Reč rîpe u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
5078 | ĭuțală | iuțeală | брзина | ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut | | [Vidi] |
|
|
|
4040 | rîapiđe | repede | брзо | rîapiđe [akc. rîapiđe] (pril.) — brzo, hitro, žurno ◊ ĭ-a spus sî mĭargă rîapiđe, da ĭel sa traźe ka śĭața — rekli su mu da ide brzo, a on se vuče kao magla ◊ unu mĭarźe rîapiđe, da altu șî măĭ rîapiđe đikît ĭel — jedan ide bzo, a drugi ide brže od njega ♦ sin. ĭuta [Por.] ∞ rîpeḑî | | [Vidi] |
|
|
|
4038 | rîpă | râpă | стрмен | rîpă (mn. rîpe) [akc. rîpă] (i. ž.) — (geog.) strmen, jako nagnut deo terena ◊ rîpă ĭe stîrmină mare pi pomînt — strmen je velika strmina na terenu ◊ moșîĭa mĭa ĭe numa ńișći rîpe guaļe — moje imanje je samo golo strmenje ♦ sin. stîrmină, pađină, tîvaļiș, nîvaļiș, kuastă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4041 | rîpeḑî | repezi | пожурити | rîpeḑî (ĭuo ma rapĭed, ĭel sa rapĭađe) [akc. rîpeḑî] (gl. ref.) — požuriti ◊ s-a rugat đi mińe sî ma rapĭed pănă la ĭel, șî ĭuo m-am rîpeḑît kît guod am putut — zamolio me je da požurim do njega, i ja sam požurio koliko god sam mogao ♦ sin. grabi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4039 | rîpeḑînă | repezină | брзак | rîpeḑînă (mn. rîpeḑîń) [akc. rîpeḑînă] (i. ž.) — brzak, ubrzan tok reke ◊ la rîpeḑîń ĭe apa skundă — na brzacima je voda plitka ◊ la rîpeḑînă trĭeś rîu kînd ĭe apa mikă — kod brzaka pređeš reku kad je vodostaj nizak ◊ la rîpeḑînă s-a prins pĭeșći ku ļasa — na brzaku se hvatala riba pomoću lesa [Por.] ∞ rîpeḑî | | [Vidi] |
|
|
|
5839 | tuna | intra | улазити | tuna (ĭuo tun, ĭel tună) [akc. tuna] (gl.) — ulaziti; upasti, banuti; ulivati se ◊ pănă pîkurarĭu duarme, vićiļi a tunat în luok, ș-a mînkat kukuruḑu tuot — dok je čobanin spavao, stoka je ušla u njivu, i pojela sav kukuruz ◊ a tunat Bugari đi pista ușă, șî ĭ-a omorît la kulkuș — upali su Bugari na vrata, i ubili ih na spavanju ◊ la luok unđe tună ogașu în rîu, sa faśe rîpeḑînă — na mestu gde se potok uliva u reku, prave se brzaci [Por.] ♦ dij. sin. întra (Brodica) [Rom.] | | [Vidi] |
|
|