| Reč duśa u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 307 | aldan | aldan | летња конопља | aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 659 | beļauă | belea | белај | beļauă (mn. beļeurĭ) (i. ž.) — 1. belaj, nevolja, muka, beda ◊ am dat đi beļauă, mĭ-am frĭnt mîna — zadesila me nevolja, polomio sam ruku ◊ mulće beļeurĭ am petrĭakut pistă kap — mnogo sam nevolja preturio preko glave [Crn.] ◊ a spus aĭ batrîń kă o să ńe ažungă beļauă — govorili su stari da će nas stići belaj ♦ (izr.) beļauă puļi — (dosl.) zaguljen kurac, (fig.) a. zaguljetina (za čoveka) b. neugodna situacija, (vulg.) zajebano, zaguljeno ◊ nu ći duśa akolo, kî ĭe beļauă puļi — ne idi tamo, jer je zajebano 2. (med.) menstruacija ◊ n-a fuost ńimika astanuapće ku mîndra, kă sa pus beļauă pi ĭa, điźaba ma-m dus — nije bilo ništa sinoć sa draganom, dobila je menstruaciju, badava sam otišao [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1556 | bogdapruost | bogdaproste | богдапрост | bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicima ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daći ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1303 | dus | dus | одсутан | dus (dusă) (mn. duș, dusă) (prid.) — 1. odsutan ◊ uomu mĭeu ĭe dus, nuĭe aiśa — moj muž je odsutan, nije ovde [Crn.] 2. (psih.) nesvestan; odsutan u mislima; obuzet nekom silom; komatozan ◊ ḑaśe dus ku ḑîļiļi, n-o sî traĭaskă mult — leži danima u nesvesti, neće dugo da poživi ◊ dusă, luvată đi șoĭmańe — u transu je, obuzeta šojmanima ◊ ka kînd ĭeș dus, unđa-ĭ pĭerdut gîndurļi? — kao da si odsutan, gde su ti odlutale misli? ♦ sin. kișnat [Por.] ∞ duśa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4902 | fluarĭa mare | crăiță | кадифица | fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5936 | împiđekat | împiedicat | закочен | împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka | | [Vidi] |
|
|
|
| 6115 | moļidvă | agheazmă | света водица | moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6120 | ńikĭemat | nechemat | непозван | ńikĭemat (ńikĭemată) (mn. ńikĭemaț, ńikĭemaće) [akc. ńikĭemat] (prid.) — nepozvan ◊ nu ći duśa ńiśunđe ńikĭemat — ne idi nigde nepozvan ♦ supr. kĭemat [Por.] ∞ kĭema | | [Vidi] |
|
|
|
| 3230 | oćeșî | oteși | отићи | oćeșî (ĭuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) (gl. p. ref.) — otići, napustiti, skloniti ◊ tuma kînd Mńamțî s-a oćeșît đ-akoluo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skriveni ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođem ♦ up. oćinśi ♦ sin. duśa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2163 | pula-bĭelśi | rodul-pământului | козлац | pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭ — rod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6201 | rămîńa | rămânea | остати | rămîńa (ĭuo ramîn, ĭel ramîńe) [akc. rămîńa] (gl.) — ostati ◊ puaće ńima nu va rămîńa în saćiļi nuaștre, dakă sa va duśa tuoț în țărîļi strińe — možda niko neće ostati u našim selima, ako budu svi otišli u strane države ◊ (izr.) a ramas sîngur ka kuku — ostao je sam samcit ♦ sin. uđi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2805 | surśiel | surcea | шибљика | surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3228 | tagîrță | tăgîrţă | пртљаг | tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5938 | targă | targă | каната | targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2896 | va | va | ће | va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunce ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|