| Reč duoĭ u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 184 | aduna | aduna | скупљати | aduna (ĭuo adun, ĭel adună) (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 298 | akuma | acum | сада | akuma (pril.) — sada, ovog časa, u ovom momentu ◊ akuma ažuns, a veńit — sada je stigao, došao ◊ đi akuma înainće — od sada na dalje ◊ đi akuma-n koluo — od sada na tamo ◊ pănă akuma — do sada ◊ akuma ĭe akuma! — sad je sad! ◊ akuma duoĭ ań — pre dve godine [Por.] ♦ dij. var. aku [Buf.][Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3076 | amînduoĭ | amândoi | обојица | amînduoĭ (ž.r. amîndoă) [akc. amînduoĭ] (br.) — obojica, oba, obadva; oboje ◊ a veńit amînduoĭ într-o ḑî — došla su obojica istog dana ◊ amîndoă a supt la o țîță — obe su sisale jednu sisu [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 357 | anțărț | anţărţ | преклане | anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) preklane, pretprošle godine, pre dve godine ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțuoń — pre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlosti [Por.] ∞ an | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 172 | arĭaće | arete | приплодно грло | arĭaće (mn. arĭеț) [akc. arĭaće] (i. m.) — (zool.) priplodno grlo ◊ đin duoĭ omeńeșć, un mńel las đi arĭaće — od dva muška, jedno jagnje ću ostaviti za priplod [Crn.] ◊ arĭaće ĭe berbĭek, ažuns đi mîrļit uoiļi — „arjaće” je ovan, dospeo za mrkanje ovaca [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1857 | Avraman | Avraman | Авраман | Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) Avraman < Avram ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovića [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
| 1858 | Avramuță | Avrămuţu | Аврамић | Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — (antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram” ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — „Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avram [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
| 216 | ažutuorĭ | ajutor | помоћник | ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1178 | banḑari | banzari ? | басирати | banḑari (ĭuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) basirati, svirati na pratećem instrumentu ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basira [Crn.] ♦ dij. var. băsări (ĭuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njim (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsui (ĭuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basira (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 511 | barbat | bărbat | муж | barbat (mn. barbaț) [akc. barbat] (i. m.) — muž, suprug ◊ ĭuo-s barbatu ĭeĭ — ja sam njen muž ◊ am avut duoĭ barbaț — imala sam dva muža [Crn.] ◊ fi kuminće, kă vińe barbatî-mĭu, șî će frînźe — budi pristojan, jer će mi doći muž, pa će te polomiti ♦ sin. uom [Por.] ♦ dij. var. bărbat [Kmp.] ∞ barbă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 568 | bĭare | bere | пиће | bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavu ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 809 | boldorĭel | boldorel ? | бодљаст (дем.) | boldorĭel (boldorĭală) (mn. boldorĭeĭ, boldorĭaļe) [akc. boldorĭel] (prid.) — (demin.) < boldoruos — blago ispupčen, ne mnogo neravan, malo šiljat ◊ țîțîșuare boldorĭaļe — jedre dojke (metafora za devojačke grudi) [Por.] ∞ bolđi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 529 | brîu | brâu | појас | brîu (mn. brîurĭ) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknja ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemlju 2. pojas, predmet za opasivanje ◊ brîu đi śiștuarĭe — pojas od tkanice ◊ brîu ku kurauă — pojas sa kaišem ◊ žuok đi brîu — vrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojas 3. (fig.) koleno, generacija srodnika; pokoljenje ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovde ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — ja sam treće koleno mom pradedi ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîu — unuk mi je drugo koleno [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 922 | Bukuva | Bucuva | Буково | Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovo ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1299 | țamtaļe | ţămtale | поздрав | țamtaļe (uzv.) — pozdrav, skr. oblik od mulțamtaļe, (dosl.) „mnogo hvala”, koji je opet nastao skraćivanjem složene fraze titulacije u odnosima sa sagovornikom kome je nužno izraziti poštovanje: „mulț ań la duamńa-tĭaļe” — u smislu: „da mi dugo poživite, vaše gospodstvo!” ◊ kînd sa-ntîńiesk duoĭ kunoskuț în drum, unu ḑîśe „Bună kaļa!”, da alalalt iĭ mulțamĭașće ku „Țamtaļe!” — kad se sretnu dva poznanika na putu, jedan kaže „Buna kalja!” (=Sretan put!), a drugi mu se zahvaljuje sa „Camtalje!” [Por.] up. dumitaļe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1182 | dalak | dalac | чир | dalak (mn. dalakurĭ) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) čir; dalak a. čir ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalaku — žali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čir [Crn.] b. gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) ♦ sin. bubuoń ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — dalak je čir; nagnoji i pomodri ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unu — izbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedan ◊ dalaku au șî vićiļi — „dalak” ima i stoka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2590 | doaḑăś | douăzeci | двадесет | doaḑăś [akc. doaḑăś] (br.) — dvadeset ◊ doaḑăś, doaḑăś șî unu, doaḑăś șî duoĭ ... — dvadeset, dvadeset i jedan, dvadeset i dva ... ♦ var. duaḑăś [akc. duaḑăś] ◊ duaḑăś đi ań am așćetat să vină — dvadeset godina sam čekao da dođe [Por.] ♦ dij. var. duauăḑîăś [Crn.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2591 | doaḑăśiļa | douăzecilea | двадесети | doaḑăśiļa [akc. doaḑăśiļa] (br.) — dvadeseti ◊ m-am fakut în a doaḑăśiļa ḑî în fîurarĭ — rodio sam se dvadesetog februara [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1290 | drînd | strâns ? | напет | drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn! | | [Vidi] |
|
|
|
| 1261 | duauăḑîăś | douăzeci | двадесет | duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1298 | dumitaļe | dumitale | господине (у изр.) | dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1262 | duoĭļa | doilea | други | duoĭļa [akc. duoĭļa] (br.) — drugi, druga ◊ a duoĭļa uară lu tata a operesît uokĭu — po drugi put su mome ocu operisali oko [Crn.] ◊ vĭerĭ a duoĭļa — (za srodstvo) treće koleno ◊ ĭuo ku Ĭanku sînćem vĭerĭ a duoĭļa — ja i Janko smo treće koleno [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2586 | duoĭsprîaśiļa | doisprecelea | дванаести | duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — dvanaesti ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednom ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1260 | duoĭsprĭaśe | doisprezece | дванаест | duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — dvanaest ◊ duauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — dvanest meseci ima u jednoj godini [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — dvanaest žena kopa na njivi [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1263 | duoĭsprĭaśeļa | doisprezecelea | дванести | duoĭsprĭaśeļa (duauăsprĭaśeļa) [akc. duoĭsprĭaśeļa] (br.) — dvanaesti, dvanaesta ◊ luna marĭe ĭe duauăsprĭaśeļa lună-n an — decembar je dvanaesti mesec u godini [Crn.] ♦ dij. var. doĭsprîaśiļa [Por.] ∞ duoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 1438 | duorśa | dorcea ? | дорат | duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1802 | fagur | fagur | саће | fagur (mn. fagurĭ) [akc. fagur] (i. m.) — saće, ploča od voska sa ćelijama u koje pčele stavljaju med ◊ aźutaĭ la dĭeda să muće stupi, șî kîpataĭ duoĭ fagurĭ đi mńare — pomogoh dedi da premesti košnice, i dobih dva saća s medom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1871 | fata | făta | рађати | fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1985 | fîrtațî | fârtaţi | братимити се | fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat | | [Vidi] |
|
|
|
| 1986 | fîrtațîĭe | fârtaţie | побратимство | fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluk ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemo ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat | | [Vidi] |
|
|
|
| 3346 | fîurarĭ | făurar | фебруар | fîurarĭ [akc. fîurarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) februar ◊ fîurarĭu ĭe a duoĭļa lună în an — februar je drugi mesec u godini [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
| 2052 | flokan | flocan | четник | flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
| 2147 | fonfăi | fonfăi | уњкати | fonfăi (ĭuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — unjkati, govoriti kroz nos ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muoșu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumeju ♦ sin. fîrnai [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3360 | gigiļik | gîgîlice | мали | gigiļik (gigiļikă) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnog ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugu ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisu ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2193 | Gižańi | Ghijani | Гижани | Gižańi [akc. Gižańi] (i. m.) — (antr.) Gižani, „Gižanovići”, vlaški nadimak jedne grane roda Jakubovića u Rudnoj Glavi ◊ Mile Gižan traĭașće-n sat, are duoĭ kopiĭ — Mile Gižan živi u selu, ima dva sina ♦ / < gižă — „komušina” + -ańi [Por.] ∞ gižă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2716 | gîlśauă | gâlceavă | свађа | gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4822 | gras | gras | гојазан | gras (grasă) (mn. graș, grasă) [akc. gras] (prid.) — gojazan, debeo ◊ uom gras ĭe totodată șî burtanuos — gojazan čovek je u istovremeno i trbušast ◊ atîta ĭe đi gras, đi nu puaće sî sa apļaśe sî sa-nkalță — toliko je debeo da se ne može sagnuti da se obuje ◊ are duoĭ puorś graș, unu-l taĭe đi Iginat — ima dve debele svinje, jednu će zaklati za Ignjatijevdan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4823 | grăsulan | grăsulean | дебељуца | grăsulan (mn. grăsuļań) [akc. grăsulan] (i. m.) — (pej.) debeljuca ◊ are duoĭ kopiĭ, amînduoĭ grăsulań — ima dvoje dece, oboje debeljuce [Por.] ∞ gras | | [Vidi] |
|
|
|
| 3541 | Iginat | Ignat | Игњатијевдан | Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — Ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — na Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3244 | împăkaśuńe | împăcăciune | мирење | împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — mirenje, pomirenje ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momka ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađi ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja) ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 4501 | înfrațî | înfrăți | братимити | înfrațî (ĭuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) bratimiti, pobratimiti ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvi ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba baje ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — iz jednog zrna žita, proklija više stabljika [Por.] ∞ fraće | | [Vidi] |
|
|
|
| 4241 | înpreuna | împreuna | саставити | înpreuna (ĭuo înpreun, ĭel înpreună) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti se ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditi ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — kad se sabere sedam i tri, dobija se deset ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanju ♦ var. împreuna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2039 | ĭed | ied | јаре | ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepi ♦ ĭadă — jarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5878 | ĭubi | iubi | љубити | ĭubi (ĭuo ĭubĭesk, ĭel ĭubĭașće) [akc. ĭubi] (gl. p. ref.) — (folk.) ljubiti, voleti ◊ kînd sa ĭubĭesk duoĭ aĭ ćińirĭ, țukatu-luor ĭe dulśață mare — kad se vole dvoje mladih, njihovo ljubjenje je velika poslastica ♦ up. țuka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4883 | karuță | căruță | каруце | karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) karuce ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinu ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
| 6300 | kingă | chingă | колан | kingă (mn. kinź) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. kolan, pojas; kaiš ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konja ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) prečaga ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila koliba [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2950 | kopil | copil | дете | kopil (mn. kopiĭ) [akc. kopil] (i. m.) — dete ◊ avut ku muĭarĭa đintîń triĭ kopiĭ — imao je sa prvom ženom troje dece ◊ kopiĭ miś — mala deca ◊ kopiĭ đin fluorĭ — kopiljaci, vanbračna deca ◊ a-ngropat duoĭ kopiĭ đi la ińima — sahranila je dvoje rođene dece ◊ kopiĭ krĭeskuț — odrasla deca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3165 | kumnată | cumnată | свастика | kumnată (mn. kumnaće) [akc. kumnată] (i. ž.) — 1. svastika ♦ kumnată ĭe suora alu muĭeri-mĭa — svastika je sestra moje žene 2. šurnjaja ◊ kumnată ĭe muĭarĭa alu kumnatî-mĭu — šurnjaja je žena moga šuraka 3. jetrva ◊ muĭeriļi lu duoĭ fraț sînt kumnaće una la alta — žene dvojice braće su jedna drugoj jetrve [Por.] ♦ dij. sin. ļeĭkă (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ up. kumnat [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3315 | mîț | mâţ | мачка | mîț (mn. mîț) [akc. mîț] (i. m.) — (zool.) a. mačka, opšti naziv za domaću životinju iz porodice mačaka (Felis domestica) ◊ tata avut șasă mîț, ĭuo țîn duoĭ mîț, feĭmĭa traĭașće-n oraș șî are un mîț, da ĭastă kare n-are ńiś un mîț — otac je imao šest mačaka, ja držim dve mačke, moja ćerka živi u gradu i ima jednu mačku, a ima onih koji nemaju ni jednu mačku b. mačak, mačka muškog pola ◊ mĭ-a fatat mîța, a fakut duoĭ mîț ș-o mîță — omacila mi se mačka, dobila dva mačeta i jednu mačku ◊ mîțu s-a-nļinoșat, nu măĭ prinđe la șokîț — mačak mi se olenjio, više ne lovi miševe ♦ up. mîță, mîrtan, maśuok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3155 | nană | nană | бата ? | nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6093 | ńegru | negru | црн | ńegru1 (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) crn ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukru — došla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posao ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuoĭu — nije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galica [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5164 | ńeprĭaćin | neprieten | непријатељ | ńeprĭaćin (mn. ńeprĭaćiń) [akc. ńeprĭaćin] (i. m.) — neprijatelj ◊ đi kînd lumĭa iĭ duoĭ a fuost ńeprĭaćiń grĭeĭ — od pamtiveka njih dvoica su bili teški neprijatelji ◊ traĭașće într-o kasă ku ńeprĭaćinu — živi u istoj kući sa neprijateljem [Por.] ∞ prĭaćin | | [Vidi] |
|
|
|
| 5660 | otar | otar | међа | otar (mn. otară) [akc. otar] (i. s.) — međa, ograda ◊ otar ĭe luok kare đisparće duauă moșîĭ alu duoĭ stapîń — međa je mesto koje razdvaja dva imanja dvojice domaćina ◊ otar đe mult a fuost ļemn mare, kurațat đi kuažă la o parće— međa je nekada bilo veliko drvo oguljeno od kože na jednoj strani [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2538 | patru | patru | четири | patru [akc. patru] (br.) — četiri ◊ unu, duoĭ, triĭ, patru — jedan, dva, tri, četiri ◊ în patru — četvoronoške ◊ ku tuaće patru-n sus — sa sve četiri uvis ◊ a patru-ļa ḑî — četvrtog dana ◊ tuoț patru — sva četvorica ◊ al đi patru — četvrti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6301 | porîngă | părângă | мотка | porîngă (mn. porînź) (i. ž.) — motka ◊ porînga ĭe pražînă lungă pi kare duoĭ duk pi umĭerĭ vrun tovar grĭeu — poringa je dugačka motka na kojoj dvojica na ramenima