Reč prîntu u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1032 | Almăș | Almăj | Алмаш | Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XVIII veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godine ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
75 | furśiļi pomîntuluĭ | furcile pământului | сохе земаљске | furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr. — Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.
[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭ ∞ furkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3478 | śokîrdar | călău | џелат | śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) [akc. śokîrdar] (i. m.) — (zast.) dželat ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la turś ka śokîrdarĭ — između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželati ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — dželati su ljudima odrubljivali glave ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplaše ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — dželati su ljudima sekli i noseve i uši, ako su Turci tako presudili za neku krivicu [Mlava] ∞ śukîrći | | [Vidi] |
|
|