Reč fluir - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
2288  fluir  fluier  фрула  fluir (mn. fluire) [akc. fluir] (i. s.) — (muz.) frulafluiru s-a fakut đin prun uskat — frula se pravila od suve šljive ◊ în fluir a șćut să kînće tuot păkurarĭu — u frulu je znao da svira svaki pastir [Por.][Vidi]

Reč fluir u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
1352  drĭavă  dreavă  кључњача  drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. ključnača, ključna kost (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — pao je, i polomio ključnu kos t b. lisna kost (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — lisnjača i golenjača su dve koske na nozi 2. prečaga, spojnica ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — sa prečagom spajaš dve daske [Por.]   [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6083  fluiru piśuoruluĭ  fluierul piciorului  цеваница  fluiru piśuoruluĭ [akc. fluiru piśuoruluĭ] (sint.) — (anat.) cevanica, golenjača (Tibia)fluiru piśuoruluĭ ĭe uosol lung đinainća piśuoruluĭ, kare ļagă źanunkiļi ku nođițu tălpi — cevanica je dugačka kost sa prednje strane potkolenice, koja vezuje koleno sa skočnim zglobom ◊ dupa fluiru piśuoruluĭ ĭe drĭava — iza cevanice je lišnjača ♦ up. fluir [Por.]   [Vidi]

2289  fluĭera  fluiera  звиждати  fluĭera (ĭuo fluĭer, ĭel fluĭeră) [akc. fluĭera] (gl.) — zviždati, duvati, svirati na fruli ◊ kopilaș-o-la tuota ḑîua fluiră într-o dudă, ăl traźe ińima să fiĭe fluĭeraș ka dĭedî-su — ono detence po ceo dan duva u neku cevku, vuče ga srce da bude frulaš k’o njegov deda [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2290  fluĭeraș  fluieraș  фрулаш  fluĭeraș (mn. fluĭeraș) [akc. fluĭeraș] (i. m.) — (muz.) frulaš, svirač na fruli ◊ đemult a fuost mulț fluĭeraș, akuma s-a rarit — nekada je bilo mnogo frulaša, sada su se proredili [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

3703  fluĭerĭel  fluieraș  фрулица  fluĭerĭel [akc. fluĭerĭel] (i. m.) ● v. fluĭeruț [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2291  fluĭeruț  fluieraș  фрулица  fluĭeruț (mn. fluĭeruță) [akc. fluĭeruț] (i. s.) — (muz.)(demin.) frulica ◊ are șî kopilu un fluĭeruț, dakă învață ĭută, o sî-ĭ kumparăm fluir măĭ mare — ima i dete jednu frulicu, ako bude brzo učilo, kupićemo mu veću frulu ♦ var. fluĭerĭel [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

5308  kînta  cânta  свирати  kînta (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) — (muz.) svirati ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je od malena da svira trubu ◊ tota ḑîua dupa viće kîntă-n fluirceo dan za stokom svira frulu ◊ uomî-su kîntă đin laută, da ĭa kîntă đin gură — muž svira violinu, a ona peva [Por.] ♦ dij. sin. ḑîśa [Crn.][Hom.]   [Vidi]

4867  lovi  lovi  ударити  lovi (ĭuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) (gl. p. ref.) — 1. (med.) udariti, povrediti, ozlediti; zaboleti ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očiju ◊ s-a lovit la lukru — povredio se na poslu ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — žali se da ga je iznenada zaboleo stomak ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) slagati se ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažu ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) pogoditi ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viu — imao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živ ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akoluo lovĭașće ku plumbu — odličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkom 4. (u kletvama) spopasti, stići, strefiti, umreti ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — strefila ga smrt, dabogda ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.]  [Vidi]

2322  Lungu  Lungu  Дуги  Lungu [akc. Lungu] (i. m.) — (antr.) Dugi, Dugić, Dugonja, vlaški nadimak za izrazito visoke i mršave ljude ◊ Trailă Lungu frumuos a kîntat în fluirTrailo Dugi je lepo svirao frulu ◊ poļikra Lungu sa puńe șî pi kopiĭi luļ șî vrĭame đi vrĭame ruda-ntrĭagă sa poļikrĭaḑă Lunguońi, la urmă poļikra-sta tună șîn kîărț ka prezimiļi „Lungulović” — nadimak „Dugi” prenosi se na njegovu decu i vremenom se cela familija nazove „Dugić”, na kraju ovaj nadimak uđe i u knjige kao prezime „Lungulović” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

3552  nođiț  nodiţ  глежањ  nođiț (mn. nođiță) [akc. nođiț] (i. s.) — (anat.) gležanj; skočni zglob ◊ nođițu ĭe înkeĭatură kare ļagă talpa ku fluiru piśuoruluĭ — gležanj je zglob koji povezuje stopalo sa cevanicom noge ◊ a skļinćit piśuoru đin nođiț — uganuo je nogu u gležnju ♦ / (demin.) < nuod ♦ sin. kișiță (Topolnica) [Por.] ∞ nuod  [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluirod podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

4356  sîmśauă  sîmcea  бритва  sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu ♦ sin. kuțît [Por.]  [Vidi]

4697  suok  soc  зова  suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź