| Reč fluir u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 1352 | drĭavă | dreavă | кључњача | drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. ključnača, ključna kost (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — pao je, i polomio ključnu kos t b. lisna kost (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — lisnjača i golenjača su dve koske na nozi 2. prečaga, spojnica ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — sa prečagom spajaš dve daske [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1269 | dudă | dudă | цев | dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6083 | fluiru piśuoruluĭ | fluierul piciorului | цеваница | fluiru piśuoruluĭ [akc. fluiru piśuoruluĭ] (sint.) — (anat.) cevanica, golenjača (Tibia) ◊ fluiru piśuoruluĭ ĭe uosol lung đinainća piśuoruluĭ, kare ļagă źanunkiļi ku nođițu tălpi — cevanica je dugačka kost sa prednje strane potkolenice, koja vezuje koleno sa skočnim zglobom ◊ dupa fluiru piśuoruluĭ ĭe drĭava — iza cevanice je lišnjača ♦ up. fluir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2289 | fluĭera | fluiera | звиждати | fluĭera (ĭuo fluĭer, ĭel fluĭeră) [akc. fluĭera] (gl.) — zviždati, duvati, svirati na fruli ◊ kopilaș-o-la tuota ḑîua fluiră într-o dudă, ăl traźe ińima să fiĭe fluĭeraș ka dĭedî-su — ono detence po ceo dan duva u neku cevku, vuče ga srce da bude frulaš k’o njegov deda [Por.] ∞ fluir | | [Vidi] |
|
|
|
| 2290 | fluĭeraș | fluieraș | фрулаш | fluĭeraș (mn. fluĭeraș) [akc. fluĭeraș] (i. m.) — (muz.) frulaš, svirač na fruli ◊ đemult a fuost mulț fluĭeraș, akuma s-a rarit — nekada je bilo mnogo frulaša, sada su se proredili [Por.] ∞ fluir | | [Vidi] |
|
|
|
| 3703 | fluĭerĭel | fluieraș | фрулица | fluĭerĭel [akc. fluĭerĭel] (i. m.) ● v. fluĭeruț [Por.] ∞ fluir | | [Vidi] |
|
|
|
| 2291 | fluĭeruț | fluieraș | фрулица | fluĭeruț (mn. fluĭeruță) [akc. fluĭeruț] (i. s.) — (muz.)(demin.) frulica ◊ are șî kopilu un fluĭeruț, dakă învață ĭută, o sî-ĭ kumparăm fluir măĭ mare — ima i dete jednu frulicu, ako bude brzo učilo, kupićemo mu veću frulu ♦ var. fluĭerĭel [Por.] ∞ fluir | | [Vidi] |
|
|
|
| 5308 | kînta | cânta | свирати | kînta (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) — (muz.) svirati ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je od malena da svira trubu ◊ tota ḑîua dupa viće kîntă-n fluir — ceo dan za stokom svira frulu ◊ uomî-su kîntă đin laută, da ĭa kîntă đin gură — muž svira violinu, a ona peva [Por.] ♦ dij. sin. ḑîśa [Crn.][Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4867 | lovi | lovi | ударити | lovi (ĭuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) (gl. p. ref.) — 1. (med.) udariti, povrediti, ozlediti; zaboleti ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očiju ◊ s-a lovit la lukru — povredio se na poslu ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — žali se da ga je iznenada zaboleo stomak ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) slagati se ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažu ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) pogoditi ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viu — imao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živ ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akoluo lovĭașće ku plumbu — odličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkom 4. (u kletvama) spopasti, stići, strefiti, umreti ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — strefila ga smrt, dabogda ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2322 | Lungu | Lungu | Дуги | Lungu [akc. Lungu] (i. m.) — (antr.) Dugi, Dugić, Dugonja, vlaški nadimak za izrazito visoke i mršave ljude ◊ Trailă Lungu frumuos a kîntat în fluir — Trailo Dugi je lepo svirao frulu ◊ poļikra Lungu sa puńe șî pi kopiĭi luļ șî vrĭame đi vrĭame ruda-ntrĭagă sa poļikrĭaḑă Lunguońi, la urmă poļikra-sta tună șîn kîărț ka prezimiļi „Lungulović” — nadimak „Dugi” prenosi se na njegovu decu i vremenom se cela familija nazove „Dugić”, na kraju ovaj nadimak uđe i u knjige kao prezime „Lungulović” [Por.] ∞ lung | | [Vidi] |
|
|
|
| 3552 | nođiț | nodiţ | глежањ | nođiț (mn. nođiță) [akc. nođiț] (i. s.) — (anat.) gležanj; skočni zglob ◊ nođițu ĭe înkeĭatură kare ļagă talpa ku fluiru piśuoruluĭ — gležanj je zglob koji povezuje stopalo sa cevanicom noge ◊ a skļinćit piśuoru đin nođiț — uganuo je nogu u gležnju ♦ / (demin.) < nuod ♦ sin. kișiță (Topolnica) [Por.] ∞ nuod | | [Vidi] |
|
|
|
| 2092 | ropan | ropan | подбел велики | ropan (mn. ropań) (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4356 | sîmśauă | sîmcea | бритва | sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu ♦ sin. kuțît [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4697 | suok | soc | зова | suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.] | | [Vidi] |
|
|