Kartica sela:
Ram Ram [173]

(m. sg.) Ramĭan • (m. pl.) Ramĭeń • (f. sg.) Ramĭană • (f. pl.) Ramĭeańe •
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pră ĭ ś ź

RAM (359 st.), stočarsko (49% agrarnog st.) seosko naselje zbijenog tipa, na (140 m) desnoj obali Dunava - najzapadnijem i najisturenijem delu Karpata, mestu gde se Dunav postepeno sužava i prelazi u Đerdapsku klisuru (100 km) - u podnožju Gorice (282 m), 23 km SZ od Velikog Gradišta. Predstavlja lokalitet sa najpogodnijom prirodnom vezom između Braničeva i južnog Banata. Površnna atara iznosn 1.205 ha. Nepravilnog je okruglastog oblika. Pored sela formirano je veće vikend-naselje, gde su vlasnici kuća uglavnom Požarevljani i Beograđani. Na mestu današnjeg naselja postojalo je rimsko utvrđenje Lederta, poznato po rimskom caru Trajanu koji je 101. god. ovde prešao Dunav i započeo osvajanje stare Dakije (Rumunija). Na steni iznad toka Dunava nalazi se zavetni rimski natpis posvećen bogu Jupiteru. Prvi pisani pomen o selu datira iz XII v. (tada se zvalo Haram). U to vreme ovdašnju tvrđavu osvaja Jovan Komnin II. Pod imenom Hram (56 kuća) pominje se u Braničevskom tefteru iz 1467, kada je to selo koje čuva granicu između Turske i Ugarske. Tursku tvrđavu podigao je Mehmed II Osvajač u XV veku. U XIX v. R. ima status varošice (1892. - 102 poreske glave. a 1921. - 321 žitelj). St. je srpsko - 98,3% (slavi Sv. Jovana, Đurđevdan, Petkovicu, Mitrovdan, Aranđelovdan, Nikoljdan i dr.). Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 1,2 (1991). Pravoslavni hram posvećen Sv. arhangelu Mihailu (nalazi se u srednjovekovnom karavan-saraju) podignut je 1839, a parohijski dom 1935. god. Električno osvetljenje dobija 1953, a vodom se većinom snabdeva preko sopstvenih vodovoda (54,3% domaćinstava) i iz kopanih bunara (43,2%). Ima četvororazrednu OŠ (počela sa radom 1838) i MK. Od ribolova na Dunavu meštani ostvaruju značajne dopunske prihode. Poznat je po savremenom pečalbarstvu (privremeni rad u Austriji, Nemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj i dr.).

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Ram
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
51 220 289 89 200 69.2 321 160 160 49.84 255 251 - -

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
zbijeno 140 1205 stočarstvo (ranije)

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Braničevo

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
Broj pogleda : 526

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź