Kartica sela:
Metovnica Metońiţa [073]

(m. sg.) Metońiśan • (m. pl.) Metońiśań • (f. sg.) Metońiśană • (f. pl.) Metońiśańe • Centralni Vlasi • Munćeni • Narečje: subbanatsko
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pi đi ĭ ś ź

METOVNICA (1.569 st.), ratarsko (u prošlosti ratarsko-stočarsko) seosko naselje (10,6% agrarnog st.) razbijenog tipa, na (190-200 m) dolinskim stranama Brestovačke reke, kod njenog ušća u Crni Timok, u blizini raskrsnice puteva za Zaječar i Paraćin, 15 km JI od Bora. Površina atara iznosi 4.414 ha. Naziv: po predanju, dobija od starosrpske reči med - bakar. Podeljena je na osam fizionomskih delova: Centar, glavni deo naselja, i "male" (nekadašnje "kotune" - sezonske stočarske kolibe): Timok, Spinet, Lunku, Džanovo polje, Buturov potok, Belično polje i Suvu reku. Spada u stara srpska naselja. Prvobitno naselje nalazilo se na mestu Prodanovo polje, gde postoje ostaci antičke varoši, odakle je premešteno na današnju lokaciju. Na lokalitetu Stol, pronađeni su tragovi starije rudarske delatnosti. U pisanom dokumentu pominje se sredinom XV v. St. je srpsko i vlaško (slavi Sv. Savu, Spasovdan, Sv. Nikolu i dr.; vašari - 9. avgust i 21. septembar), starinačko i doseljeno iz okoline Zaječara (Dubočana, Male i Velike Jasikove): Knjaževca (Glogovice) i dr. Početkom XIX v. prisutno je iseljavanje st. u požarevačku Moravu. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 1,6 (1991). Pravoslavna crkva je u izgradnji. Vodom se snabdeva najvećim delom preko sopstvenih vodovoda (63,4% domaćinstava) i iz kopanih bunara (20,1%). Ima OŠ (istureno odeljenje OŠ "Stanoje Miljković" iz Brestovca), dom kulture, biblioteku, poštu, zdravstvenu i veterinarsku ambulantu, Zemljoradničku zadrugu "Dubrava", železničku stanicu (pruga Bor-Boljevac izgrađena 1911/12) i dr. Većina žiteljaradi u Boru. U ataru su utvrđena nalazišta zlata.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Metovnica
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
110 649 890 0 884 99.33 1499 22 1467 97.87 1111 487 523 47.07 -

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Crna Reka

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
Broj pogleda : 721

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź