| Reč fuaļe u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 599 | burduș | burduf | мех | burduș (mn. burdușurĭ) [akc. burduș] (i. m.) — meh, mešina od neštavljene jareće ili jagnjeće kože, koju kovači koriste za raspirivanje vatre ◊ țĭgańi ku burdușu a suflat în fuok, ș-a fakut svrĭađiļe — Romi su mešinom raspirivali vatru i kovali svrdla [Crn.] ♦ dij. var. burduf [Buf.] ♦ var. fuaļe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5737 | Țîgan laĭaće | țigan laiece | црни Циганин | Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 1915 | fĭară | capcană | клопка | fĭară (mn. fĭară) [akc. fĭară] (i. ž.) — klopka, kljusa, zamka, gvožđe, metalna stupica za hvatanje krupne divljači ◊ fĭară șî miś șî marĭ a fakut țîgańi la fuaļe — klopke i male i velike pravili su Cigani kovači ◊ a pus fĭarîļi în urma lupuluĭ — zapeo je kljuse na vučjem tragu ◊ a dat în fĭară — upao u zamku [Por.] ∞ fĭer | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2456 | fuolśa | foltea | трбоња | fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļe — meh, mešina [Por.] ∞ fuaļe | | [Vidi] |
|
|
|
| 36 | karăbĭ | carabă | гајде | karăbĭ (mn. =) (i. ž.) — 1. (u jednini) pisak, frulica na gajdama 2. (u mn.) gajde, narodni muzički instrument ◊ moșu Pîătru kîntă-n karăbĭ — čiča Petar svira u gajde ♦ sin. śimpuoĭ, čimpoĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2801 | ļikitău | șorţ | кецеља | ļikitău (mn. ļikităļe) [akc. ļikitău] (i. s.) — kecelja ◊ ļikitău muĭera poartă dînainće, o astrukă dă la fuaļe pănă la źenunkĭ la piśoare, da sa ļagă dînapuoĭ, pră spinare — kecelju žena nosi spreda, pokriva je od stomaka do kolena na nogama, a vezuje se pozadi, na leđima [Stig] ♦ dij. sin. kițăļe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4451 | skinćiĭuos | scânteios | варничав | skinćiĭuos (skinćiĭuasă) (mn. skinćiĭuoș, skinćiĭuasă) [akc. skinćiĭuos] (prid.) — varničav, iskričav ◊ lukru la fuaļe în kovaśiĭe ĭe tare skinćiĭuos — rad na mehu u kovačnici je jako iskričav ◊ a șaḑut la kamin ku fuok skinćiĭuos, a sarit skinćiĭa șî ĭa ars krețanu — sedela je kraj kamina sa iskričavom vatrom, iskočila je varnica i progorela joj krecan [Por.] ∞ skinćiĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 4677 | strîmba | strâmba | кривити | strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) kriviti, iskriviti ◊ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio 2. (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču 3. (o izrazu) kreveljiti se ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb | | [Vidi] |
|
|
|
| 3481 | śerk | cerc | обруч | śerk (mn. śerkurĭ) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) obruč ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — svaki obruč je okruglog oblika ◊ un fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kaci ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šina 2. (geom.) krug ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizu — kad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testerom [Por.] | | [Vidi] |
|
|