik.) vrganj (Boletus edulis) ◊ śupîrtan ĭe burĭaće pi kare uoiļi ăl manînkă ka o dulśață mare — vrganj je pečurka koju ovce jedu kao veliku poslasticu ♦ sin. vîrgań [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

5083  śurĭaḑă  surleață, șură  сибара  śurĭaḑă (mn. śurĭaḑă) [akc. śurĭaḑă] (i. ž.) — sibara, pastirska koliba ◊ śurĭaḑa ĭe o bîrnarĭață rotată la pomînt da askuțîtă la vîr, fakută đin tuobļe đi fagańiță, or kă đin alt ļemn kare a fuost îndamînă — sibara je jedna brvnara okrugla pri zemlji a šiljata na vrhu, napravljena od stabala bukvića, ili drugog drveta koje je bilo pri ruci ◊ în śurĭaḑă a durmit pîkurari kînd a fuost ku vićiļi la munće, da șî lumĭa alaltă kînd a trait pin zbăgurĭ — u sibarama su spavali čobani kada su boravili sa stokom u planini, a i drugi ljudi kada su živeli po zbegovima ◊ śurĭaḑa sa faśe ĭuta, șî kind lumĭa sa mută ku vićiļi, o lasă, șî la luoko-l nou fak alta — sibara se lako pravi, i kad se ljudi sele sa stokom, ostave je, i na novom mestu prave drugu [Por.]  [Vidi]

3383  śută  ciută  кошута  śută (mn. śuț) [akc. śută] (i. ž.) — (zool.) (zast.) košuta, ženka jelena ◊ akuma rar kare măĭ țîńe minće kă famiĭa śerbuluĭ vînatuori aĭ batrîń vrodată a kemato śută, tuoț astîḑ iĭ ḑîk śerbuaĭkă, dupa śerb — danas još retko ko pamti da su ženku jelena stari lovci nekada zvali košutom, svi je danas zovu „jelenkom”, prema jelenu ◊ puĭu lu śerb șî alu śută sa kĭamă vițăl — mladunče jelena i košute zove se tele ♦ up. śerb [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3176  śuvań  copaie  наћве  śuvań (mn. śuvańe) [akc. śuvań] (i. s.) — naćve, korito ◊ śuvań ĭe vas lunguĭat dă ļemn, dă plumađit pita — naćve su duguljast drveni sud za mešenje hleba ◊ śuvańe ar fakut țîgańi dăn ļemn dă salkă, șî ļ-a vindut prîn sat pră mînkare — naćve su izrađivali Cigani od vrbovog drveta, i prodavali su ih po selu za namirnice [Stig] ♦ dij. sin. postao, karļiță [Por.]   [Vidi]

3228  tagîrță  tăgîrţă  пртљаг  tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

3205  talalînkă  talangă ?  дугајлија  talalînkă (mn. talalînś) [akc. talalînkă] (i. s.) — dugajlija ◊ talalînkă ĭe om înalt șî uskat — dugajlija je čovek visok i mršav ◊ nus toț omińi talalînś, ĭastă întra noĭ șî đ-aĭ graș — nisu svi ljudi dugajlije, ima među nama i debelih ◊ a tunat în mĭană o talalînkă ńekunoskută, ńima n-a șćut đe unđe ar vińit — ušao je u kafanu jedan dugajlija, niko nije znao odakle je došao [Buf.]   [Vidi]

6235  tamîńe  tămâie  тамјан  tamîńe (i. ž.) — (rel.) tamjan ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — tamjan je mirisna smola kojom se kadi ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — tamjan, kad se upali, daje lep miris ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — miris tamjana jako vole bogovi i pokojnici ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.]  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

3174  tapșan  tapșan  зараван  tapșan (mn. tapșańe) [akc. tapșan] (i. s.) — (geog.) zaravan; plato ◊ a mĭers mult în đal ș-ažuns la un tapșan, unđe a uđińit kalumĭa — išli su dugo uz brdo i stigli do jedne zaravni, gde su se dobro odmorili ♦ sin. prund [Por.]  [Vidi]

5823  tare  tare  јак  tare1 (mn. tarĭ) [akc. tare] (prid.) — 1. (o snazi) jak, snažan ◊ ĭel a fuoust tare șî țapîn, ńima n-a putut să-l trînćaskă la luptă — on je bio jak i snažan, niko nije mogao da ga obori na rvanju ◊ a batut vînt tare, ń-a luvat kîramida đi pi kasă — divao je jak vetar, skinuo nam crep sa kuće ◊ đin kuośînă vińe putuare tare — iz svinjca dolazi jak smrad 2. (o tvrdoći) tvrd ◊ n-a ploĭat đemult, pomîntu ĭe tare șî înga nuĭe đi arat — nije dugo padala kiša, zemlja je tvrda i još nije za oranje ◊ (fig.) tare đi kap — tvrdoglav ◊ tare la înźirĭ — moralan, ispravan, nepovodljiv ◊ (komp.) tare, măĭ tare, șî măĭ tare — jak, jači, najjači [Por.]  [Vidi]

5938  targă  targă  каната  targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.]  [Vidi]

5568  taśiare  tăcere  ћутање  taśiare (mn. taśerĭ) [akc. taśiare] (i. ž.) — ćutanje ◊ a tunat într-a îĭ o taśiare adînkă — ušlo je među njih jedno duboko ćutanje ◊ taśiarĭa ĭe dulśe ka mńarĭa — ćutanje je slatko kao med [Por.] ∞ taśa  [Vidi]

4193  tăĭnui  tăinui  разговарати  tăĭnui (ĭuo tăĭnuĭ, ĭel tăĭnuĭe) [akc. tăĭnui] (gl.) — razgovarati, pričati ◊ a tăĭnuit đi trĭaba luor, ĭuo nu ĭam askultat — pričali su o svojim stvarima, ja ih nisam slušao ◊ kînd am pazît uoĭļi, ș-am avut ku kare să tăĭnuĭ, ḑîua a trĭekut ĭuta — kad sam čuvao ovce, i imao sa kim da pričam, dan je brzo prolazio ◊ nu puaće tăĭnui un uom sîngur, đi taĭnă trăbe duoĭ — ne može pričati jedan čovek sam, za razgovor je potrebno dvoje [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

4194  tăĭnuĭală  tăinuire  разговарање  tăĭnuĭală (mn. tăĭnuĭelurĭ) [akc. tăĭnuĭală] (i. ž.) — razgovaranje, pričanje ◊ numa ś-a înśeput tăĭnuĭala ku fată, ažuns tatî-su șî l-a dudait — samo što je započeo razgovaranje sa devojkom, stigao je njen otac i oterao ga ◊ kînd sa duśe la dĭedî-su, sa satură đi tăĭnuĭală — kad ode kod dede, nasiti se pričanja [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

590  tîmplă  tâmplă  слепоочница  tîmplă (mn. tîmpļe) [akc. tîmplă] (i. ž.) — slepoočnica, područje glave iznad obraza, između oka i uha ◊ tîmplă ĭe mîĭ muaļe uos la kap — slepoočnica je najmekša kost na glavi ◊ kînd ći duarĭe kapu, frĭakă tîmpļiļi ku bauță đin apă — kad te boli glava, masiraj slepoočnice belucima iz vode [Crn.] ♦ var. uokĭol mourt — (dosl.) mrtvo oko (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. uokĭu al uorb —   (dosl.) slepo oko (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

5038  tîngui  tângui  туговати  tîngui (ĭuo tînguĭesk, ĭel tînguĭașće) [akc. tîngui] (gl.) — (zast.) tugovati, jadikovati, patiti ◊ kopilu tare grĭeu tînguĭe dupa mumî-sa muartă: nu plînźe, nu sa vaĭtă, numa suspină adînk, ka kînd iĭ sa rupe ińima — dete jako teško pati za svojom mrtvom majkom: ne plače, ne jadikuje, samo uzdiše duboko, kao da mu se srce kida [Por.]  [Vidi]

5039  tînguĭală  tânguială  туговање  tînguĭală (mn. tînguĭaļe) [akc. tînguĭală] (i. ž.) — (zast.) tugovanje, jadikovanje ◊ tînguĭală grĭa ĭe kînd îț muare parinćiļi, da șî măĭ grĭa, să nu đa dumńeḑîu, kînd îț muare kopilu — teško je tugovanje kad ti umre roditelj, ali je još teže, da ne da bog, kad ti umre dete [Por.] ∞ tîngui  [Vidi]

1783  tînžală  tânjală  потегљица  tînžală (mn. tînžîaļe) [akc. tînžală] (i. ž.) — potegljica,1) samostalna drvena ruda za vuču ◊ tînžală ĭe un fĭeļ đi proțap ku kare sa traźe la plug, sa trag tutuśiļi or sa trag duauă parĭake đi viće, kînd sa traźe vrun tovar grĭeu — potegljica je posebna vrsta rude kojom se vuče plug, prevlače trupci ili se povezuju dve zaprege kada se vuče neki težak teret ♦ up. proțap, rudă, źug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3406  tîrnă  târnă  трмка  tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup  [Vidi]

6193  tîrsî  târsî  прашити  tîrsî2 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — (o kukuruzu) prašiti ◊ kukuruḑu sa tîrsașće pănă ĭe mik: ku sapa sa kurîță pomîntu întra rîndurĭ đi ĭarbă, să nu-l îńașe dudău — kukuruz se praši dok je mali: motikom se čisti zemljište između redova od trave, da ga ne udavi korov ◊ unđe kukuruḑu a fuost sîmanat la luok putrîvit, s-a tîrsît ku raļiță — gde je kukuruz bi posejan u ravnici, prašenje se obavljalo ralicom ♦ v. raļiță [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.]   [Vidi]

