| Reč fiu u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 644 | baśiĭe | băcie | бачија | baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś | | [Vidi] |
|
|
|
| 6395 | bogat | bogat | богат | bogat (bogată) (mn. bogaţ, bogaće) (prid.) — (ret.) bogat ◊ tatî-su a fuost uom tare bogat, ama fiu-su ĭ-a strîvit tota bogațîĭa pi bĭare — otac je bio jako bogat, ali je sin celo bogatstvo dao na piće ♦ sin. gîzdoćin [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 864 | burkă | burcă | капут | burkă (mn. burś) [akc. burkă] (i. ž.) — 1. kaput, gornji deo muškog odela; sako ◊ kînd ĭe frig, uamińi înbrakă burka — kad je hladno, muškarci oblače kaput ♦ (demin.) burkiță ◊ a măĭ ramas kîta đin śuarik, șî s-a rugat đi kroĭtuorĭ să-ĭ fakă șî o burkiță đi fiu-su — ostalo je malo od sukna, pa je zamolio krojača da mu sašije i kaputić za sina ♦ (augm.) burkuoń [Por.] 2. džemper ◊ muma mĭ-a înpļećit burkă đe lînă — majka mi je isplela džemper od vune ◊ babă Ĭana fărbuĭe burka — baba Jana farba džemper ◊ burka đe lînă ĭe kalduruăsă — džemper od vune je topao [Crn.] ∞ țuală | | [Vidi] |
|
|
|
| 701 | burtan | burtan | желудац | burtan (mn. burtań) [akc. burtan] (i. m.) — 1. (anat.) želudac, trbuh, stomak 2. (fig.) debeljko, osoba sa velikim stomakom 3. (antr.) Burtan — „Trbonja”, nadimak za osobu sa velikim stomakom ◊ ĭel ĭe fiu lu Ĭanku Burtan — on je sin Janka Trbonje ♦ / (augm.) < burtă ♦ sin. tîrban [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1022 | țapļigă | ţăpligă | цепаница | țapļigă (mn. țapļiź) [akc. țapļigă] (i. ž.) — 1. cepanica ◊ am spart ļamńiļi, am fakut țapļiź șî ļ-am vindut — iscepao sam drva, napravio sam cepanice, i prodao [Crn.] ◊ în tuota ḑîu vińe fiu-mĭu, șî-n skurtă țapļiźiļi sî ļi puot baga-n șporĭet — svaki dan mi dolazi sin, i krati mi cepanice da ih mogi ubaciti u šporet [Por.] 2. cepljika ◊ mi s-a înțapat o țapļigă supt ungiĭe — zabola mi se cepljika pod nokat [Crn.] ♦ dij. var. țapańiță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1038 | țîmboĭat | îmbufnat | љутит | țîmboĭat (țîmboĭată) (mn. țîmboĭaț, țîmboĭaće) (prid.) — a. ljutit, naduren, natmuren, namrgođen ◊ śе ć-aĭ înțîmboĭat atîta? — što si se toliko nadurio? (Topolnica) b. iskrivljen, koji se krevelji, beči (Rudna Glava) ◊ kum ĭe kopilo-sta đi țîmboĭat, parke ĭe fiu drakuluĭ — kakvo je ovo dete izbečeno, kao da je đavolov sin c. ♦ var. înțîmboĭat ◊ uom înțîmboĭat — nadmen, naduvan, prepotentan (Tanda) [Por.] ∞ țîmboĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2297 | fiśuor | fecior | син | fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. sin, muško dete ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobilu — violinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilom (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — ovo je moj sin sa prvom ženom (Tanda) 2. mladić, momak ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostru — skupili se na igranci svi momci iz našega sela 3. posinak ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaška (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1787 | fiulare | fiulare | полица ? | fiulare (mn. fiulîărĭ) [akc. fiulare] (i. ž.) — 1. polica, donja letva na jarmu ◊ źugu a fuost slab, șî buoĭi kînd a tras, a pokńit fiularĭa — jaram je bio slab, i kad su volovi povukli, pukla je polica 2. (anat.) podgušnjak kod goveda ◊ fiulare sa kĭamă șî pĭaļa đi supt gît la viće, aĭa kare spînḑură đi la buot, păn-la pĭept — „fiulare” je naziv za kožu ispod goveđeg vrata, ona koja visi od njuške do grudi ♦ var. făulare ♦ up. źug [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2263 | fiuorĭ | fior | језа | fiuorĭ (mn.) [akc. fiuorĭ] (i. ž.) — (psih.) jeza, uzbuđenje ◊ ma ĭau fiuoriļi — obuzima me jeza ◊ atîta ma spumîntaĭ, đi ma luvară fiuoriļi đi frikă — toliko sam se uplašio, da me je uhvatila jeza od straha ♦ var. fiorĭ ◊ fiuorĭ đi muarće — smrtna jeza [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2052 | flokan | flocan | четник | flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
| 5971 | împuĭa | împuia | украшавати | împuĭa (ĭuo împuĭ, ĭel împuĭe) [akc. împuĭa] (gl. p. ref.) — 1. ukrašavati, šarati ◊ mĭ-a țasut muma kimĭașă đi in, ș-akuma o împuĭe ku puĭ kare au tuoț baĭețî — izatkala mi mati košulju od lana, a sada je ukrašava šarama kakve imaju svi momci 2. izleći mladunce, ispiliti se ◊ în șărpariĭa a mare vara-sta atîta s-a împuĭat balauri đi fiuorļi ći ĭau kînd iĭ vĭeḑ kum ḑak la suare — u velikom zmijarniku ovog leta toliko su se ispilili smukovi, da te jeza hvata kad ih vidiš kako se izležavaju na suncu ♦ var. înpuĭa [Por.] ∞ puĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 4481 | moșćeńituorĭ | moștenitor | баштинаш | moșćeńituorĭ (mn. moșćeńituorĭ) [akc. moșćeńituorĭ] (i. m.) — (zast.) baštinaš, naslednih ◊ moșćeńituorĭ ĭe fiu kare moșćeńeașće moșîĭa đi la parinće — baštinaš je sin koji nasleđuje imanje od roditelja ◊ fata a putut să fiĭe moșćeńituare numa kînd n-avut fraț — ćerka je mogla biti baštinašica samo ako nije imala braće ♦ up. moșîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2512 | oprit | oprit | заустављен | oprit (oprită) (mn. opriț, opriće) [akc. oprit] (prid.) — (za kretanje) 1. zaustavljen, prekinut u radu ◊ muara stă oprită triĭ ḑîļe, kă nuĭe apă — vodenica stoji zaustavljena tri dana, jer nema vode ◊ kopiĭi opriț đi la șkuală ramîn kĭuorĭ la uokĭ — deca prekinuta u školovanju ostaju slepa kod očiju ◊ mńiĭi sînt opriț đi supt, nu măĭ sug — jagnjići su prekinuti u sisanju, ne sišu više (odvojeni su od ovaca) 2. zadržan ◊ nu sufăr să fiu prĭa mult oprit pi drum numa la taĭnă guală — ne podnosim da budem previše zadržan na putu sami radi praznog razgovora [Por.] ∞ opri | | [Vidi] |
|
|
|
| 5166 | pașî | păși | корачати | pașî (ĭuo pașăsk, ĭel pașașće) [akc. pașî] (gl.) — koračati ◊ m-a-nvațat parințî să pașăsk pin traĭ ku kapu rîđikat, makra kît đi sarak să fiu — učili me roditelji da koračam kroz život dignute glave, ma koliko siromah bio [Por.] ∞ paș | | [Vidi] |
|
|
|
| 5696 | păkuraș | păcuraș | чобанче | păkuraș (mn.) [akc. păkuraș] (i. m.) — (demin.) čobanče, pastirče ◊ n-am îmļińit noă ań, da parințî ma dat să fiu păkuraș la baśiĭe ku o sută đi uoĭ — nisam napunio devet g odina, a roditelji su me dali da budem čobanče na bačiji sa stotinu ovaca ♦ var. pîkuraș [Por.] ∞ păkurarĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 6437 | plakuț | plăcuț | допадљив | plakuț (plakuță) (mn. plakuţ, plakuće) (prid.) — dopadljiv, zgodan, simpatičan ◊ fiu mĭ-a kreskut baĭat, la bîlś s-a kunoskut k-o fată đin sat, tare plakuță la firĭe șă prĭa sumĭarńikă la stat — sin mi je odraso momak, na vašaru je upoznao devojku iz sela, jako simpatičnog lica, i veoma zgodnog stasa ◊ așa fećiță plakuță pănă akuma n-a măĭ fuost în satu a nuostru — tako slatke devojčice do sada još nije bo u našem selu [Por.] ∞ plaśa | | [Vidi] |
|
|
|
| 20 | potluog | potlog | уложак | potluog (mn. potluaźe) [akc. potluog] (i. m.) — 1. uložak, umetak (u obuću); ◊ a pus potluog în papuś, să no-l bată — stavio uložak u cipele, da ga ne žuljaju 2. zakrpa ◊ s-a rupt guma la ruată, șî n-avut potluog s-o krpĭaskă — probušila se guma na biciklu, i nije imao zakrpu da je zalepi 3. (fig.) čovek bez samopoštovanja, koji dozvoljava da ga svi gaze ◊ am pļekat, kă n-am vrut să măĭ fiu potluogu luor, sî ma gazîaskă kare kum vrĭa — pošao sam, jer nisam više želeo da budem njihov podmetač, da me gazi kako ko hoće ♦ var. plotuog [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4814 | slugă | slugă | слуга | slugă (mn. sluź) [akc. slugă] (i. ž.) — sluga ◊ sluź avut numa gîzdoćińi — sluge su imali samo gazde ◊ am fuost tare saraś, șă tata pi mińe m-a dat să fiu slugă înga đi mik — bili smo jako siromašni, pa je mene otac dao da budem sluga još od malih nogu [Por.] ∞ služî | | [Vidi] |
|
|
|
| 6239 | tuns | tundere | шишање | tuns1 (mn. tunsurĭ) (i. m.) — šišanje ◊ s-a dus ku fiu-su la tuns — otišao je sa sinom na šišanje ◊ tunsura uoĭiluor — šišanje ovaca [Por.] ♦ dij. sin. poćeșît [Zvizd] ∞ tunźe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5943 | văr | văr | братанац | văr (mn. verĭ) (i. m.) — bratanac, bratučed ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — bratanac je ujakov ili stričev sin ◊ verĭ a duoĭļa — bratanci drugog kolena ◊ verĭ a triĭļa — bratanci trećeg kolena ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međa [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
| 3813 | zbîrn! | zbârn | збрн! | zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. „zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insekta ◊ un gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosu 2. „tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog dela ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za nama 3. „fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamena ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uva [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1789 | žîglă | jâglă | жагља | žîglă (mn. žîgļe) [akc. žîglă] (i. ž.) — žaglja, drvena prečka koja spaja gornji i donji deo jarma ◊ la źug ĭastă duauă žîgļe — na jarmu ima dve žaglje ◊ žîglă are duauă gîăurĭ la vîr, ku kare sa larźiașće or sa skurtă źugu, sî sa adukă dupa kum ĭe gîtu lu viće — žaglja ima dve rupe pri vrhu, kojima se širi i skuplja jaram, da bi se podesio prema vratu životinje ♦ up. źug, rastîău, fiulare [Por.] ∞ źug | | [Vidi] |
|
|