naporedo nose neki teži teret ◊ (izr.) duk đ-a porînga — nose naporedo, uravnoteženo ♦ sin. pražînă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3336 | porkońi | porcoi | саденути | porkońi (ĭuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — sadenuti, skupiti seno u stog ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogove ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilama ◊ marimĭa porkuońuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plasta ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicom ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stog [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn | | [Vidi] |
|
|
|
| 3240 | priseći | priseci | пристати | priseći (ĭuo ma prisećiesk, ĭel sa prisećiașće) [akc. priseći] (gl. ref.) — (ret.) pristati, odobriti, složiti se, prihvatiti nečije mišljenje, stav, odluku ◊ nu puot ĭuo sî ma prisećiesk ku aĭa ńiśkînd — ne mogu se ja složiti s tim nikada ◊ kum să sa prisećiaskă iĭ duoĭ, kînd narau nu ļi tuot una — kako da se slože njih dvoje, kad ima narav nije ista ♦ sin. ogođi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5295 | rańit | rănit | рањеник | rańit2 (mn. rańiț) [akc. rańit] (i. m.) — (med.) ranjenik ◊ a țînut pitulat pi puodu ștăļi duoĭ rańiț đi vrĭamĭa đi rat — skrivao je na tavanu štale dva ranjenika za vreme rata [Por.] ∞ rańi | | [Vidi] |
|
|
|
| 5989 | rarunkĭe | rărunche | бубрег | rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) bubreg ◊ uomu are duoĭ rarunkĭ — čovek ima dva bubrega ◊ rarunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žaru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3371 | rîpśuń | răpciune | новембар | rîpśuń [akc. rîpśuń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ rîpśuń ĭe numiļi a duoĭļa pi kîļindarĭu al babĭesk đi lună numită ĭar đi babe „marćiń”, da kare pi kîļindarĭu popĭesk sa kĭamă „novembar” — „ripčunj” je drugo ime po bapskom kalendaru za mesec koji je opet od baba nazvan „marćinj”, a koji se po popovskom kalendaru zove „novembar” ♦ sin. marćiń [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
| 2510 | saĭnă | sanie | санке | saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4816 | služî | sluji | служити | služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4687 | snuop | snop | сноп | snuop (mn. snuopĭ) (i. m.) — snop, svežanj ◊ snuopu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri ◊ pănă nu sa karat la are, snuopi s-a grîmađit în krîstină — dok se nisu vozili na gumno, snopovi su bili sadenuti u krstine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4371 | somsău | ? | самсов | somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) samsov, gluperda ◊ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku — ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavo ♦ var. somsou [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4619 | soriță | soriță | заова | soriță (mn. soriță) [akc. soriță] (i. ž.) — (demin.)(hip.)(srod.) zaova ◊ soriță ĭ-a ḑîs nora la suora barbatuluĭ, dakă a fuost măĭ mikă đikît ĭa — soricom je snaja zvala zaovu, ako je bila mlađa od nje ♦ up. duoĭkă, kumnată ♦ / (demin.) < suoră [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
| 4837 | strîkat | stricat | покварен | strîkat (strîkată) (mn. strîkaț, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — pokvaren 1. (tehn.) neispravan, koji ne radi ◊ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravi 2. (fig.) nemoralan čovek ◊ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova žena ◊ (izr.) strîkat ka putragańu — pokvaren kao mućak [Por.] ∞ strîka | | [Vidi] |
|
|
|
| 4515 | surḑală | surzeală | глувило | surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ◊ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ∞ surd | | [Vidi] |
|
|
|