226  tîvaļiș  tăvaliș ?  вучни трап  tîvaļiș2 (mn. tîvaļișă) [akc. tîvaļiș] (i. m.) — vučni trap ◊ ku tîvaļișu sa trag tutuśi aĭ lunź đin padure — sa vučnim trapom izvlače se dugački trupci iz šume [Por.] ∞ tîvaļi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5134  torofļoanță  torofelac  дроњак  torofļoanță (mn. torofļoanță) [akc. torofļoanță] (i. ž.) — dronjak ◊ tuot rupt, sa trag dupa ĭel numa ńișći torofļoanță — sav je odrpan, vuku se za njim samo neki dronjci ◊ kînd sa đirĭaźe ļegumĭa șî sa tuarnă uou batut în ḑamă fĭartă, uou sa prîvarĭașće șî ḑama sa umpļe đi torofļoanță — kad se začinjava jelo i umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i čorba se napuni sa dronjcima ♦ sin. trĭanță [Por.]  [Vidi]

6169  torśa  toarce  прести  torśa (ĭuo tuork, ĭel tuarśe) [akc. tuorśa](gl. p.) — presti, upredati ◊ muĭeriļi đemult a tuors ḑîa-nuapća, a mĭers tuot ku furka dupa brîu — žene su nekad presle dan i nić, išle su stalno sa preslicom za pojasom [Por.]   [Vidi]

5734  tośi  toci  точити  tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.]   [Vidi]

3547  tot  tot  све  tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

4073  totîrlat  rotund  округао  totîrlat (totîrlată) (mn. totîrlaț, totîrlaće) [akc. totîrlat] (prid.) — (geom.) okrugao ◊ totîrlă ĭe totîrlată — krug je okrugao ◊ s-a dus la rîu sî kaće ļaspiđe totîrlată đi pĭatră s-o pună pi varḑă-n kadă — otišao je na reku da traži okruglu kamenu ploču da je stavi na kupus u kaci [Por.] ∞ totîrlă  [Vidi]

2127  tragulă  trăgulă  натега  tragulă (mn. traguļe) [akc. tragulă] (i. ž.) — (bot.) natega, tikva za izvlačenje tečnosti iz bureta (Lagenaria vulgaris); nategača ◊ tragulă ĭe o truakă lungă ku kap mare, ku kare sa skuaće bĭarĭa đin butuaĭe — natega je jedna dugačka tikva sa velikom glavom, kojom se istače piće iz buradi ♦ up. truakă, truok [Crn.] ♦ up. tragaś [Por.]  [Vidi]

2534  trai  trăi  живети  trai (ĭuo traĭesk, ĭel traĭașće) [akc. trai] (gl. p. ref.) — 1. živeti, biti živ ◊ nu sa șćiĭe kît v-om măĭ trai — ne zna se koliko ćemo još živeti ◊ ĭa fuost șă luĭ drag đi traĭ, ama s-a bulnavit șă n-a trait mult — voleo je i on život, ali se razboleo i nije živeo dugo 2. biti u pritaljeskoj ili ljubavnoj vezi ◊ s-a luvat ku muĭari-sa, ș-a trait vro triĭ ań pitulaț, pănă nu ĭ-a prins la gramadă — spanđao se sa njegovom ženom, i bili su tajno u vezi jedno tri godine, dok ih nisu uhvatili na gomili 3. naseliti se negde, boraviti ◊ śinsprîaśe ań a trait în sat, da pĭe urmă pănă la muarće a trait la munće, ku vićiļi — petnaest godina živeo je u selu, a posle je sve do smrti živeo na planini, sa stokom [Por.]  [Vidi]

1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.]  [Vidi]

3144  trasńit  trăsnit  згромљен  trasńit (trasńită) (mn. trasńiț, trasńiće) [akc. trasńit] (prid.) — (med.) zgromljen, udaren gromom ◊ a fuźit frikoșat đi duraĭală supt vrun ļemn, ș-akolo la gasît trasńit, muort — pobegao je uplašen od grmljavine pod neko drvo, i tamo ga našli zgromljenog, mrtvog ◊ a mĭers pin pluaĭe baĭatu ku fata đi dupa kap șî ĭa trasńit: fata a kaḑut trasńită șî ĭ-a ĭeșît sufļitu, da luĭ n-a fuost ńimika — išli momak i devojka po kiši zagrljeni i udario ih grom: devojka je pala zgromljena i izdahnula, a njemu nije bilo ništa [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

3227  trastă  traistă  торба  trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5846  traźe  trage  вући  traźe (ĭuo trag, ĭel traźe) [akc. traźe] (gl. p. ref.) — vući, povlačiti ◊ sa traźe ka śĭața — vuče se kao magla ◊ lukratuori trag ļamńe ku kaĭi đintr-o vaļe adînkă — radnici vuku drva konjima iz jedne duboke doline [Por.]  [Vidi]

5848  trăĭera  treiera  вршити  trăĭera (ĭuo trăĭer, ĭel trăĭeră) [akc. trăĭera](gl. p.) — 1. (o žitu) vršiti ◊ grîu đimult s-a trăĭerat ku kalu, pănă n-a ĭeșît mașîń đi trîĭerat — žito se dugo vršilo konjima, dok se nisu pojavile vršalice 2. (o kretanju) trčkarati okolo, ići u krug ◊ baĭatu đi kînd trăiră pi lînga koļiba fĭeći, ama iĭ nu-ĭ dă-n gînd să ĭasă la-ntîńală ku ĭel — momak otkad trčkara oko devojčine kolibe, ali njoj ne pada na pamet da izađe na sastanak s njim ♦ var. trîĭera [Por.]   [Vidi]

3143  trăsńit  trăsnet  гром  trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăsńit] (i. s.) — grom ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitu — kad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče grom ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4920  treśa  trece  пролазити  treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.]  [Vidi]

2539  triĭ  trei  три  triĭ (br.) — tri ◊ unu, duoĭ, triĭ — jedan, dva, tri ◊ triĭ uorĭ — tri puta ◊ triĭ pîărț — tri strane ◊ faku ku mîna đi duauă-triĭ uorĭ — mahnuo je rukom dva-tri puta [Por.]  [Vidi]

2559  triĭļa  treilea  трећи  triĭļa [akc. triĭļa] (br.) — treći ◊ đ-a triĭļa uorĭ śarkă sî sa însuare — po treći put pokušava da se oženi ◊ n-a putut mult să țînă la lukro-l nou, a dat fuga a triĭļa ḑî — nije mogao dugo da izdrži na novom poslu, pobegao je treći dan [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

5617  trist  trist  тужан  trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.]  [Vidi]

4282  trînći  trânti  оборити  trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.]   [Vidi]

3875  trĭabă  treabă  посао  trĭabă (mn. trĭeburĭ) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. posao ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekom 2. valjanost, vrednost ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — ni za šta nije (ništa ne valja) ◊ uom đi trĭabă — valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenja 3. razlog; potreba ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — bez potrebe ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — otišao je bez ikakvog razloga 4. (fig.) o ponašanju: dovesti nekoga u red ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — propustio ga je kroz šake, i doveo ga u red ♦ sin. lukru ♦ up. trăbuĭală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4919  trĭakît  treacăt  пролаз  trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4922  trĭaśire  trecere  пролазност  trĭaśire (mn. trĭaśirĭ) [akc. trĭaśire] (i. ž.) — (ret.) prolaznostdupa traĭu uomuluĭ ramîńe numa o pustîńe đi trĭaśire guală — iza čovekovog života ostaje samo pusta, gola prolaznost [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

6332  trĭen  tren  воз  trĭen (mn. trĭenurĭ) (i. s.) — voz ◊ vorba trĭen ka numiļi lu vuoz, s-a pastrat numa pin kînśiśe kare a kîntat lîutari — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭenuļe, pokńița-r ruata, śe maĭ đisparțît đi tata” s-a kîntat într-un kînćik đi ćińerișu kare ku vuozu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz  [Vidi]

1555  troĭańit  troienit  улегнут  troĭańit (troĭańită) (mn. troĭańiț, troĭańiće) [akc. troĭańit] (prid.) — ulegnut, udubljen (u zemlju) ◊ drumu ĭe tuot troĭańit đi ruoț đi kar — put je sav udubljen od kolskih točkova ◊ troĭanu karuluĭ: urma kare ramîńe dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — kolski „trojan”: trag koji ostaje iza kolskih točkova kada je zemlja meka [Crn.] ♦ dij. var. traĭańit [GPek]  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5042  tuglă  teglă  цигла  tuglă (mn. tugļe) [akc. tuglă] (i. ž.) — cigla ◊ parśel đi pomînt plumađit în patru muke, ku kare sa zîđăsk kășîļi — četvrtast komad presovane zemlje, kojim se zidaju kuće ◊ kăș đi tugļe a-nśeput la noĭ sî sa zîđaskă tumu dupa ratu ku mńamțî — kuće od cigala počele su kod nas da se zidaju tek posle rata sa Nemcima ◊ tuglă kuaptă — pečena cigla ♦ var. țîglă [Por.]  [Vidi]

5659  tuļi  tuli  збрисати  tuļi (ĭuo tuļesk, ĭel tuļașće) [akc. tuļi] (gl. p.) — (o kretanju) zbrisati, klisnuti, šmugnuti ◊ đi frikă, o luvă kraku-n đal, șă o tuļi pista dungă ka ĭepuru înfrikoșat — od straha je potrčao uz brdo, i zbrisao preko kose kao preplašeni zec ♦ sin. fuźi [Por.]  [Vidi]

5839  tuna  intra  улазити  tuna (ĭuo tun, ĭel tună) [akc. tuna] (gl.) — ulaziti; upasti, banuti; ulivati se ◊ pănă pîkurarĭu duarme, vićiļi a tunat în luok, ș-a mînkat kukuruḑu tuot — dok je čobanin spavao, stoka je ušla u njivu, i pojela sav kukuruz ◊ a tunat Bugari đi pista ușă, șî ĭ-a omorît la kulkuș — upali su Bugari na vrata, i ubili ih na spavanju ◊ la luok unđe tună ogașu în rîu, sa faśe rîpeḑînă — na mestu gde se potok uliva u reku, prave se brzaci [Por.] ♦ dij. sin. întra (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

6239  tuns  tundere  шишање  tuns1 (mn. tunsurĭ) (i. m.) — šišanje ◊ s-a dus ku fiu-su la tuns — otišao je sa sinom na šišanje ◊ tunsura uoĭiluor — šišanje ovaca [Por.] ♦ dij. sin. poćeșît [Zvizd] ∞ tunźe  [Vidi]

6242  tuns  tuns  ошишан  tuns2 (tunsă) (mn. tunș, tunsă) (prid.) — ošišan ◊ puțîń baĭeț astîḑ sînt ku păru lung, măĭ mulț sînt tunș ku rînd — malo je danas momaka sa dugom kosom, više je uredno ošišanih [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

5239  tuoblă  toblă  цепаница  tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

5085  tuor  îngrășământ  ђубриво  tuor [akc. tuor] (i. zb.) — đubrivo, obično stajsko ◊ tuoru sa faśe unđe duorm vićiļi — stajsko đubrovo se pravi u staji gde spava stoka ◊ tuoru s-adună la un luok în traușa kășî, șî sa traźe ku karu pi luok kînd vińe vrĭamĭa đi arat — đubrivo se skuplja na jedno mesto u dvorištu kuće, i raznosi se kolima po njivi kad dođe vreme oranja ♦ up. gunuoĭ [Por.]   [Vidi]

3576  turmă  turmă  стадо  turmă (mn. turme) [akc. turmă] (i. ž.) — (zast.) stado, krdo, buljuk ◊ uńi đin aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit în Omuoļ đin Munța-ĭ Albĭ, mĭergînd dupa turmiļi lor đi uoĭ — neki od naših starih, došli su u Homolje sa Karpata, idući za svojim stadima ovaca ♦ sin. stînă, kîrd, buļuk [GPek] ◊ turmă đi uoĭ, turmă đi kapre, turmă đi vaś — stado ovaca, stado koza, krdo krava [Por.]  [Vidi]

5407  tuta  tuta ?  тута  tuta [akc. tuta] (uzv.) — tuta! uzvik kojim se teraju svinje ◊ tuta ĭe zbĭarît ku kare sa dudîĭe puorśi — tuta je uzvik kojim se teraju svinje [Por.]  [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

5404  tutun  tutun  дуван  tutun [akc. tutun] (i. m.) — (bot.) duvan (Nicotiana tabacum) ◊ đemult lumĭa a sađit tutun în građina lor, șî tutunu n-a fuost otrauă kum ĭe akuma — ranije su ljudi sadili duvan u svojim baštama, i duvan nije bio otrov kao što je sada ◊ tutunu ĭe buĭađa drakuluĭ — duvan je đavolova biljka ◊ a nuoștri aĭ batrîń a tutuńit tutun đin fluarĭa mare, ala tutun a fuost tare șî ĭuće — naši stari pušili su duvan od kadifice, taj duvan je bio jak i ljut [Por.]  [Vidi]

5405  tutuńi  tutuni  пушити  tutuńi (ĭuo tutuńesk, ĭel tutuńașće) [akc. tutuńi] (gl. p.) — pušiti duvan, duvaniti ◊ muoșu spuńe kă a-nśeput să tutuńaska đi patrusprîaśe ań, dupa viće — čiča kaže da je počeo da puši sa četrnaest godina, za stokom ♦ sin. afuma, bĭa [Por.] ∞ tutun   [Vidi]

6347  tușît  tușit  кашаљ  tușît (mn. tușîturĭ) (i. s.) — (med.) kašaljaĭa śe s-auđe kînd uomu tușîașće, sa kĭamă tușît — ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalj ◊ tușîtu ĭe buală, măĭ đes đin raśială da la tutunźiĭ đin tutun — kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvana [Por.] ∞ tușî  [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2435  uară  oară  пута  uară2 (mn. uorĭ) [akc. uară] (i. ž.) — put, puta 1. (u jednini u izrazima, za broj veći od jedan) drugi put, drugom prilikom; ponovo ◊ îz ḑîk odată ka la uom, đ-aduoĭļa uară dau ku pumnu — kažem ti jednom kao čoveku, a za drugi put (=ako treba da ti ponovim), udaram pesnicom ◊ vin adauară — dolazim idući (sledeći, drugi) put ◊ aț spun a trîĭ-ļa uară — kažem ti po treći put ◊ aĭde akuma să lukrăm, đ-adauară nu puot să vin — hajde sada da radimo, drugi put ne mogu doći 2. (u mn.) više puta, veći broj puta ◊ ĭ-am spus đi duaă uorĭ, da iĭ spun șî ḑîaśe uorĭ dakă trăbuĭe — rekao sam mu dva puta, a kazaću mu i deset puta ako treba [Por.]  [Vidi]

132  uără  horă  коло  uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.]   [Vidi]

3688  ućitankă  sală de clasă  учионица  ućitankă (mn. ućitănś) [akc. ućitankă] (i. ž.) — (inov.) (ret.) učionica ◊ ḑîua đi întîń mama m-a dus la șkuală șî m-a dat la oćitulu kare ma bagă în ućitankă, șî mĭ-arată în śe klupă trăbe sî șăd — prvog dana baba me je odvela u školu i predala učitelju koji me je uveo u učionicu, i pokazao u koju klupu treba da sednem ◊ șkuala nuastră avut doa ućitănś marĭ, ku apruape o sută đi șkolarĭ — naša škola je imala dve velike učionice, sa oko sto učenika [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

6157  uda  uda  наквасити  uda (ĭuo ud, ĭel udă) [akc. uda] (gl. p. ref.) — nakvasiti; zaliti; pokisnuti ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našao ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je suša ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimalo [Por.]  [Vidi]

6155  uđală  udeală  мокриш  uđală (mn. uđaļe) [akc. uđală] (i. ž.) — mokriš, vlažnostdupa pluaĭe, uđală în tuaće părțîļi, nu sa puaće merźa fara śižmĭe — posle kiše, mokriš na sve strane, ne može se ići bez čizama [Por.] ∞ uda   [Vidi]

3177  uđi  udi  остати  uđi (ĭuo uđesk, ĭel uđașće) [akc. uđi] (gl.) — ostati, zaostati ◊ la nuoĭ rar sa gasăsk ćińiri kare uđesk prîn saće, tuoț sa duk în oraș — kod nas se teško nalaze mladi koji ostaju u selima, svi odlaze u grad [Stig] ◊ dakă va țîńa tuot așa, kum ĭe akuma traĭu-n Sîrbiĭe, n-o sî măĭ uđaskă ńiś krak đi uom pin saćiļu nuaștre — ako se nastavi ovako, kako se sada živi u Srbiji, neće ostati ni trag od ljudi u našim selima (Rudna Glava) ♦ sin. rămîńa, rîmîńa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6158  uđiluos  udilos  влажан  uđiluos (uđiluasă) (mn. uđiluoș, uđiluasă) [akc. uđiluos] (prid.) — vlažan ◊ pomîntu dupa pluaĭe ĭe uđiluos — zemlja posle kiše je vlažna ◊ ĭarbă ku ruauă ĭe uđiluasă, șă nuĭe bun șađa pi ĭa kă-ț raśesk rarunki — rosna trava je vlažna, i nije dobro sedeti na njoj jer ti se prehlade bubrezi [Por.] ∞ uda  [Vidi]

4937  uĭdo  ui ?  уја  uĭdo [akc. uĭdo] (uzv.) — uja! ◊ kînd kopiĭi sa pitulă žukîndu-să, aăla pi kare nu puot să-l gasîaskă ļesńe kî ĭe pitulat bińe, skuaće kapu đi dupa kuolț, șă zbĭară: „Uĭdoo!” — kad se deca igraju skrivalice, onaj koga ne mogu lako da otkriju jer se sakrio dobro, isturi glavu iza ćoška, i vikne: „Ujaa!” [Por.]   [Vidi]

5365  umbla  umbla  кретати се  umbla (ĭuo umblu, ĭel umblă) [akc. umbla] (gl.) — kretati se, ići ◊ kînd ĭerĭa baĭat, umbla đin sat în sat dupa fĭaće — kad beš momak, iđaše iz sela u selo u potrazi za devojkama ◊ đemult, n-a putut lumĭa să umbļe đin sat în sat fara pasuș — nekad ljudi nisu mogli da idu iz sela u selo bez pasoša ♦ var. îmbla, înbla [Por.]  [Vidi]

5911  umblatură  umblătură  кретање  umblatură (mn. umblaturĭ) [akc. umblatură] (i. ž.) — kretanje ◊ uosiĭa đi ļemn la kar nu sufîră umblatură lungă — drvena osovina na kolima ne trpi dugo kretanje [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5704  umîr  umăr  раме  umîr (mn. umirĭ) [akc. umîr] (i. m.) — (anat.) rame ◊ umîru ĭe parća alu trupu uomuluĭ a đisupra, đi la înkeĭatura mîńi pănă la gît — rame je gornji deo čovekovog tela, od ramenog zgloba do vrata ◊ mult tovar saćańi duk pi umîr — mnogo tereta sečljaci nose na ramenu [Por.] ∞ șîaļe  [Vidi]