| 2541 | șasă | șase | шест | șasă [akc. șasă] (br.) — šest ◊ unu, duoĭ, triĭ, patru, śinś, șasă — jedan, dva, tri, četiri, pet, šest ◊ șasă uorĭ — šest put ◊ đi șasă uorĭ s-a dus la duoltur — šest puta je odlazio lekaru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3236 | śuĭkă | ciuică ? | бата | śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4192 | taĭnă | taină | разговор | taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6243 | tamîńerĭ | tămâier | кадионица | tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5938 | targă | targă | каната | targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4193 | tăĭnui | tăinui | разговарати | tăĭnui (ĭuo tăĭnuĭ, ĭel tăĭnuĭe) [akc. tăĭnui] (gl.) — razgovarati, pričati ◊ a tăĭnuit đi trĭaba luor, ĭuo nu ĭam askultat — pričali su o svojim stvarima, ja ih nisam slušao ◊ kînd am pazît uoĭļi, ș-am avut ku kare să tăĭnuĭ, ḑîua a trĭekut ĭuta — kad sam čuvao ovce, i imao sa kim da pričam, dan je brzo prolazio ◊ nu puaće tăĭnui un uom sîngur, đi taĭnă trăbe duoĭ — ne može pričati jedan čovek sam, za razgovor je potrebno dvoje [Por.] ∞ taĭnă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3547 | tot | tot | све | tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2539 | triĭ | trei | три | triĭ (br.) — tri ◊ unu, duoĭ, triĭ — jedan, dva, tri ◊ triĭ uorĭ — tri puta ◊ triĭ pîărț — tri strane ◊ faku ku mîna đi duauă-triĭ uorĭ — mahnuo je rukom dva-tri puta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5617 | trist | trist | тужан | trist (tristă) (mn. trișć, trișće) (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4282 | trînći | trânti | оборити | trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2582 | unu | unu | један | unu (ž.r. una) [akc. unu] (br.) — jedan ◊ kînd sa numîră, sa înśiape đi la unu — kad se broji, počinje se od jedan ◊ ĭuo număr: unu, duoĭ, triĭ, da vuoĭ la „triĭ” să zburaț, să nu va măĭ vîăd ku uoki — ja brojim: jedan, dva, tri, a vi na „tri” da poletite, da vas više ne vidim očima ♦ supr. ńiśunu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2348 | urla | urla | урлати | urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5943 | văr | văr | братанац | văr (mn. verĭ) (i. m.) — bratanac, bratučed ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — bratanac je ujakov ili stričev sin ◊ verĭ a duoĭļa — bratanci drugog kolena ◊ verĭ a triĭļa — bratanci trećeg kolena ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međa [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
| 3152 | veńi | veni | доћи | veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6361 | vrîsńik | vârstnic | вршњак | vrîsńik (mn. vrîsńiś) (i. m.) — vršnjak ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o samă, ĭel ĭe vrîsńiku mĭeu — nas dvojica smo isto godište, on je moj vršnjak ♦ var. vîrsńik [Por.] ∞ vrîstă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6360 | vrîstă | vârstă | годиште | vrîstă (mn. vrîșće) (i. ž.) — 1. godište, uzrast ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o vrîstă — nas dva smo isto godište 2. vrsta, fela — ar ḑîśa uomu kă sînt fluori-ļaļa o vrîstă, un fĭeļ, ama nu-s — rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisu ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2144 | zburdaļńik | zburdalnic | разметљивац | zburdaļńik (zburdaļńikă) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — razmetljivac, raspikuća ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništa [Por.] ∞ zburda | | [Vidi] |
|
|
|
| 2389 | žagă | joagăr | жага | žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz | | [Vidi] |
|
|
|
| 4145 | źemanar | gemănar | близанац | źemanar (mn. źemanarĭ) [akc. źemanar] (i. m.) — blizanac ◊ ĭel ku fraći-su sînt źemanarĭ — on i brat su blizanci ◊ (mag.) ĭeĭ a katat aĭ duoĭ buoi źemanarĭ, să are o brazdă prîngă sat, să-ĭ pazaskă dă boală — tražili su dva vola bliznaka, da izoru brazdu oko sela, da ih sačuva od bolesti [Bran.] ∞ źamîn | | [Vidi] |
|
|
|
| 3211 | źuńinkă | junincă | јуница | źuńinkă (mn. źuńinś) [akc. źuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ źuńinkă ĭe vițao ćinîră, đi batrînă pănă pi la vro duoĭ ań — junica je mlado tele, starosti od jedno dve godine [Por.] ∞ vită | | [Vidi] |
|
|