2592  una  una  једно  una [akc. una] (pril.) — 1. jedno ◊ numa una să-ĭ spun în uoki, pă să fiĭe śe va fi — samo jedno da mu kažem u oči, pa nek bude šta bude 2. (u izr.) sve jedno, jednako, isto; stalno ◊ grinḑîļi sînt tuot una đi lunź — grede su jednake dužine ◊ kopiĭi sînt tuot una đi rîăĭ la șkuală — deca su jednako loša u školi ◊ una sa pîrăsk kare ĭe măĭ đivină — stalno se prepiru ko je više kriv [Por.] ∞ unu   [Vidi]

2582  unu  unu  један  unu (ž.r. una) [akc. unu] (br.) — jedan ◊ kînd sa numîră, sa înśiape đi la unu — kad se broji, počinje se od jedan ◊ ĭuo număr: unu, duoĭ, triĭ, da vuoĭ la „triĭ” să zburaț, să nu va măĭ vîăd ku uoki — ja brojim: jedan, dva, tri, a vi na „tri” da poletite, da vas više ne vidim očima ♦ supr. ńiśunu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2879  uokĭ  ochi  око  uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2521  urḑî  urzi  сновати  urḑî (ĭuo urḑîăsk, ĭel urḑîașće) [akc. urḑî] (gl. p. ref.) — snovati, navijati pređu za tkanje ◊ astîḑ înśiep a urḑî, n-o sî puot kapu rîđika đi lokru — danas počinjem snovati, neću moći glavu da dignem od posla ◊ kînd vrĭeĭ să urḑîășć, trîabe să aĭ mosuară pļińe, aļergatuare sprimită, șî gard lung đi parĭ or đi tarabă, ćistît, đi sî puoț puńa kuarda pi ĭel — kad hoćeš da snuješ, treba da imaš kalemove pune pređe, spremljeno motovilo, i dugačku i čistu ogradu, od kolja ili tarabe, da se može snovati osnova na nju ♦ var. orḑî [Por.]  [Vidi]

4110  Urḑîkă  Urzică  Урзика  Urḑîkă [akc. Urḑîkă] (i. s.) — (antr.) Urzika l.i., „Kopriva” ◊ nume Urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivudupa insă ku poļikra Urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk Urḑîkuońi — prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci dobiju prezime Urzikić [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

3191  urđina  urdina  одлазити  urđina (ĭuo urđin, ĭel urđină) [akc. urđina] (gl.) — odlaziti negde, naročito više puta uzastopno; šetkatki ◊ baba s-a bulnavit, șî triĭ ḑîļe în stamînă urđină la o vrîžîtuare minśinuasă, kî sa ćiame sî sa dukă la duoltur — baba se razbolela, i tri dana u nedelji odlazi kod neke lažljive vračare, jer se boji da ode lekaru ♦ sin. trîpada [Por.]  [Vidi]

2159  urekĭańiță  urechelniţă  ухолажа  urekĭańiță (mn. urekĭańiț) [akc. urekĭańiță] (i. ž.) — (ent.) uholaža, uljoš (Forficula auricularia) ◊ urekĭańița ĭe guangă mikă șî lunguĭată, kare tună în urĭake pănă uomu duarme — uholaža je mala duguljasta buba, koja ulazi u uvo dok čovek spava [Por.] ∞ urĭake  [Vidi]

3924  urî  urî  омрзнути  urî (ĭuo urăsk, ĭel urîașće) [akc. urî] (gl. p. ref.) — omrznuti, namrznuti; poružneti; smučiti se ◊ puaće fi va urî-o ĭuta, ama ĭa nu sa lasă đi ĭel — možda će je omrznuti brzo, ali ona ga neće ostaviti ◊ iĭ s-a urît tuot k-o țuală sî sa dukă la visaļiĭe — smučilo joj se da sve u istoj haljini ide na veselje ◊ muĭare ćinîră, da ći nakaz a urît pista nuapće — mlada žena, a od muka poružnela preko noći ◊ sa țîńe ku baĭeț ćińirĭ, nu sa ćiame k-o urîașće uomu, ș-o dudîĭe — ljubaviše sa momcima, ne boji se da će je muž omrznuti, i oterati ♦ var. urîțî [Por.]  [Vidi]

2158  urĭake  ureche  уво  urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinja ◊ uomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — ušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmeta ◊ urĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljaka ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2157  urĭakĭa babi  urechea-babei  бабино уво  urĭakĭa-babi [akc. urĭakĭa-babi] (sint.) — (mik.) babino uvo, pečurka jarko crvene boje (Peziza aurantina) ◊ ku urĭakĭa-babi fĭaćiļi s-a rumeńit pi obraz kînd a trîbuit sî sa dukă la visaļiĭe — sa babinom uvom devojke su rumenile obraz kada je trebalo da odu na veselje [Por.] ∞ urĭake  [Vidi]

5341  urk  goană  хајка  urk (mn. urkurĭ ?) [akc. urk] (i. s.) — (zast.) hajka ◊ kînd în ĭarńe grĭaļe lupi sar fi momit la strunź, vînatuori s-ar fi adunat ș-ar fi fakut urk dupa iĭ — kad bi se zbog teških zima vukovi navadili na torove, lovci bi se skupljali i organizovali bi hajku na njih ♦ sin. vînat [Por.]  [Vidi]

5342  urkaș  urcaș ?  хајкач  urkaș (mn. urkaș) [akc. urkaș] (i. m.) — (zast.) hajkaš ◊ urkașî a fuost vînatuorĭ kare s-a răđikat la urk dupa lupĭ — hajkaši su bili lovci koji su dizali hajku na vukove ♦ sin. vînatuorĭ [Por.] ∞ urk  [Vidi]

2348  urla  urla  урлати  urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2349  urļet  urlăt  урлање  urļet (mn. urļeț) [akc. urļet] (i. m.) — 1. (za životinje) urlanje ◊ dămult a fost lupĭ pļină munća, ĭarna nu sa puća durmi dă urļetu luor — nekada je bilo vukova puna planina, zimi se nije moglo spavati od njihovog urlanja 2. (za grom) grmljavina ◊ s-a pus mare urļet șĭ pluaĭe — nastala je jaka grmljavina sa kišom [Mlava] ♦ dij. var. urļit [Por.] ∞ urla  [Vidi]

3915  urmă  urmă  траг  urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — trag ◊ urmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — trag je znak koji ostaje iza nečega što se kreće ◊ la urmă — na kraju ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kući ◊ măĭ la urmă — poslednji, zadnji ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — ostao je bez snage, pa je stigao poslednji ◊ piurmă — kasnije, docnije ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — ne mogu sada, doći ću malo kasnije ◊ în urmă — unazad; naopako ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — gleda unazad, ali ne vidi ništa ◊ tot a dat în urmă — sve je krenulo naopako ◊ đin urmă — otpozadi, odostrag ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — pas dolazi od pozadi, i ujede te kradom [Por.]  [Vidi]

5526  ursa  ursă  судбина  ursă (mn. ursă) [akc. ursa] (i. ž.) — (rel.) sudbina ◊ ursa ĭe traĭu uomuluĭ kare a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭe rînduĭe ursatuoriļi — sudbina je čovekov život koji mu treće veče po rođenju određuju suđaje ◊ ursa ĭe odată rînduită, șî nu sa puaće skimba ńiśkînd șî ńiśkum — sudbina je jednom određena, i ne može se menjati nikad i ničim ♦ sin. daćină, skrisă, soartă, ḑîsă [Por.]  [Vidi]

5525  ursatuare  ursitoare  суђаја  ursatuare (mn. ursatuorĭ) [akc. ursatuare] (i. ž.) — (demon.) suđaja, suđenica ◊ ursatuarĭa ĭe însă muĭerĭaskă đi pi lumĭa alaltă kare vińe a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭa kopiluluĭ, să-ĭ rînduĭe daćina — suđaja je onostrano žensko biće koje dolazi treće veče po rođenju deteta, da mu odredi sudbinu ◊ ursatuarĭa traĭașće pin pĭeșćirĭ, ș-o puot veđa numa muĭerĭ kare sînt luvaće đi șoĭmań — suđaja živi po pećinama, i mogu je videti samo žene koje su obuzete šojmankama ♦ sin. suđină [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

3293  usturuoĭ  usturoi  бели лук  usturuoĭ (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) beli luk (Allium sativum) ◊ usturuoĭu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jede ◊ usturuoĭu are kațăĭ — beli luk ima češnjeve ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuoĭu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjem ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viu — kad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatru [Por.] ♦ dij. sin. (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2474  usuk  usuc  сера  usuk (mn. usukurĭ) [akc. usuk] (i. s.) — sera, serina, nečistoća ovčjeg runa ◊ lîna dupa tunsu oiluor ĭe imuasă, pļină đi usuk — vuna je posle šišanja ovaca prljava, puna serine [Por.]  [Vidi]

2476  usukuos  usucos  серињав  usukuos (usukuasă) (mn. usukuoș, usukuasă) [akc. usukuos] (prid.) — serinjav, prljav od serine ◊ am gaćit tunsu, ma duk să ma spîăl kă mis tuot usukuos pi mîń șî pi țuaļe — završio sam strižu, idem da se operem jer sam sav serinjav po rukama i odeći [Por.] ∞ usuk  [Vidi]

3837  ușta  ușta  уздисати  ușta (ĭuo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — uzdisati ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njim ◊ ușćeḑ đi nakaz — uzdišem od muke ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — uzdisaćemo za selom ♦ sin. suspina [Por.]  [Vidi]

5841  uśis  ucis  повређен  uśis (uśisă) (mn. uśiș, uśisă) [akc. uśis] (prid.) — povređen, ozleđen ◊ kopilu a veńit đi la viće tuot uśis, șă sa vaĭtă kă a kaḑut în vro borugă, aļergînd dupa viće fuźiće — dete je došlo od stoke sav povređen, i žali se da je pao u neku uvalu, trčeći za odbeglom stokom ♦ sin. lovit [Por.] ∞ uśiźe   [Vidi]

2944  ușura  ușura  олакшати  ușura1 (ĭuo ușurĭeḑ, ĭel ușurĭaḑă) [akc. ușura] (gl. p. ref.) — olakšati ◊ ma durut la burtă, șî m-am tras dupa o tufă sî ma ușurĭeḑ — boleo me je stomak, i sklonio sam se iza jednog žbuna da se olakšam ◊ s-a dubarît đi pi kal, să-ĭ ușurĭaḑă la rîpă — sjahao je s konja, da mu olakša na uzbrdici ◊ mult s-a ușurat învațatu, kînd a veńit kărțîļi — mnogo se olakšalo učenje, kada su stigle knjigeușuor  [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunce ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6200  vadră  vadră  ведро  vadră (mn. vedre) [akc. vadră] (i. ž.) — (zast.) vedro ◊ vadra a fuost vas đi ļemn đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — vedro je bio drveni sud za merenje mleka na bačiji ◊ kuprinsu vedri s-a măsurat ku okaua — zapremina vedra merila se okama ◊ în Tanda, vadra a fuost vas fakut đi dauoź, da gaļata vas skobit în ļemn muaļe — u Tandi, vedro je bio sud sklopljen od duga, a kabao sud izdubljen u mekom drvetu ♦ sin. gaļată [Por.] ∞ vas  [Vidi]

6362  vakui  vecui  вековати  vakui (ĭuo vakuĭesk, ĭel vakuĭașće)(gl.) — (folk.) vekovati, dugo živeti ◊ aiś traĭesk, aiś vaku vakuĭesk — ovde živim, ovde vek vekujem [Por.] ∞ vak  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2472  vapaĭță  văpaiţă  луч  vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe  [Vidi]

2471  vapaĭe  văpaie  запах  vapaĭe (mn. vapăĭ) [akc. vapaĭe] (i. ž.) — zapah jare, talas topline ◊ kînd vîntu învăluĭe para fuokulu, pista ćińe vińe vapaĭe — kad vetar uvija plamen vatre, tebe zapahne jara ◊ vapaĭa fuokuluĭ ći-ńakă, kîćodată nu puoț să sufļi, da ńiś s-auḑ pi vrunu kare sa va gasî dupa vapaĭe đinkoluo — zapah jare te davi, ponekad ne možeš da dišeš, a ni da čuješ nekoga ko bi se našao iza zapaha sa one strane [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

3037  vargă  vargă  трака  vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.]  [Vidi]

5943  văr  văr  братанац  văr (mn. verĭ) (i. m.) — bratanac, bratučed ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — bratanac je ujakov ili stričev sin ◊ verĭ a duoĭļa — bratanci drugog kolena ◊ verĭ a triĭļa — bratanci trećeg kolena ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međa [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2134  vărḑîșuară  verzișoară  чуваркућа  vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) čuvarkuća (Sempervivum tectorum) ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda) [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović) [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović) [Hom.] ∞ varḑă  [Vidi]

5419  veđa  vedea  видети  veđa (ĭuo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) videti ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranije ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — ako da bog, vidimo se sutra ◊ uomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — čovek koji ne vidi je slep 2. (o pažnji) gledati, paziti, brinuti ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli svet [Por.]  [Vidi]

3152  veńi  veni  доћи  veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

6039  verźauă  vergea  узлењача  verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

6041  verźauă  vergea  арбија  verźauă2 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) arbija, harbija ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļi aļi batrîńe la krĭamińe — harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjača ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju” ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

6000  veśiĭe  vecie  вечно  veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — večno ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanju ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u raju [Por.] ∞ vak  [Vidi]

2166  vetriśe  vetrice  вратич  vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) vratič (Chrysanthemum vulgare) ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na groblje ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.]  [Vidi]

3238  vilaĭt  vilaiet  свет  vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — svet; svetina ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u svet ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudi ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — oni se biju, a okolo se skupila gomila svetine ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume  [Vidi]

5711  vis  vis  сан  vis (mn. visurĭ) (i. s.) — san ◊ în vrĭamĭa đi la urmă, sa vaĭtă kă duarme rău, șî visaḑă visurĭ urîće — u poslednje vreme se žali da spava loše, i sanja ružne snove ◊ rumîńiļi aļi batrîńe tare a krĭeḑut în visurĭ — stare Vlajne su jako verovale u snove [Por.]  [Vidi]

4829  visaļi  veseli  веселити  visaļi (ĭuo ma visaļesk, ĭel sa visaļiașće) [akc. visaļi] (gl. p. ref.) — veseliti se, proveseliti, uveseljavati ◊ a primit plata șî s-a dus sî sa visaļaskă ku fîrtațî — primio je platu, i otišao da se proveseli sa društvom ◊ ku glumiļi luĭ ń-a visaļit tuota nuapća — svojim šalama uveseljavao nas je celu noć ♦ up. învisaļi [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4830  visaļiĭe  veselie  весеље  visaļiĭe (mn. visaļiĭ) [akc. visaļiĭe] (i. ž.) — veselje, svetkovina ◊ visaļiĭe ĭe kînd s-adună lumĭe multă, șî vruńi kîntă da lumĭa žuakă — veselje je kad se skupi mnogo ljudi, i neko svira a ljudi igraju ◊ fara žuok nuĭe visaļiĭe — bez igranke nema veselja ◊ s-a duk la visaļiĭe — idu na igranku ◊ la visaļiĭe tuoț sînt în vuoĭa bună — na veselju su svi dobro raspoloženi ♦ sin. žuok [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4831  Visaļin  Veselin  Веселин  Visaļin [akc. Visaļin] (i. m.) — (antr.) Veselin l.i. ◊ Visaļin ĭe nume bućeḑat, dat la kopil voĭńiśesk ku duor să-ĭ fiĭe traĭu vĭasîl șî fara grižă — Veselin je kršteno ime, dato muškom detetu sa željom da mu život bude veseo i bezbrižan ♦ skr. Vĭesa ♦ supr. Visaļina [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

1701  viskul  viscol  мећава  viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi  [Vidi]

2019  viskuļi  viscoli  вејати  viskuļi (ĭuo viskul / viskuļeḑ / viskuļesk, ĭel viskulă / viskuļaḑă / viskuļașće) [akc. viskuļi] (gl.) — (za vetar) vejati, nositi sneg, stvarati mećavu ◊ ńinźe șî baće vîntu, ļesńe puaće-fi kă sa viskuļaḑă zapada șî ńi kutrupĭesk namĭețî — pada sneg i duva vetar, lako može da nastane mećava i da nas zatrpaju smetovi ♦ sin. spulbura [GPek] ◊ afară rău viskuļe — napolju jako veje (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3161  vitrîg  vitreg  несродан  vitrîg (vitrîgă) (mn. vitriź, vitriźe) [akc. vitrîg] (prid.) — nesrodan 1. (za srodstvo) očuhinski, maćehinski; tuđinski ◊ tată vitrîg — očuh ◊ mumă vitrîgă — maćeha ♦ sin. mașće [Por.] ♦ dij. sin. mașćuaĭkă (Debeli Lug) [GPek] ◊ kopil vitrîg — pastorak ◊ fată vitrîgă — pastorka 2. (fig.) zao, bez saosećanja ◊ uom vitrîg, fara sufļit, đi ńima n-are milă — zao čovek, bez duše, ni za koga nema milošte [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.]  [Vidi]

4259  vîrdare  verdare  детлић  vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

3949  vîrsatură  vărsătură  сипар  vîrsatură (mn. vîrsaturĭ) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) sipar, odron sa stena ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjaka 2. (med.) povraćka ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijan ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

6209  vîžuoĭ  vâjoi  млаz  vîžuoĭ (mn. vîžoaĭe) [akc. vîžuoĭ] (i. s.) — (o tečnosti) mlazdupa pluaĭe tare, kure apa đi pi strĭeșînă ku vîžuaĭe, gruasă ka źeĭśtu — posle jake kiše, curi voda sa nadstrešnice u mlazevima, debelim kao prst ♦ / < vîž + -uoĭ [Por.] ♦ dij. sin. bužuoń, ćućur [Hom.] ∞ vîž  [Vidi]

3189  vĭașćid  veșted  увенуо  vĭașćid (vĭașćidă) (mn. vĭașćiḑ, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) uvenuo 1. (bot.) uvenuo, sasušen, sparušen ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušom 2. (color) bled, bezbojan ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledo 3. (psih.) tužan, savladan bolom; slomljendupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă — kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljeno ♦ sin. uskat [Por.]   [Vidi]

3642  vĭeḑur  viezure  јазавац  vĭeḑur (mn. vĭeḑurĭ) [akc. vĭeḑur] (i. m.) — (zool.) jazavac (Meles meles) ◊ vĭeḑuru ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće la munće, pitulat în viḑurină kare sîngur o sapă supt pomînt — jazavac je divlja životinja koja živi u planini, skrivena u jazbini koju sam kopa pod zemljom ◊ vĭeḑuru duarme pista ĭarnă ka guđe ursu — jazavac prespava zimu kao i medved ◊ vînatuori măĭ mult prind vĭeḑuru pintru untura luĭ, kare ĭe tare miļemn đi mulće buaļe grĭaļe — lovci hvataju jazavca najviše zbog njegove masti, koja je lek za mnoge teške bolesti ◊ vînatuori au kopuoĭ adîns fakuț đi prins la vĭeḑurĭ — lovci imaju kerove naročito odnegovane za hvatanje jazavaca ◊ vînatuori măĭ đes skuot vĭeḑuru đin viḑurină ku fumu — lovci najčešće isteruju jazavca iz jazbine dimom [Por.]   [Vidi]

5634  vĭerminuos  vermănos  црвљив  vĭerminuos (vĭerminuasă) (mn. vĭerminuoș, vĭerminuasă) [akc. vĭerminuos] (prid.) — (helm.) crvljiv ◊ mĭ-a dus karńe vĭerminuasă, ș-a fuost muara s-o labîd tuată — doneo mi je crvljivo meso, pa sam morao svo da ga bacim ◊ lovitură vermanuasă, puamă vermanuasă — crvljiva rana, crvljiva voćka ♦ var. vĭermanuos [Por.] ∞ vĭerme  [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma   [Vidi]

3724  vopuor  vapor  лађа  vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — lađa, brod ◊ vopuarîļi a mĭers pi dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — lađe su plovile dunavom, ali njime se vozila samo gospoda ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardum [Por.]   [Vidi]

2014  vorbitură  vorbitură  гласина  vorbitură (mn. vorbiturĭ) [akc. vorbitură] (i. ž.) — glasina; ogovaranje ◊ sa trag ńișće vorbiturĭ urîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutan [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

4877  vrau  vraf ?  време  vrau [akc. vrau] (pril.) — vreme, trenutak; jedanput, jednom ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišao ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukru — odmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslom ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovo [Por.]  [Vidi]

6361  vrîsńik  vârstnic  вршњак  vrîsńik (mn. vrîsńiś) (i. m.) — vršnjak ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o samă, ĭel ĭe vrîsńiku mĭeu — nas dvojica smo isto godište, on je moj vršnjak ♦ var. vîrsńik [Por.] ∞ vrîstă  [Vidi]

6360  vrîstă  vârstă  годиште  vrîstă (mn. vrîșće) (i. ž.) — 1. godište, uzrast ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o vrîstă — nas dva smo isto godište 2. vrsta, fela — ar ḑîśa uomu kă sînt fluori-ļaļa o vrîstă, un fĭeļ, ama nu-s — rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisu ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.]  [Vidi]

6211  vrĭa  vrea  хтети  vrĭa (ĭuo vrĭeu, ĭel vrĭa) [akc. vrĭa] (gl.) — hteti ◊ n-a krĭeḑut kă fata o să vrĭa sî sa mariće dupa ĭel — nije verovao da će devojka hteti da se uda za njega ◊ vrĭeĭ-nu vrĭeĭ — hoćeš-nećeš ◊ vĭeḑ ku ĭel, vrĭa-va să vină, or nu — vidi s njim, hoće li doći, ili ne [Por.]  [Vidi]

5346  vro  vreo  нека  vro (zam.) — neka ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao niko ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomu — da je ona bila neka žena, ne bi je muž oterao ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — nemoj ići bos, jer će te stići neka bolest ♦ up. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu  [Vidi]

2736  vrunu  vrunul  неко  vrunu (mn. vruńi) (m.r.), vruna (mn. vruńiļi) [akc. vrunu] (ž.r) (zam.) — neko, bilo ko ◊ śe va spuńa vrunu đ-aĭ tiĭ, or vruńi đ-a iĭ, nu mi sa pasă ńiśkum — šta će reći neko od tvojih, ili neki od njenih, uopšte me nije briga ◊ s-a dus să vadă, va vrĭa vruna sî vină la sîśarat — otišao je da vidi, hoće li neka hteti da dođe na žetvu ◊ uniļi a takut, spumîntaće, da vruńiļi s-a pus sî zbĭare — jedne su ćutale, uplašene, a neke su počele da viču ♦ up. vrun [Por.]  [Vidi]

6025  vulpĭe  vulpe  лисица  vulpĭe1 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (zol.) lisica (Vulpes vulpes) ◊ vulpĭa ĭe žuavină sîrbaćikă ku păr roșkaćik șî kuadă lungă, kare fură gaiń đi la uom đin kurĭańik — lisica je divlja životinja crvenaske dlake i dugog repa, koja čoveku krade živinu iz kokošarnika ◊ vulpĭa faśe bîrluog în pomînt, ș-aĭa sapat ku duauă uș, să puată să puată skapa kînd o prispĭesk vînatuori đintr-o parće — lisica pravi brlog u zemlji, i to iskopan sa izlazom na dve strane, da može uteći kad je poteraju lovci sa jedne srane ◊ vulpĭa ĭe žuavină tare vikļană, đi mulće uorĭ sa faśe muartă numa sî skîape đi kopuoĭ — lisica je jako lukava životinja, često se pravi mrtva samo da utekne lovačkim psima [Por.]  [Vidi]

3395  vultur  vultur  орао  vultur (mn. vulturi) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) orao (Aquila) ◊ vulturu ĭe măĭ mare șî măĭ tare pasîrĭe la nuoĭ, puaće să dukă mńelu-n gĭară pănă zbuară — orao je najveća i najjača ptica kod nas, može da nosi jagnje u kandžama dok leti [Mlava] ♦ dij. sin. [Por.]  [Vidi]

2628  vurgină  vîrghină  греда  vurgină (mn. vurgiń) [akc. vurgină] (i. ž.) — (tehn.) greda, motka nastala cepkanjem stabla ◊ vurgină sa faśe đin ļiemn lung, kare-l sparź ku sakurĭa în triĭ-patru țapăńiț, șî ku ĭaļe faś gard pi lînga koļibă, or țark pi lînga klańe — vurgina se dobija od dužeg drveta, koji se sekirom iscepa na tri-četiri cepanice, od kojih se pravi ograda oko kuće, ili senik oko stoga [GPek]   [Vidi]

4487  vuvaĭală  vuială  брујање  vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelurĭ) [akc. vuvaĭală] — (onom.) brujanje, hujanje ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanja ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

4488  vuvîi  vuvui  брујати  vuvîi (ĭuo vuvîĭ, ĭel vuvîĭe) [akc. vuvîi](gl.) — (onom.) brujati, hujati; ječati ◊ vuvîĭe kamiuańiļi kînd trĭek pi drum, vuvîĭe aroplańiļi pi śĭerĭ, vuvîĭe vîntu kînd baće pin ļamńe— bruje kamioni kad prolaze putem, bruje avioni kad lete nebom, huji vetar kad duva kroz drveće ◊ vuvîĭe vaļa — ječi dolina [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

3017  zapadă  zăpadă  снег  zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — sneg ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegom ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — od snega deca prave grudve ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovi ◊ ńinźe zapada — pada sneg ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — deca se sankaju na snegu ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — po dubokom snegu išlo se samo sa krpljama [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6212  zaprĭală  zăpreală  затвор  zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri  [Vidi]

2598  zatkă  zatcă  повраћача  zatkă (mn. zătke) [akc. zatkă] (i. ž.) — (tehn.) povraćača, povratač, zatezaljča, zatezaljka, motka kojom se otpušta osnova sa zadnjeg vratila razboja ◊ zatka ĭe un bît lung, învîrat în kapu sululuĭ al đinapuoĭ, ku kare țîsatuarĭa slubuađe urḑala kînd sa umpļe spațu — povraćača je dugačak štap, uvučen u glavu zadnjeg vratila, kojim tkalja otpušta osnovu, kada se napuni „spac” [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

3833  zbăg  refugiu  збег  zbăg (mn. zbăgurĭ) [akc. zbăg] (i. s.) — zbeg ◊ zbăgu ĭe gramada đi lumĭe kare đi vrĭamĭa đi raturĭ fuźe-n padure, sî sa pituļe đi rău dușmańilor — zbeg je grupa ljudi koja za vreme ratova beži u šumu, da se sakrije od neprijateljskog zla ◊ zbăg sa kĭamă șî luok pitulat unđe lumĭa sa pitulă đi vrĭamĭa đi rat — zbeg se zove i skrovito mesto, gde se ljudi kriju za vreme rata [Por.]  [Vidi]

5658  zbiśit  zbicit  сув  zbiśit (zbiśită) (mn. zbiśiț, zbiśiće) [akc. zbiśit] (prid.) — (o vlazi) suv, osušen ◊ a dat suariļi ș-akuma pomîntu ĭe zbiśit kalumĭa, ruaua s-a dus — izašlo je Sunce, i sada je zemlja sasvim suva, rosa je isparila ♦ var. zbiśulat ♦ sin. uskat, zvîntat [Por.] ∞ zbiśi  [Vidi]

3813  zbîrn!  zbârn  збрн!  zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. „zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insekta ◊ un gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosu 2. „tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog dela ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za nama 3. „fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamena ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uva [Por.]  [Vidi]

2144  zburdaļńik  zburdalnic  разметљивац  zburdaļńik (zburdaļńikă) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — razmetljivac, raspikuća ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništa [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

3327  zdumpańală  zdupăială  трескање  zdumpańală (mn. zdumpańaļe) [akc. zdumpańală] (i. ž.) — treskanje, udaranje predmeta o predmet uz tresak ◊ nu puaće să duarmă đi frikă kă đi kînd s-a rapus muoșu, s-auđe kînd șî kînd o zdumpańală pin kasă, đi la podrum pănă-n puod — ne može da spava od straha jer od kad je umro starac, čuje se kadkad neko treskanje po kući, od podruma do tavana [Por.] ∞ zdump  [Vidi]

3326  zdumpańi  zdupăi  трескати  zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6071  zgîțai  zgâțâi  трести  zgîțai (ĭuo zgîțîĭ, ĭel zgîțîĭe) [akc. zgîțai](gl. p. ref.) — tresti, drmati ◊ đi kînd iĭ zgîțîĭe patu să-l pumeńaskă, ama ĭel duarme bat muort, șă nu sîmće ńimika — otkad mu trese krevet da ga probudi, ali on spava mrtav pijan, i ne oseća ništa ♦ sin. klăćina [Por.]  [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

5279  zgorńaĭkă  zgornire  изгонац  zgorńaĭkă (mn. zgorńeĭś) [akc. zgorńaĭkă] (i. ž.) — (izob.) (pej.) izgonac ◊ zgorńaĭkă s-a kĭemat koļașa ku kare la nuntă a dudait nașu ś-a șaḑut prĭamult șă n-a vrut să pļaśe, dakă s-a gaćit tuaće ađeturļi nunțășć — izgonac se zvao kačamak kojim se sa svadbe terao kum koji je sedeo predugo i nije hteo da pođe, iako su svi svadbeni običaji bili svršeni [Por.] ∞ zgorńi  [Vidi]

782  zgură  zgură  згура  zgură (mn. zgurĭ) [akc. zgură] (i. ž.) — 1. zgura, gar, smolasta materija koja ostaje iza sagorevanjadupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgure ◊ zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smola ◊ kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapom [Hom.] 2. otpadak ili sporedni proizvod pri topljenju, paljenju metalne rude; šljaka, troska, drozga (Речник МС) 3. čest toponim u rudarskim mestima istočne Sbije ♦ (top.) Zgurĭ, luok pi Kulmĭa mikă, în Arnaglaua, unđe vrodată s-a topit ruda — Zgure, zvano mesto na Maloj kulmi u ataru Rudne Glave, gde se nekada topila ruda 4. zagorelo mesto na dnu kuhinjske posude ◊ muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreo [Por.]   [Vidi]

4042  zîrță  zarțale  наочаре  zîrță [akc. zîrță] (i. ž.) — (med.) naočare ◊ mama a purtat zîrță đi mikă — majka je nosila naočare od malena ◊ am numa o parĭake đi zîrță, ļi duk kînd lukru ku aku — imam samo par naočara, nosim ih kad radim sa iglom ◊ sa vaĭtă kă ńiś ku zîrțîļi nu măĭ vĭađe — žali se da ni sa naočarima više ne vidi [Por.] ♦ dij. sin. okĭeț [Buf.] ♦ dij. sin. oćilă, naośiri (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

4107  znam  znamă  споменик  znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — spomenik ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe — i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost ♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2731  zuĭtare  zăuitare  заборав  zuĭtare (mn. zuĭtărĭ) [akc. zuĭtare] (i. ž.) — zaboravdupa șapće ań, al muort trĭaśe în zuĭtare, tuoț ăl zauĭtă — posle sedam godina, pokojnik prelazi u zaborav, svi ga zaborave [Crn.] ∞ zuĭta  [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

6096  žaļi  jeli  жалити  žaļi (ĭuo žaļesk, ĭel žaļașće) [akc. žaļi] (gl. p. ref.) — (psih.) žaliti, osećati žalost ◊ ĭuo žaļesk lumĭa tuată, kum đi rău traĭesk astăḑ — ja žalim ceo svet, kako loše živi danas ◊ numa la muma ći puoț žaļi kînd țî grĭeu — samo se majci možeš žaliti kad ti je teško ◊ (ver.) puartă ńegru kî ĭ-a murit muma đi kurînd, șî trăbe s-o žaļaskă pănă la anu — nosi crninu jer joj je majka skoro umrla, pa treba da je žali godinu dana ◊ pănă nu s-a skuos sî sa puarće ńegru, dupa ńam muort đi žăļ s-a purtat numa žăļu: un parśel đi kîrpă ńagră — dok se nije pojavilo nošenje crnine, za umrlim rođakom se u žalosti nosio samo flor: jedno parče crne tkanine [Por.]  [Vidi]

6097  žaļit  jelit  жаљење  žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

3933  žapină  japină  удубљење  žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.]  [Vidi]

3440  žăļ  jale  жалост  žăļ1 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — žalost, žal, patnja, bol ◊ žăļ mare, a perit baĭat ćinîr — velika žalost, poginuo mlad momak ◊ žăļu dupa ĭel ńiś în ḑî đi astîḑ nu s-a stîmparat — žal za njim se ni dan-danas nije ugasio ◊ žăļu arđe în ińimă — žalost peče u srcu [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

5752  žgĭab  jghiab  жлеб  žgĭab (mn. žgĭaburĭ) [akc. žgĭab] (i. s.) — 1. žleb ◊ žgĭab sa faśe în ļemn kînd sa skobĭașće adînkatură lungă în ĭel — žleb se pravi u drvetu kada se u njemu iskopa uzdužno udubljenje 2. valov ◊ în žgĭab skobît adînk în ļemn gruos sa adapă vićiļi — u valovu duboko izdubljenom u deblu drveta poji se stoka [Por.]  [Vidi]

6244  žîgaraĭ  jegăráĭ  жар  žîgaraĭ (mn. ≈) [akc. žîgaraĭ] (i. zb.) — žardupa śe trĭek ļamńiļi, în kamin ramîńe numa žîgaraĭu — kad izgore drva, na kaminu ostaje samo žar ♦ up. žăgĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

1789  žîglă  jâglă  жагља  žîglă (mn. žîgļe) [akc. žîglă] (i. ž.) — žaglja, drvena prečka koja spaja gornji i donji deo jarma ◊ la źug ĭastă duauă žîgļe — na jarmu ima dve žaglje ◊ žîglă are duauă gîăurĭ la vîr, ku kare sa larźiașće or sa skurtă źugu, sî sa adudupa kum ĭe gîtu lu viće — žaglja ima dve rupe pri vrhu, kojima se širi i skuplja jaram, da bi se podesio prema vratu životinje ♦ up. źug, rastîău, fiulare [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6152  žîgńi  jigni  жигнути  žîgńi (ĭuo žîgńesk, ĭel žîgńiașće) [akc. žîgńi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) žignuti ◊ s-a vaĭtă kă-l žîgńașće vro durĭare pista șîaļe, đi kînd a-nkarkat karu ku ļiamńe — žali se da ga žiga neka bol preko leđa, otkad je tovario kola sa drvima 2. (tehn.) beliti, označavati zasecanjem ◊ ļemnu kare vreĭ să însămń đi vro trĭabă, numa ăl žîgńeșć kîta ku sakurĭa đintro parće — stablo koje hoćeš da obeležiš za neku potrebu, samo malo obeliš sekirom s jedne strane [Por.]  [Vidi]

5793  žîguĭală  jeguială  жгаравица  žîguĭală (mn. žîguĭelurĭ) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) žgaravica, gorušica ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušica ♦ var. žuguĭală [Por.]  [Vidi]

5794  žîp  jip  прут  žîp (mn. žîpĭ) (i. m.) — prut, štap ◊ žîp ĭe krĭangă guală, fara krĭanźe șî fara frunḑă — prut je gola grana, bez grančica i bez lišća ◊ s-a luvat dupa kopiĭ ku un žîp đi kuorn — pojurio je decu jednum drenovim prutom ◊ (izr.) guol ka žîpu — go ko prut (siromašan) [Por.] ∞ bît   [Vidi]

5797  žîpan  jipan  мочуга  žîpan (mn. žîpań) [akc. žîpan] (i. m.) — (augm.) močuga ◊ žîpan ĭe žîp mare — močuga je dugačka motka [Por.] ∞ žîp  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

2080  žńap  jneap  крњак  žńap (mn. žńepĭ) [akc. žńap] (i. m.) — krnjak, odlomljen deo tanje grane koji služi kao motka ◊ pusă mîna pi un žńap, șî ma luvă pi dupa kap, șî dăĭ, șî dăĭ, pănă nu kaḑuĭ tuot sînźaruos — dohvati jedan krnjak, pa počne da me mlati, pa udri, pa udri, dok ne padoh sav krvav ♦ var. žńiap ♦ up. žńapîn [Por.] ∞ bît  [Vidi]

3296  žordaļiĭe  zărzălie  кајсија (плод)  žordaļiĭe (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiĭe] (i. ž.) — (bot.) kajsija (plod) ◊ žordaļiĭa ĭe puamă dulśe, ku kuaža galbină șî ńaćidă — kajsija je slatko voće, sa žutom i glatkom korom ♦ var. zorzoļiĭe (Tanda, Crnajka) [Por.] dij. var. zărzăļiĭe (Topla) [Crn.] ∞ žordaļiu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2366  žorđiță  jordiţă  прутић  žorđiță (mn. žorđiț) [akc. žorđiță] (i. ž.) — (demin.) prutić, štapić ◊ kopiĭi miś fļuțîĭ ku o žorđiță pi kur, sî sa învĭață la bataĭe, kînd fak vro drăkovină — malu decu fićkaš nekim prutićem po dupetu, da se naviknu na batine, kada učine neki nestašluk [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2365  žuardă  joardă  прут  žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5804  žuđeka  judeca  грдити  žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.]  [Vidi]

2948  žumuļală  jumuleală  черупање  žumuļală (mn. žumuļelurĭ) [akc. žumuļală] (i. ž.) — čerupanje, čupanje ◊ s-a dus muma la ćeĭka, să-ĭ ažuće la žumuļală, kă ćeĭka are mulće gaiń đi taĭat — otišla je mati kod tetke da joj pomogne u čerupanju, jer tetka ima mnogo živine za klanje ◊ sfadă mare întra muĭerĭ, o să fiĭe akușa vro žumuļală — velika svađa među ženama, biće skoro neko čupanje ♦ var. žumuļit ♦ var. žumuļitură [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

5799  župui  jupui  драти  župui (ĭuo župuoĭ, ĭel župuaĭe) [akc. župui] (gl. p. ref.) — 1. (o koži) drati, odrati, skinuti kožu ◊ kînd sa taĭe vro žuavină pintru karńe, ĭa măĭ întîń sa župuaĭe, îĭ sa dubuare pĭaļa — kad se kolje neka životinja radi mesa, ona se prvo odere, skine joj se koža 2. (o kori) guliti ◊ čiĭu or salka sa župuaĭe đi kuažă, să ramînă numa albățu đi lukru — lipa ili vrba se gule od kore, da ostane samo beljika za obradu [Por.]   [Vidi]

5800  župuit  jupuit  одран  župuit (župuită) (mn. župuiț, župuiće) [akc. župuit] (prid.) — 1. (o koži) odran ◊ s-a dus ku pĭaļa župuită, sî śarkă s-o vindă la kožokarĭ — otišao je sa odranom kožom, da proba da je proda ćurčiji 2. (o kori) oguljen ◊ a veńit apa đi la munće, a tîvaļit petruańe kare a župuit tuoț puomi pinga rîu — nadošla je reka sa planine, valjala je kamenje koje je ogulilo sve voćke pored reke [Por.] ∞ župui  [Vidi]

5802  župuitură  jupuitură  одеротина  župuitură (mn. župuiturĭ) [akc. župuitură] (i. ž.) — 1. (med.) oderotina ◊ župuitură ĭe rană pi trupu uomuluĭ or a žuavińi unđe ļi sa dubuare un parśel đi pĭaļa — oderotina je rana na telu čoveka ili životinje gde im se skine deo kože 2. (o kori) oguljotina ◊ župuitură pi ļemn ĭe luok unđe iĭ s-a dubarît kuaža — oguljotina na drvetu je mesto gde mu je skinuta kora [Por.] ∞ župui   [Vidi]

4986  źamînă  geamănă  ракља  źamînă2 (mn. źamîńe) [akc. źamînă] (i. ž.) — raklja, račva ◊ kînd taĭ o krĭangă, șî la vîr iĭ laș doă krenguță kare ļi skurț, poț să spuń kă aĭ fakut źamînă — kad isečeš granu i na vrhu joj ostaviš dve grane koje skratiš, možeš da kažeš da si napravio raklju ◊ fiĭe śe śe ĭe lunguĭat da la vîr krapat în doă șî larźit, puaće sa kĭema źamînă — što god je duguljasto a na vrhu raspolućeno i rašireno, može se zvati raklja [Por.] ∞ źamîn  [Vidi]

2887  źană  geană  трепавица  źană (mn. źeńe) [akc. źană] (i. ž.) — (anat.) trepavica ◊ kopilo-sta are źeńe lunź, ka fata — ovo dete ima duge trepavice, kao devojčica [Por.] ∞ uokĭ  [Vidi]

4145  źemanar  gemănar  близанац  źemanar (mn. źemanarĭ) [akc. źemanar] (i. m.) — blizanac ◊ ĭel ku fraći-su sînt źemanarĭ — on i brat su blizanci ◊ (mag.) ĭeĭ a katat aĭ duoĭ buoi źemanarĭ, să are o brazdă prîngă sat, să-ĭ pazaskă dă boală — tražili su dva vola bliznaka, da izoru brazdu oko sela, da ih sačuva od bolesti [Bran.] ∞ źamîn  [Vidi]

4995  źemît  gemăt  хујање  źemît (mn. źemiće) [akc. źemît] (i. s.) — (o zvuku) hujanje, jeka; stenjanje ◊ źemît s-auđe đi la munće, kînd vižuļiĭa baće pin ļamńe — hujanje se čuje sa planine kad oluja duva kroz drveće ◊ źemît s-auđe đin ștală kînd vaka sa opinćiașće pănă fată — stenjanje se čuje iz štale kad se krava napreže dok se teli [Por.] ∞ źeme  [Vidi]

6312  źińirĭe în kasă  ginere în casă  домаzет  źińirĭe-n kasă (sint.) — (srod.) domazet ◊ źińirĭe-n kasă ĭe źińirĭe kare a pļekat đinkasa prințîlor ș-a trĭekut să traĭaskă în kasa muĭeri — zet u kući je zet koji je napustio roditeljsku kuću, i prešao da živi u ženinoj kući ◊ đi źińirĭe-n kasă s-a duśe baĭatu kare are mulț fraț, or kare ĭe sarak, da sa duśe-n kasă unđe parințî n-au fiśuorĭ numa fĭaće — za zeta u kući ide momak koji ima mnogo braće, ili je siromašan, a ide u kuću u kojoj roditelji nemaju sinove nego samo ćerke ◊ źińirĭe-n kasă ĭa prazńiku lu suokrî-su, da ku vrĭame, kapîtă șî poļikra dupa suokrî-su — zet u kući prima tastovu slavu, a vremenom i njegovo prezime ◊ (izr.) źińirĭe-n kasă, ka mîțu supt masă — zet u kući, (je) ko mačka pod stolom [Por.] ∞ źińirĭe  [Vidi]

3501  Źoroșćița  Joroștiţa ?  Ђурђиц  Źoroșćița (mn. Źoroșćiță) [akc. Źoroșćița] (i. ž.) — (kal.) Đurđic, slava ◊ Źoroșćița ĭe prazńiku lu moșîĭa noastră dăn babaluk — Đurđiț ĭe slava našeg imanja od starina ◊ la prazńik tatî-mĭu îngă sa înśinpĭașće pră pomînt, kînd sa-nkină în kuot, dupa ușă — na slavi moj otac još uvek kleči na zemlji kada metaniše u uglu sobe, iza vrata [Mlava] ∞ prazńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5  źuńe  june  младић  źuńe (mn. źuń) [akc. źuńe] (i. m.) — mladić, momak ◊ źuńe ĭe baĭat ćinîr — „žunje” je mlado momče [Crn.] ◊ źuńi sa duk la visaļiĭe — mladići idu na veselje (Medveđica) [Hom.]   [Vidi]

3211  źuńinkă  junincă  јуница  źuńinkă (mn. źuńinś) [akc. źuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ źuńinkă ĭe vițao ćinîră, đi batrînă pănă pi la vro duoĭ ań — junica je mlado tele, starosti od jedno dve godine [Por.] ∞ žuńinkă  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

4934  șćangă  ștangă  штангла  șćangă (mn. șćenź) [akc. șćangă] (i. ž.) — (tehn.) štangla, metalna šipka ◊ șćanga ĭe un fĭer lung, ku lunźimĭa đi la un paș pănă la măĭ mulće — štangla je gvozdena šipka, dužine od jednog do više koraka ◊ șćenź nu sînt đin babaluk la rumîń, ĭaļe sînt dusă înkoaśa đi pin fĭer batrîn alu fabriś or rudńiś — štangle nisu kod Vlaha od davnina, one su donošene u novije vreme iz otpada fabrika ili rudnika ♦ sin. rang [Por.]  [Vidi]

2164  șćir  știr  штир  șćir (mn. șćirĭ) [akc. șćir] (i. m.) — (bot.) štir (Amaranthus angustifolius) ◊ șćiru ĭe dulśața puorśilor, da șî babiļi nuaștre a fakut ḑamă ku rasurĭ đin ĭel — štir je svinjska poslastica, ali su i naše bake kuvale od njega čorbu sa surutkom [Por.]  [Vidi]

4620  șîaļe  șale  леђа  șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6272  șîr  șir  ред  șîr (mn. șîrurĭ) (i. s.) — red ◊ șîr ĭe kînd ĭe śeva rînduit în lung una dupa alta, ș-aĭa đi la ćińe în lăturĭ — red je kad je nešto poređano u dužinu jedno za drugim, to od tebe na stranu ◊ kînd în luok sapă la kukuruḑ măĭ mulț inș, tot nat ĭa kîći un șîr, șăl mînă pănă la kîpatîńu luokuluĭ — kad u njivi okopava kukuruz više osoba, svaka uzme po jedan red, i tera ga do kraja njive ♦ sin. rînd, șuk, șîrag [Por.]   [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školudupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

4008  șukĭatură  șucheatură  блесавко  șukĭatură (mn. șukĭaturĭ) [akc. șukĭatură] (i. ž.) — (med.) blesavko, blenta; umobolnik ◊ s-a luvat dupa o șukĭatură đi baĭat, ș-a fuźit đi la parinț — uhvatila se sa nekom blentom od momka, i pobegla od roditelja ♦ var. șukĭavelă ♦ sin. kăpiĭatură [Por.] ∞ șukĭat  [Vidi]

6034  șurguĭa  șarga ?  шарати  șurguĭa (ĭuo șurguĭeḑ, ĭel șurguĭaḑă) [akc. șurguĭa] (gl. p. ref.) — (color) šarati ◊ mĭ-a fakut muma un đemper, măĭ șurguĭat đikît kurkubău — isplela mi je mati džemper, šareniji od duge [Por.] ∞ șurguĭat  [Vidi]

5032  Țeremuoșńa  Țeremoșnea  Церемошња  Țeremuoșńa (i. ž.) — (ojk.) Ceremošnja ◊ Țeremuoșńa ĭe sat rumîńesk în țînutu Zvižduluĭ — Ceremošnja je vlaško selo u oblasti Zvižda ◊ Țeremuoșńa ĭe kunoskută dăparće pră o pĭeșćiră lungă — Ceremošnja je nadaleko poznata po jednoj dugačkoj pećini [Zvizd]   [Vidi]

1048  țîgan  ţigan  Циганин  țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjine ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metala ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretena [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvo ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin”đi țîganuseverac, hladan vetar koji duva sa severa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1122  țîța uoĭi  ţiţa-oii  арника  țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

70935 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź