Rezultat pretrage:

Uneta reč: Tanda * Svega reči: 659

BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaMestoVidi
471  adăurat  adăurat  други  adăurat [akc. adăurat] (pril.) — drugi po redu ◊ ku uomo-l adăurat am trait bun — sa drugim mužem živela sam dobro ♦ var. adaorat, adăorat ♦ var. skr. dăorat (Tanda) ◊ fraće, sora dăorată — polubrat, polusestra [Por.] ∞ adauarăRudna Glava  [Vidi]
124  adăvarat  adevărat  истинит  adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. istinit, tačan ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — kunem se da sam govorio istinito 2. (fig.) iskren, otvoren ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemo [Crn.] ♦ var. adăvărat, adîvarat 3. okolišan, taktičan; diskretan ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — želim da ti kažem nešto u poverenju (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră(stih)
Spuńe daĭko adăvarat,
Ku kare ć-aĭ sarutat,
Pîn-am fuost ćinîr soldat?

Istinu mi reci, draga,
S kime si se ljubila,
Dok sam bio vojnik ja?

(Iz pesme "Spuńe daĭko " — "Kaži draga", kaz. Petar Perić, Osnić, zapis F. Paunjelović 1973. ) [Crn.]
Osnić  [Vidi]
188  adîns  adins  посебан  adîns [akc. adîns] (pril.) — 1. poseban, osobit, specijalan ◊ alat adîns đi un lukru — specijalan alat 2. sa određenom namerom ili namenom, sa posebnim planom, idejom ili potrebom ◊ s-a dus adîns la ĭel — otišao je namerno kod njega [Por.] (stih)
Frunḑă vĭarđe, rug înćins,
Ma kulkaĭ în drum adîns,
Kî pi mîndra s-o văd în vis.
Ma kulkaĭ, șî ma skulaĭ,
Șî pi mîndra n-o visaĭ.

Zelen listak, trn razgranat,
Na put legoh sa namerom
Da mi dragu u snu vidim.
Ležah tako i ustadoh,
Svoju dragu u snu ne vidoh.

(Iz vlaške ljubavne pesme. Kaz. Borislav Paunović, Rudna Glava, r. s. Tanda, zapis: Durlić 2011) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
3612  adîvarat  adevărat  истинит  adîvarat [akc. adîvarat] (prid.) ● v. adăvarat [Por.] ∞ adavĭerăTanda  [Vidi]
2922  aĭevi  aieve  јавно  aĭevi [akc. aĭevi] (pril.) — javno, otvoreno; stvarno ◊ nu sa măĭ pitulă, a-nśepu să fure aĭevi — ne krije se više, počeo je da krade javno (Rudna Glava) ♦ var. aĭevĭa ◊ am visat, ama parke ĭe aĭevĭa — sanjao sam, ali kao da je stvarno (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3626  aĭevĭa  aieve  јавно  aĭevĭa [akc. aĭevĭa] (pril.) ● v. aĭevi [Por.]Tanda  [Vidi]
195  albastru  albastru  плав  albastru (albastră) (mn. albastri, albastre) [akc. albastru] (prid.) (i. s.) — (color) plav, plavo, plavičast(o), plave boje; svetlo plav ◊ albastru înkis — tamno plav, teget ♦ var. balastru (Tanda) ♦ up. vînît [Por.] ∞ albRudna Glava  [Vidi]
3633  albăț  albeţ  бељика  albăț [akc. albăț] (i. m.) ● v. albĭaće [Por.] ∞ albTanda  [Vidi]
3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină Jasikovo  [Vidi]
209  albĭaće  albeţ  бељика  albĭaće (mn. albĭеț) [akc. albĭaće] (i. m) — beljika, potkorni sloj drveta između kore i srži, koji je sklon brzom truljenju ◊ albĭaće la krastavĭaće — beljika na krastvcu [Crn.] ♦ var. albăț ◊ gorunu are albățu șî roșățu — hrast ima beljiku i jezgro (?) (Tanda) [Por.] ∞ albOsnić  [Vidi]
5666  aluvațăl  drojdie  квасац  aluvațăl [akc. aluvațăl] (i. m.) — kvasac ● v. olațăl [Por.] ∞ olațălTanda  [Vidi]
429  amńaḑîț  amiază  подне  amńaḑîț (mn. amńaḑîță) [akc. amńaḑîț] (i. s.) — 1. podne kao doba dana ◊ măĭ un śas pănă la amńaḑîț — još jedan sat do podne ◊ înainće đi amńaḑîț — pre podne ◊ pînă-n amńaḑîț — do podne ◊ dupa amńaḑîț — posle podne 2. ručak, obed u podne ◊ duśe amńaḑîțu la sîpatuorĭ — nosi ručak kopačima ◊ vrĭamĭa đi amńaḑîț — vreme je za ručak 3. a. zenit ◊ suarļi la amńaḑîț — sunce je u zenuitu b. jug, strana sveta ◊ a zburat kîtra amńaḑîț — odleteo ka jugu ♦ supr. mńaḑa nuopțîsever ♦ skr. var. (ret.) amńaḑ ◊ amńaḑîța nuopțî — (demon.) ponoćnica, šumska majka (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ♦ dij. var. nămļaḑîț (Ranovac) [Mlava]Rudna Glava  [Vidi]
1577  amńaḑîța  prînzi  ручати  amńaḑîța (ĭuo amńaḑîț, ĭel amńaḑîță) [akc. amńaḑîța] (gl.) — ručati ◊ nuoĭ vom amńaḑîța fara ćińe — mi ćemo ručati bez tebe ♦ up. amńaḑĭț [Por.]Tanda  [Vidi]
357  anțărț  anţărţ  преклане  anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) preklane, pretprošle godine, pre dve godine ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțuońpre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlosti [Por.] ∞ an(opis) Măĭ mulț ḑîk kî ĭe la nuoĭ „anțărț” înainće đi duoĭ ań, da alțî spun kĭ sînt duoĭ ań „alan”, da „anțărț” sînt triĭ ań, la urmă, ĭastă mulț kare ginđesk kî ĭe „anțărț” ku „alan” tot una! — Većina kaže da „anțărț” znači „pre dve godine”, ali neki vele da su dve godine „alan”, a da je „anțărț” vreme od tri protekle godine, na kraju, ima mnogo onih koji misle da obe reči, i „anțărț” i „alan” znače jedno te isto! (kaz. Borislav Paunović, Rudna Glava, r.s. Tanda, zapis: Durlić, 2011) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2607  andarmală  andarmale  андрамоља  andarmală (mn. andarmaļe) [akc. andarmală] (i. ž.) — (tehn.) andramolja, dronjak; starudija ◊ șupa pļină đi andarmaļe, ńimik nuĭe đi vro trĭabă — šupa je puna andramolja, ništa nije za neku upotrebu [Por.] ♦ dij. sin. andîrmuańe [Mlava]Tanda  [Vidi]
2606  andîrmuańe  andârmoane  андрамоље  andîrmuańe (mn. andîrmuańe) [akc. andîrmuańe] (i. ž.) — andramolje, dronjci, starudija; delovi neke stare naprave ◊ nu puot să-ț spun ńimik dă razbuoĭ pănă no-l vĭeḑ, kî are mulće andîrmuańe pră ĭeal — ne mogu ništa da ti kažem o razboju dok ga sam ne vidiš, jer ima mnogo andrmolja na njemu [Stig] ♦ dij. var. andarmaļe (Tanda) ♦ sin. ondoroasă [Por.] ∞ andarmalăKobilje  [Vidi]
2685  anđeļiaće  îndelete  лагано  anđeļiaće [akc. anđeļiaće] (pril.) — (zast.) lagano, bez žurbe, ležerno; pažljivo ◊ mînă anđeļiaće, kî ĭastă gĭață pi drum — vozi lagano, jer ima leda na putu ♦ sin. înśet [Crn.] ♦ dij. var. ănđeļeće (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pinđeļeće (Debeli Lug) [GPek]Topla  [Vidi]
5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apăTanda  [Vidi]
1456  apt  apt  насилан  apt (aptă) (mn. apț, аpće) (prid.) — nasilan; jak, snažan; sposoban, spreman; lukav ◊ mĭ-a luvat un darap đi pomînt la aptă — uzeo mi je komad zemlje nasilno (Tanda) [Por.] ∞ aptaTanda  [Vidi]
1458  apta  apta  силити  apta (ĭuo apt, ĭel aptîĭe) [akc. apta] (gl.) — siliti, vršiti nasilje; grabiti; otimati na silu; varati ◊ nu apta pi ńima, kî ĭe pakat — ne sili nikog, jer je greh (Tanda) [Por.] Tanda  [Vidi]
1459  aptaș  aptaș ?  насилник  aptaș (mn. aptaș) [akc. aptaș] (i. m.) — nasilnik, koji vrši nasilje, otima, grabi, naročito tuđu imovinu ◊ aptaș ĭe aăla kare ĭa ku aptă — aptaš je onaj koji uzima na silu ◊ komuńișći dupa rat a fuost marĭ aptaș, a luvat moșîĭa đi l-aĭ vrĭańiś, ș-a dato la puturuoșî luor — komunisti su posle rata bili veliki nasilnici, otimali su imanje od vrednih i davali je njihovim lenčugama (Tanda) [Por.] ∞ aptaTanda  [Vidi]
1457  aptă  apt  насиље  aptă (mn. îăpț) [akc. aptă] (i. ž.) — nasilje; otimačina, grabež; prevara ◊ uom sprimit numa đi aptă — čovek spreman samo na naseilje ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńamțî a fakut mulće îăpț — za vreme rata, Nemci su činili mnoga nasilja (Tanda) [Por.] ∞ aptaTanda  [Vidi]
493  apus  apus  запад  apus [akc. apus] (i. m.) — 1. (zast.) zapad, strana sveta ◊ suarili ĭe la apus — sunce je na zapadu ◊ a veńit un uom ďi la apus — došao je čovek sa zapada [Dun.] 2. (zast.) zalasak sunca; sumrak ◊ am grabit s-ažung la koļibă pănă la apus đe suare — žurio sam da stignem kući do zalaska sunca (Tanda) ♦ dij. sin. zavrńit, zovîrńit [Por.] Brza Palanka  [Vidi]
242  aram  haram  клетва  aram (mn. aramе) [akc. aram] (i. ž.) — kletva, prokletstvo ◊ aram să fiĭe — proklet bio [Por.] (klet.) Să-ĭ fiĭe aram șî katran. — Nek mu bude čemer i jad. Zapis: Durllić, kaz. Paun Ilić, Tanda 2. I 2018. [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1296  aranga  aranga  поребарке  aranga [akc. aranga] (pril.) — (za položaj tela) porebarke, na bok, bočno ◊ a ustańit, s-a dat đi aranga la umbră, a pus mîna kîpatîń, śkă, să uđińaskă o țîră — umorio se, legao porebarke u hlad, stavio ruku pod glavu, veli, da malo predahne (Krivelj) [Crn.] ◊ đi aranga nu puoț mult sî ḑaś, kî ći duor uasîļi, da ńiś n-aĭ kînd kî ĭe aranga ođină skurtă — porebarke ne možeš dugo da ležiš, jer te zabole koske, a nemaš ni vremena jer je „aranga” kratak predah (Tanda) ◊ kînd ći daĭ đi aranga, n-aĭ unđe, numa puń mîna supt kap, kî aĭa ĭe ođină în padure, la luok, dupa viće, unđe nuĭe ńiś pat, ńiś kîpatîń — kad se prućiš porebarke, nemaš kud, nego staviš ruku pod glavu, jer je to predah u šumi, na njivi, za stokom, gde nema ni kreveta, ni jastuka (Rudna Glava) [Por.] ◊ đi aranga sa ḑîśe kînd staĭ pi o parće, rîḑîmat în kuot; așa nu puoț sî duormĭ, numa kukîĭ kîćikîta — „aranga” se kaže kad ležiš na jednoj strani, oslonjen na lakat; tako ne možeš da spavaš, nego samo kunjaš pomalo (Jasikovo) [GPek] Krivelj  [Vidi]
412  arț  arţ  мрс  arț (mn. arțurĭ) (i. m.) — (kal.) mrs, mrsni dani, trapava nedelja, period kada sredom i petkom sme da se jede mrsna hrana ◊ kînd ĭe arț, nu sî postîașće — kad je trapava nedelja, ne posti se [Crn.] ◊ arț sa kĭamă ḑîļiļi dupa puosturĭ marĭ, în kare nu sa postîașće mĭerkurĭa șî vińirĭa — „arc” je naziv za dane posle velikih postova, kada se mrsi sredom i petkom [Por.] ◊ arțurĭ măĭ întîń kad dupa Kraśun, șî țîn pănă la Boćaḑă, pĭe urmă ĭastă dupa Pașć, kînd ĭasă puostu parĭasîmiluor — „arci” prvo padaju posle Božića i drže do Bogojavljanja, posle ih ima posle Uskrsa, kad istekne četrdesetodnevni post [GPek](izr.) Vĭeḑ o ḑîkală đin Tanda, ļegată đe arț. — Vidi izreku iz Tande, vezanu za „arț”: Pi la arț ... Osnić  [Vidi]
164  aripat  aripat  крилат  aripat (aripată) (mn. aripaț, аripaće) [akc. aripat] (prid.) — 1. krilat, koji ima krila 2. (ret.) (fig.) smeo, neoprezan, koji se zanosi nečim što prevazilazi njegovu snagu ♦ var. arpiĭat (Tanda) [Por.] ∞ aripăRudna Glava  [Vidi]
163  aripă  aripă  крило  aripă (mn. ăripĭ, ărpĭ) [akc. aripă] (i. ž.) — krilo ◊ baće đin ărpĭ — mlatara krilima ◊ a kîpatat ărpĭ — dobio krila, (fig.) osmelio se, okuražio ◊ aripa śĭeruluĭ — nebeski svod (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. arpĭe ♦ (demin.) arpiuară (Tanda, Crnajka) [Por.] (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ var. dem. aripĭuară [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1519  arńiź  arnici  вез  arńiź (mn. arńiźe) [akc. arńiź] (i. s.) — vez, naročito sitan vez izveden pamučnim koncem [Por.] ♦ var. arńiś (Tanda) ♦ dij. var. arńiğ [Kmp.] ♦ dij. var. arńiś [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
1507  arpiĭa  arpiia  окрилатити  arpiĭa (ĭuo ma ărpiĭ, ĭel sa ărpiĭe) [akc. arpiĭa] (gl.) — (ornit.) okrilatiti, dobiti krila ◊ puĭi în kuĭb înśep arpiĭa ĭuta, dakă-ĭ pasîrĭa arańiașće bun — ptići u gnezdu počinju da krilate brzo, ako ih majka dobro hrani ♦ var. ărpiĭa (Tanda, Crnajka) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1506  arpiĭat  aripat  крилат  arpiĭat (arpiĭată) (mn. arpiĭaț, arpiĭaće) [akc. arpiĭat] (prid.) — (ornit.) krilat, koji ima krila ◊ pasîrĭa ĭe žuavină arpiĭată — ptica je krilata životinja (Tanda, Crnajka) ♦ var. ărpiĭat [Por.] ∞ arpiĭaRudna Glava  [Vidi]
1505  arpĭe  aripă  крило  arpĭe (mn. ărpĭ) [akc. arpĭe] (i. ž.) — krilo ◊ pasîrĭe ku arpĭa frîntă — ptica sa polomljenim krilom (Tanda, Crnajka) ♦ var. aripă (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
260  arunka  arunca  избацити  arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.](baj.)
Kîrpă, kîrpuță,
Pi kuoș ći arunkaĭ,
Kokuoș ći fakuĭ,
Ku ărpiļi đi oțăl,
Șî ku ćuoku đi fîer.
Maramo, maramče,
U odžak te hitnuh,

U petla te pretvorih,

Sa čeličnim krilima

I gvozdenim kljunom.

(Odlomak iz bajalice za sudbinu, „za zapisano”, kazivala Jelena Rajković, rođ. 1939 u Rudnoj Glavi. Zapis: Durlić, „Razvitak” 4-5, 1987, str. 112-113)
Rudna Glava  [Vidi]
3660  atîtușka  atâtușca  толицно  atîtușka [akc. atîtușka] (pril.) ● v. atîtuśka [Por.] ∞ atîtTanda  [Vidi]
2278  atîtuśka  atâtușca  толицно  atîtuśka [akc. atîtuśka] (pril.) — (demin.) tolicno, ovolicno ◊ nu mĭ-a dat đin moșîĭe ńiś atîtuśka, kît ĭe ńiegru đisupt ungĭe — nije mi dao ni ovolicno od imovine, ni koliko je crno ispod nokta ◊ a ļins uala, ńiś atîtuśka n-a lasat đi nuoĭ — olizao je lonac, ni ovolicno nije ostavio za nas ♦ var. atîtușka (Tanda) [Por.] ∞ atîtRudna Glava  [Vidi]
2436  au  au  или  au1 (vez.) — ili ◊ așa au așa — ovako ili onako ◊ viń, au nu viń, tot una mi — dolaziš, ili ne dolaziš, svejedno mi je [Buf.] ♦ sin. or ◊ nu șću dar va fi surd, au n-auđe, or ĭe altśeva — ne znam da le je gluv, ili ne čuje, ili je nešto drugo (Tanda) ♦ var. ao [Por.]Majdanpek  [Vidi]
3943  avere  avere  имовина  avere [akc. avere] (i. ž.) ● v. averĭe [Por.] ∞ avĭaTanda  [Vidi]
108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.] Pojmovi za dvorište, i njihov areal (obrada u toku)
avļiĭe, traușă, pîrvaļiĭe, obuor [Por.]
avļiĭe (Majdanpek) [Buf.], Porodin [Pom.]
prăvaļiĭedvorištetraușă: aĭa śe ĭe măĭ apruape đi kasă kînd ĭeș în prăvaļiĭe (Topolnica) [Por.]
prăvăļiĭedvorište, traușăpredvorje ◊ mătur întraușă (Tanda) [Por.]
obuor: Ranovac, Rašanac [Mlava], Krepoljin [Hom.], Osnić [Crn.], Isakovo [Mor.], Debeli Lig [GPek]
traușă: uodma aśiĭa, kum pașășć đin kasă afară (Leskovo) [GPek]
prăvăļiĭe i obuor: Malajnica [Pad.]
prăvaļiĭe ◊ đi traușă n-auḑît (Urovica) [Pad.]
pîrvaļiĭedvorište ♦ sin. avļiĭetraușăpredvorje, prostor neposredno uz vrata kućeobuor ĭe numa luok îngrađit đi viće (Plavna) [Pad.]
bătătură [Kmp.]
traușă ◊ tunarăm în traușă — uđosmo u dvorište (Radenka) [Zvizd]
obuoru ĭe tuot înokuol, da întraușă ĭe aĭa aproape dă ușa kășî (Rašanac) [Mlava]
traușa ĭe luok aproape dă ușa kășî; obuoru ĭe tuot înokuol, da dă prîvaļiĭe n-am auḑît (Ševica) [Zvizd]
traușă ĭe o parće dă kasă, pi sîrbĭașće sar ḑîśe „trem” (Laznica) [Hom.]
avļiĭedvorišteobuor, gard dă viće ◊ în traușăispred kuće (Rečica) [Stig]
Rudna Glava  [Vidi]
1770  aźuta  ajuta  помагати  aźuta (ĭuo aźut, ĭel aźută) [akc. aźuta] (gl.) — pomagati, pružati pomoć ◊ lasî-ma, nu-m aźuta atîta — pusti me, nemoj mi pomagati toliko ◊ duamńe aźută — pomozi bože ◊ nu aźută la ńima — ne pomaže nikome ◊ aźutaț, uamiń — pomagajte, ljudi; upomoć ◊ nu-ĭ aźută ńimika, gata ĭe — nema mu pomoći, gotov je ♦ var. (inov.) ažuta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ažuta [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
1772  aźutarĭe  ajutare  помоћ  aźutarĭe (mn. aźutîărĭ) [akc. aźutarĭe] (i. ž.) — pomoć, pomaganje ◊ îm trîabe un uom tare să-m fiĭe đi aźutarĭe — treba mi jedan jak čovek, da mi bude od pomoći ♦ var. ažutare (Tanda) [Por.] ∞ aźutaRudna Glava  [Vidi]
2042  așćamîta  așteamăt  узастопце  așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — uzastopce, kriomice, postrance, obaška (za način kretanja) a. uzastopce ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopu (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključuje (Rudna Glava) b. kriomice, u potaji ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njega (Tanda) [Por.] c. obaška, izdvojeno ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajedno (Jasikovo) [GPek]Osnić  [Vidi]
2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în(kom.) În Porĭeśa Đisus pućem, măĭ đies la vorbituorĭ aĭ batrîń, gata tuaće vuorbiļi kare-nśiep ku „în-” să ļi puńem parĭake ku fuarma-luor kare înśiape ku „ăn”. — U Gornjem Poreču možemo, naročito kod starijih govornika, gotovo sve reči koje počinju sa „în-” da stavimo uporedo sa istim oblikom koji počinje na „ăn-”.
◊ am înśeput : am ănśeput să lukru — počeo sam da radim
◊ înkiđe ușa : ănkiđe ușa — zatvori vrata
◊ îngust : ăngust — uzan, uzak [Por.]
Tanda  [Vidi]
3720  ăntrăuna  întruna  једнако  ăntrăuna [akc. ăntrăuna] (pril.) ● v. întruuna [Por.] ∞ unaTanda  [Vidi]
2611  ăntulćișat  curmeziș ?  унакрст  ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.] Kobilje  [Vidi]
3653  ărpiĭa  arpiia  окрилатити  ărpiĭa [akc. ărpiĭa] (gl.) ● v. arpiĭa [Por.] ∞ arpiĭaTanda  [Vidi]
518  baba-uarbă  baba-oarba  ћорава бака  baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — ćorava baka, dečja igra ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — veži mi oči maramom, i da igramo ćorave bake [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ćorava baka nam je bila omiljena dečja igra (Tanda) [Por.](opis) La kopil, ore fată, sî ļagă uoki ku propuada. (La aļes ku numaratu pînă în ḑîaśe). Ĭel aļargă sî prindă pi unu, șî să giśaskă pi karĭe a prins. Dakă giśašće, ļegatura o ĭa al prins. Dakă nu, ļegatura ramîńe la ĭel.

Dečaku, ili devojčici, stavlja se povez preko očiju. (Biran je brojanjem do deset). On teži da uhvati saigrača i dodirivanjem pogodi koga je uhvatio. Ako pogodi, povez preuzima uhvaćeni. U protivnom, traganje nastavlja isti igrač. (Zapis F. Paunjelović, Osnić) [Crn.]
Osnić  [Vidi]
1895  bagabuont  bagabont  протува  bagabuont (mn. bagabuonḑ) [akc. bagabuont] (i. m.) — protuva, skitnica, vagabund ◊ bagabuont ĭe ka o mară strîkată-n podrum, kare strîkă mĭarîļi tuaće — protuva je kao pokvarena jabuka u podrumu, koja ukvari sve ostale jabuke (Tanda) ◊ bagabuont ĭe o bișćală, o uļimișńiță, uom fara rînd — vagabund je protuva, skitnica, čovek bez reda (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
926  bagram  salcâm  багрем  bagram (mn. bagramĭ) [akc. bagram] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ bagramu ĭe ļiemn tarĭe, bun đi mulće trabuĭaļe — bagrem je tvrdo drvo, dobro za razne potrebe ◊ fluarĭa đi bagram ĭe bună đi albiń — bagremov cvet je dobar za pčela (medonosan) ♦ var. floran (Lubnica, Gamziograd) [Crn.] ♦ dij. var. salkim [akc. salkim] ♦ var. bagrĭem [Por.] ♦ dij. var. salkîm (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. druog (Velika Kamenica, Grabovica) [Dun.]Terenski zapisi:
  • bagram — Osnić [Crn.], Kobilje [Stig], Duboka [Zvizd]
  • salkim, bagrĭem — Rudna Glava [Por.]
  • sălkîm — Samarinovac [Kmp.]
  • floranTanda, Gornjane, Topolnica [Por.] Topla, Luka, Bučje; Lubnica, Gamzigrad [Crn.]
  • florință — bagremar (Tanda) [Por.]
  • bagrîn — Krivača [Bran.]
  • druog — Velika Kamenica, Grabovica [Dun.]
  • malin — Rabova (Vidin, Bugarska)
Osnić  [Vidi]
505  baĭat  băiat  момак  baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — momak ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — momak je muškarac dospeo za ženidbu ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo malo ◊ baĭat batrîn — stari momak, neženja ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.]Tanda  [Vidi]
5492  baĭir  bair  ручка  baĭir (mn. baĭire) [akc. baĭir] (i. s.) — (tehn.) ručka ◊ baĭiru la kuafă — ručka na kofi ♦ sin. toartă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
574  balțuit  bălţat  лабав  balțuit (balțuită) (mn. balțuiț, balțuiće) [akc. balțuit] (prid.) — opušten, labav ◊ žîțîļi đi struĭe pin bandĭerĭ sînt balțuiće đi kaldură — žice na dalekovodu su opuštene zbog toplote ◊ sfuara đi rufe ĭe balțuită — kanap za veš je labav ♦ sin. mațuit (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. bălțuit (Tanda) ◊ bălțuit ĭe aĭa śe nuĭe ļegat strîns — labavo je ono što nije vezano čvrsto ♦ dij. sin. afanat [Por.] ∞ bălțuiOsnić  [Vidi]
2121  baļigarĭ  băligar  балегар  baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigăTanda  [Vidi]
867  bardak  bardac  бардак  bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas(zdrav.) Rîđikăm bîrdaku, să ńe traĭaskă danaku! (La boćeḑ.) — Dižemo bardak da nam poživi momak! (Na krštenju, Tanda. Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, 19. VIII 2018.) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
585  barḑă  barză  рода  barḑă (mn. bĭerḑ) [akc. barḑă] (i. ž.) — (ornit.) roda, ptica selica (Ciconia Ciconia) ◊ kînd ažunźe barḑa, ažunźe șî primovara — kad stigne roda, i proleće stiže ♦ var. barză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ sin. stîrk (Rudna Glava) [Por.] ♦ sin. stîlk (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. barză [Kmp.] ♦ / ? barḑă / barză < barz < brĭaz „pistriț” — šaren (exp. Durlić) ∞ brĭaz(ver.) Bărḑîļi duk kuku primovara, șî tuamna provin dupa ĭel, șă-l ĭau înapuoĭ.— Rode donose kukaviicu s proleća, a s jeseni dolaze po nju i vraćaju je nazad. (Kaz. B. Paunović, Tanda, zapis: Durlić, 15. VII 2015)

barḑă (Topla) [Crn.], Tanda, Crnajka, Klokočevac [Por.], Malajnica [Pad.]
bardușă (Vajuga) [Dun.]
kiļibază (Podvrška) [Dun.]
Osnić  [Vidi]
582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.] (opis) Baskiĭļi đi kasă s-a fakut đin žîpĭ đi svińak, đi frasîn ńegru, śaruoń, da mîĭ mult đin krĭenź đi salkă. Ĭaļe s-a śopļit pi duauă pîărț, s-a prins ku piruańe pi puopĭ șî pi pruopće đin luntru șî đin afară. Întra ĭaļe s-a bagat pomînt mestakat ku apă șî ku pļauă, da pistă ĭaļe s-a ļipit ku pomînt đ-al galbin, mestakat ku paĭe. La urmă konaku s-a varuit.

Pojante za kuću su pripremane od mladica crnog graba ili cera, a najčešće od vrbovih grana. One su tesane sa dve strane, i ekserima zakucavane za direke i kosnike sa unutrašnje i spoljašnje strane. Međuprostor je popunjavan zemljom, koja je mešana sa vodom i plevom, a preko njih je lepljena ilovača, izmešana sa slamom. Na kraju su zidovi krečeni. (kaz. B. Paunjelović (1913), zapis F. Paunjelović, Osnić 1978) [Crn.]
Osnić  [Vidi]
2571  bau  bau  бау  bau [akc. bau] (uzv.) — (onom.) bau, uzvik kojim se plaše mala deca ◊ nu ći uĭta la babă supt krețan, kă akolo ĭe bau — nemoj da viriš babi pod krecan, tamo je bau ♦ var. bau-bau ◊ dakă n-adurmiț điluok, vińe bau-bau la ferĭastă, șî va manînkă — ako ne zaspite odmah, doći će bau-bau na prozor da vas pojede [Por.]Tanda  [Vidi]
583  bauță  beuţă  белутак  bauță (mn. bauț) [akc. bauță] (i. ž.) — (geol.) 1. belutak, jajoliki kamen bele boje; oblutak ◊ apa a sakat, da-n ogaș a ramas numa bauț — voda je presušila, a u potoku su ostali samo obluci [Crn.] 2. kvarc ◊ pĭatră bauțî kovaśi a batut marunt șă prașo-la la prăsarat pi fĭer înśintat kînd a trăbuit să-l aduńe ku oțălu — kvarc su kovači tucali sitno i tu prašinu posipali po usijanom gvožđu kad ga je trebalo spojiti sa čelikom (Tanda) [Por.]Osnić  [Vidi]
1526  bažukuri  batjocori  исмејавати  bažukuri (ĭuo bažukurĭesk, ĭel bažukurĭașće) [akc. bažukuri] (gl.) — ismejavati nešto ili nekoga, zbijati šalu sa nekim ili nečim ◊ kopiĭi îl bažukurĭesk la șkuală kî arĭe padukĭ — deca ga ismejavaju u školi, jer ima vaške [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuri (Rudna Glava), băžîkuri (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. baźikuri (Duboka) [Zvizd] (Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. batžokuri [Kmp.](gl.)
bažukuri (Osnić) [Crn.]
băžîkuri (Tanda) [Por.]
bîžîkuri (Rudna Glava) [Por.]
baźikuri (Duboka) [Zvizd]
batžokuri (Samarinovac) [Kmp.]
(i. ž.)
bažuokură (Osnić) [Crn.], (Rudna Glava) [Por.]
băžuokură (Tanda)
baźuokură (Duboka) [Zvizd]
(prid.)
bažukuruos (Osnić) [Crn.]
băžukuruos (Tanda) [Por.]
bîžîkuruos (Rudna Glava)
baźikuruos (Duboka) [Zvizd]
Osnić  [Vidi]
2059  bălțui  balţui  лабавити  bălțui (ĭuo ma bălțuĭ, ĭel sa bălțuĭe) [akc. bălțui] (gl. p. ref.) — (ret.) labaviti, olabaviti (se), razvezati (se) ◊ s-a bălțuit sfuara la tovar, ș-akușa saśi pikă đi pi kar — olabavio se konopac na tovaru, i sad će džakovi pasti sa kola ♦ sin. lăbavi [Por.]Tanda  [Vidi]
4468  bikuoń  băicon  каменчуга  bikuoń [akc. bikuoń] (i. s.) ● v. baĭkuoń [Por.] ∞ pĭatrăTanda  [Vidi]
2470  bilă  bilă  пламен  bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok(izr.) La uom narokuos iĭ baće bila șî-n śanușă. — (dosl.) Srećnome čoveku plamen bije i u pepelu. (=Vatra gori kako kod okreneš; srećniku uvek ispadne na dobro, makar išlo naopako. Kaz. Rumenka Ilić, r. 1964, zapis: Durlić, Tanda, 14. VIII 2013) [Por.] Tanda  [Vidi]
3761  bilovin  bilovinc  ружичаст  bilovin [akc. bilovin] (prid.) ● v. bilovink [Por.]Tanda  [Vidi]
2110  bilovink  bilovinc  ружичаст  bilovink (bilovinkă) (mn. bilovinś, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) ružičast, roze ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruoșu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetli [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskve ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovină (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozav ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek](kom.) U Homolju i Zviždu reč je nepoznata. Nepoznata i u Topli. [Hom.][Zvizd][Crn.](Durlić, juni 2013) Rudna Glava  [Vidi]
1737  bîĭbarak  baibarac  прслук  bîĭbarak (mn. bîĭbaraśe) [akc. bîĭbarak] (i. s.) — prsluk, gornju deo odeće bez okovratnika i rukava; jelek ◊ bîĭbaraku puartă șî muĭeriļi, șî uamińi — prsluk nose i žene i muškarci ◊ bîĭbaraku măĭ đies sa faśe đi śuarik, da șî sa împļećiașće đi lină — prsluk se najčešće izrađuje od sukna, ali se i plete od vune ♦ var. bibarak (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. bibarak (Krivelj) [Crn.] ∞ țualăRudna Glava  [Vidi]
4967  bîrdak  bardac  бардак  bîrdak [akc. bîrdak] (i. m.) ● v. bardak [Por.] ∞ bardakTanda  [Vidi]
1249  Bîrńidău  ?  Барнидео  Bîrńidău [akc. Bîrńidău] (i. m.) — (top.) Barnideo, kosa u Tandi, na zapadnoj strani Deli Jovana ♦ var. Bărńidău ◊ ĭuo sînt Bîrńiđan, traĭesk la Bîrńidău — ja sam Barnidelac, živim na Barnom delu ◊ a kolo nuĭe ńimik, tuot barnă — tamo nema ničeg, svuda pustoš [Por.] ∞ barnăTanda  [Vidi]
1571  bĭek  bec  бренер  bĭek (mn. bĭekurĭ) [akc. bĭek] (i. s.) — brener ◊ mi s-a astupat bĭeku la lampă đi kîrabit — začepio mi se brener na karabitnoj lampi (Tanda) ♦ sin. brener (Rudna Glava) ♦ sin. bren (Crnajka) [Por.]Tanda  [Vidi]
1576  blańiu  pleoștit  пљоснат  blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — pljosnat; ravan kao daska ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — ravan kao daska, bez ijednog čvora ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— mrtav pijan leži pljoštimice u blatu ◊ pus blańiuluĭ — položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncu (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupu [Por.] ∞ blanăTanda  [Vidi]
1881  blontirit  cangrenat  гангренозан  blontirit (blontirită) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, bronta ◊ muoșu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — čiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenozna [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame — baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vreme (Tanda) ∞ bruontKrivelj  [Vidi]
1568  bļau  bleau  левча  bļau1 (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sanduka (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļaukă ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeu — levča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak teret (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemlju (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeukă (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.]Leskovo  [Vidi]
1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]Tanda  [Vidi]
1570  bobik  limba clopotului  клатно  bobik (mn. bobiś) [akc. bobik] (i. m.) — a. klatno na zvonu ◊ a pikat bobiku đi la kluopît, șî s-a pĭerdut vrunđiva pi munće — otpalo je klatno sa zvona, i izgubilo se negde u planini (Rudna Glava) b. teg na kantaru ◊ tuaće kîntariļi aļi batrîńe avut bobik — svi stari kantari imali su teg (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1529  boboloșa  boboloșa ?  заоблити се  boboloșa (ĭuo ma boboloșîăḑ, ĭel sa boboloșîaḑă) [akc. boboloșa] (gl. p. ref.) — zaobliti se, dobijati obao oblik; naticati, narastati; gojiti se; debljati ◊ đemult vînatuori a taĭat ku fuarfiśiļi žuorḑ đi plumb, șî a boboloșat drîmiĭiļi pi țîăst — nekada su lovci sekli makazama olovo na trake, i pravili dramlije tako što su ih zaobljavali valjanjem po vršniku ♦ var. ĭuo ma boboloșîăsk, ĭel sa boboloșîașće (Gornjane) [Por.] Tanda  [Vidi]
1243  boći  boci (a se)  мрктети  boći (ĭuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućina ◊ uoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njušku (Paun Ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.] Tanda  [Vidi]
2035  boksaĭ  bocsai ?  коминар  boksaĭ (mn. boksaĭe) [akc. boksaĭ] (i. s.) — kominar, kominište, mesto na zemlji gde truli opalo voće ◊ n-am ažuns să adun pruńiļi, șî ĭaļe s-a spurđișît, șî s-a fakut numa boksaĭ pin pruń — nisam stigao da pokupim šljive, i one su istrulele, pa se napravio kominar po šljivaru ♦ / ? < buaskă [Por.] ∞ buaskăTanda  [Vidi]
2667  borkanat  borcănat  носат  borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — (anat.) nosat, koji ima veliki nos ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velike ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkanTanda  [Vidi]
2060  botgruos  botgros  батокљун  botgruos (mn. botgruoș) [akc. botgruos] (i. m.) — (ornit.) batokljun, ptica stanarica (Coccothraustes coccothraustes) ◊ botgruos ĭe o pasîrĭe mikă, ku ćiku skurt șă gruos — batokljun je mala ptica, sa kratkim i debelim kljunom (Tanda) ♦ / < buot + gruos ♦ var. podgruos (Rudna Glava) [Por.] ∞ buotTanda  [Vidi]
1367  brașuаvă  brașoavă  смицалица  brașuаvă (mn. brașuаvе) [akc. brașuаvă] (i. ž.) — 1. smicalica, podvala, lukavstvo ◊ aîăsta uom mĭ-a ogođit o brașuavă, đi am s-o țîn minće kît sînt viu — ovaj čovek mi je namestio jednu smicalicu, da ću je pamtiti dok sam živ [Crn.] 2. grimasa, kreveljenje ♦ dij. var. brșuavă, broșoavă (mn. brșuave, broșuave) ◊ sa strîmbă kîtra kopil, faśe broșuave da kopilu muare đe rîs — krevelji se na dete, pravi smeške a dete umire od smeha (Tanda) ♦ var. bîrșuavă (Rudna Glava) [Por.] Osnić  [Vidi]
6197  brebeńel  brebenel  млађа  brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava) ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cvet ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicima ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.] Tanda  [Vidi]
756  brînḑă  brânză  сир  brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mleka ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — sir od ovčjeg mleka ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — sir od kravljeg mleka ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — kod nas se ne pravi neceđen sir ◊ brînḑă stuarsă — ceđen i presovan sir ◊ brînḑa sa întarit — sir je prevreo ◊ faļiĭ đi brînḑă — kriške sira, velije ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — ovčji sir ◊ brînḑă đi vakă — kravlji sir ◊ brînḑă đi kapră — kozji sir ◊ brînḑă tare — tvrdi sir ◊ brînḑă muaļe — meki sir ◊ brînḑă ku koļașă — sir i kačamak [Por.] (izr.) Nu faśe ĭel brînḑă ku ĭa. — Neće on sa njom sira praviti. (Nije ona za njega.)(Zapis: F. Paunjelović, Osnić)[Crn.] var. Nu fak iĭ brînḑă amînduoĭ. — Neće njih dvoje sir da prave. (Za one koji se uzimaju, ali nisu jedno za drugo pa se ocenjuje da im brak neće uspeti). (Zapis: Durlić, Rudna Glava)[Por.]
(stih)

Bună brînḑa da șî kașu,
Măĭ śobańe, măĭ!
Da măĭ bun ĭe śobanașu,
Măĭ śobańe, măĭ!

Dobar sir je, a i kaša,
Hej, čobanče, hej!

Al još bolje čobanašče,

Hej, čobanče, hej!


(Iz vlaške pesme „Măĭ śobańe đi la uoĭ”, kaz. Borislav Paunović, r.s. Tanda, zapis: Durlić, Rudna Glava 2011).
Osnić  [Vidi]
1557  brînkă  brâncă  рука  brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — pao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļaTanda  [Vidi]
4115  broșoavă  brașoavă  кревељење  broșoavă [akc. broșoavă] (i. ž.) ● v. brașuavă [Por.]Tanda  [Vidi]
677  bruaskă  broască  жаба  bruaskă (mn. bruoșći) [akc. bruaskă] (i. ž.) — 1. (zool.) žaba (Rana) ◊ ĭ-a ĭeșît uoki ka la bruaskă — iskočile mu oči kao žabi ◊ bruaskă ku śuvań — kornjača (Testudine) [Hom.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovan — kornjača [Crn.] ♦ var. bruaskă ku śovańe — kornjača ◊ broskan — žabac ◊ bruaska đi pi padure — šumska žaba, žaba koja ne živi u vodi ◊ bruaska rîpată — krastava žaba ◊ rîkańel — kreketuša [Por.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovań — kornjača [GPek] 2. (za odeću) (zast.) klin između nogavica na muškim pantalonama ◊ śuariśi sî n-a fi avut bruaskă întra kraś, n-a fi putut uomu sî pașiaskă ku iĭ — da pantalone nisu imale klin između nogavica, čovek ne bi mogao da hoda u njima (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broskă [Buf.] ♦ dij. var. broaskă [Kmp.](stih)
O broskiță ku śovan,
A pļakat la nuntă-n sat,
Pistă duđe-n drum a dat,
Șî đi nuntă ș-a zoĭtat.

Kornjačica jedna mala,
Na svadbu je putovala,

Al naišla na dudinke,

Pa od svadbe odustala.


(Kazivač Stojna Blagojević, Lubnica, zapis F. Paunjelović ) [Crn.]
Sige  [Vidi]
4976  bruaskă ku śovańe  broască țestoasă  корњача  bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) kornjača (Testudo graeca) ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbija ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jaja ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (Sena) [Zvizd] ∞ bruaskă(ver.) Kare omuară bruaska ku śovańe, iĭ muare mumî-sa. — Ko ubije kornjaču, umreće mu majka. (Zapis: Durlić. Čuo u ranom detinjstvu u Rudnoj Glavi.) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.] Osnić  [Vidi]
1878  bruont  cangrenă  гангрена  bruont (mn. bruonturĭ) [akc. bruont] (i. s.) — (med.) gangrena; bront ◊ s-a-nbrukat în piruoń ruźińit, șî piśuoru ĭ-a luvat bruont — ubo se na zarđali ekser, i nogu mu je zahvatila gangrena ♦ var. bluont (Tanda) [Por.] ◊ bruont ĭe karńe viĭe — bront je živa rana (Rašanac) [Mlava]Rudna Glava  [Vidi]
738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańiOsnić  [Vidi]
3775  bubat  bubos  бубуљичав  bubat [akc. bubat] (prid.) ● v. bubuos [Por.] ∞ bubăTanda  [Vidi]
4701  budonuasă  lucruri vechi  старудија  budonuasă (mn.) [akc. budonuasă] (i. zb.) — starudija, drangulije ◊ budonuasă sa ḑîśe la gramadă đi lomańe batrîńe, mutaće în vrun kuot, or în podrum, kă înga nus đi lupadat đi tuot în gunuoĭ — starudija je gomila starih stvari, sklonjenih u neko ćoše, ili u podrum, jer još nisu za potpuno bacanje na đubrište ♦ var. bodonoasă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. skulă [Mor.][Mlava]Rudna Glava  [Vidi]
2214  buduruoĭ  buduroĭ  бадањ  buduruoĭ (mn. buduruaĭe) [akc. buduruoĭ] (i. s.) — (tehn.) badanj, veliki šuplji trupac kroz koji voda pada na vodenički točak (РечникМС1) ◊ buduruoĭu la muară a fuost fakut đin butuarkă đi gorun, kare morarĭu adîns a katato ș-a gasîto pi padurĭe — vodenični badanj bio je napravljen od gorunove šupljike, koju je vodeničar posebno tražio i nalazio u šumi (Tanda) [Por.] ◊ buduruoĭu a fuost tare grĭeu đi gasît în padurĭe — badanj je bilo jako teško naći u šumi (Topla) [Crn.] ♦ sin. butuoń (Rudna Glava), butuoĭ (Crnajka) [Por.] ∞ muarăTanda  [Vidi]
3902  bufana  îmbufna  дурити се   bufana [akc. bufana] (gl.) ● v. înbufna [Por.] ∞ înbufnaTanda  [Vidi]
3904  bufanat  îmbufnat  надурен  bufanat [akc. bufanat] (prid.) ● v. înbufnat [Por.] ∞ înbufnaTanda  [Vidi]
1560  bukă  bucă  гуз  bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.]Tanda  [Vidi]
667  bumb  bumb  дугме  bumb (mn. bumbi) [akc. bumb] (i. m.) — dugme ◊ dîșkĭaptură bumbu la kamașă, kă-ĭ zapuk — otkopčava dugme na košulji, jer mu je vrućina [Hom.] ◊ aĭ nuoștri ĭa batrîń n-a șćut đi bumb, s-a-nkiptorat ku kiptuorĭ — naši stari nisu znali za dugme, zakopčavali su se kopčama ◊ bumb galbin — žuto dugme [Por.](izr.) Sar fuće pi un bumb. — Jebala bi se za dugme. (O lakoj ženi). Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda 2011. (izr.) Rumînu ar omorî pi un bumb galbin, kă đi pruost śi ĭe, ginđiașće kî ĭe ban đi aur. — Vla bi ubio za žuto dugme, jer koliko je prost, misli da je zlatnik. (Zapis: Durlić, sela Gornjeg Poreča, druga pol. XX veka) [Por.] Sige  [Vidi]
541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.] Tanda  [Vidi]
4129  bumburĭață  bumbăreaţă  вулва  bumburĭață (mn. bumburĭeț) [akc. bumburĭață] (i. ž.) — (zast.) (anat.) (vet.) vulva kod krmače ◊ într-o povastă, porkarĭu așa a mînat skruafa în porkarĭață: „Țukuće-n bumburĭață, bagî-će în kośińață!” — u jednoj priči, svinjar je ovako terao krmaču u svinjac: „Poljubim te u vaginu, uđi mi u kočinu!” [Por.] ∞ puorkTanda  [Vidi]
908  bunduk  bunduc  стуб  bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — stub u ogradi od taraba ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisada ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabe ♦ sin. șćĭump [Por.] Tanda  [Vidi]
861  bungur  bulbuc  мехур  bungur (mn. bungurĭ) [akc. bungur] (i. m.) — 1. mehur, plik ◊ kînd pluaĭe, đin pikurĭ în baltă sî fak bungurĭ — kad pada kiša, od kapi se u bari stvaraju mehuri ♦ (dem.) bungurĭelmehurić, plikčić 2. (med.) osip ◊ la kopil ĭasă bungurĭeĭ pi pĭaļe — detetu se na koži javljaju plikčići [Crn.] ◊ șî pi pĭeļe đi uom ĭasă bungurĭ — i na koži čoveka izbijaju plikovi (Tanda) ◊ tuot s-a umplut đi bunguri ruoșĭe — sav se osuo crvenim osipom (Rudna Glava) [Por.]Osnić  [Vidi]
790  buobabi  boul-babei  јеленак  buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi„babin vo” ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb„jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțurĭ) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) šaronje,1) šaruljća,2) parče toplog kačamka, sa uvaljanim sirom ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — „bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekša ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțuoĭ (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukoluoș (Leskovo) ♦ dij. sin. puțuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. guguluoĭ (Slatina, Bor) ♦ sin. pupuoĭ (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskă (Šipikovo) [Tim.] 2. (psih.) ljutito dete, koje se duri ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kim [Por.](kom.) 1)šaronje, izraz preuzet od Srba iz golubačkog sela Dobra, kojima je ova poslastica poznata, 2)šaruljća - izraz preuzet iz timočkog dijalekta srpskog jezika (шаруљћа ж комад средине хлеба и сира сједињен гњечењем у шаци (Јакша Динић, Тимочки дијалекатски речник, Београд, 2008, s.v.) Sursa: JakšaDinićRudna Glava  [Vidi]
2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.]Tanda  [Vidi]
748  burfarĭ  ?  трбоња  burfarĭ (mn. burfarĭe) [akc. burfarĭ] (i. s.) — trbonja, čovek sa velikim trbuhom [Por.] ∞ burfăTanda  [Vidi]
747  burfă  burfă  изнутрица ?  burfă (mn. burfe) [akc. burfă] (i. ž.) — 1. (anat.) iznutrica kod životnja (creva, želudac i dr.) 2. (nutr.) hrana koja sadrži iznutrice [Por.] Tanda  [Vidi]
739  buriu  buriu  бурило  buriu (mn. buriе) [akc. buriu] (i. s.) — burilo, omanji drveni sud od doga, za čuvanje rakije ◊ în buriu kure rakiĭa la kazan — u burilo teče rakija sa kazana [GPek] ♦ dij. sin. źuban (Rudna Glava), źiban (Tanda) [Por.] Debeli Lug  [Vidi]
866  Burkeșuońi  Burcaș  Буркешони  Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkăTanda  [Vidi]
3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.]Tanda  [Vidi]
1562  bușćoruagă  boșorog  страћара  bușćoruagă (mn. bușćoruaźe) [akc. bușćoruagă] (i. ž.) — straćara, oronula kuća ◊ bușćoruagă ĭe koļibă batrînă, urńită — straćala je stara oronula kuća (Tanda) [Por.] ♦ up. bușćuruog [Crn.] ◊ bușćoruog, koļibă batrînă, spartă, în kare traźe în toaće părțîļi — stara oronula koliba, u kojoj duva na sve strane (Leskovo) [GPek] Tanda  [Vidi]
1412  butura  butura  мутити  butura (ĭuo butur, ĭel butură) [akc. butura] (gl. p. ref.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutiti (se), kvariti (se) ◊ kînd țî sa va butura vinu în butuoĭ, o să vĭeḑ sîngur kă butuoĭu nu țî bun — kad ti se bude pokvarilo vino u buretu, sam ćeš videti da ti bure ne valja ♦ sin. strîka, tulbura [Por.] Tanda  [Vidi]
1413  buturit  buturit  мутан  buturit (buturită) (mn. buturiț, buturiće) [akc. buturit] (prid.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutan, zamućen, pokvaren; ustajao; ukiseo ◊ labdă butuoĭu, ĭară-n ĭel s-a buturit tuot — baci bure, opet se u njemu sve zamutilo (Tanda) ♦ sin. tulburat [Por.] ∞ butura Tanda  [Vidi]
2729  țambalău  tămbălău  гужва  țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.]Tanda  [Vidi]
1021  țapă  ţeapă  стожер  țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. stožer ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stog ♦ sin. brukă (Tanda) 2. os, osje, bodljika na klasu žitarica ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još duže [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredini ♦ (augm.) țapuoń [Por.] Osnić  [Vidi]
1031  țasîtură  ţesătură  тканина  țasîtură (mn. țasîturĭ) [akc. țasîtură] (i. ž.) — tkanina, proizvod tkanja ◊ țasîtură đin kîńipă ĭe koźa aspră — tkanina od konoplje je prilično oštra ◊ țasîtură đi śuarik muara sî fiĭe batută bińe — tkanina za sukno mora da bude dobro sabijena [Crn.] dij. var. țîsatură (Rudna Glava), țăsătură (Tanda) [Por.] ∞ țăsaOsnić  [Vidi]
1033  țărmur  ţărmure  узвишење  țărmur (mn. țărmurĭ) [akc. țărmur] (i. m.) — (geog.) uzvišenje, brežuljak; uspon ◊ pi drumu kîtra munće, ĭastă un țărmur ku pripur mare, no-l trĭeś ku karu fara doa parĭekĭ đi buoĭ — na putu prema planini, ima jedno uzvišenje sa velikim usponom, ne možeš da ga pređeš kolima bez dva para volova ♦ var. țîrmur [akc. țîrmur] (s. Tanda, Crnajka) [Por.] ∞ țărmuriRudna Glava  [Vidi]
1530  țărmuri  ţărmuri  уздизати (се)  țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2522  țăsa  ţese  ткати  țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭTanda  [Vidi]
2178  țăvuakă  ţeavoacă  цевчина  țăvuakă (mn. țăvuaśe) [akc. țăvuaśe] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) cevčina, velika cev ◊ a skobit o țăvuakă în ļiemn, ĭuo iĭ spun kî ĭe țaua prĭamare, ĭel nu ma krĭađe — izbušio je jednu cevčinu u drvetu, ja mu kažem da je cev prevelika, on mi ne veruje 2. (anat.) (mn.) velike stidne dlake kod žene ◊ am avut trĭabă ku una, frumuasă muĭarĭe, ama n-avut fluaśe numa țăvuaśe — imao sam odnos sa jednom, lepa žena, ali nije imala dlake neko cevčine [Por.] ∞ țauăTanda  [Vidi]
1026  țîańik  ţănic  столњак  țîańik (mn. țîańikurĭ) [akc. țîańik] (i. m.) — 1. stolnjak ◊ înćinźe țîańiku, șî puńe prînḑu — prostri stolnjak, i postavi ručak [Crn.] ♦ dij. var. țîăńik 2. cediljka ◊ pin țîăńik a strîkurat ļeșîĭa kînd a spalat skimburļi la albe — kroz „cenik” su cedili ceđ, kada su prali veš na valovu (Tanda) [Por.] ♦ / < ță [dîl] ńik < țedilnik < srb. cedilnik (exp. Durlić) (opis) Țîańiku la țasut đin kîńipă đi pus pi masă, kî mîĭ ļesńe adună skrumiļi, da mîĭ mult đi pus mînkarĭa pi ĭel kĭnd a mĭnkat la luok. — Stolnjak je tkan od konopljane pređe radi stavljanja na sofru, jer se lakše sakpupljaju mrvice, a najčešće je korišćen za prostiranje kada se jelo na njivi. (Zapis: F. Paunjelović, Osnić) [Crn.]Osnić  [Vidi]
1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljak ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]Osnić  [Vidi]
1038  țîmboĭat  ?  љутит  țîmboĭat (țîmboĭată) (mn. țîmboĭaț, țîmboĭaće) [akc. țîmboĭat] (prid.) — a. ljutit, naduren, natmuren, namrgođen ◊ śе ć-aĭ înțîmboĭat atîta? — što si se toliko nadurio? (Topolnica) b. iskrivljen, koji se krevelji, beči (Rudna Glava) c. ♦ var. înțîmboĭat ◊ uom înțîmboĭat — nadmen, naduvan, prepotentan (Tanda) [Por.] ∞ țîmboĭaTopolnica  [Vidi]
1102  țîpăt  ţipăt  цика  țîpăt (mn. țîpăće) [akc. țîpăt] (i. s.) — cika, vrisak, jauk; krik; graja, vika ◊ în țara surdă, ńima n-auđe țîpîtu-n lume, ma kît đi tare sî fiĭe — u gluvoj državi niko ne čuje jauk u narodu, ma koliko jak da bude [Por.] ∞ țîpa(opis) Kîntă đin fluĭer „în țîpîće” sa ḑîśe kînd fluĭerașu puartă vĭarsîku-n sus, sî sa audă tare, șî đeparće. — Svira frulu „na cičanje” kaže se kada frulaš svira melodiju na visokim tonovima, da se čuje jako, i daleko. (Kaz. Petar Dragojević, frulaš iz Rudne Glave, zapis: Durlić, 2012.) ◊ (opis) Kopuoĭu kiuańe-n țîpăće kînd vĭađe žuavina, șî pi aĭa vînatuorĭu șćiĭe kî ĭel a gasîto. — Ker „klišće” kada ugleda životinju, i po tome lovac zna da ju je on našao. (Kaz. Borislav Paunović, Rudna Glava, r.s. Tanda, zapis: Durlić, 2012.) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
3785  țîrmuri  ţărmuri  уздизати се  țîrmuri [akc. țîrmuri] (gl. p. ref.) ● v. țărmuri [Por.]Tanda  [Vidi]
1112  Ţîrnaĭka  Ţârnaica  Црнајка  Țîrnaĭka (mn. Țîrnăĭś) [akc. Țîrnaĭka] (i. ž.) — (ojk.) Crnajka, selo u Gornjem Poreču u opštini Majdanpek ◊ Țîrnaĭka ĭe sat rumîńesk, supt puala lu Guol — Crnajka je vlaško selo u podnožju Deli Jovana ◊ Țîrnaĭka sa otarîașće ku Arnaglaua, Gorńana, Tanda, Klokośuouțu șî Plamna — Crnajka se graniči sa Rudnom Glavom, Gornjanom, Tandom, Klokočevcem i Plavnom [Por.] Crnajka  [Vidi]
2523  țîsatură  ţesătură  тканина  țîsatură (mn. țîsaturĭ) [akc. țîsatură] (i. ž.) — tkanina, tkanje, tkivo, ono što je izatkano na razboju ◊ a ramas đi la mama o gramadă đi țîsaturĭ, am đi gînd să ļi vind, să nu ļi manînśe muoļi — ostala je od bake gomila tkanja, imam nameru da ih prodam, da ih ne izjedu moljci ♦ var. țăsătură (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. țasatură [Crn.] ∞ țăsaRudna Glava  [Vidi]
1065  țîșńitură  ţâșnitură  млаз  țîșńitură (mn. țîșńiturĭ) [akc. țîșńitură] (i. ž.) — 1. mlaz ◊ la nađitura lu mațîļi đi apă, a bîșńit o țîșńitură marĭe — na sastavku creva za vodu, izbio je veliki mlaz 2. (fig.) prznica, naprasit, nadmen ili neobuzdan čovek ◊ țîșńitura-ĭa nu mîĭ askultă pi ńima — taj nadmenko ne sluša više nikog [Crn.] 3. (med.) proliv, sraćkavica ◊ la lovit țîșńitură — dobio je proliv (Tanda) [Por.] ∞ țîșńiOsnić  [Vidi]
3596  ćask  teasc  притискивач  ćask (mn. ćaskurĭ) [akc. ćask] (i. s.) — pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabru ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvom (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la fundu rîuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kaci (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
1158  ćivigare  civig  пречаница  ćivigare (mn. ćivigîărĭ) [akc. ćivigare] (i. ž.) — prečanica, verižnjača, motka o koju su okačene verige ◊ ćivigarĭa țîńe lanțu la kamin — prečanica drži verige na kaminu (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. ćivigarĭ (i. m.) — motka o koju se kače verige (D. Marković) ♦ var. ćirigarĭ (Leskovo) [GPek] ◊ ćivigarĭa la kamin țîńe ḑalarĭu — prečanica na kaminu drži verige (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. sin. ḑalarĭ (Rudna Glava, Crnajka, Tanda) [Por.] ∞ ḑalarĭOsnić  [Vidi]
3802  ćivit  civit  тамноплав  ćivit2 (ćivită) (mn. ćiviț, ćiviće) [akc. ćivit] (prid.) — (color) tamnoplav, modar; plav ◊ vînît ka ćivitu, vînît înkis — plav kao čivit, tamnoplav [Por.]Tanda  [Vidi]
1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava] (opis) Ćușu vińe o pasîrĭe pruastă, kare nu miśkă, nu fuźe, numa sa uĭtă la ćińe ku uoki-ĭa buldanaś, ka kînd nu-nțaļaźe ńimika, șî đ-aĭa ku ĭel s-a bažuokură uamińi aĭ prostovań. Ćușu-n primovara, pi-nđisara, dupa śe zovrńe suariļi, vińe pi lînga kasă, șî kîntă; đi mulće uorĭ nu puoț sî duormĭ đi ĭel: kînd vrĭeĭ să-l dudăĭ, ĭel nu fuźe, numă s-a mută-n alta krĭangă.

Ćuk deluje kao priprosta ptica, koja ne mrda, ne beži, nego samo gleda onim buljavim očima, kao da ne razume ništa, pa zato se njime izvrgavaju ruglu priprosti ljudi. Ćuk s proleća, u večernjim satima posle zalaska sunca, dolazi u blizinu kuće, i peva; više puta ne možeš da spavaš od njega: kad ga poteraš, on ne beži, nego se samo premesti na drugu granu. (Kaz. Lazar Durlić, r. 1947, zapis: Durlić, Rudna Glava 2012) [Por.]

(opis) Ćușu nu vĭađe ḑîua, đ-aĭa ĭel stă șî nu fuźe, gata puoț să-l prinḑ ku mîna. Pĭ-aĭ kornuț îĭ bužukurĭeḑ kî sînt ćuș, kă muĭarĭa ļi s-a kurvĭașće a ĭevi, da iĭ nu văd ńimika: sînt kĭuorĭ ka ćușu.

Ćuk ne vidi danju, zato stoji i ne beži, gotovo možeš rukom da ga uhvatiš. Rogonje zadirkuju da su ćukovi, jer im se žena javno švaleriše, a oni ne vide ništa: slepi su kao ćuk. (Kaz. Čedomir Točaković, r. 1951, Plamna, opština Negotin, zapis: Durlić, 2012) [Pad.]

(kom.) Neverovatne glasovne mogućnosti ćuka, koji se kreću od običnog hukanja do plača deteta, podudaraju se sa opisom oglašavanja Šumske Majke (Muma Padure) iz pričanja starih Vlaha koji su Muma Paduri "čuli" kako ih prati dok se noću kreću planinom:
— Muma Paduri sa zmĭaură ka mîțu, sa plînźe ka kopilo-l mik, urlă ka kîńiļi turbat, faśe în tuot fĭeļu đi ći ĭau fioriļi đi frikă! Kum tu mĭerź pi poćakă, așa mĭarźe ĭa pin ļamńe dupa ćińe. Nu kućeḑ s-o-ngîń, kă ći omuoară!
Šumska Majka mjauče kao mačka, plače kao malo dete, zavija kao besan pas, oglašava se na razne načine da te hvata panika od straha! Kako ti ideš puteljkom, tako ona kroz drveće ide za tobom. Ne smeš da je podražavaš, jer će te ubiti!
Osnić  [Vidi]
1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]Rudna Glava  [Vidi]
1366  daravĭelă  daravelă  чудак  daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă Osnić  [Vidi]
1198  darîmatură  dărămătură  окресак  darîmatură (mn. darîmaturĭ) [akc. darîmatură] (i. ž.) — okresak, okresina, granje otsečeno prilikom kresanja drveta ◊ a darîmat ļamńiļi, da darîmatura a lasato-n drum — kresali su drveće, a okreske su ostavili na putu [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmatură (Rudna Glava) ♦ dij. var. dramatură (Tanda) [Por.] ∞ darîmaOsnić  [Vidi]
3421  dăĭnuĭa  dăina  љуљати  dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.]Tanda  [Vidi]
3422  dăĭnuĭală  legănare  љуљање  dăĭnuĭală (mn. dăĭnuĭaļe) [akc. dăĭnuĭală] (i. ž.) — ljuljanje, klaćenje ◊ kînd iș bat, nu puoț să mĭerź fara dăĭnuĭală pi drum, kă tuot țî sa-m pare kă pomîntu sa dăĭnăĭe supt ćińe — kad si pijan, ne možeš bez klaćenja da ideš putem, jer ti se čini da se zemlja ljulja pod tobom ♦ sin. klăćinat [Por.] ∞ dăĭnuĭaTanda  [Vidi]
3788  dălăćiță  dâraciţă ?  притискавац  dălăćiță [akc. dălăćiță] (i. ž.) ● v. dîraśiță [Por.] ∞ dîraśițăTanda  [Vidi]
1545  dăspălurat  desfălurát  распасан  dăspălurat (dăspălurată) (mn. dăspăluraț, dăspăluraće) [akc. dăspălurat] (prid.) — raspasan ◊ mĭarźe tuot dăspălurat — ide sav raspasan [Hom.] ♦ dij. var. đisfălurat (Rudna Glava) ♦ đesfălorat (Tanda) [Por.]Sige  [Vidi]
3423  dîmp  dâmb  џомба  dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek]Rudna Glava  [Vidi]
1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek](kom.) Pritiskavac je naziv za ovaj insekt kod Srba u okolini Golupca [Bran.] (kaz. Janković), kao i u Stigu, Braničevu i Požarevačkoj Moravi (kaz. D. Jacanović); u Lužnici (selo Bežište, Bela Palanka) insekt zovu zuna (akc. na „a”, kaz. Jovica Ćirić), u crnorečkim selima Jablanici, Mirovu i Ilinu zovu je pritiska (zapis: F. Paunjelović). Reč je o jednoj vrsti zolje (vespa vulgaris) koja živi u zemlji i pada na kožu čoveka da pije znoj, i tada ne ujeda, već ujeda samo kada se pipne, odnosno pritisne. Exp: Durlić, 2012.

POREČKA REKA [Por.]
dîraśiță (Rudna Glava)
dălăćiță (Tanda)
dălaśiță (Topolnica)

GORNJI PEK [GPek]
dîlaśiță (Jasikovo)
dalaśiță (Debeli Lug)

CRNA REKA
draśiță (Osnić, Lubnica, Gamzigrad, Šarbanovac, Valakonje)
dărăśiță (Krivelj)

ZVIŽD [Zvizd]
draśiță (Voluja)

HOMOLJE [Hom.]
dîlaśița (Laznica)
Rudna Glava  [Vidi]
2041  dîravĭelă  daraveră  скандал  dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.]Tanda  [Vidi]
1209  dîrzarĭ  dârzar  дрзар  dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrzădîrzarĭ — raspînđirĭa vuorbi

GORNJI PEK [GPek]
♦ Jasikovo

POREČ [Por.]
♦ Rudna Glava, Crnajka, Tanda

KRAJINA [Kmp.]
♦ Prahovo

CRNA REKA [Crn.]
♦ Topla, Bučje, Osnić

ĆUPR. POMORAVLJE [Mor.]
♦ Vlaška („a dus stagu la nuntă”)

POŽ. POMORAVLJE [Pom.]
♦ Vrbnica („vrodată a mĭers ku dîrzîļi prîn sat”)
Osnić  [Vidi]
1208  dîrză  dârză  одећа  dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjciam fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek]Raspînđitu vuorbi

KRAJINA [Kmp.]
nepoznato: Dupljana,

PADURENI [Pad.]
Jabukovac, Plamna, Malajnica

POREČ [Por.]
nepoznato: Topolnica
dronjci, stara odeća: Rudna Glava, Crnajka, Tanda

GORNJI PEK [GPek]
mladini darovi: Jasikovo, Leskovo

CRNA REKA [Crn.]
mladini darovi: Topla, Bučje, Bor, Osnić

MLAVA [Mlava]
mladini darovi: Rašanac, Ranovac

ZVIŽD [Zvizd]
mladini darovi: Duboka

HOMOLJE [Hom.]
dronjci, stara odeća: Medveđica

ĆUPR. MORAVA [Mor.]
dronjci, stara odeća: Beljajka

STIG [Stig]
nepoznato: Rečica
Rudna Glava  [Vidi]
1564  dîtori  datori  дуговати  dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — dugovati, biti dužan, imati dug, obavezu ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništa ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
3954  dobļenguos  grosolan ?  груб  dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļenguoș, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) grub, sklepan, neotesan ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdu ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.]Tanda  [Vidi]
2399  dobļinguos  doblingos  необрађен  dobļinguos (dobļinguasă) (mn. dobļinguoș, dobļinguasă) [akc. dobļinguos] (prid.) — (ret.) neobrađen, grub, neravan ◊ n-am avut kînd sî gaćesk lukru kum trîăbe, pă držala mĭ-a ramas dobļinguasă — nisam imao vremena da završim posao kako treba, pa mi je držalje ostalo neobrađeno [Por.]Tanda  [Vidi]
1234  dor  doar  ваљда  dor (pril.) — valjda ◊ dor nu va veńi să ńi prindă la gramadă? — valjda neće doći da nas uhvati na gomili ? ♦ var. duor [Por.](izr.) Ļeńa ku dora sînt doă suruorĭ, rîăļe. — Lenjka i željka su dve sestre, zle. (Lenjost i želja, koja se ne suzbija, dva su jednaka zla.) (Kaz. Borislav Paunović, r.s. Tanda, zapis: Durlić, Rudna Glava, 2012). Rudna Glava  [Vidi]
1409  dosadă  dosadă  досада  dosadă (mn. dosađe) [akc. dosadă] (i. ž.) — dosada ◊ ĭartă-ma, puaće fi îț fakuĭ dosadă — oprosti mi, možda sam ti bio dosadan ♦ var. dosađiĭe [akc. dosađiĭe] ♦ sin. sîndă (Tanda) [Por.] ∞ dosađiRudna Glava  [Vidi]
1408  dosađi  dosădi  досадити  dosađi (ĭuo dosađiesk, ĭel dosađiașće) [akc. dosađi] (gl. p. ref.) — dosaditi; dosađivati ◊ pļakă, nu măĭ dosađi uomu — pođi, nemoj više dosađivati čoveku ♦ sin. sînđi (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
3793  dosađiĭe  dosadă  досада  dosađiĭe [akc. dosađiĭe] (i. ž.) ● v. dosadă [Por.] ∞ dosađiTanda  [Vidi]
1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.] (opis) Rîu Poreśi ĭe înparțît, Arnaglaua ḑîśe duļaće/duļiaće, da alalće saće: dovļaće, or dovļeće (Țrnajka, Tanda, Gorńana, șî saćiļi kîtra Dunîrĭe: Topuoļńița, Klokośuouțu, Muosna). — Porečka Reka je podeljena, Rudna Glava govori duljaće/duljiaće, a ostala sela: dovljaće, ili dovljeće (Crnajka, Tanda, Gornjane, i sela prema Dunavu: Mosna, Klokočevac, Topolnica, u ovom poslednjem samo u istočnom delu, u zapadnom, koji je bliži Rudnoj Glavi, govori se duļaće. Zapis: Durlić). (Vidi kartu Porečke Reke) (opis) Đi mult rar a fuost duļeț turśeșć, șî lumĭa a mînkat duļeț porśeșć: taĭ duļiaćiļi-n duauă, șă-l puń la vatra fuokuluĭ, ku gura-n źuos, șî-l astruś ku spuḑă; kînd sa kuaśe, sa manînkă așa, or ku lapće, kî ĭe mîăĭ dulśe; kînd sa kađe vro pomană, s-a dat șî la muorț đi pomană. — Nekada je manje bilo turskih duleka, pa su ljudi jeli svinjske duleke: isečeš dulek na pola, i staviš ga u vatru kamina sa otvorom na dole i pokriješ žeravicom; kad se ispeče, pojedeš ga tako, ili sa mlekom, što je mnogo slađe. (Kaz. Aleksija Trailović, zas. Blizna, Rudna Glava, zapis: Durlić, 2012) [Por.] Osnić  [Vidi]
1355  draśesk  drăcesc  ђавољи  draśesk (draśaskă) (mn. draśeșć) [akc. draśesk] (prid.) — đavolji, đavolski ◊ furu ĭe lukru draśesk — krađa je đavolji posao [Crn.] ◊ narau draśesk — đavolja narav (sumanut čovek) ♦ (kal.) ḑîua draśeskă ĭe tuota marța-n stamînă — đavolji dan je svaki utorak u sedmici (Crnajka) ♦ (kal.) a. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd sa duk sîntuađiri, kađe la stamînă dupa marța vasîlor — đavolji utorak je dan kada odlaze todorovci, pada na drugi utorak uskršnjeg posta (Rudna Glava) b. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd muĭeriļi fak la śiriń — đavolji utorak je dan kada žene izrađuju crepulje (Tanda) [Por.] ∞ drakOsnić  [Vidi]
1378  drîgalaș  drăgălaș  драг  drîgalaș (drîgalașă) (mn.) [akc. drîgalaș] (i. m.) — a. ljubavnik, udvarač ◊ a noroḑît, mĭarźe a ĭevi ku drîgalașu-ĭeĭ đi supt mînă — poludela je, ide javno sa svojim ljubavnikom ruku pod ruku ♦ var. drăgalaș (Tanda) [Por.] b. mezimac, miljenik (Leskovo) (zapis: D. Marković ) [GPek] ∞ dragRudna Glava  [Vidi]
1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmenkrupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić ) (izr.) S-a fi murit mîăĭ đi an, a fi ramas vrun drîsman. — Da je umro prošlog leta, ostao bi neki dronjak. (Druge vajde od njega ne bi bilo). (Kaz. Aeksija Trailović, zapis: Durlić, Rudna Glava 2012.) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
3796  drîzman  drâsman ?  дроњак  drîzman [akc. drîzman] (i. m.) ● v. drîsman [Por.]Tanda  [Vidi]
1618  drugă  drugă  реза  drugă2 (mn. druź) (i. ž.) — reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vrata ◊ druga ĭe o blanuță đi ļiemn îmblatuare, ku kare sa-nkis ușa đi bătrîńață — reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vrata ◊ druga a țînuto duauă kuńe batuće-n ușă, kare avut kîrļig la vîr, să țînă blanuța să nu skadă — rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadne ◊ druga a fuost đisupra înkreștată, unđe a veńit ļimba kĭeĭi — reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključa ♦ sin. anță (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
1269  dudă  dudă  цев  dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.] (izr.) Suflă-n dudă. — (dosl.) „Duva u cev”. (fig.) Govori u prazno, priča besmislice; prigovara bez razloga, zakera, lupeta. (Zapis: Durlić) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1275  duduļaĭkă  dudulaică ?  свитак  duduļaĭkă (mn. duduļeĭś) [akc. duduļaĭkă] (i. ž.) — 1. svitak; smotuljak; truba; višestruko uvijen predmet, koji ima slobodan, cevast prostor u sredini ◊ s-ambatat, ș-a fakut đintr-o arćiĭe duduļaĭkă, șî s-a pus, fara rușîńe, să sufļe-n ĭa ka kînd ĭe bandă — napio se, napravio je od neke hartije svitak, i počeo, bez stida, da duva u njega kao da je truba (Tanda) [Por.] 2. cevka ◊ vrĭeĭ sî-m taĭ o duduļaĭkă đi suok, sî fak đin ĭa pokńituarĭe? — hoćeš li da mi isečeš jednu cevku od zove, da napravim od nje pucaljku? [Crn.] ∞ dudă2Tanda  [Vidi]
1274  duduļiu  duduliu ?  цеваст  duduļiu (duduļiе) (mn. duduļiĭ, duduļiе) [akc. duduļiu] (prid.) — cevast, koji ima duguljast oblik sa šupljinom po celoj dužini; trubast ◊ đin śuariko-sta fă un vig duduļiu, sî puot să-l duk pi bît — smotaj mi ovu tkaninu u trubasti svitak, da mogu da ga nosim na štapu (Tanda) [Por.] ∞ dudă2Tanda  [Vidi]
1270  duduraĭkă  dudă ?  дудурајка  duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonova ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanak ◊ dudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši ◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadaleko (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugo (Tanda) [Por.] ∞ dudă2Zvučni prilog: primer sviranja na „dudurajci”. Melodija se zove „Kĭemare la-ntîńală” („Poziv na sastanak”), sviraju Milja Barbulović i Miladinka Radulović, selo Ždrelo u Homolju. Snimio Dragoslav Dević, etnomuzikolog, 15. oktobra 1978. godine. Internet prezentacija: Uzdin productions, 2007. [Hom.]Rudna Glava  [Vidi]
1450  dulău  dulău  псина  dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńeRudna Glava  [Vidi]
1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidik ◊ đemper ku dunźi — đžemper sa prugama ◊ iș đață suariļi dupa dungă — sunce zađe za vidik [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — povukao je crvenu liniju preko lista ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašu 2. (fig.) a. neraspoloženje ◊ stă-n dungă — nakrivo je nasađen, nije raspoložen b. bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) ◊ luvă dunga, șî skapă — dohvatio se vidika i nestao, spasio se ◊ ĭa-ț dunga! — briši, nestani! c. preterivanje, laganje, prelazak neke mere ◊ đaće kîta dupa dungă — rekao je neistinu; slagao je (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]Sige  [Vidi]
1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.] Leskovo  [Vidi]
2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.](stih)
Ḑară, ḑară, ĭeș đin burtă afară,
Kî ĭe mult đ-asară!
(Așa rumîńi ḑîk kî kîntă țîgano-l flomînd).

Mlaćenice, mlaćenice, izađi mi iz stomaka,
Jer je mnogo proteklo od (večere) sinoć!

(Tako Vlasi vele da peva gladni Ciganin.
Kaz. Paun Ilić, r. 1952, zapis: Durlić, 27. VII 2013).
Rudna Glava  [Vidi]
3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa(baj.) ĐIN ĐESKÎNĆIK ĐI SKRISĂ

Să să dukă după skrisa mĭa,
După ḑisa mĭa unđe v-o fi ĭa!
Ăn vis sî mĭ-o dukă s-o visăḑ,
Bińe s-o kunuosk!

IZ BAJALICE O ZAPISANOM

Da ode po moju sudbinu,
Po moju suđenu, ma gde ona bila!
U san da mi je dovede,
Da je jasno prepoznam!


(Vĭeḑ đeskînćiku întrĭeg. — Vidi celu bajalicu:
ĐESKÎNĆIK ĐI SKRISĂ — BAJANJE DA SE OSTVARI ZAPISANO)
Tanda  [Vidi]
1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.]VARIJANTE
I Porečka Reka [Por.]
◊ ḑîuă, ḑîļe; ḑîļiļi (Rudna Glava, Tanda)

II Crna Reka [Crn.]
◊ ḑîuă, ḑîļe; ḑîļiļi (Osnić)
◊ zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad)

III Krajina (Kmpenji) [Kmp.]
◊ zăuă (Prahovo)
IV Zvižd [Zvizd]
◊ ḑîvă, ḑîļe, ḑîļiļi (Voluja)

FATA KU ĻIK

Če măĭ fată ku ļik,
Da pe fus n-are ńimik.
Zăua noapťa la ogļindă,
Da gunoĭu păn la grindă

(Zapis: V. Trailović, Prahovo)
Vidi više
Osnić  [Vidi]
4316  đesfălorat  desfălurat  распојасан  đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.]Tanda  [Vidi]
1644  đeskatarama  descătărăma  раседлати  đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kalTanda  [Vidi]
1680  đeskîntatuorĭ  descântător  врач  đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntu — kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tandanajjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskîntaRudna Glava  [Vidi]
1645  đeskîtaramat  descătărămat  раседлан  đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.]Tanda  [Vidi]
1593  đeșala  deșela  згрбавити (се)  đeșala (ĭuo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.] Tanda  [Vidi]
1594  đeșalat  deșelat  погрбљен  đeșalat (đeșalată) (mn. đeșalaț, đeșalaće) [akc. đeșalat] (prid.) — 1. pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umoran ◊ mis đeșalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — iznuren sam od posla, nije mi do veselja 2. labav, nezategnut; rasklimatan ◊ șaua la kal stă đeșalat, trîabe strînsă — sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnuti ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ∞ đeșalaTanda  [Vidi]
3425  đeșfațare  desfătare  углед  đeșfațare (mn. đeșfațărĭ) [akc. đeșfațare] (i. ž.) — (zast.) ugled, čast, poštenje ◊ đeșfațare sa faśe ku ańi, da sa pĭarđe đ-un momĭent — ugled se stiče godinama, a gubi se za tren ♦ sin. omeńiĭe [Por.] Tanda  [Vidi]
3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ∞ đeșfațareTanda  [Vidi]
1612  đezbaće  dezbate  разбити  đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.]Tanda  [Vidi]
1613  đezbatut  dezbătut  разбијен  đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće Tanda  [Vidi]
1489  đezļina  dezlâna  лабавити  đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļinaRudna Glava  [Vidi]
1735  điezmă  ibric  џезва  điezmă (mn. điezme) [akc. điezmă] (i. ž.) — džezva, metalna posuda sa drškom za kuvanje kafe ◊ nu pļeka înga, kă tuman pusîăĭ điezma sî fĭerbĭem kafă — nemoj još da pođeš, upravo sam stavio džezvu da skuvamo kafuđiezbă (Tanda) ♦ sin. uolbă, uală [Por.] ♦ dij. sin. ualbă (Brestovac) [Crn.] ♦ / < tur. cezve < ar. ğäd„glavnja, baklja” (Škaljić)Rudna Glava  [Vidi]
1470  điparće  departe  далеко  điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta(stih)
Đeparće, naĭkă, đeparće,
Šapće đalurĭ ńe đesparće,
Šapće đalurĭ ș-o građină:
Nuĭe naĭka mĭeu să vină!

Daleko je, dragi, daleko,
Sedam brda nas razdvaja,
Sedam brda i gradina:
Nema dragog da mi dođe!


(Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda 2012) [Por.]
Osnić  [Vidi]
1619  đis-  des-  рас-  đis-, điz- (pref.) — ras-, raz-, is-, iz- od-, ot-, s- ◊ đisparțî (đis + sparțî) — rastaviti, razdvojiti ◊ đizbraka (điz + /în/braka) — svući (odeću) ◊ đișkuńa (đis /s:ș/ + kuńa) — otključati (Rudna Glava) ♦ var. đes-, đez- (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1687  đispana  despăna  расклинити  đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.] Tanda  [Vidi]
1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabăTanda  [Vidi]
1646  đisprupađi  dezbrobodi  разбрадити (се)  đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiașće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1647  đisprupađit  dezbrobodit  разбрађен  đisprupađit (đisprupađită) (mn. đisprupađiț đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramu ◊ nare rușîńe, mĭarźe đisprupađită — nema stida, ide razbrađena ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ∞ đisprupađiRudna Glava  [Vidi]
1662  đisupra  desupra  изнад  đisupra [akc. đisupra] (pril.) — iznad, gore; gornje ◊ pĭatra-n trĭeku pi đisupra đi kap, đinkît sî ma lovĭaskă — kamen mi prođe tik iznad glave, zamalo da me pogodi ◊ parća đisupra — gornja strana ♦ var. đesupra (Tanda) [Por.], (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ supr. đi źuos, đi žuos [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1616  đișkuńa  descuia  откључати  đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuńRudna Glava  [Vidi]
1828  đivrĭame  devreme  раније  đivrĭame [akc. đivrĭame] (pril.) (komp.) — 1. ranije, pre nekog određenog vremenskog momenta, bez obzira na doba dana ◊ vinu śe guod puoț măîĭ đivrĭame, kă avĭem mult đi lukru — dođi što god ranije možeš, jer imamo mnogo posla 2. predveče, pre nego što padne mrak ◊ oguaĭe vićiļi măĭ đivrĭame, să nu ńegurĭeḑ ku ĭaļe — izmiri stoku malo ranije, da ne omrkneš sa njom (Tanda) ♦ sin. învrĭame [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1611  đizgoļit  dezgolit  разголићен  đizgoļit (đizgoļită) (mn. đizgoļiț, đizgoļiće) [akc. đizgoļit] (prid.) — razgolićen, ogoljen, otkriven, sa koga je skinut pokrivač; nag; go ◊ m-am învațat ku kîrpa-n kap, șî kînd mis ku kapu guol, parke mis đizgoļită — navikla sam na maramu, i kada sam gologlava, kao da sam razgolićena ◊ pluaĭa a fakut ogaș pin građină, șî krîmpiĭi mĭ-a ramas đizgoļiț ku rîdaśińiļi la suare — kiša je napravila potok kroz baštu, i krompiri su mi ostali ogoljeni, sa korenjem na suncu (Tanda) ♦ sin. đizbrakat, đistrukat [Por.] ∞ đizgoļiRudna Glava  [Vidi]
5871  đizmećiśală  dezmeticire  освешћивање  đizmećiśală (mn. đizmećiśaļe) [akc. đizmećiśală] (i. ž.) — (psih.) osvešćivanje, povratak svesti ◊ kînd auḑîĭ kă kopilu a kaḑut amețît, aļergaĭ ku sufļitu-n gură, șă înśepuĭ ĭuta ku đizmećiśala kum am șćut măĭ bińe — kad sam čuo da je dete palo u nesvest, potrčah kao bez daha, i započeh sa osvešćivanjem kako sam najbolje znao [Por.] ∞ đizmećiśiTanda  [Vidi]
5870  đizmećiśi  dezmetici  освестити  đizmećiśi (ĭuo đizmećiśesk, ĭel đizmećiśașće) [akc. đizmećiśi] (gl. p. ref.) — (psih.) osvestiti se, doći k sebi ◊ a fuost mult amețît, pănă n-a turnat apă pĭe ĭel să-l đizmećiśaskă — bio je dugo ošamućen, dok nisu sipali vodu na njega da ga osveste [Por.]Tanda  [Vidi]
1763  đižgiora  dezghioca  ољуштити  đižgiora (ĭuo đižgeur, ĭel đižgĭaură) [akc. đižgiora] (gl. p.) — oljuštiti, skinuti ljusku sa plodova ◊ sînćem puțîńe, nu pućem đižgiora pasuĭ tuot pănă astară — malo nas je, nećemo moći oljuštiti sav pasolj do uveče ♦ var. đižgeura (Rudna Glava) ♦ var. đežgiora (Tanda) [Por.] ∞ gioraRudna Glava  [Vidi]
1764  đižgiorat  dezghiocat  ољушћен  đižgiorat (đižgiorată) (mn. đižgioraț, đižgioraće) [akc. đižgiorat] (prid.) — oljušćen, kome je skinuta ljuska ◊ pasuĭu đižgiorat prĭa mult stîă la suare — oljušćeni pasulj predugo stoji na suncu ♦ var. đežgiorat (Tanda) [Por.] ∞ đižgioraRudna Glava  [Vidi]
1732  đižugat  dejugat  испрегнут  đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugatźugOsnić  [Vidi]
2765  đurđiță  lăcrimioară  ђурђевак  đurđiță [akc. đurđiță] (i. ž.) — (bot.) đurđevak (Convallaria majalis) ◊ đurđița ĭe fluare padurĭană kare dă în primovară, șî are fluorĭ albe, marunće șî fakuće ka klopațăļiļi — đurđevak je šumsko cveće koje niče u proleće, i ima sitne bele cvetove, nalik na zvončiče ♦ sin. kukuruḑu-uoi (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4143  emț  acord  јемство  emț [akc. emț] (i. m.) ● v. ĭemț [Por.] ∞ ĭemțTanda  [Vidi]
2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.](izr.) — Pi față s-a fakut, pi față ăl taĭem! s-a ḑîśe la prazńik, kînd s-a taĭe kolaku prazńikuluĭ. — Na prisoju se rodio, s lica ga sečemo! kaže se na slavi kada se seče slavski kolač. (Zapis: Durlić, Rudna Glava, 1997) [Por.]Rudna GLava  [Vidi]
1850  famĭaĭe  femeie  жена  famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — žena, ženska osoba; osoba ženskog pola ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobu ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojka ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — udata ženska osoba je žena ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — stara žena zove se baba ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2239  farńikă  farmică  врачара  farńikă (mn. farńiśe) [akc. farńikă] (i. ž.) — (zast.) (mag.) vračara ◊ farńikă faśe la farmiśe — vračara pravi čini ◊ kam s-a pĭerdut farńiśiļi aļi batrîńe, kare a ļikuit lumĭa ku đeskînćiśe șî ku buĭeḑ, așća śe s-a înpuĭat akuma măĭ mult mint lumĭa đikît să șćiu śieva — dosta su se izgubile stare vračare, koje su lečile ljude bajanjem i travama, ove koje su se sada ispilile, više lažu ljude nego što nešto znaju [Por.] ∞ vražîTanda  [Vidi]
2241  farńiśiĭe  farniciie  врачање  farńiśiĭe (mn. farńiśiĭ) [akc. farńiśiĭe] (i. ž.) — (zast.) (mag.) vračanje, bajanje ◊ în farńiśiĭe akuma krĭed numa muĭeriļi aļi batrîńe — u vračanje sada veruju samo starije žene [Por.] ∞ farmikăTanda  [Vidi]
4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojke ♦ up. skućik [Por.]Tanda  [Vidi]
3169  fașîu  fășiu  пашеног  fașîu (mn. fașîĭ) [akc. fașîu] (i. m.) — 1. pašenog ◊ fașîĭ sînt barbațî alu duauă suruorĭ — pašenozi su muževi dveju sestara 2. (pej.) ženin ljubavnik ◊ kînd vro muĭare are măĭ mulț ibuomńiś, lumĭa ḑîśe kî sînt iĭ unu la altu fașîĭ — kad neka žena ima više ljubavnika, narod kaže da su oni jedan drugom pašenozi [Por.] ∞ ńam(stih)
BLASTĂMU LU KOĻINDREȚ
Kînd vrunu n-a đeșkis ușa la koļindrĭeț, îĭ ĭ-a kîntat așa:

Kîće ļingurĭ pe masă -
Atîța „fașîĭ” p-inga kasă!
Kîće frunḑă în gutîĭ -
Atîța p-inga kasă „fașîĭ”!
Kîće furkuļiță în poļiță -
Atîća bruś în găzdariță!

KOLEDARSKA KLETVA
Kad neko ne otvori vrata koledarima, oni mu pevaju ovako:

Koliko kašika na sofri -
Toliko „pašenoga” oko kuće!
Koliko lišća na dunji -
Toliko „pašenoga” oko kuće!
Koliko viljušaka na polici -
Toliko „šiljaka” u gazdarici!


(Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 9. III 2015) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
2198  făduļi  fuduli  хвалити  făduļi (ĭuo făduļiesk, ĭel făduļiașće) [akc. făduļi] (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi ♦ sin. labda [Por.] Tanda  [Vidi]
2199  făduļiĭe  fudulie  хвалисање  făduļiĭe (mn. făduļiĭ) [akc. făduļiĭe] (i. ž.) — 1. (pej.) hvalisanje ◊ kată lukru tĭeu, n-askulta făduļiĭļi luor, kă nau marźină — gledaj svoja posla, ne slušaj njihova hvalisanja, jer nemaju granicu 2. pohvala, hvala, dika, ponos ◊ a gaćit șkuala șă puaće ku făduļiĭe să ĭasă-n lume — završio je školu, i može s ponosom da izađe u svet ◊ nu țîńerîț lukrușală ku ĭel, kî ĭel ĭe baĭat đi tuata făduļiĭa — ne zbijajte šalu s njim, jer je on momak za svaku pohvalu ♦ var. făduļitură ◊ făduļitură guală — golo hvalisanje ♦ sin. labdatură [Por.] ∞ făduļiTanda  [Vidi]
2200  făduļituorĭ  fudulitor  хвалисавац  făduļituorĭ (mn. făduļituorĭ) [akc. făduļituorĭ] (i. m.) — hvalisavac ◊ tuoț sînt iĭ numa făduļituorĭ fara ńiś k-o trĭabă — svi su oni samo hvalisavci bez i jednog razloga ♦ sin. labdatuorĭ [Por.] ∞ făduļiTanda  [Vidi]
2140  fertuare  fiertoare  запара  fertuare (mn. ferturĭ) [akc. fertuare] (i. ž.) — (met.) zapara, jara, velika vrućina ◊ kum înśapu ḑîua, sa vĭađe kă o să fiĭe mare fertuare, n-o să pućem să lukram în kîmp — kako je počeo dan, vidi se da će biti velika zapara, nećemo moći da radimo u polju [Por.] ∞ ferbĭa Tanda  [Vidi]
2261  feruaĭkă  ceaun  котлић  feruaĭkă (mn. feruoĭś) [akc. feruaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) kotlić, mali sud liven od tuči ◊ în feruaĭkă, atîrnată pi ḑalarĭ la kamin, sa fĭarbe măĭ dulśe koļiașă — u kotliću na verigama iznad ogništa, kuva se najslađi kačamak ◊ ĭastă feruaĭkă, șî ĭastă kaldare: feruaĭka ĭe turnată đin tuś, da kaldarĭa ĭe fakută đin pļiek đi aramă — ima kotao, i ima bakrač: kotao je liven od tuča, a bakrač je napravljen od bakarnog lima ♦ / fĭer + suf. -uaĭkă — (dosl.) „gvozden+ka, metal+ka” ♦ sin. tuśuaĭkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kotau [GPek][Mlava][Hom.][Zvizd] ♦ dij. sin. ćenak (Laznica) [Hom.] ∞ fĭer Rudna Glava  [Vidi]
2256  feruankă  firang  завеса  feruankă (mn. feruanke) [akc. feruankă] (i. ž.) — zavesa ◊ đemult n-a fuost ferĭeșć la borđiĭe, đ-aĭa aĭ nuoștri n-așćut đi feruanke — na burdeljima nije bilo prozora, pa zato naši stari nisu znali za zavese ♦ var. firuangă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2297  fiśuor  fecior  син  fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. sin, muško dete ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobilu — violinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilom (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — ovo je moj sin sa prvom ženom (Tanda) 2. mladić, momak ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostru — skupili se na igranci svi momci iz našega sela 3. posinak ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaška (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam(stih) Să će-nsuori đe nuauă uori,
Șî să faś nuauă fiśuori,
Măĭ la urmă ș-o fećiță,
Șî tu să-nkĭep în tamńiță.

Devet puta da se ženiš,
Devet sinova da rodiš,
Na kraju i devojčicu,
Pa da uđeš u tamnicu.


(Đin kînćik „Đeđu”. — Iz pesme „Đeđu”; kazivač: Miroslav Čulinović, snimak: F. Paunjelović, Šarbanovac, [Crn.] Transkript i prevod: Durlić)
Manastirica (Mlava)  [Vidi]
2293  fiu  fiu  син  fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
1812  fînariĭe  fânărie  сениште  fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fînTanda  [Vidi]
1807  fîrîma  fărâma  озледити (се)  fîrîma (ĭuo ma farîm, ĭel sa farîmă) [akc. fîrîma] (gl. p. ref.) — ozlediti (se), povrediti (se), polomiti (se) ◊ a kaḑut đin ļiemn șî s-a fîrîmat tuot — pao sa drveta, i sav se polomio ◊ baće kopilu, ama nu-l fîrîma — tuci dete, ali nemoj ga ozlediti ♦ var. farma (Tanda) ♦ var. fîrma (Crnajka) ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1809  fîrîmat  fărîmat  озлеђен  fîrîmat (fîrîmată) (mn. fîrîmaț, fîrîmaće) [akc. fîrîmat] (prid.) — ozleđen, izubijan, skrljan ◊ a frînt piśuoru la žuakă, ș-akuma fîrîmat ḑaśe în pat — polomio je nogu u igri, i sada ozleđen leži u krevetu ♦ var. farmat (Tanda) ♦ var. fîrmat (Crnajka) ♦ sin. lovit, vîtamat [Por.] ∞ fîrîmaRudna Glava  [Vidi]
1808  fîrîmatură  fărîmătură  озледа  fîrîmatură (mn. fîrîmaturĭ) [akc. fîrîmatură] (i. ž.) — (med.) ozleda, rana od povrede ◊ înga nu mi s-a vinđikat fîrîmatura la piśuor — još mi se nije zalečila ozleda na nozi ♦ var. farmătură (Tanda) ♦ var. fîrmatură (Crnajka) ♦ sin. lovitură, vîtamatrură [Por.] ∞ fîrîmaRudna Glava  [Vidi]
1919  fĭare  fiere  жуч  fĭare (mn. fĭeri) [akc. fĭare] (i. ž.) — (anat.) žuč ◊ amară ka fĭarĭ — gorko kao žuč ◊ ĭ-a krapat fĭarĭa — puk’o mu je žuč ◊ kînd taĭ puorku, fĭarĭa sa lapîdă, kî ĭe amară — kad kolješ svinju, žuč se baca jer je gorka ♦ var. fĭerĭe (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3175  flămînd  flămânzare  гладна јама  flămînd (mn. flămînḑ) [akc. flămînd] (i. m.) — (anat.) gladna jama ◊ flămîndu ĭe un krîu la șăļe kare-l are vaka, bou, kalu, uaĭa șî kapra — gladna jama je jedno udubljenje na leđima koje ima krava, vo, konj, ovca i koza ◊ kînd ĭe vita flămîndă or bolnavă, flămîndu ĭe adînk, ka kînd ĭe ļipit đi burtă — kad je stoka gladna ili bolesna, onda je gladna jama uvučena, kao da je slepljena za stomak ♦ sin. adînkatură, krîu [Por.] ∞ flomîndTanda  [Vidi]
1900  flomînd  flămând  гладан  flomînd (flomîndă) (mn. flomînḑ, flomînđe) [akc. flomînd] (prid.) — gladan ◊ saraku ĭe flomînd đi tuaće — siromah je gladan svega ◊ la-l flomînd sînt uoki marĭ — u gladnog su velike oči ◊ flomînd ka lupu — gladan kao vuk [Por.] ♦ dij. sin. ńemînkat (Slatina) [Crn.] ∞ fuameI Porečka Reka
flomînd (Rudna Glava)
flămînd (Tanda)
flamînd (Crnajka, Topolnica, Boljetin)

II Crna Reka
flomînd (Zlot, Osnić, Šarbanovac, Lubnica, Dobro Polje)
flămînd (Krivelj, Valakonje, Slatina)
flamînd (Šarbanovac, Gamzigrad, Metovnica, Mali Izvor, Podgorac)

III Mlava
flamînd (sva sela ?)

IV Homolje
flamînd (Sige)

IV Braničevo
flămînd (Žitkovica)

V Negotinska Krajina
flămînd (Prahovo)

VI Gornji Pek
flamînd (Jasikovo)
flomînd (Leskovo)

VII Zvižd
flamînd (Voluja, Duboka)

VIII Padurenji
flamînd (Plavna)

IX Ključ
flămînd (Davidovac)
Rudna Glava  [Vidi]
2295  floran  floran  багрем  floran (mn. florań) [akc. floran] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ floran sa ḑîśe la bagrĭem or salkim, în Tanda, Gorńiana, Topuoļńița [Por.], Tuopla, Lukĭa, Buśa; Lugńița șî-n Gînzîgrad [Crn.] — „floran” se za bagrem kaže u Tandi, Gornjani, Topolnici [Por.], Toploj, Luki, Bučju, Lubnici i Gamzigradu [Crn.] ♦ dij. sin. salkim [Por.] ∞ bagramTanda  [Vidi]
2028  florință  florinţă  багремар  florință (mn. florinț) [akc. florință] (i. ž.) — (bot.) bagremar, područje pod bagremom ◊ slubaḑîĭ uoĭiļi șî pin florința-ĭa, ama nuĭe ńimik đi paskut — pustih ovce i u bagremar, ali nema ništa za pašu ♦ up. floran (Tanda) ♦ sin. bîgremarĭ (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluareTanda  [Vidi]
2049  fluok  floc  прамен  fluok (mn. fluoś) [akc. fluok] (i. m.) — pramen; čuperak; stidna dlaka ◊ un fluok đi lînă — pramen vune ◊ pîăru krĭașće pi kap, da fluośi întra kraś — kosa raste na glavi, a dlake između nogu ♦ (demin.) flokiț ♦ (augm.) flokan [Por.](izr.) — Înga ĭe krudă, n-are triĭ fluoś la pizdă. — Još je zelena, nema tri dlake na pički. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ fluturRudna Glava  [Vidi]
3019  fļeșkău  fleașcă  шљапавица  fļeșkău (mn. fļeșkăĭe) [akc. fļeșkău] (i. s.) — (atm.) šljapavica ◊ kînd primovara înśiape ĭugu să topĭaskă zapada, pi drumurĭ sa faśe fļeșkău mare — kad s proleća počne jugovina da topi sneg, na putevima se napravi velika šljapavica [Por.] ∞ fļuașkăTanda  [Vidi]
1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vaginafofoluokTanda  [Vidi]
3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.] Tanda  [Vidi]
2165  fonfiu  fonfiu  винка  fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) vinka, vinčica, baštensko cveće (Vinca major) ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljana ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „Frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od vinčice”. [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek](opis) Fonfiu, or foĭonfiu, s-a țînut buĭađe maruasă: avuto pin građiń numa găzdoșćińi, aĭ saraś nu; pi ĭa a kunoskut drumașî pi lînga śe kasă trĭek. — Vinka ili vinčica, smatrala se gospodskom bljkom: imali su je po baštama samo bogataši, siromasi ne; po njoj su putnici znali pored kakvih kuća prolaze. (Kaz. Paun Ilić, 1952; zapis: Durlić, Tanda 26. VI 2013) [Por.]Tanda  [Vidi]
2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.]Tanda  [Vidi]
2274  fraźit  fraged  свеж  fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.]Tanda  [Vidi]
2126  frăsîńiș  frăsiniș  јасење  frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasînTanda  [Vidi]
2276  frĭenga  frenție  френга  frĭenga (mn. frĭengie) [akc. frĭenga] (i. ž.) — (med.) frenga, francuska bolest, sifilis ◊ frĭenga ĭe buală ibomńiśiaskă; đi buala-ĭa la muĭerĭ a pikat nasu — frenga je ljubavnička bolest; od te bolesti ženama su otpadao nos ♦ var. frenga [Por.](klet.) Mînka-l-ar, dabuogda, frĭenga, să-l manînśe! — Izjela ga, dabogda, frenga, da ga izjede! (Zapis: Durlić, Rudna Glava, 1987) [Por.]Tanda  [Vidi]
1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1954  fućerĭe  futere  јебаштво  fućerĭe (mn. fućerĭ) [akc. fućerĭe] (i. ž.) — (vulg.) jebaštvo, jebačka moć ◊ slab ĭe la fućerĭe — slab je u jebaštvu [Por.] ∞ fuće(izr.) Tot nat kum i’ pućerĭa așa-ĭ șî fućerĭa, așa-ș fuće muĭerĭa. — (vulg.) Svakom kakvo je junaštvo, takvo i jebaštvo, i tako i ženu jebe. (Govorilo se onima koji su se razmetali lažnim bogatstvom, imovinom, društvenom moći i sl. Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 1. II 2013.) [Por.] Tanda  [Vidi]
3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. povesmo konoplje ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors — povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenje 2. nit, konac ◊ fuĭuor đi lînă — vuneni konac 3. mlaz; talas; niz; stroj; stub ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — tanak stub dima izlazi kroz odžak ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čela ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skinćiĭ — kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskrica ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) nadimak ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — „fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršav ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorović [Por.] ∞ kîńipăTanda  [Vidi]
2457  fulg  fulg  суснежица  fulg (mn. fulgurĭ) [akc. mn. fulgurĭ] (i. s.) — susnežica; val, talas ◊ vińe un fulg đi zapadă, akuș sa puńe să ńingă — dolazi talas susnežice, uskoro će početi da pada sneg [Por.] Tanda  [Vidi]
2458  fulgui  fulgui  провејавати  fulgui (ĭuo fulguĭ, ĭel fulguĭe) [akc. fulgui] (gl. p.) — provejavati (o snegu) ◊ fulguie flotaśi, ńinźe rar — provejava susnežica, pada redak sneg [Por.] ∞ fulgTanda  [Vidi]
2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — štranga; uže 1. štranga; povodac ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi krava 2. slamnati povez na žitnom snopu ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slame (Tanda) 3. (fig.) kontrola nad ženom ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altu — drži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugoga ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2456  fuolśa  foltea  трбоња  fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļemeh, mešina [Por.] ∞ fuaļeTanda  [Vidi]
2145  fuonf  fonf  безуб  fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubi ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăiTanda  [Vidi]
2257  fuśiĭe  fucie  фучија  fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnosti ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajine ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirće [Por.] (izr.) Žuakă-n uoră, supțîrĭel ka fuśiĭa. — Igra u kolu, tanušan ko fučija! ◊ Nu-ĭ stă kuraua la śuariś, kî ĭe fakut ka fuśiĭa. — Ne drži mu kaiš pantalone, jer je napravljen kao fučija. (Kaz. Paun Ilić, 1952, zapis: Durlć, Tanda, 16. VII 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3108  futaluk  futăluc  јебачина  futaluk (mn. futalukurĭ) [akc. futaluk] (i. m.) — 1. (vulg.) jebačina; kurvanje ◊ futaluk ĭe futaĭ đ-al mare, șî ku pula, șî fara pulă — jebačina je veliko jebanje, s kurcem i bez kurca 2. (fig.) podvala, spletka; prljavština ◊ politika đi astîḑ ĭe un futaluk mare — današnja politika je jedna velika prljavština [Por.] ∞ fuće(izr.) Ku futaluku șî furaluku nuĭeș în kîpatîń. — Sa jebačinom i lopovlukom ne izlaziš na kraj. (=Ne postiže se nikakav uspeh ni napredak u životu.) (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 28. I 2015.) [Por.] Tanda  [Vidi]
2044  fuźi  fugi  бежати  fuźi (ĭuo fug, ĭel fuźe) [akc. fuźi] (gl. n.) — bežati ◊ tot nat fuźe đi nakazu luĭ — svako beži od svoje muke (na svoj način, iz svog razloga) ◊ fuź înkoluo! — (uzv.) beži tamo! (skloni se) ◊ fuźe ka mîța udă — beži kao pokisla mačka (kukavički) ◊ fuźe ku kuada-n șîaļe — beži dignuta repa (poređenje sa govedom koje beži od obada) ◊ fuźe đi krapă — beži pa cepa [Por.](izr.) Fuź đi draku, daĭ đi prokļetu. — Bežiš od đavola, naletiš na vraga. (Rudna Glava) [Por.] (izr.) Fuź, rupto-mikă! (Kînd vrun kopil mik fuźe đi frikă kă kapîtă bataĭe, da aăla kare vrĭa să-l bată, nu puaće să-l prindă). — Bežiš, pičko mala! (Kad neko dete beži u strahu da će dobiti batine, a onaj koji mu preti, ne može da ga stigne. Kaz. Paun Ilić, Tanda, zapis: Durlić) 16. VII 2015- Rudna Glava  [Vidi]
2034  gagauz  găgăuzi  незнанац  gagauz (mn. gagauž) [akc. gagauz] (i. m.) — (pej.) neznanac; beskućnik, skitnica; stranac; nezvan gost ◊ a veńit đi-nkotrova un gagauz, șî ń-a strîkat visaļiĭa — došao odnekud neki neznanac, i pokvario nam veselje [Por.]Tanda  [Vidi]
2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ karTanda  [Vidi]
2629  gard  gard  ограда  gard (mn. gardurĭ) [akc. gard] (i. s.) — (tehn.) ograda ◊ gard đi nuĭaļe — ograda od pruća ◊ gard đi spiń — ograda od trnja ◊ gard đi parĭ — ograda od kolja ◊ gard đi tarabă — ograda od tarabe ◊ gard đi bîrńe — ograda od greda ◊ țark, gard pi lînga klańe — senik, ograda oko plasta ◊ gard đi fĭer — gvozdena ograda (Rudna Glava) ◊ gard đi vurgiń — ograda od cepanih greda (Tanda) [Por.] (Krivelj) [Crn.] (Jasikovo) [GPek] ♦ dem. garduļeț [Por.] ♦ sin. săś, ćeir, [Por.] ćair [GPek]Rudna Glava  [Vidi]
1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3122  gălbinare  gălbinare  жутица  gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) žutica (Icterus) ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjače [Por.] ∞ galbin(mag.) Gîlbinarĭa babiļi a ļikuit ku đeskînćik la măśiĭaș, șî ku briśu. Ku briśu dupa śe a ḑîs tuaće vuorbiļi, a tras o dungă la-l bolnau pista frunće, șî kînd a pļekat sînźiļu ruoșu, gîlbanrĭa s-a ļikuit. — Žuticu su babe lečiče bajanjem kod šipurka, i brijačem. Brijačem je posle izgovarene bajalice povlačila bolesniku rez preko čela, i kad je crvena krv počelka da curi, žutica je bila izlečila. (Kazivač: Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 31. I 2015) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2505  gibură  ghibur  гребенац  gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanja ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.] Manastirica (Mlava)  [Vidi]
3360  gigiļik  gîgîlice  мали  gigiļik (gigiļikă) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnog ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugu ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisu ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.] (kom.) În ńișći saće: Tanda [Por.], Topla [Crn.] șî đi unu șî đi mulțîme sa ḑîśe gigiļiś (un kopil gigiļiś, duoĭ kopiĭ gigiļiś). — U nekim selima: Tanda u Poreču ili Topla u Crnoj Reci, pridev ima isti oblik i za jedninu i za množinu: gigiļiś. Rudna Glava  [Vidi]
1580  gimotuok  ghemotoc  клупче  gimotuok (mn. gimotuaśe) [akc. gimotuok] (i. s.) — klupče, malo klube ◊ kînd ma-nvațat muma sî fak la gĭame, ĭa ma mînat întîń sî dau ku ața dupa patru źeĭśe, sî fak un gimotuok, șî pi ĭel pĭe urmă sî fak gĭemu-ntrĭeg — kada me je majka učila da motam klubad, prvo me je terala da motam jedno klupče oko četiri prsta, pa tek onda na njega da namotam celo klube (Rudna Glava) ♦ var. gĭemotuok (Tanda) ♦ sin. vlumotuok [Por.] ∞ gĭemRudna Glava  [Vidi]
1761  giora  gheura  љуштити  giora (ĭuo gĭeur, ĭel gĭaură) [akc. giora] (gl. p.) — ljuštiti, skidati ljusku ili koru sa ploda ◊ sa gĭaură pasuĭu đi postaĭkă, șî nuka ku aluna đi giuakă vĭarđe — ljušti se pasulj od mahune, a i orah i lešnik od zelene kore ♦ var. geora (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2124  gîndak  gândac  гундељ  gîndak (mn. gîndaś) [akc. gîndak] (i. m.) — (ent.) gundelj, insekt ◊ gîndaku al vînît traĭașće supt skuarța lu frasîno-l alb, ku ĭel aĭ batrîń a ļekuit buaļiļi ibomńiśieșć: frĭenga, konkau șî vrun șenger kare a fuost măĭ rău — plavi gundelj živi pod korom belog jasena, njime su stari lečili polne bolesti: sifilis, triper i neki „šenger” koji je bio najgori [Por.]Tanda  [Vidi]
2665  gîrlugă  gârliţă  дивља гуска  gîrlugă (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus) ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă — „grluga” je ptica, divlja guska (Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme (Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena (Bučje) [Crn.] ∞ gîskă(izr.) S-a pĭerdut ka gîrluga-n śĭață. — Izgubio se k’o guska u magli. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 6. I 2014). [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2666  gîrļiu  gârliciu  обор  gîrļiu (mn. gîrļiĭe) [akc. gîrļiu] (i. s.) — (tehn.) obor, ograda oko svinjca ◊ gîrļiu ĭe gardu ănainća lu kośina puorśilor — obor je ograda ispred svinjca (Tanda) [Por.] ◊ gîrļiu ĭe traușa kuośińi, îngrađită ku parĭ să nu ĭasă puorśi afară — obor je dvorište svinjca, ograđeno koljem da svinje ne izađu napolje (Topla) [Crn.] ♦ up. kośinăTanda  [Vidi]
2648  gîrńiță  gârniţă  сладун  gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorunRudna Glava  [Vidi]
3998  gîržab  gârjob  грбав  gîržab (gîržabă) (mn. gîržabĭ, gîržabe) [akc. gîržab] (prid.) — (med.) grbav ◊ gîržab ĭe uom kare đin vro buală ĭ-a krĭeskut șauă-n șîaļe, șî ĭel s-a-ngržobat într-o parće — grbav je čovek koji je od neke bolesti dobio grbu na leđima, pa se nakrivio na jednu stranu ♦ var. gîržobat, îngîržobat [GPek] ♦ dij. var. gîžab (Tanda) ♦ dij. sin. kokoșat (Rudna Glava) [Por.]Jasikovo  [Vidi]
1965  glađe  cute  гладило  glađe (mn. glîăḑ) [akc. glađe] (i. ž.) — (zast.) gladilo, kameni brus za oštrenje, od kvarcnog peščara ◊ ku glađe s-a askuțît kuasa, kuțîćiļi, briśu șî alta — gladilom se oštrila kosa, noževi, brijači i drugo ◊ pĭatra đi glađe a gasîto uamińi pin stîăń, a fuost vînîtă-n kisă — kamen za gladilo muškarci su nalazili u stenama, bio je tamnoplave boje ♦ sin. kuće, brus ♦ / < srb. gladiti, glačati [Por.]Tanda  [Vidi]
2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.] Rašanac  [Vidi]
2258  gogonat  gogonat  јајолик  gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — jajolik, ovalan; sferičan; ispupčen ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — ljudska glava nije okrugla, nego jajolika ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiaćid, numa are kîta burtă — dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuh ♦ var. gogońieț ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagăTanda  [Vidi]
2259  gogoș  gogoașă  лепиња  gogoș (mn. gogoașă) [akc. gogoș] (i. s.) — 1. (nutr.) lepinja ◊ gogoșu ĭe pîńe aḑîmă, kuaptă pră tabla lu șporĭet, a sa faśe dîn fańină ku apă șî ku sare, fîr dă olațăl, șî sa mursîkă ku mîńiļi spalaće — gogoš je beskvasna lepinja, pečena na tabli šporeta, pravi se od brašna sa vodom i solju, bez kvasca, i mesi se opranim rukama [Mlava] 2. (med.) kvrga na glavi, aterom ◊ kapu-ĭ pļin đu gogoașă, no-l măĭ tunź vĭek — puna mu glava kvrga, ne možeš ga ošišati vavek (Tanda) [Por.] Manastirica (Mlava)  [Vidi]
5395  golaș  golaș  голаћ  golaș (golașă) (mn. golaș, golașă) [akc. golaș] (prid.) — (folk.) golać, golišav; žgoljav ◊ golaș ĭe kîńe fara păr ș-atît đi uskat đi-ĭ sa văd uasîļi — golać je pseto bez dlaka i toliko mršavo da mu se vide rebra ◊ s-a luvat la ramaș pi un kîńe golaș — uzeli se u opkladu u žgoljavo pseto [Por.] ∞ guolTanda  [Vidi]
4337  gońală  goneală  гоњење  gońală (mn. gońaļe) [akc. gońală] (i. ž.) — (vet.) gonjenje, polni nagog kod rogatih životinja ◊ vaśiļi săr una pe alta, vrĭamĭa ĭe sî sa dukă la bik la gońală — krave naskaču jedna na drugu, vreme je da idu na gonjenje kod bika [Por.] ∞ gońiTanda  [Vidi]
2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) larva krpelja ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpelja ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogu ♦ / (demin.) < grapă ♦ up. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ grapăTanda  [Vidi]
4138  grasun  grăsun  назиме  grasun (mn. grasuń) [akc. grasun] (i. m.) — nazime ◊ grasun ĭe purśel đi un an đi batrîn — nazime je prase od jedne godine starosti ◊ grasună — nazimica ♦ var. grăsun (Tanda) [Por.] ∞ grasRudna Glava  [Vidi]
2710  graśin  păcătos  грешан  graśin (graśină) (mn. graśiń, graśińe) [akc. graśin] (prid.) — (zast.) 1. (rel.) grešan, koji ima greh ◊ nu sa ćiame atîta đi graśină, kî pi lumĭa-ĭa puaće să kadă în ĭad — ne boji se toliko grešna da na onom svetu može otići u pakao 2. uklet, proklet ◊ a fuost graśin đi la ursa înga în śasu kînd s-a naskut — bio je proklet od sudbine još u času kad se rodio 3. (za život) mučan, težak ◊ aĭ miĭ a fuost saraś, ș-am avut o kopilariĭe graśină — moji su bili siromašni, pa sam imao mučno detinjstvo ♦ sin. pacatuos [Por.] ∞ graśinaTanda  [Vidi]
2709  graśina  grăcina  грешити  graśina (ĭuo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîu — ljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.]Tanda  [Vidi]
3707  grănguri  gânguri  гугутати  grănguri [akc. grănguri] (gl.) ● v. grînguri [Por.]Tanda  [Vidi]
6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  grinđiĭ2 (mn. grinđiĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.]Tanda  [Vidi]
2033  grînguri  gânguri  гугутати  grînguri (ĭuo grîngurĭesk, ĭel grîngurĭașće) [akc. grînguri] (gl.) — (onom.) gugutati ◊ kopilu grîngurĭașće pănă nu sa-nvață să vorbĭaskă — dete guguče pre nego što nauči da govori ◊ đi pasîrĭe ḑîśem kă ćirikîĭe, da đi kopil mik ḑîśem kă grîngurĭașće — za pticu kažemo da cvrkuće, a za malo dete kažemo da guguče ♦ var. grănguri (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
4996  grîńe  grâne  житиште  grîńe (mn. grîń) [akc. grîńe] (i. ž.) — (agr.) žitište ◊ grîńe ĭe luok sîmanat ku mărunțîș — žitište je njiva pod žitaricom [Por.] ∞ grîuTanda  [Vidi]
2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek] Rudna Glava  [Vidi]
2032  grĭangur  grangur  вуга  grĭangur (mn. grĭangurĭ) [akc. grĭangur] (i. m.) — (ornit.) vuga, zlatna vuga (Oriolus oriolus) ◊ grĭanguru ĭe o pasîrikă ku pĭańe galbińe ka auru — vuga je jedna ptičica sa perjem žuitim kao zlato ◊ grĭanguru ĭe pasîrĭe măĭ frumuasă la nuoĭ, đ-aĭa sa ḑîśe đi vrun baĭat kare ĭe înbrakat frumuos kî ĭe înbrakat ka grĭanguru — zlatna vuga je najlepša ptica kod nas, zato se kaže za nekog momka koji je lepo obučen, da je običen kao zlatna vuga (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2102  grĭaur  graur  чворак  grĭaur (mn. grĭaurĭ) [akc. grĭaur] (i. m.) — (ornit.) čvorak (Sturnus vulgaris) ◊ grĭauri zbuară în pîlkă mare — čvorci lete u velikom jatu ♦ var. graur (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2787  gropișće  gropiște  гробље  gropișće (mn. gropișć) [akc. gropișće] (i. ž.) — groblje ◊ gropișće ĭe luok unđe sa-ngruapă aĭ muorț — groblje je mesto gde se zakopavaju mrtvi ♦ var. gruopișće ♦ sin. mormînt [Por.] ∞ gruapăTanda  [Vidi]
2676  guļir  guler  колир  guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — kolir, uzan okovratnik na košulji ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — košulja sa ukrašenim kolirom ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — pocepao se kolir na košulji (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda) [Por.] ∞ kimĭașăRudna Glava  [Vidi]
3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) Deli Jovan, planina u istočnoj Srbiji ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.] ∞ guolCrnajka  [Vidi]
2184  gura lupuluĭ  gura-lupului  бесниче  gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) besniče, škripavac (Digitalis lanata) ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja usta [Por.] ∞ gurăTanda  [Vidi]
2171  gura șărpilor  iarba-șarpelui  лисичина  gura șărpilor [akc. gura șărpilor] (sint.) — (bot.) lisičina, lisičji rep (Echium vulgare) ◊ gura șărpilor ĭe o buĭađe naltă, ku fluare vînîtă, kare samînă la gura șărpilor đeșkisă, ku ļimba skuasă — lisičina je visoka biljka sa plavim cvetom, koji liči na otvorena zmijska usta sa izbačenim jezikom [Por.] ∞ gurăTanda  [Vidi]
2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.] Tanda  [Vidi]
3541  Iginat  Ignat  Игњатијевдан  Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — Ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — na Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.] (izr.) Iginatu, kakatu puorkuluĭ. — Ignjatije, svinjski pandrk.
(opis) S-a taĭat puorśi. Aĭ flomînźuoș ș-aĭ bețîuoș, n-a rînduit puorku tuot în ḑîua-sta, numa a dubarît karńa măĭ bună đi pi puork, kît sî frigă-n ćigańe, ș-a fakut koļașă, ș-a fĭert rakiu. A mînkat bińe șî s-a-nbatat, șî s-a kulkat să duarmă, da puorku l-a dogaćit tumu mîńe ḑî.

Klale su se svinje. Gladnice i pijandure nisu sređivale celu svinju tog dana, nego su skidale najbolje meso sa svinje, koliko da isprže u tiganju, mešali kačamak i kuvali rakiju. Najeli bi se dobro i napili, i legli da spavaju, a svinju su dorvšavali tek sutradan. (Zapis: Durlič, čuo u detinjstvu u Rudnoj Glavi, druga pol. XX veka)
Rudna Glava  [Vidi]
3709  Igńat  Ignat  Игњатијевдан  Igńat [akc. Igńat ] (i. m.) ● v. Iginat [Por.]Tanda  [Vidi]
25  iļiļak  liliac  јоргован  iļiļak (mn. iļiļaś) [akc. iļiļak] (i. m.) — 1. (bot.) jorgovan (Syringa) ◊ muĭerļi s-a dus să kuļagă iļiļak — žene su otišle da beru jorgovan 2. (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ kopiĭi s-a dus în pĭeșćiră, să prindă iļiļaś — deca su otišla u pećinu, da hvataju slepe miševe [Por.] up. pîtpalak Područje reči iļiļak = jorgovan:

Poreč [Por.]
◊ Rudna Glava, Tanda

Crna Reka [Crn.]
◊ Topla, Krivelj, Lubnica, Šarbanovac

Ključ [Dun.]
◊ Korbovo

Padurenji
◊ Jabukovac [Pad.]

Homolje
◊ Sige, Laznica [Hom.]

Mlava [Mlava]
◊ Kladurovo, Ranovac

Stig [Stig]
◊ Vrbnica, Porodin

Resava [Res.]
◊ Bobovo (ļiļak)

Gornji Pek [GPek]
◊ Leskovo

Morava [Mor.]
◊ Vlaška
Tanda  [Vidi]
4989  ivenk  vâslă  евењка  ivenk (mn. ivenkurĭ) [akc. ivenk] (i. s.) — (bot.) evenjka, venjka ◊ ivenk sa kĭamă krĭenguța đi viĭe ku doĭ-triĭ strugurĭ, taĭată đin bușćan șî atîrnată supt strĭeșînă sî sa ușće đi ĭarnă — evenjka je grančica sa dva-tri grozda, odsečena iz čokota i stavljena pod strehu da se suši za zimu [Por.] ♦ dij. sin. vîzlă [Tim.] ∞ vîzlăTanda  [Vidi]
5926  izbînđi  izbândi  избити  izbînđi (ĭuo izbînđesk, ĭel izbînđașće) [akc. izbînđi] (gl.) — izbiti, ispasti; nalikovati ◊ kopilo-sta a izbînđit la dĭedî-su înpiśuare — ovo dete je ispalo nalik na rođenog dedu ◊ veńiĭ ku ińima pļină, kă tuot a izbînđit ka-n vis — dođoh punog srca, jer je sve ispalo kao u snu ♦ var. izbinđi [Por.]Tanda  [Vidi]
5751  izgori  izgorî  упалити се  izgori (ĭuo izgorĭesk, ĭel izgorĭașće) [akc. izgori] (gl. p. ref.) — (zast.) (o semenju) upaliti se ◊ kînd marunțîșu sa săśiră ńidokuopt, or sa puńe în ambarĭ uđiluos, buobiļi izgorĭesk — kad se žitarice požanju nedozrele, ili se u ambar stave vlažne, zrnevlje se upali ♦ sin. aprinđe [Por.]Tanda  [Vidi]
3858  împalma  împelma  смешати  împalma (ĭuo împălmĭеḑ, ĭel împalmĭаḑă) [akc. împalma] (gl.) — smešati, pomešati ◊ împalmĭaḑă sa ḑîśe kînd mistakăm śeva bun, śe n-avĭem đi ažuns, ku śeva măĭ rău, ś-avĭem đestul — smešavati se kaže kad mešamo nešto dobro, što nam ne dostiže, sa nečim lošijim, čega imamo dovoljno ◊ fîn muśeḑît vićiļu nu manînkă, ama kînd ăl împalmĭeḑ ku kîta đ-al bun, ăl manînkă tuot — buđavo seno stoka ne jede, ali kad se pomeša sa malo dobrog sena, pojede ga svog ♦ var. pĭelmeḑa (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
5894  împurpađi  îmbrobodi  забрадити  împurpađi (ĭuo împurpađesk, ĭel împurpađașće) [akc. împurpađi] (gl. p. ref.) — zabraditi ◊ muĭeriļi s-a împurpađesk ku kîrpa, kî ĭe urît sî mĭargă ku kapu guol — žene se zabrađuju maramom, jer je ružno da idu gologlave ♦ var. ămpropođi (Tanda) ♦ supr. đispurpađi [Por.] ♦ dij. var. înpropađi (Metovnica ?), împarpađi (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. înpărpăđi (Melnica) [Mlava]Rudna Glava  [Vidi]
1524  înbaloșa  îmbăloșa  балавити  înbaloșa (ĭuo înbaloșîăḑ, ĭel sa înbaloșîaḑă) [akc. înbaloșa] (gl.) — balaviti, praviti bale; izbalaviti, zabalaviti ◊ mă țukă, șî tuot mă înbăloșă — poljubi me, i svu me izbalavi [Por.] ∞ baļeTanda  [Vidi]
3901  înbufna  îmbufna  дурити се  înbufna (ĭuo ma înbufńeḑ, ĭel sa înbufńaḑă) [akc. înbufna] — duriti se, pućiti se ◊ kînd sa mîńiĭe, sa înbufnaḑă tuot — kad se ljuti, sav se naduri ♦ var. bufana (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3903  înbufnat  îmbufnat  надурен  înbufnat (înbufnată) (mn. înbufnaț, înbufnaće) [akc. înbufnat] (prid.) — naduren, ljutit ◊ rău narau are kopilo-sta, sa mîńiĭe ļesńe đi fiĭe śe, șî stă înbufnat tuota ḑîua — lošu narav ima ovo dete, naljuti se lako za bilo šta, i po ceo dan stoji naduren ♦ var. bufanat (Tanda) [Por.] ∞ înbufnaRudna Glava  [Vidi]
2018  înțîpeńit  înţepenit  ојачан  înțîpeńit (înțîpeńită) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućen ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mesta ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u kolo ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńiRudna Glava  [Vidi]
5190  înćins  întins  испружен  înćins (înćinsă) (mn. înćinș, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. ispružen ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kuće 2. nastavljen, produžen ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog dana (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe Rudna Glava  [Vidi]
5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.]Leskovo  [Vidi]
5437  îndura  îndura  трудити се  îndura (ĭuo îndur, ĭel îndură) [akc. îndura] (gl. ref.) — truditi se, mučiti se, nastojati ◊ điźaba s-a îndurat atîta să ĭa fata domńaskă, nu ĭ-a dat parințî kî ĭe sarak — uzalud se toliko trudio da oženi gospodsku devojku, nisu je dali roditelji jer je siromašan ♦ sin. kinui, nîkažî [Por.]Tanda  [Vidi]
2465  înka  încă  још  înka [akc. înka] (pril.) — još, još uvek ◊ înka odată — još jednom ◊ măĭ vinu înka odată, dakă kućeḑ — dođi još jednom, ako smeš ◊ đi la doktur înka ńimika — od lekara još uvek ništa (nikakvih vesti) ◊ dukî-sa drakuluĭ, înka nu la omorît? — nek idu dođavola, još ga nisu ubili!? ◊ (u izr.) duor înka — zar još ♦ var. înga (Rudna Glava), înkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nînkă (Aljudovo) [Mlava]Rudna Glava  [Vidi]
3682  înkă  încă  још  înkă [akc. înkă] (pril.) ● v. înka [Por.]Tanda  [Vidi]
3718  întruuna  întruna  једнако  întruuna [akc. întruuna] (pril.) — 1. (o vremenu) jednako, neprekidno, neprestano ◊ đi kînd iĭ s-a rapus mumî-sa, plînźe întruuna ḑîua, nuapća — od kad joj je umrla majka, jednako plače danju, noću 2. (o predmetu) ujedno, ucelo ◊ parśelo-sta ku blana-ĭa mĭerg întruuna — ovaj komad sa tom daskom idu ujedno (čine celinu) ♦ var. întruna ♦ var. ăntrăuna (Tanda) ♦ up. una-ntruuna [Por.] ∞ unaRudna Glava  [Vidi]
5635  învermena  înviermăna  уцрвљати се  învermena (ĭuo ma învermeńeḑ, ĭel sa învermeńaḑă) [akc. învermena] (gl. p. ref.) — (helm.) ucrvljati se ◊ karńa la kaldură ĭuta învermeńaḑă — meso se na toploti brzo ucrvlja ◊ kînd va-nśepĭa învermena, o să sa priśapă pi putuare — kad se bude počelo ucrvljavati, osetiće se po smradu [Por.] ∞ vĭermeTanda  [Vidi]
2040  ĭadă  iadă  јарица  ĭadă (mn. ĭađe) [akc. ĭadă] (i. ž.) — (zool.) jarica, mlada koza ◊ a fatat kapriļi, ama n-a fakut ńiś o ĭadă, tuoț puĭ sînt ĭeḑ — okozile su mi se koze, ali nisu donele ni jednu jaricu, svi mladunci su jarići [Por.] ∞ ĭedTanda  [Vidi]
4179  ĭarbă ńagră  iarbă neagră  вранилова трава  ĭarbă ńagră (mn. ĭarbe ńagre) [akc. ĭarbă ńagră] (i. ž.) — (bot.) vranilova trava (Origanum vulgare) ◊ ĭarba ńagră mirusă tare frumuos — vranilova trava jako lepo miriše [Por.] ∞ ĭarbăTanda  [Vidi]
2039  ĭed  ied  јаре  ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepiĭadăjarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig] Tanda  [Vidi]
4142  ĭemț  acord  јемство  ĭemț (mn. ĭemță) [akc. ĭemț] (i. s.) — jemstvo, ugovor; prinuda ◊ n-a luvat lukru la ĭemț, pă să lukre ka bou tota ḑîua — nije uzeo posao pod jemstvom, pa da radi kao vo celog dana ♦ var. emț [Por.]Tanda  [Vidi]
2118  ĭordaș  iordaș  зебраст  ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.]Tanda  [Vidi]
3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) klozet, nužnik ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođe ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńikTanda  [Vidi]
2684  kalapuod  calapod  калуп  kalapuod (mn. kalapuađe) [akc. kalapuod] (i. s.) — (tehn.) kalup ◊ kalapuod đi kaśuļe a fuost fakut đi ļiemn — kalup za šubare bio je napravljen od drveta ♦ var. galapuod (Rudna Glava), (ret.) gălăpîăr (Tanda) [Por.] ◊ kalapuod, kalup pus în kap supt śapsă, la portol batrîn, muĭeresk în Mlaoa — kalapod je kalup koji stavljen na oglavlju ispod kape, na staroj ženskoj nošnji u Mlavi [Mlava]Crnajka  [Vidi]
4009  kalauză  călăuză  калауза  kalauză (mn. kalauzurĭ) [akc. kalauză] (i. ž.) — (rel.) kalauza, obredni hleb ◊ găćituariļi kînd s-apuka să gaćaskă đe pomană, măĭ întîń fak șapće turćiță kare sa kĭamă kalauză, șă ļi dau la morto-la să vadă k-a-nśeput sî sa gaćiaskă pomana luĭ — žene koje spremaju pomanu prvo mese sedam hlepćića koji se zovu kalauze, i namenjuju ih pokojniku da vidi da je počelo spremanje njegove daće ◊ kolaśi kalauzurļi n-au ńiś un sămn pi ĭaļe — hlebovi kalauze nemaju na sebi nikakve simbole [Por.]Tanda  [Vidi]
3291  kalbĭaḑă  gălbează  метиљ  kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i koza ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.]Tanda  [Vidi]
6029  kapră  ?  влачег  kapră (mn. kăpri (i. ž.) [akc. kapră] — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ aĭa śe sa kĭmă în saćiļi poreśańe vulpĭe, o saĭnă đi tras kuarda kînd sa învaļiașće sulu, în žumataća Tănḑî kîtra Guol sa kĭamă kapră — ono što se u porečkim selima zove lisica, saonica za izvlačenje osnove za osnivanje vratila razboja, u polovini Tande prema Golu zove se koza ♦ sin. vulpĭe [Por.] ∞ învaļi Tanda  [Vidi]
3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ karJasikovo  [Vidi]
4662  kăńală  căneală  црнило  kăńală (mn. kăńeļe) [akc. kăńală] (i. ž.) — (izob.) 1. (color.) crnilo, crna boja ◊ a mĭers țîgańi pi đal ku kăneļe đi fărbuit lîna — išli su Cigani po brdima sa crnilom za bojenje vune ◊ țîgańi a vindut kăńală đi păr la muĭerĭ kare s-a fărbuit — Cigani su prodavali crnilo za kosu ženama koje su se farbale 2. zagoretina ◊ kăńala kare s-a prins pi fundu ćipsîĭi, s-a kurațat ku ļingura or ku kuțîtu — zagoretina koja se nahvatala na tepsiji strugala se kašikom ili nožem ♦ sin. śerńală [Por.] ∞ kăńiTanda  [Vidi]
4663  kăńi  căni  црнити  kăńi (ĭuo kăńesk, ĭel kăńașće) [akc. kăńi] (gl. p. ref.) — (zast.) (color) crniti, farbati u crno ◊ țîgańi a dus kăńală ku kare muĭeriļi a kăńit lîna în ńegru — Cigani su donosili crnilo kojim su žene farbale vunu u crno ◊ a fuost kăńală adînsă ku kare muĭeriļi a kăńit păru în ńegru — bilo je posebno crnilo kojim su žene farbale kosu u crno ♦ sin. śerńi [Por.](stih)
Đințî-n gură s-a rarit,
Păru-n kap mĭ-a-nkărunțît!
Păru-n kap o să-l kăńesk,
Đințî să-ĭ plombirĭesk,
Șî ĭară ĭo am s-o ĭubĭesk!

Zubi su se razredili,
Kosa mi je osedela!
Kosu ću ofarbati,
Zube ću plombirati,
I opet ću je ljubiti!


(Kaz. Paun Ilić, stihovi iz pesme koju je čuo u detinjstvu od nekog starog lautara iz Gornjana. Zapis: Durlić, Tanda, 15. oktobra 2017. godine) [Por.]
Tanda  [Vidi]
2989  kimĭașă  cămașă  кошуља  kimĭașă (mn. kimĭeș) [akc. kimĭașă] (i. ž.) — košulja, gornji deo odeće ◊ kimĭașa ĭe țuală omeńiaskă, sa înbrakă pista pĭaļa guală, ș-astrukă parća trupuluĭ a đisupra — košulja je muški haljetak, oblači se preko gole kože i pokriva gornji deo tela ◊ kimĭașa muĭerĭaskă sa kĭamă śupag — ženska košulja zove se čupag ◊ kimĭașă ku rîurĭ — vezena košulja (košulja sa ukrasom) ◊ kimĭașă đi in — lanena košulja ◊ kimĭașă đi matasă — svilena košulja ♦ up. kîlțan ♦ var. kamașă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — klcan, muška košulja ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije bilo ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košulja ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — u Tandi reč klcan nije poznata ♦ up. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlțRudna Glava  [Vidi]
5081  kîmpiĭe  câmpie  пољана  kîmpiĭe (mn. kîmpiĭ) [akc. kîmpiĭe] (i. ž.) — (geogr.) poljana ◊ kîmp ĭe luok unđe nuĭe padure, da kîmpiĭe ĭe kîmp lung — polje je mesto bez drveća, a poljana je dugačko polje [Por.] ∞ kîmp (stih)
KÎMPIĬE, POĬANĂ LUNGĂ,

Kîmpiĭe, poĭană lungă,
Spuńe daĭka un-să kulkă,
Kă să vin să-ĭ fak ĭo umbră,
Să-ĭ pun o mînă kîpatîń,
Da ku alaltă s-o mîngîń.

POLJANO, POLJE DUGO

Poljano, polje dugo,
Reci draga gde mi spava
Da ja dođem, hlad da pravim,
Jedna ruka jastuk biće
A drugom će je milovati!

Kaz. Paun Ilić, Tanda, čuo u detinjstvu od starih lautara. Zapis: Durlić, 23. IV 2019.
Rudna Glava  [Vidi]
3620  kîńe  câine  пас  kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) pas (Canis familiaris) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasa ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovci ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — pas laje, zavija i skiči ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezde ◊ un fĭeļ đi kîń au narau rău, kă muśkă lumĭa ku furișu — neki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmuklo [Por.] (izr.) Kasa fara kîńe, ka ușa fara kĭaĭe. — Kuća bez psa, kao vrata bez ključa. (Kaz. Mihajlo Germanović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 4. I 2016.) [Por.]
◊ Atîta ĭe źer đi tare, đi kîńi ku lupi duorm la un luok. — Toliko je jak mraz da psi i kurjaci spavaju zajedno.
◊ (fig.) Latră ka kîńiļi. — Laje kao pas! (O čoveku svađalici, koji javno vređa i kleveće)
Tanda  [Vidi]
5191  kîrļibuonț  cârlibonț  матракука  kîrļibuonț (mn. kîrļibuanță) [akc. kîrļibuonț] (i. s.) — (izob.) matrakuka, šiba ◊ kîrļibuonț ĭe pražînă întortoĭată kare sa puńe în vîru klăńi să țînă fînu să nu sa voamîĭe klańa— matrakuka je krivak koji se stavlja na vrh plasta da drži seno o da se plast ne raspe ♦ var. kîrļibonț ♦ sin. panžîn [Por.]Tanda  [Vidi]
1707  kîtaramă  cataramă  копча  kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por. Rudna Glava  [Vidi]
5627  kîtranźiu  cătrăngiu ?  катранџија  kîtranźiu (mn. kîtranźiĭ) [akc. kîtranźiu] (i. m.) — (izob.) katrandžija ◊ kîtranźiu ĭe uom kare faśe la katran — katrandžija je čovek koji pravi katran ♦ var. kătrănźiu (Tanda) [Por.] ∞ katranRudna Glava  [Vidi]
5628  kîtrańi  cătrăni  катранити  kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran Rudna Glava  [Vidi]
5011  kļeașće  clește  клешта  kļeașće (mn. kļeașće) [akc. kleașće] (i. s.) — (tehn.) klešta ◊ kļașćiļi ĭe o mîkarauă ku kare prinḑ șă strînź śeva śe nu puoț să prinḑ ku mîna guală — klešta su naprava kojom hvataš i stežeš nešto što ne možeš da hvataš golom rukom ◊ kļeașće đi fuok a ĭeșît la rumîń ku șporĭeturļi, pănă atunśa pi lînga kamin tuot s-a lukrat ku vatraĭu șă ku kîrļigu — mašice su se pojavile sa šporetima, do tada se oko kamina sve radilo sa vatraljem i kukom [Por.]Tanda  [Vidi]
3056  kļiĭ  clei  смола  kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.]Tanda  [Vidi]
3058  kļiuos  cleios  гњецав  kļiuos (kļiuasă) (mn. kļiuoș, kļiuasă) [akc. kļiuos] (prid.) — gnjecav ◊ śeva ĭe kļiuos kînd ĭe muaļe șî sa ļipĭașće đi źeĭśće — gnjecavo je nešto što je meko i lepi se za prste ◊ kļiuasă ĭe pîńa kînd ĭe ńikuaptă — gnjecav je hleb kad je nedopečen [Por.] ♦ dij. var. kļeuos [Zvizd] ∞ kļiĭTanda  [Vidi]
2279  kokolan  cocolan  комадина  kokolan (mn. kokolań) [akc. kokolan] (i. m.) — (nutr.) komadina kačamka ◊ kokolan ĭe parśel, rupt ku mîna đin koļașă, kînd vrĭeĭ koļașa s-o đimiś în lapće — kokolan je komadina, odlomljena rukom iz kačamka, kad želiš da kačamak udrobiš u mleko ♦ (augm.) < kokoluoșgrudva [Por.] ∞ kokoluoșTanda  [Vidi]
5819  konćina  concină  застати  konćina (ĭuo konćin, ĭel konćină) [akc. konćina] (gl. p. ref.) — (zast.) zastati, stati izvesno vreme ◊ va konćina pluaĭa-sta kîta, numa să nu ńi udăm pănă la kasă ka șobuoļi — valjda će i ova kiša malo zastati, samo da ne pokisnemo do kuće kao pacovi ♦ sin. sta [Por.]Tanda  [Vidi]
2868  kondrĭaće  condrăţel  кондрац ?  kondrĭaće (mn. kondrĭeț) [akc. kondrĭaće] (i. m.) — (zool.) kondrac, crv iz mesa ◊ kondrĭaće ĭe vĭerme kare manînkă karńa dă uom — kondrac je crv koji jede ljudsko meso (Snegotin) [Bran.] ◊ slańina śe sa uskă la kamin a fakut kondrĭeț — slanina koja se suši na kaminu napravila je crve (Rudna Glava) ♦ sin. foĭaće (Tanda) [Por.] ∞ vĭerme(klet.) Mînkaćar kondrĭețî! — Izjeli te konderci (crvi)! (Kaz. Aleksija Trailović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 17. IV 2014) [Por.]Snegotin  [Vidi]
3908  korožî  coroji  скорити  korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati koru ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.]Tanda  [Vidi]
3054  kośomandă  cociomeagă  потлеуша  kośomandă (mn. kośomĭenḑ) [akc. kośomandă] (i. ž.) — potleuša, sirotinjski kućerak ◊ kośomandă ĭe un fĭeļ đi kośuabă, kîta măĭ mare șî măĭ bună đi kît kasa kĭńiluor — potleuša je kućerak, malo veći i malo bolji od pseće kućice [Por.] ∞ kasăTanda  [Vidi]
98  kotuĭ  cotoi  комад меса  kotuĭ (mn. kotuaĭe) [akc. kotuĭ] (i. m.) — 1. komad mesa sa koskom (s. Tanda) 2. (ret.) batak (s. Rudna Glava) ♦ sin. odolan [Por.] ♦ dij. var. kotoĭ (mn. kotoaĭe) [Kmp.] Tanda  [Vidi]
2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) zaselak, deo sela naseljen jednom familijom ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celim ◊ nuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi ginđim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji žive u nekoj udolji između brda (Rudna Glava) 2. kutak, ugao, ćošak teritorije ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — kotun je jedan ugao sela ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — ćošak imaju i njiva, i livada (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]Rudna Glava  [Vidi]
3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.](opis) Duļiaće ku kuažă tare a taĭat în duauă șî žumatățîļi-ļa a pus în spuḑă ku gaura-n žuos; karńa s-a moĭat, da kuaža șî măĭ s-a întarit; žumataća a skuoso, șî-n ĭa a turnat lapće; lapćiļi s-a mistakat ku karńa lu duļiaće, ș-a mînkato ku ļingura đi ļiemn. Kuaža a uskato, șî ĭa ḑîs kovată, șî ļ-a fuost un fĭeļ đi bļid. Pîkurari a fĭert lapćiļi în kovată ku pĭatra îngalḑîtă în fuok.

Dulek sa tvrdom korom sekli su na pola, i polovinke stavljali na žar sa otvorom na dole; meso je omekšalo, a kora još više očvrsnula; polovinku su vadili i u nju sipali mleko; mleko se mešalo sa mesom duleka, i jeli su ga drvenom kašikom. Koru su sušili i zvali je kovata, i bila im je jedna vrsta zdele. Čobani su u kovati kuvali mleko kamenom zagrejanim na vatri. (Kaz. Borislav Paunović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 3. I 2015) [Por.]

(aneg.) S-a dus înpĭețîtuori la vro fată, șî kum a fuost ađetu l-aĭ batrîń, a dus śinstă în kovată, kă alće vasurĭ n-avut. Đi kolo pănă kolo, iĭ s-a-mparut la baĭat kî ĭe fata vro prostovană, și đi śudă iĭ sa kakă în vatra fuokuluĭ. Ama fata-ĭa a vaḑut, șî ku furișu adună kakato-la șă-l bagă lu baĭat în kovata guală.
Pļekînd, baĭatu ḑîśe:
— Uđeš, fată, ku ĭel în vatră!
Da fata, śkă:
— Șî tu ku sînataće, ku ĭel în kovată!

Otišli prosci kod neke devojke, i kako je bio običaj, odneli ponude u tikvi, jer druge sudove nisu imali. Tamte, vamte, učinilo se momku da je devojka neka prostakuša, i u ljutini posere joj se u ognjište. Ali devojka je to videla, krišom pokupi govno i stavi ga u ispražnjenu tikvu.
Polazeći, momak kaže:
— Ostaješ, devojče, s njim na ognjištu!
A devojka veli:
— A i ti pođi sa srećom, s njim u kovati!

(Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 3. I 2015) [Por.]
Tanda  [Vidi]
5118  kovățao  covată  заструг   kovățao (mn. kovățăļe, kovățăĭe) [akc. kovățao] (i. ž.) — zastrug ◊ şćîĭ śi ĭe zăstrugă, kovățăĭ, aĭa a lukrat şî tata, şî dĭeda, ş-a făkut kopăĭ dă ļemn — znaš šta je zastrug, to su izrađivali i otac, i deda, i pravili su korita od drveta [Rom.] ♦ dij. sin. zastrug ◊ kovițao ĭe zastrug mik, đi sare — kovicao je mali zastrug, za so (Tanda) [Por.]Brodica  [Vidi]
3087  kovîlśir  coviltir  покривка  kovîlśir (mn. kovîlśirĭ) [akc. kovîlśir] (i. m.) — pokrivka kuće, krov ◊ kovîlśir ĭe astrukamîntu kășî — koviltir je krovni pokrivač ♦ var. kovînćir ♦ up. astrukamînt [Por.] ♦ dij. var. kovinćir (Osnić) [Crn.]Tanda  [Vidi]
5029  krĭasta kokuoșuluĭ  creasta-cocoșului  петлова креста  krĭasta kokuoșuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) petlova kresta (Celosia cristata) ◊ krĭasta kokuoșuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimu ◊ ku krĭasta kokuoșuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na grolje ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastăTanda  [Vidi]
2621  krumpĭel  crumpănă  кромпир  krumpĭel (mn. krumpiĭ) [akc. krumpĭel] (i. m.) — (bot.) (nutr.) krompir ◊ krumpĭelu ĭe o bukată đi mînkare kare sa samînă în građină — krompir je jestiva biljka koja se seje u bašti ♦ var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Tanda) ♦ sin. bruobdă, mn. bruobđe, (Gornjane) [Por.] ♦ dij. var. krumpir, mn. krumpi (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Sige) [Hom.] (Rašanac) [Mlava] (Kobilje) ♦ dij. var. krompĭer, mn. krompĭerĭ (Rečica, Požarevac) [Stig] ♦ dij. var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Krivelj) ♦ dij. var. krumpĭel, mn. krumpĭerĭ (Brestovac) ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Valakonje) ♦ dij. var. grămpĭer, mn. grămpĭerĭ (Dobro Polje)[Crn.]krampĭel (mn. krampiĭ) (Radenka) [Zvizd]
krumpĭer (mn. krumpĭerĭ) (Krivača, Žitkovica) [Bran.]
Rudna Glava  [Vidi]
2355  kruoșnă  croșnă  крошња  kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.]Tanda  [Vidi]
5028  kuada kaluluĭ  coada calului  раставић  kuada kaluluĭ [akc. kuada kaluluĭ] (sint.) — (bot.) rastavić (Equisetum) ◊ kuada kaluluĭ ĭe buĭađe kare samînă la kuada lu kal — rastavić je biljka koja liči na konjski rep ♦ sin. păru puorkuluĭ [Por.] ∞ kuadăTanda  [Vidi]
1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.](kom.) Selo Klokočevac u Porečkoj Reci dobilo je ime po biljci klokočiki. (Exp. Durlić) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.] Tanda  [Vidi]
3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosîTanda  [Vidi]
4466  kuțîtuaĭe  cuțitoae  макља  kuțîtuaĭe (mn. kuțîtuoĭ) [akc. kuțîtuaĭe] (i. s.) — (tehn.) maklja ◊ în sat n-a fuost kasă fara sakure, kisărĭ șî kuțîtuaĭe — u selu nije bilo kuće bez sekire, tesle i maklje ♦ sin. mezdrĭală (Rudna Glava) [Por.] ∞ kuțîtTanda  [Vidi]
2010  kuļeșărĭ  coleșer  качамало  kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamak ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa veriga ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă(ver.) Kare ļinźe kuļeșîărĭu, o sî-ĭ pluaĭe la nuntă. — Ko liže kačamalo, padaće mu kiša na svadbi. (Zapis: Durlić, Rudna Glava, 1987) ◊ (opis) Koļeșîărĭu đemult s-a fakut đi alun, tot odată ku koļinḑîļi, în ḑîua đe Ažun, șî ku ĭel nou s-a mistakat koļașa în nuapća lu Kraśun; în tot anu s-a fakut kuļeșîărĭ nou. — Kačamalo se nekad pravilo od leske, zajedno sa „koljindama” na Badnji dan, i njime se mešao kačamak u Božićnoj noći; svake godine se pravilo novo kačamalo. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3165  kumnată  cumnată  свастика  kumnată (mn. kumnaće) [akc. kumnată] (i. ž.) — 1. svastika ♦ kumnată ĭe suora alu muĭeri-mĭa — svastika je sestra moje žene 2. šurnjaja ◊ kumnată ĭe muĭarĭa alu kumnatî-mĭu — šurnjaja je žena moga šuraka 3. jetrva ◊ muĭeriļi lu duoĭ fraț sînt kumnaće una la alta — žene dvojice braće su jedna drugoj jetrve [Por.] ♦ dij. sin. ļeĭkă (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ up. kumnat [Por.] ∞ ńam(izr.) Kumnată, măĭ bună bukată! — Svastika, voćka najslađa! (Kaz. Nikola Krišanović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 1984.) (opis) Kumnata măĭ ćinără ḑîśe la a batrînă „ńevastă”, da a batrînă la ćinăra „soriță” — Mlađa jetrva kaže starijoj „snajo”, a starija mlađoj „sestrice” (Tanda) [Por.]Tanda  [Vidi]
2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.](izr.) Kuń pi kuń skuaće, da buata pi tuaće. — Klin se klinom vadi, a močuga vadi sve. (Čuo u Rudnoj Glavi, zapis Durlić, druga pol. XX veka) ◊ (izr.) Ĭ-a ramas kasa înkuńată. — Ostala mu kuća pusta. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda 2. IX 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4940  kuoș  coș  угрк  kuoș2 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — (vet.) ugrk, čvor na ledjima goveda (Bovine hypodermosis) ◊ kînd pi vită o prinđe pluaĭa, iĭ sa fak pi șîaļe kuoșurĭ: dulurĭ ku vĭermĭ albĭ ka duđiļi — kad govedo uhvati kiša, izbiju joj po leđima ugrci: čvorovi sa crvima belim kao dudinke (Tanda) ◊ mîrveńaśi spun kă kuoșurĭ sa fak pi viće đin muśkatură alu dauń or alu străke — veterinari kažu da ugrci na govidima nastaju od ujeda obada ili štrklja (Rudna Glava) [Por.] Tanda  [Vidi]
2849  kupițauă  căpiţă  навиљак  kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — naviljak, baglja ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stog ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupițăRudna Glava  [Vidi]
2850  kupițî  copiţi  навиљчити  kupițî (ĭuo kupițĭăsk, ĭel kupițîașće) [akc. kupițî] (gl. p. ref.) — naviljčiti, skupljati otkos sena u naviljke ◊ ļivađa ĭe mare, kînd vi kupițî fînu, o sî-ț trăbe mulț lukratuorĭ — livada je velika, kad budeš naviljao seno, biće ti potrebno dosta radnika ♦ var. kopițî (Tanda) [Por.] ∞ kupiță Rudna Glava  [Vidi]
2851  kupițît  copiţit  навиљчен  kupițît (kupițîtă) (mn. kupițîț, kupițîće) [akc. kupițît] (prid.) — naviljčen, koji je sakupljen u naviljke ◊ a ńigurat, ș-am lasat fînu kupițît, ku nađiažđa kî n-o sî đa pluaĭa pista nuapće — smrklo se, pa smo ostavili seno naviljčeno, u nadi da neće udariti kiša preko noći ♦ var. kopițît (Tanda) [Por.] ∞ kupițăRudna Glava  [Vidi]
2852  kupițîtuor  copiţitor  навиљач  kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doći ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupițăRudna Glava  [Vidi]
2694  kurđisî  curdisi  курблати  kurđisî (ĭuo kurđisăsk, ĭel kurđisîașće) [akc. kurđisî] (gl. p.) — (tehn.) (zast.) kurblati, navijati ◊ sa kurđisîașće vro mîkaruă kare sa porńiașće ku mîńiĭu — „kurdiše” se neka naprava koja se pokreće kurblom ◊ m-am zuĭtat să kurđisăsk śasu, șî ĭel a statut — zaboravio sam da navijem sat, i on je stao [Por.]Tanda  [Vidi]
2695  kurđisît  curdisit  навијен  kurđisît (kurđisîtă) (mn. kurđisîț, kurđisîće) [akc. kurđisît] (prid.) — (tehn.) (zast.) navijen ◊ śasu ĭe kurđisît, șî ogođît să kînće pi la patru đimińață — sat je navijen, i udešen da zvoni oko četiri ujutru [Por.] ∞ kurđisîTanda  [Vidi]
6053  kuru đi gaină  cur-de-găină  лиша  kuru đi gaină [akc. kuru đi gaină](sint.) — (med.) liša (Tinea corporis) ◊ kuru đi gaină ĭe buală đi pĭaļe, măĭ đes pi la kopiĭ — liša je kožna bolest, najčešće kod dece ◊ luoku pi pĭaļe ku peśinźina babiļi a-nćinat ku koļașă, kare a lupadat la gaiń s-o manînśe — mesto na koži sa lišom babe su umakale kačamkom, koji su bacale kokoškama da ga pokljucaju (Tanda) ♦ up. peśinźină [Por.] ∞ kurRudna Glava  [Vidi]
1848  kustură  custură  кустура  kustură (mn. kusturĭ) [akc. kustură] (i. s.) — kustura, star i tup nož ◊ kustură ĭe kuțît batrîn, ruźińit — kustura je star i zarđao nož [Crn.] ◊ kustură ĭe frîntură đi kuțît batrîn — kustura je ulomak starog noža (Rudna Glava) ◊ kustură ĭe fiĭe śe kuțît tîmpit, kuțît bļau — kustura je bilo koji neoštar nož, tup nož (Tanda) [Por.]Topla  [Vidi]
3090  kușćug  coșciug  штенара  kușćug (mn. kușćuźe) [akc. kușćug] (i. s.) — 1. štenara ◊ kușćug ĭe kasa đi kîń — štenara je kućica za pse 2. ♦ var. koșćug (Rudna Glava) straćara, kućerak ◊ koșćug s-a ḑîs la kasă mikă, sarakaśuasă — straćarom se nazivao mali, sirotinjski kućerak [Por.] ∞ kasăTanda  [Vidi]
3166  kuzńiță  fierărie  ковачница  kuzńiță (mn. kuzńiț) [akc. kuzńiță] (i. ž.) — 1. kovačnica ◊ dĭedî-mĭu a fuost kovaś, avut kuzńiță într-o kośuabă lînga kasă — deda mi je bio kovač, imao je kovačnicu u jednoj straćari pored kuće ◊ în kuzńița lu tata a fuost fuaļiļi, ńikovala șî alat în tuot fĭeļu — u kovačnici moga oca bio je meh, nakovanj i alat svake vrste ♦ sin. kovaśiĭe [Por.] 2. radionica ◊ kuzńiță sa ḑîśe la odaĭe unđe sa lukră ku alatu, măĭ mult pi la fĭer — kuznjica se zove odaja u kojoj se radi sa alatom, najviše na gvožđu (Topla) [Crn.] 3. dim; pušnica; zadimljena prostorija ◊ țîn minće, muma zbera: lălă, sa umplu kasa dă fum, sa faku kuzńiță-n kasă! — sećam se, majka je vikala: lele, napuni se kuća dima, napravila se pušnica u kući! (Voluja) [Zvizd] Kuzńiță = kovačnica
Kunoskut:
I Porečka Reka
◊ Rudna Glava, Tanda

II Padureni
◊ Plamna

III Crnorečje
◊ Topla, Krivelj

Ńikunoskut:
I Mlava
◊ Rašanac, Ranovac

II Krajina
◊ Prahovo, Samarinovac

III Stig
◊ Rečica
Rudna Glava  [Vidi]
4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]Tanda  [Vidi]
2079  lugaś  lugaci  зимовка  lugaś (mn. lugaś) [akc. lugaś] (i. m.) — (ornit.) zimovka (Pyrrhila vulgaris) ◊ lugaśu ĭe o pîsarikă frumuasă, ku ćuok skurt, șî ku pĭańe ruoșe pi pĭept șî la gît — zimovka je lepa ptičica, crnoga kljuna i sa cvenim perjem na grudima i oko vrata ♦ var. logośiță (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
2069  lugośiță  logociţă  штиглиц  lugośiță (mn. lugośiț) [akc. lugośiță] (i. m.) — (ornit.) štiglic, mala šarena ptica pevačica (Carduelis carduelis) ◊ lugośița ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe-n padurĭe — štiglic je najlepša šumska ptica (Rudna Glava) ◊ lugośița ĭe pasîrĭe mikă șî pistriță — štiglic je mala i šarena ptica (Tanda) ♦ var. lugaśiță [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4719  Luśin  Lucin  Лучиндан  Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) Lučindan, Sv. Luka ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stoku ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ograde [Por.] ∞ luśi Tanda  [Vidi]
1321  ļeĭkă  leică  јетрва  ļeĭkă (mn. ļeĭś) [akc. ļeĭkă] (i. ž.) — (srod.) (izob.) jetrva, naročito starija ◊ muĭerĭ mîritaće dupa fraț, una la alta ḑîk ļeĭkă — žene udate za braću oslovljavaju se sa „lejka” (Rudna Glava, Tanda) ♦ var. ļieĭkă [Por.] ♦ dij. var. ļaĭkă [akc. ļaĭkă] (Slatina, Bor) [Crn.] ∞ ńam(izr.) Ļaĭkă, ļaĭkă, z-o traź la pećaĭkă! — Snajka, snajka, baš se navlačiš na šlic! (Upozorenje namigušama). (Zapis: Goran Petrović, Slatina, Bor, 2013. g.) [Crn.] Rudna Glava  [Vidi]
2150  ļimba uoi  limba-oii  боквица  ļimba uoi [akc. ļimba uoi] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ ļimba uoi ĭe buĭađe kare krĭașće pi pomînt petruos — bokvica je biljka koja raste po kamenjaru ◊ ļimba uoi — ovčji jezik ♦ sin. potlađină [Por.] ∞ ļimbăTanda  [Vidi]
3162  ļinđik  lindic  сикиљ  ļinđik (mn. ļinđiśe) [akc. ļinđik] (i. s.) — (anat.) sikilj, dražica; klitoris ◊ ļinđiku ĭe un ruonț vermișuor mik șî muaļe, đisupra đi pizdă, tras întra buḑîļi a ĭeĭ — sikilj je mali, hrskavičavi crvuljak iznad pičke, uvučen među njene usmine ◊ kînd uomu pipiļașće ļinđiku ku mîna, or ăl ļinźe ku ļimba, lu muĭare ĭe tare frumuos — kada muškarac rukom miluje sikilj, ili ga liže jezikom, ženi je jako lepo [Por.] ∞ pizdăTanda  [Vidi]
2031  ļordarĭ  leurdar  сремужњак  ļordarĭ (mn. ļordarĭe) [akc. ļordarĭ] (i. s.) — (bot.) sremužnjak, područje gde uspeva sremuž, divlji luk ◊ ļordarĭļi sînt loukurĭ rare, kă ļuorda kată pomînt adîns, nu krĭașće fiĭe unđe — sremužnjaci su retka mesta, jer sremuž traži posebno zemljište, ne raste bilo gde ◊ în aritu nuostru, kît ĭuo șćiu, ļordarĭ ĭastă la Dîbiļug lînga Măĭdan, la Tanda la Guol, la Miruoś șî la Țrnivîr kîtra Lazńița — u našem kraju, koliko ja znam, sremušnjaka ima samo u Debelom Lugu kod Majdanpeka, u Tandi na Deli-Jovanu, na Miroču i na Crnom Vrhu prema Laznici (Jasikovo) [GPek] ∞ ļuordăDebeli Lug  [Vidi]
2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]Debeli Lug  [Vidi]
2172  maḑîre  mazere  дивљи грашак  maḑîre (mn. maḑîrĭ) [akc. maḑîre] (i. ž.) — (bot.) divlji grašak (Pisum arvense) ◊ maḑîrĭa are fluorĭ bilovinś, sa kunuosk đin đeparće: stau înșîraće kîći patru-śinś ka marźeļiļi, da kînd sa kuaśe, maḑîrĭa faśe postăĭś — divlji grašak ima ružičaste cvetove, prepoznaju se sa daljine: stoje nanizani po pet-šest kao minđuše, a kada sazri, divlji grašak pravi mahune [Por.] Tanda  [Vidi]
2739  mardafĭală  mardă  ситница  mardafĭală (mn. mardafĭelurĭ) [akc. mardafĭală] (i. ž.) — sitnica, nevažna ili bezvredna stvar ◊ mĭerg țîgańi đi la ușă la ușă ku ńișći mardafĭelurĭ în sak — idu Cigani od vrata do vrata sa nekim sitnicama u džaku [Por.] Tanda  [Vidi]
3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]Rudna Glava  [Vidi]
6056  marmur  marmur  мермер  marmur (mn.) [akc. marmur] (i. m.) — (geol.) mermer ◊ Rumîńi aĭ batrîń adunat parśaļe đe marmur numa đe fakut momuaće — stari Vlasu su skupljali komadiće mermera samo za izradu vradžbina ♦ up. marmuri [Por.]Tanda  [Vidi]
4141  maskur  mascur  вепар  maskur (mn. maskurĭ) [akc. maskur] (i. m.) — (zool.) vepar ◊ maskur ku vĭeru ĭe tot una, purśel ńiskopit, lasat đe priplod — maskur i vepar su isto, neuškopljeno svinjče, ostavljeno za priplod ◊ mînă skruafa la maskur — tera krmaču kod vepra ♦ sin. vĭer, veroćik [Por.] ∞ puorkTanda  [Vidi]
2017  mastak  mesteacăn  бреза  mastak (mn. mastaś) [akc. mastak] (i. m.) — (bot.) breza (Betula pendula) ◊ đin mastak aĭ batrîń a fakut faulare la žug, kî ĭe ļiemn ușuor da žîlau — od breze stari su pravili poličicu na jarmu, jer je lako a žilavo drvo (Tanda) ◊ mastaku krĭașće unđe ĭe pomîntu gras ku aramă — breza raste na zemljišu koje je bogato bakrom ♦ sin. brĭeză [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4308  matană  unealtă  алат  matană (mn. matańe) [akc. matană] (i. ž.) — (tehn.) alat, pribor, oprema ◊ maĭsturu s-a dus mîńios, ș-a lasat matańiļi luĭ sprînžîće în tuaće părțîļi — majstor je otišao ljut, i ostavio svoj alat rasturen na sve strane ◊ spuńe maĭsturu kă puaće să ogođaskă, ma n-a luvat vro matană adînsă fara kare nu puaće să lukre — kaže majstor da može da popravi, ali nije poneo neku posebnu alatku bez koje ne može da radi [Por.] ∞ mîtańiTanda  [Vidi]
2617  mazarat  măzărat  крупнозрнаст  mazarat (mazarată) (mn. mazaraț, mazaraće) [akc. mazarat] (prid.) — krupnozrnast ◊ brînḑa sa sarĭaḑă ku sare mazarată — sir se soli sa krupnozrnastom solju ◊ a dus pĭesîk mazarat, nuĭe bun đi mîltîresît — doneo je krupan pesak, nije dobar za malterisanje ♦ supr. marunt [Por.] ∞ maḑîreTanda  [Vidi]
2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.] Topla  [Vidi]
2809  mărțînuos  mărţânos  ускраћен  mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînuoș, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebe a. (o stoci) koji nema soli, kome nije data so ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — ovca bez soli ne može dugo da trpi (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) kome je osujećena neka jaka potreba ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicom (Tanda) 2. željan, koji ima jaku potrebu ◊ uoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — ovce su željne soli (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvari (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.]Krivelj  [Vidi]
3120  măśiĭaș  măceș  шипурак (стабло)  măśiĭaș (mn. măśiĭașî) [akc. măśiĭaș] (i. m.) — (бот.) stablo šipurka, divlje ruže ◊ măśiĭașu ĭe žuarda lu skubikur — maćijaš je stabljika šipurka ◊ ku žuarda lu măśiĭaș đe mult s-a luvat masura lu trupu muortuluĭ, đi fakut ļagînu șî gruapa — prutom šipurka nekada se uzimala mera pokojnikovog tela, za izradu sanduka i rake ◊ măśiĭașu faśe skubikurĭ, puame ruoșîĭe — šipurak pravi šipurke, plodove crvene boje [Por.] ∞ skubikurTanda  [Vidi]
2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]Tanda  [Vidi]
2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdriDebeli Lug  [Vidi]
3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńareNAZIVI ZA ŠEĆER

miriśikă (Rudna Glava, Crnajka)
mireśikă (Jasikovo)
mńeriśikă (Leskovo)
mńeriśikă, mńereśikă (Tanda)
șîkir (Tanda, Gornjane)
mńeriśikă (Topla), mńereśikă (Luka)
zar (Majdanpek) [Buf.], (Plavna) [Pad.]
șaćir (Duboka) [Zvizd], (Laznica, Selište) [Hom.]
Rudna Glava  [Vidi]
3526  Miruoś  Miroci  Мироч  Miruoś [akc. Miruoś] (i. m.) — (top.) Miroč ◊ Miruośu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — Miroč je najmlađe selu u Poreču ◊ Miruośu je fakut în anu 1872 — Miroč je osnovan godine 1872. ◊ astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — selo danas pripada opštini Majdanpek ◊ satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — selo je pola srpsko, pola vlaško ◊ și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugih [Por.]Miroč  [Vidi]
4724  mîglă  mâglă  бусен ?  mîglă (mn. mîgļe) [akc. mîglă] (i. ž.) — (bot.) busen, žbun; gomila nečega ◊ mîglă ĭe kînd đintr-un luok rasăr măĭ mulće fire đ-o buĭađe — žbun je kad iz jednog mesta iznikne više strukova jedne biljke ♦ var. mîklă (Tanda) ♦ sin. gramadă [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
2174  mîrļi  mârli  мркати  mîrļi (ĭuo mîrļiesk, ĭel mîrļiașće) [akc. mîrļi] (gl. p. ref.) — mrkati, pariti ovcu ◊ uoĭļi s-a mîrļit pi lînga Vińirĭa mare — ovce su se mrkale oko Petkovice ◊ pănă la vrĭamĭa đi mîrļit, berbĭeśi sa oprĭesk ku un pĭaćik đi pînḑă kare ļi sa ļiagă pista burtă, đi sî nu puată sî mîrļiaskă uaĭa kînd ļi vińe sî sîară pi ĭa — do mrkanja ovnovi se obuzdavaju jednim parčetom tkanine koji im se vezuje preko stomaka, da ne mogu da mrče ovcu kad im dođe da skaču na nju [Por.](opis)
◊ Kum sa ḑîśe đi žuaviń kînd sa înparekĭaḑă:
kako se kaže za parenje životinja:
◊ uoiļi sa mîrļiesk — ovce se mrkaju;
◊ kapriļi sa pîrśiesk — koze se prcaju; (?)
◊ vaśiļi sa gońiesk — krave se teraju;
◊ skruafiļi sa verîăsk — krmače se bukare;
◊ gaińiļi șî pîăsîriļi sa kokoșîăsk — kokoške i ptice se narašćuju;
◊ kațîăļiļi sa vișńiesk — kučke se klinče;
◊ mîțîļi sa mîrtańiesk — mačke se kote;
◊ muĭeriļi sa fut — žene se jebu.
Tanda  [Vidi]
2176  mîrļit  mârlit  мркан  mîrļit2 (mîrļită) (mn. mîrļiț, mîrļiće) [akc. mîrļit] (prid.) — mrkan, za grlo u stadu koje se parilo ◊ am triḑăś đi uoĭ, žumataće sînt mîrļiće, žumataće nu — imam trideset ovaca, pola je mrkano, pola nije [Por.] ∞ mîrļiTanda  [Vidi]
2177  mîrļitu pomîntuluĭ  mârlitu-pământului  мркање земље  mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭmîrļi Tanda  [Vidi]
3134  mîrșău  mârșav  снежуљак  mîrșău (mn. mîrșăĭ) [akc. mîrșău] (i. m.) — snežuljak, mali sneg ◊ mîrșau ĭe zapadă mikă, pin kare uoiļi înga măĭ puot să rîkîĭe ku piśuariļi đinainće șî sî paskă ĭarbă — „mršau” je mali sneg, po kome ovce još uvek moga da rčkaju prednjim nogama i pasu travu ♦ var. mîrșugă (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
5703  mîtahală  matahală  монструм  mîtahală (mn. mîtahaļe) [akc. mîtahală] — (mit.) monstrum ◊ mîtahală ĭe insă đi pin povĭeșć, śuava mare, urît șî ku narau rău — matahala je biće iz priča, nešto veliko, ružno i zle naravi ◊ a visat kă a prinso o mîtahală, ș-astupato pănă nu ĭ-a sarit uoki đin kap — sanjala je da je šćepao neki monstrum, i davio dok joj nisu iskočile oči iz glave ♦ var. mătakală (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4312  mîtańală  reparare  мајсторисање  mîtańală (mn. mîtańelurĭ) [akc. mîtańală] (i. ž.) — (iron.) majstorisanje, petljanje, zamajavanje ◊ śe maĭstur ĭe, sîrmanu, nu gaćașće ku mîtańala pănă mîńe — kakav je majstor, siroma, neće završiti sa majstorisanjem do sutra [Por.] ∞ mîtańiTanda  [Vidi]
4311  mîtańi  repara  мајсторисати  mîtańi (ĭuo mîtańesk, ĭel mîtańașće) [akc. mîtańi] (gl.) — (iron) majstorisati, petljati ◊ a veńit maĭsturu, a mîtańit pi lînga kar un śas șî măĭ bińe, șî s-a lasat, śkă, karu ĭe rău strîkat — došao majstor, petljao oko kola sat i više i batalio, kaže, kola su u teškom kvaru [Por.] Tanda  [Vidi]
3831  mĭelk  cornuţ  рошчић  mĭelk2 (mn. mĭelś) [akc. mĭelk] (i. m.) — (anat.) 1. rošćić ◊ mĭelku ĭe korńiț mik, kare dă la vițăl, la ĭed, or la mńel — roščić je mali rog koji niče junetu, jaretu ili jagnjetu ♦ sin. korńiț 2. rožište, koren roga ◊ vaka a frînt kuornu, la parća stîngă ĭ-a ramas numa mĭelku — krava je polomila rog, na levoj strani ostalo joj je samo rožište [Por.] ∞ kuornTanda  [Vidi]
5064  mńaḑa nuopțî  mează-noapte  север  mńaḑa nuopțî [akc. mńaḑa nuopțî] (sint.) — 1. (strana sveta) sever ◊ mńaḑa nuopțî ĭe parća lumi unđe suariļi ńiśkînd nu trĭaśe — sever je strana sveta gde sunce nikad ne prolazi ♦ sin. đi țîganu 2. (doba dana) ponoć ◊ la mńaḑa nuopțî ĭes tuoț moruońi, ńikruśațî ș-alalće vîlve nopțășć kare spomiînta lumĭa— u ponoć izlaze svi vampiri, nekrštenci i druge noćne ale koje plaše ljude 3. (demon.) Šumska Majka ◊ pin ńișći saće în Rîu Porĭeśi la Muma Paduri iĭ ḑîk șî Mńaḑa Nuopțî — u nekim selima Porečke Reke Šumsku Majku zovu još i Ponoćnica [Por.]Tanda  [Vidi]
3715  moruoĭ  moroi  вампир  moruoĭ [akc. moruoĭ] (i. m.) ● v. moruoń [Por.] ∞ alăTanda  [Vidi]
3714  moruoń  moroi  вампир  moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală(izr.) Moruońu mi-ntîń manînkă đintr-a luĭ. — Vampir prvo jede svoje. (Kaz. Adam Krišanović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 1987. godine) [Por.]Tanda  [Vidi]
4338  motîrśi  mătrăși  трошити  motîrśi (ĭuo motîrśesk, ĭel motîrśașće) [akc. motîrśi] (gl. p. ref.) — (zast.) trošiti, potrošiti proćerdati ◊ ma mir đi śe va motîrśi vrĭamĭa điźaba ku lukru đin kare n-are ńiś o dobîndă? — čudim se zašto li troši vreme na posao od koga nema nikakvu korist? ◊ ku pîrdańika đi bĭare a motîrśit moșîĭa tuată — sa prokletim pićem proćerdao je celo imanje [Por.]Tanda  [Vidi]
4339  motîrśiĭe  cheltueală  трошење  motîrśiĭe (mn. motîrśiĭ) [akc. motîrśiĭe] (i. ž.) — (zast.) trošenje, razbacivanje; luksuz ◊ la iĭ a fuost prĭa mare motîrśiĭe șî zburdațîĭe, đ-aĭa akuma n-au ńimika — kod njih je bilo previše razbacaivanja i bahatosti, zato sada nemaju ništa ♦ var. motîrśală [Por.] ∞ motîrśiTanda  [Vidi]
4340  motîrśit  cheltuit  потрошен  motîrśit (motîrśită) (mn. motîrśiț, motîrśiće) [akc. motîrśit] (prid.) — (zast.) potrošen, proćerdan; protraćen ◊ mulț kare s-a gîzdarit ku furaluk, la urmă a gaćit ku averĭa motîrśită — mnogi koji su se obogatili lopovlukom, na kraju su završili sa proćerdanom imovinom [Por.] ∞ motîrśi Tanda  [Vidi]
2130  mouor  mohor  мухар  mouor (mn. mouară) [akc. mouor] (i. s.) — (bot.) muhar (Setaria verticillata) ◊ mouoru ĭe fakut ka grîu, samînă șî la frunḑă, șî la spik — muhar je sličan pšenici, slično im je i lišće i klasje [Por.]Tanda  [Vidi]
2106  možđi  mojdi  мождити  možđi (ĭuo možđiesk, ĭel možđiașće) [akc. možđi] (gl. p.) — možditi, gnječiti, muljati; žvakati; sitniti, drobiti ◊ ușć rîdaśina đi popiļńik, șî kînd pļeś la źuok, možđieșć un părśeluț în gură șă-l șkipĭ, să nu-ț pută sufļitu — osušiš koren kopitnjaka, i kad pođeš na igranku, sažvaćeš i ispljuneš jedno parčence, da ti dah ne bi smrdeo iz usta [Por.]Tanda  [Vidi]
2107  možđit  mojdit  сможден  možđit (možđită) (mn. možđiț, možđiće) [akc. možđit] (prid.) — smožden, zgnječen, sažvakan ◊ s-a rupt ku lukru, ș-a veńit la kasă tuot možđit — iskidao se od posla, i došao kući sav smožden [Por.] ∞ možđiTanda  [Vidi]
2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.](opis) Parśaļiļi alu muară: — Delovi vodenice:
blanădaska, zatvarač vratašca;
◊ bruaskă — osanac ?;
buduruoĭ (Tanda); butuoń (Rudna Glava) — badanj
buold, vîru lu kalkîńu muori, kare tună-n krîu bruoșći — bad; ostance;
buśim [Mlava], [Buf.]; kîpațînă [Por.] — glavčina;
◊ darak — držači vratašca;
◊ dolap — točak, kolo (Tanda); muară ku dolap (Blizna);
◊ fus — vreteno;
◊ gaļețuĭkă — cipun, cifun (umeće se u kablinu);gînžăĭ — țauă skobită în salkă ruoșe, bagată în pĭatra đi žuos, pin kare trĭaśe fusu — tulac, toce;
◊ zapuor — ustava, brana (Plavna);
◊ ispuon — ispon, za sakupljanje i sipanje brašna;
ĭazbrana, jaz;ĭarugăjaruga;
kapĭaćesud za uzimanje ušura;
kîpațînă; buśim — glavčinakuoșkoš;
◊ lăkoviță, lăkomiță — ustava, brana (Rudna Glava);
◊ lupețao — korice (Manastirica, Mlava); [Mlava]◊ mîșńikmućnjak, mućnik;◊ mĭerńiță — merica, za sipanje zrnevlja u koš;
◊ okuoļ — obruč (oko oba kamena, koji ne da brašnu da se rasipa);
◊ pĭatră — kamen;
◊ pĭatra đi žuos, a „ḑîkatuare” — donji kamen;◊ pĭatra đisupra, „aļergatuare” — gornji kamen;
pîrporițăpaprice;
◊ posađină — mehanizam za dizanje kamena (Crnajka) [Por.]◊ postavițăkorice;
pospaĭpaspalj, sitno brašno; prašina u vodenici; ◊ razbuoĭ — konstrukcija koja drži kamenje sa košom;
ruată, ruata muoritočak, kolo (Rudna Glava);
◊ skuok — kulkușu butuońuluĭ pi stîrmină — ugao badnja na kosini pod kojim mlaz bije u kolo
◊ stîăń — metalni vrh vodeničnog vretena (Manastirica, Mlava) [Mlava]◊ în stîăń vińe pîrporița — na „stenj” dolazi paprica (Manastirica, Mlava)◊ śask — ustava, regulator vode na ulazu u bure (Tanda);◊ śuokît [Por.]; śokîrt (Manastuirica, Mlava) [Mlava] — čeketalo;
◊ śuoĭ; ļingură [Por.]; lopețao (Manastirica, Mlava)[Mlava] — kašika, pero; lopatica na točku;śutură; gaļiată — kablina;
◊ ușă — vratašca na ustavi;vamăujam, ušur
Rudna Glava  [Vidi]
2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mukĭ) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) teluće, tupa strana sečiva ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — ušice imaju sekira, trnokop i motika 2. ivica, obod; okrajak ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja” ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja” ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — držalje za kosu teše se četvrtasto [Por.](opis) Kînd sa kodrĭașće pomana, tuot kuodru trăbe să aĭbă mukĭe. — Kad se seku hlebovi na daći, svi komadi treba da imaju okrajak. (Kod Vlaha u Porečkoj Reci, zapis: Durlić) [Por.]Tanda  [Vidi]
4104  Munț-aĭ albĭ  Carpaţi  Карпати  Munț-aĭ albĭ [akc. Munț-aĭ albĭ] (i. m.) — (top.) Karpati; Bele planine ◊ moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpati [GPek] ◊ pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegom (Tanda) ♦ dij. sin. Munț-aĭ karunț (Rudna Glava) [Por.] ∞ munćeJasikovo  [Vidi]
4102  Muriș  Mureș  Мориш  Muriș [akc. Muriș] (i. m.) — (hidr.) Moriš, reka u Erdelju ◊ păkurari aĭ batrîń a zberat uaĭa kare avut ađet sî sa đispartă đi kîrd: „Duśa-ća-ĭ la Muriș!” — stari pastiri su vikali na ovcu koja je imala običaj da se odvaja od krda: „Idi u Moriš!” [Por.]Tanda  [Vidi]
6035  Murźa  Murg  Мрки  Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murgTanda  [Vidi]
4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]Tanda  [Vidi]
2115  naft  naft  нафта  naft (mn. naftă) [akc. naft] (i. s.) — nafta, tečno gorivo za motore ◊ ma duk dupa naft la pumpă, kă luń ma pun ku trakturu pi arat — idemo po naftu na pumpu, jer u ponedeljak počinjem traktorem da orem ◊ am numa o kilă đi naft, da-m trĭabe triĭ kiļe đi naftă pļińe — imam samo litar nafte, a trebaće mi tri puna litra nafte [Por.]Tanda  [Vidi]
4177  naluagă  năloagă  навалица  naluagă (mn. naluaźe) [akc. naluagă] (i. ž.) — navalica, gužva ◊ mare ńistoțală đi tuaće, șî kînd vińe marfa la dugaĭe, nu puoț s-ažunź ra rînd đi naluagă — velika nestašica svega, i kad dođe roba u prodavnicu, ne možeš da dođeš na red od navalice ♦ sin. gužvă, gužbă [Por.]Tanda  [Vidi]
4776  namĭaće  nămete  смет  namĭaće (mn. namĭeț) [akc. namĭaće] (i. m.) — smet ◊ namĭaće ĭe gramadă mare đi zapadă, kare măĭ đes a namețîto vîntu — smet je velika gomila snega koju je najčešće navejao vetar [Por.]Tanda  [Vidi]
4777  namĭețî  nămețî  навејати  namĭețî (ĭuo namĭețăsk, ĭel namĭețașće) [akc. namĭețî] (gl. p. ref.) — (ret.) navejati ◊ dakă va măĭ kađa așa zapada ku vînt tare kum kađe akuma, pănă la ḑîuă are sî sa namețaskă tuaće drumurļi pin munće — ako bude dalje padao ovakav sneg sa jakim vetrom kao što pada sada, do zore ima da naveje sve puteve kroz planinu [Por.] ∞ namĭaćeTanda  [Vidi]
3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńamI - Porečka Reka
nană

II - Gornji Pek
nană (Jasikovo)

III - Crna Reka
nană (Krivelj, Osnić, Slatina)

IV - Negotinska Krajina [Kmp.]
naĭkă (sestra starijem bratu, Prahovo)

V - Mlava [Mlava]
śuśe (Rašanac)
śuĭkă (Ranovac)

VI - Homolje
nană, skr. na- (Sige, Žagubica, Laznice, Selište)

VII - Braničevo
nană (Žitkovica)

VIII - Zvižd
nană (Ševica)

IX - Stig
nană (Kobilja)

X - Banat
nană (Vojvodinci, Straža)
ćaće (ciace) (Vladimirovac, Sutjeska)
Rudna Glava  [Vidi]
3408  napastă  năpastă  клевета  napastă (mn. napașće) [akc. napastă] (i. ž.) — kleveta, lažna optužba ◊ napastă ĭe kînd a ĭevi baź vina la vrunu kare nuĭe đevină — kleveta je kada javno okriviš nekog ko nije kriv ◊ đi napașće grĭaļe șî la sud amunka đi apirĭ — od teških kleveta i na sudu se s mukom braniš (Rudna Glava) ◊ napasta ĭe măĭ rîa đikît ś-o faś — kleveta je teža od dela (Topolnica) [Por.] ∞ napastîTanda  [Vidi]
5394  nădăĭeļńik  nădăielnic  досетљив  nădăĭeļńik (nădăĭeļńikă) (mn. nădăĭeļńiț, nădăĭeļńiće) [akc. nădăĭeļńik] (prid.) — (folk.) dosetljiv, pametan ◊ pin povĭeșć sa pumeńașće vrun Stoĭan Nădăĭeļńiku kare a șćut tuot ș-a fuist uom vikļan — u pričama se pominje neki Dosetljivi Stojan koji je znao sve i bio mudar čovek ♦ up. Pătru Proumblatu [Por.] ∞ nădăiTanda  [Vidi]
4778  nămĭețît  nămețît  завејан  nămĭețît (nămĭețîtă) (mn. nămĭețîț, nămĭețîće) [akc. nămĭețît] (prid.) — zavejan ◊ într-o ĭarnă, atîta a ńins ḑîua-nuapća, đe șî koļiba ń-a fuost nămĭețîtă pănă-n kuoș — jedne zime, toliko je padao sneg dan-noć, da je i koliba bila zavejana sve do dimnjaka [Por.] ∞ namĭaćeTanda  [Vidi]
3409  năpăstui  năpăstui  клеветати  năpăstui (ĭuo năpăstuĭesk, ĭel napăstuĭe) [akc. năpăstui] (gl. p. ref.) — klevetati, oklevetati, iznositi neistinu o nekome ◊ rîa ļimbă are, năpăstuĭașće pi fiĭe kare đi fiĭe śe, fara vină, fara ńimika — opak jezik ima, oklevetaće svakog za bilo šta, bez krivice, bez razloga [Por.] ∞ napastăTanda  [Vidi]
3410  năpăstuit  năpastăuit  оклеветан  năpăstuit (năpăstuită) (mn. năpăstuiț, năpăstuiće) [akc. năpăstuit] (prid.) — oklevetan ◊ atîta đi greu a fuost năpăstuit đin parća veśińilor, đi nu ĭ-a ramas alta ńimika, numa să-ĭ tužaskă — toliko je teško bio oklevetan od strane suseda, da mu nije ostalo ništa drugo, nego da ih tuži [Por.] ∞ napastă Tanda  [Vidi]
5721  nîpraći  năprăti ?  напратити  nîpraći (ĭuo nîpraćesk, ĭel nîpraćașće) [akc. nîpraći] (gl. p. ref.) — (mag.) 1. napratiti, nabaciti čini ◊ a plaćit la vrîžîtuare să-ĭ nîpraćiaskă rău, numa să-l zatrĭaskă nu ĭa-r fi luva kumva moșîĭa — platili su vračaru da mu naprati zlo, samo da ga zatru ne bi li mu nekako uzeli imanje 2. spopasti, obuzeti ◊ a vaḑut vrîžîtuarĭa-n buobe kî s-a nîpraćit śe s-a nîpraćit pi ĭel, ș-aĭa nîpraćit ku mîna muĭerĭaskă — videla je vračara u zrnima da ga je nešto spopalo, i to da je nabačeno od ženske ruke ♦ var. năpraći (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3041  nopîrkă  napîrcă  змија  nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) zmija (Vipera berus) ◊ nopîrkă veńinuasă — zmija otrovnica ◊ nopîrkă ku obrańe — zmija šarka ◊ ala kășî — kućna zmija ◊ nopîrkă đi apă — vodena zmija, belouška ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — poskok ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — u martu se umesto „zmija” kaže „one duge” ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njih ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stida ♦ up. șîarpe, balaur [Por.](izr.) Măĭ rîa nopîrkă pi pomînt ĭe aĭa đi supt pîătură; nuapća kînd sa đestrukă sîare la uom în kap. — Najgora zmija na svetu je ona ispod ponjave; noću kad se otkrije, skače čoveku na glavu. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 3. I 2015) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
6207  ńeaverĭe  neavere  немаштина  ńeaverĭe (mn. ńeaverĭ) [akc. ńeaverĭe] (i. ž.) — nemaština, siromaštvo; oskudacija ◊ dupa rat tuoț a trait în mare ńeaverĭe — posle rata svi su živeli u velikoj nemaštini ♦ sin. sîraśiĭe [Por.]Tanda  [Vidi]
6100  ńegraĭkă  negraică  црна жуна  ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) crna žuna (Dryocopus martius) ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruoșu — crna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubu ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drveta ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — crna žuna se gnezdi po šupljim stablima [Por.] ∞ ńegru1Tanda  [Vidi]
5247  ńevinuit  nevinovat  невин  ńevinuit (ńevinuită) (mn. ńevinuiț, ńevinuiće) [akc. ńevinuit] (prid.) — (ret.) nevin ◊ ńevinuit ĭe uom fara vină — nevin je čovek bez krivice ♦ up. vină [Por.]Tanda  [Vidi]
6110  ńigurĭață  negureață  помрчина  ńigurĭață (mn. ńigurĭeț) [akc. ńigurĭață] (i. ž.) — pomrčina, tama, zamračenje ◊ dupa śe zovîrńe suariļi, sa puńe ńigurĭața, kađe nuapća pi pomînt — posle zalaska sunca, nastaje pomrčina, noć pada na zemlju ♦ var. ńegurĭață, ńigurĭală [Por.] ∞ ńegruTanda  [Vidi]
3103  ńinźe  ninge  снежити  ńinźe (ĭuo ńing, ĭel ńinźe) [akc. ńinźe] (gl. p.) — (o snegu) snežiti, padati ◊ kađe zapada, ńinźe, dragu kopiilor đ-al mare — pada sneg, sneži, velika dečja radost ◊ n-a ńins đemult — nije padao sneg odavno ◊ nu ńinźe zapadă, numa mĭarźe đin śierĭ o șļapiță — ne pada sneg, nego ide s neba neka bljuzgavica [Por.] (broj.) Kînd ńinźe măĭ întîń, kopilama ĭasă a fară, prind flotaśi ku mîńiļi, săr în sus đi drag, șî zbĭară:

Ńinźe, ńinźe,
puopa-n pinźe
Da popĭasa bĭasă. (Arnaglaua.)

Ńinźe, ńinźe,
puopa-n pinźe
Da popĭasa stă,
Șî puopa numa-ĭ da. (Tanda.)

Kad počne da pada prvi sneg, dečurlija izlazi napolje, hvata pahuljice rukama, skače u vis od radosti, i viče:

Sneži, sneži,
Popa gura,
A popadija prdi! (Rudna Glava).

Sneži, sneži,
Popa gura,
Popadija stoji,
A popa joj ga samo „daje”!
(Tanda)

(Zapis: Durlić, čuo u detinjstvu u Rudnoj Glavi, za Tandu kazivač: Paun Ilić) 25. I 2015.) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
5152  ńișći  niști  неки  ńișći [akc. ńișći] (čl.) — neki ◊ veńiră ńișći uamiń ńikunoskuț, șă luvară pi tata fara vĭastă — dođoše neki nepoznati ljudi, i odvedoše oca bez najave ◊ ńișći uamiń, ńișći muĭerĭ șî ńișći kopiĭ, tuoț la gramadă a mĭers pi drum — neki ljudi, neke žene i neka deca, svi su u gomili išli putem ♦ var. ńișće ♦ var. ńișća (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nușće (Šarbanovac) [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
2364  obļiagă  obleagă  обложина  obļiagă (mn. obļieź) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmara ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađeno ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kim ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog praga 2. čest toponim, zvano mesto ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložina [Por.]* prevod prema: Јакша Динић, Тимички дијалекатски речник, Београд 2008. kod reči: обложина.Tanda  [Vidi]
5657  obrăț  obraț  узвратиште  obrăț (mn. obrățurĭ) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) uzvratište ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicu ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdama [Por.] ∞ araturăTanda  [Vidi]
3049  okroći  ocroti  чувати  okroći (ĭuo okroćesk, ĭel okroćiașće) [akc. okroći] (gl. p. ref.) — čuvati, paziti, štititi ◊ frațî kată bińe la visaļiĭe să okroćeaskă pră sorî-sa dă baĭeț bĭețîuoș — braća dobro paze na veselju da sačuvaju svoju sestru od pijanih momaka [Hom.] ◊ n-am đi śe-l okroći atîta, kînd ĭe mangă mare — nemam ga zašto toliko štititi, kad je veliki mangup (Tanda) ♦ sin. pazî [Por.]Sige  [Vidi]
3051  okroćituor  ocrotitor  чувар  okroćituor (mn. okroćituorĭ) [akc. okroćituor] (i. m.) — (zast.) čuvar, pazitelj ◊ la fiĭe śe să fiĭ okroćituor, trăbe să đeșkiḑ patru uokĭ — bilo čega da budeš čuvar, treba da otvoriš četvoro očiju [Por.] ∞ okroćiTanda  [Vidi]
5665  olațăl  drojdie  квасац  olațăl (mn. olațăļe) [akc. olațăl] (i. s.) — kvasac ◊ olațălu sa puńa în aluvat, să krĭaskă aluvatu — kvasac se stavlja u testo, da testo naraste ♦ var. aluvațăl (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5140  omidă  omidă  гусеница  omidă (mn. omiḑ) [akc. omidă] (i. ž.) — (ent.) gusenica ◊ omida ĭe vĭarme flokuos, kare sa faśe đin uauļi fluturluĭ, da manînkă frunḑa đin ļemn atîta đi ĭuta đi zatrĭașće padurĭa-ntrĭagă — gusenica je dlakavi crv, koji nastaje iz leptirovih jaja, a jede lišće drveća toliko brzo da satire celu šumu [Por.]Tanda  [Vidi]
2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.] Tanda  [Vidi]
2232  orbĭaće  năpârkă  слепић  orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb(leg.)
ĐI ŚE ORBĬAĆIĻI N-ARE KUADĂ?

Kînd Noĭa a fakut korabĭe, ș-adunat đin tuaće žuavińiļi kîć-o parĭakĭe đi sî pronoĭaskă traĭu pi pomînt, Draku a veńit ș-a fakut gaură-n fundu korabi, kî s-o potoļaskă. Aĭa a vaḑut orbĭaćiļi, șî ku kuada astupat gaura, ș-a țînut patruḑăś đi ḑîļe pănă nu s-a tras apa. Șî luĭ atunśa iĭ s-a kurmat kuada.

ZAŠTO SLEPIĆ NEMA REP?

Kada je Noja napravio brod, i sakupio od svake životinje po jedan par da bi obnovio život na zemlji, Đavo je došao i napravio rupu na dnu broda, da bi ga potopio. To je video slepić i repom zatvorio rupu, i držao je tako četrdeset dana dok se voda nije povukla. I njemu se tada pokidao rep.


(Kaz. Paun Ilić, 1952, zapis: Durlić, Tanda, 10. VII 2013) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
5436  orna  răsuna  одзвањати  orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna se ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
5004  oțăl  oțel  челик  oțăl (mn. oțîaļe) [akc. oțăl] (i. s.) — čelik ◊ oțălu ĭe măĭ tare fĭer kare a kunoskut rumîńi aĭ batrîń — čelik je najjači metal koji su poznavali stari Vlasi [Por.] Tanda  [Vidi]
5158  paftă  pafta  пафта  paftă (mn. pafće) [akc. paftă] (i. ž.) — (izob.) pafta, metalna kopča ◊ pafta a fuost un fĭeļ đi kîtaramă la brîu lu puortu muĭerĭesk — pafta je bila vrsa kopče na pojasu ženske nošnje ♦ sin. tuakă, poptală [Por.] Tanda  [Vidi]
3007  pakută  patoca ?  патока  pakută [akc. pakută] (i. ž.) — patoka, poslednja, slaba rakija pri pečenju na kazanu ◊ pakută ĭe rakiĭa kare măĭ kure kîta dupa śe sa mută źubanu — patoka je rakija koja curi još malo posle sklanjanja džbana ◊ pakută ĭe rakiĭe slabă șî rîa, n-o bĭa ńima — patoka je slaba i loša rakije, ne pije je niko [Por.] ∞ rakiuTanda  [Vidi]
5248  paļi  păli  венути  paļi (ĭuo ma paļesk, ĭel sa paļașće) [akc. paļi] (gl. p. ref.) — (bot.) venuti ◊ kînd kukuruḑu sa paļașće đin sîaśită, sa-ntuarśe kînd dă pluaĭa, da kînd sa uskă, nu măĭ sa-ntuarśe ńiśkînd — kad kukuruz uvene od suše, povrati se kad padne kiša, a kad se osuši, ne povrati se nikad ◊ buĭađa sa paļașće đi suare au đi sîaśită — biljka vene od sunca ili od suše [Por.]Tanda  [Vidi]
2632  panžîn  păianjen  паук  panžîn1 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) pauk (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živi [Por.] Tanda  [Vidi]
2558  pańivuos  ponivos  слабовид  pańivuos (pańivuasă) (mn. pańivuoș, pańivuașă) [akc. pańivuos] (prid.) — (med.) slabovid, poluslep; ćorav ◊ am kumparat o vakă, n-am bagat sama kă ĭe pańivuasă, nu vĭađe kalumĭa — kupio sam kravu, nisam primetio da je slabovida, ne vidi dobro ◊ la ăla kare nu vĭađe, măĭ bun să-ĭ ḑîś kî ĭe pańivuos, đikît kî ĭe kĭuor — onome koji ne vidi, bolje je da kažeš da je slabovid, nego da je slep ♦ sin. kĭuor, uorb [Por.]Tanda  [Vidi]
4015  pastramă  pastramă  пастрма  pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — pastrma ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog leta [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]Šipikovo  [Vidi]
3337  patul  pătul  патул  patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — patul, plast na drvetu ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrha ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti truli [Por.] ∞ fîn (stih)
— Śe faś muoșuļe supt patul?
— Župuoĭ baba, futo-n kur,
Să-ĭ pun pĭeļe đe uaĭe,
Să nu ma-n gļimpîĭe la kuaĭe.

— Šta ćeš čiča pod patulom?
— Derem babu, ’bem j’u dupe,
Navlačim joj ovčju kožu,
Da mi jajca ne golica!

(Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 30. VIII 2015.) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
3214  pașćuńe  păștiune  испаша  pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașće1Tanda  [Vidi]
3246  pi  pe  по  pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd]Rudna Glava  [Vidi]
3064  piroći  piroti  куњати  piroći (ĭuo piroćiesk, ĭel piroćiașće) [akc. piroći] (gl. n.) — (zast.) kunjati, dremati ◊ a veńit đesńață tîbarît șî frînt, kî tuata nuapća a piroćit la lukru — došao je jutros umoran i slomljen, jer je celu kunjao na poslu ♦ sin. obosî ♦ var. pirośi (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3065  piroćit  pirotit  поспан  piroćit (piroćită) (mn. piroćiț, piroćiće) [akc. piroćit] (prid.) — pospan, sanjiv ◊ tuata nuapća a batut la kărț, ș-akuma sînt piroćiț șî ustańiț — celu noć su lupali karte, i sada su pospani i umorni ♦ sin. obosît, somnoruos, ustańit ♦ var. pirośit (Tanda) [Por.] ∞ piroćiRudna Glava  [Vidi]
6185  pisk  pisc  оплен  pisk (mn. piskurĭ) [akc. pisk] (i. s.) — (ten.) oplen, deo zaprežnih kola ◊ pisku ĭe parśelu karuluĭ đi buoĭ, înkeĭat în tri muke șî învîrat în driko-l đinainće, đi kare ĭe ļegat proțapu — oplen je trouglasti deo volovskih kola, ugrađen i prednji trap, u koji je uvučena kolska ruda [Por.] ♦ dij. sin. opļan (Osanica) [Hom.] Tanda  [Vidi]
6202  pizdă  pizdă  пизда  pizdă (mn. pižđe) [akc. pizdă] (i. ž.) — (anat.)(vulg.) pizda, pička (Vagina) ◊ pizda ĭe trĭabă muĭerĭaskă — pička je ženska stvar ◊ pizda la muĭare ĭe pitulată întra piśuare — pička kod žene je skrivena među nogama ◊ pizda are buḑă, ļinđik, fluoś șî gaură — pička ima usmine, sikilj, dlake i rupu ◊ în parĭețî lu gaura pižđi ĭastă ńiskaĭ dulurĭ kare sa kĭamă „kîrțmiĭe”, șî kare duk la muĭare măĭ mare dulśață — na zidovima pičkine rupe nalaze se neki čvorići koji se zovu „krcmije”, i koji ženi donose najveće zadovoljstvo ◊ pizdă flokuasă — dlakava pička ◊ (izr.) duće în pizda mînta — idi u pizdu materinu ♦ sin. pupă, bežgĭaură [Por.] Tanda  [Vidi]
2602  pișļagă  pișleag  чеп  pișļagă (mn. pișļaźe) [akc. pișļagă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) čep; spojnica ◊ pișļagă ĭe śiep or pană đi ļiemn, đi întarit înkeĭaturiļi, or đi astupat găuriļi — „pišljaga” je drveni čep ili klin, za učvršćivanje spojeva, ili začepljivanje rupa ◊ pișļaga s-a pus ka ļigatura întra naplaț la ruata đi kar — „pišljaga” se stavljala kao spojnica između naplataka kolskog točka ◊ pișļagă a pus pinteri întra doă dauoź, la fundu vasuluĭ, să nu fugă dauoźiļi pi supt śerk — „pišljagu” su stavljali pinteri između dve doge na dnu suda, da se doge ne smiču ispod obruča (Tanda) ◊ ku pișļeź miś s-a astupat găurļi fakuće đi karĭeț în vas đi ļiemn — sa malim „pišljagama” začepljivane su rupe, napravljene od crvotoka u drvenim sudovima ♦ sin. șîp [Por.] ∞ razbuoĭRudna Glava  [Vidi]
5131  pîkaļi  păcăli  насамарити  pîkaļi (ĭuo pîkaļesk, ĭel pîkaļiașće) [akc. pîkaļi] (gl. p.) — nasamariti, prevariti ◊ l-a pîkaļit șî l-a înśelat ka pi ńima pi lume — nasamario ga je i prevario kao nikog na svetu [Por.] Tanda  [Vidi]
3747  pîlg  pâlc  јато  pîlg [akc. pîlg] (i. s.) ● v. pîlk [Por.]Tanda  [Vidi]
2104  pîlk  pâlc  јато  pîlk (mn. pîlkurĭ) [akc. pîlk] (i. s.) — jato, gomila, skup ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicu ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
5548  pîlńiĭe  pâlnie  левак  pîlńiĭe (mn. pîlńiĭ) [akc. pîlńiĭe] (i. ž.) — (zast.) levak ◊ în Tanda supt Guol aĭ batrîń la tolśerĭ a ḑîs pîlńiĭe — u Tandi pod Deli Jovanom stari su levak zvali plnjije ♦ sin. tolśerĭ, finkă [Por.] ∞ tolśerĭ Tanda  [Vidi]
5472  pîrluog  pârlog  парлог  pîrluog (mn. pîrluaźe) [akc. pîrluog] (i. m.) — (agr.) parlog ◊ pîrluog ĭe luok lasat să ođińaskă un an đi ḑîļe ńiarat, or lasat đi tuot, kî n-are kare să-l lukre — parlog je njiva ostavljena godinu dana da odmori nepoorana, ili napuštena sasvim jer nema ko da je obrađuje ♦ var. pîrluagă ♦ var. pîrlag (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară(izr.) Ĭ-a luvat đin pîrporiță. — (dosl.) Uzeli mu iz paprice. (Đ-a ăĭa kare mĭerg puzumeńiț, kare a pĭerdut mĭersura. — Za one koji lutaju izgubljeni, koji su izgubili orijentaciju. Kaz. Gergina Durlić, Rudna Glava, 1985) ◊ A sarit đin pîrporiță. — (dosl.) Iskočio iz paprice (=ležišta, za čoveka koji glavinja, koji se ponaša nenormalno. Kaz. Borislav Paunović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2387  pîrśi  pârci  прчити  pîrśi (ĭuo pîrśiesk, ĭel pîrśiașće) [akc. pîrśi] (gl. p. ref.) — 1. (zool.) prčiti, pariti, sparivati se (za koze) ◊ kapriļi sa pîrśiesk tuamna — koze se prče u jesen 2. (za čoveka) praviti oplazine pri oranju ◊ pîrśu pîrśiașće kapriļi, da uomu pîrśiașe luoku — jarac prči kozi, a čovek „prči” njivu (pravi oplazine) ♦ up. mîrļi [Por.] ∞ pîrśTanda  [Vidi]
3006  pîrśuakă  poșircă  брља  pîrśuakă (mn. pîrśuoś) [akc. pîrśuakă] (i. ž.) — brlja, loša rakija ◊ pîrśuakă ĭe rakiĭa kare nuĭe ńiś đe o trĭabă, măĭdo ka șî pakuta — brlja je rakija koja nije ni za šta, gotovo kao pakota ♦ var. pîśuakă [Por.] ∞ rakiu Tanda  [Vidi]
5127  pîržîtură  prăjitură  запршка  pîržîtură (mn. pîržîturĭ) [akc. pîržîtură] (i. ž.) — (nutr.) zaprška ◊ ku pîržîtura sa gaćașće ļegumĭa — zaprškom se gotovi jelo ◊ pîržîtura sa faśe đin śapă, fańină șî piparkă aļină — zaprška se pravi od luka, brašna i aleve paprike [Por.] ∞ pîržîTanda  [Vidi]
4124  pîržuol  pârjol  пожар  pîržuol (mn. pîržuaļe) [akc. pîržuol] (i. s.) — požar, paljevina ◊ tuamna sa fak pîržuaļe în grîńișće, sî sa torîaskă pomîntu — u jesen se pale strništa da se nađubri zemljište ◊ ku pîržuaļe s-a fakut pi munće pașćuńe ku ĭarbă bună đi viće — sa požarima su se u planini pravili pašnjaci sa dobrom travom za stoku ♦ up. fuok [Por.] ∞ pîržoļiTanda  [Vidi]
23  pîtpalak  pitpalac  препелица  pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.]Lingvistički atlas
Vidi/vĭeḑ/vezi: potrńiśe
Jasikovo  [Vidi]
24  pîtpalak  liliac  слепи миш  pîtpalak2 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ pîtpalaśi traĭesk pin pĭeșćire, ḑîua duorm da sara ĭasă șî zbuara să prindă mușć — slepi miševi žive po pećinama, danju spavaju a uveče izlaze i lete da hvataju mušice (Rudna Glava, Crnajka) [Por.] up. iļiļak, potrńiśeLingvistički atlas
S r b i j a
Ključ [Dun.]
piftalak (Korbovo)
pîtpalak (neka kladovska sela)

Padureńi [Pad.]
iļiļak (Plamna, Jabukovac)
plutogarĭ (Plamna)

Poreč [Por.]
pîtpalak (Rudna Glava, Crnajka, Klokočevac, Topolnica)
iļiļak (Tanda)
potlogarĭ (Boljetin)

Gornji Pek [GPek]
pîtlaźan (Leskovo)
iļiļak (Debeli Lug)

Homolje [Hom.]
potlogarĭ (Sige)
liliak (Laznica)

Crna Reka [Crn.]
potlogarĭ (Krivelj, Brestovac, Šarbanovac)
iļiļak (Lubnuca, Topla, Dobro Polje, Osnić)
șokîće uorb (Bučje)

Mlava [Mlava]
potlogarĭ (Ranovac, Kladurovo)
potlagarĭ (Rašanac)

Braničevo [Bran.]
potlogarĭ (Snegotin, Doljašnjica)

Zvižd [Zvizd]
potlogarĭ (Turija, Radenka, Voluja)
putlogarĭ (Neresnica)

Stig [Stig]
îrće kĭuor (Vrbnica)
potlogarĭ (Porodin)

Resava [Res.]
îrće uorb (Jasenovo)
ļiļak (Bobovo)

Morava [Mor.]
bradîăț kĭuor (Vlaška)

R u m u n i j a
pâtpălac (Borloveni Vechi, Almăj) / dr Petrica Zamelca

B u g a r s k a, V i d i n
lililiu (Rabova) / Danail Bricău
Rudna Glava  [Vidi]
5138  pîșku  cufureală  пролив  pîșku (mn. pîșkurĭ) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) proliv ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki čas ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.](klet.) Lovićar pîșku, dabuogda! — Strefio te proliv, dabogda! (Zapis: Durlić. Čuo u detinjstvu u Rudnoj Glavi) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5260  pĭapćin  pieptăn  чешаљ  pĭapćin (mn. pĭapćiń) [akc. pĭapćin] (i. m.) — češalj ◊ muĭeriļi s-a pipćenat ku pĭapćin đi ļemn — žene su se češljale češljem od drveta ♦ var. pĭepćin (Tanda) [Por.] ∞ pipćenaRudna Glava  [Vidi]
5285  pĭarsîk  persic  бресква, дрво  pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.]Tanda  [Vidi]
5286  pĭarsîkă  persică  бресква, плод  pĭarsîkă (mn. pĭarsîśe) [akc. pĭarsîkă] (i. ž.) — (bot.) breskva, plod ◊ puama lu pĭarsîka nuastră a batrînă a fuost mikă, galbină șî flokuasă, ama dulśe ka mńarĭa — plod naše stare breskve bio je mali, žut i dlakav, ali sladak kao med [Por.] ∞ pĭarsîkTanda  [Vidi]
5259  pĭepin  pepene  диња  pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) dinja (Cucumis melo) ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao med ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
3751  plotuog  potlog  уложак  plotuog [akc. plotuog] (i. m.) ● v. potluog [Por.]Tanda  [Vidi]
5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. pluoĭ) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — kiša ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljica ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — kiša natapa zemlju da rastu biljke ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplave (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vasRudna GLava  [Vidi]
5213  pļană  pleană  грудвица  pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
2062  pļiskă  plișcă  плиска  pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4969  pļuoskă  ploscă  буклија  pļuoskă [akc. pļuoskă] (i. ž.) ● v. pluoskă [Por.] ∞ pluoskăTanda  [Vidi]
1698  poduabă  podoabă  дроњак  poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5274  pođină  podină  подина  pođină (mn. pođiń) [akc. pođină] (i. ž.) — podina ◊ pođina ĭe žumataća klăńi a đi žuos — podina je donja polovina plasta ♦ var. puođină ♦ up. klańe [Por.] ∞ puodTanda  [Vidi]
2527  pokrouț  pocrovăț  покровац  pokrouț (mn. pokrouțurĭ) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașćeRudna Glava  [Vidi]
2139  porkiță  porchiţă  броћ  porkiță (mn. porkiț) [akc. porkiță] — (bot.) broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine) ◊ porkiță ku turiță ĭe tuot o buĭađe — porkica i turica je ista biljka ♦ / < puork„svinja” + -ițănastavak za deminutiv: „svinjče, mala svinja” [Por.] ∞ turițăTanda  [Vidi]
5300  postată  postată  захват  postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na leje ♦ up. strat [Por.]Tanda  [Vidi]
5937  postîrmă  pastramă  пастрма  postîrmă (mn. postîrmĭe) [akc. postîrmă] (i. ž.) — (nutr.) pastrma ◊ postîrma ĭe karńe uskată șî afumată la kamin — pastrma je meso sušeno i dimljeno na kaminu ◊ đi postîrmă s-a aļes đin karńe numa pĭeśina — za pastrmu birala sa od mesa samo krnetina ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5258  potlađină  pătlagină  боквица  potlađină (mn. potlađiń) [akc. potlađină] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ potlađina ĭe tare bun ļak đi mulće buaļe, da măĭ bun đi mînkarime — bokvica je jako dobar lek za mnoge bolesti, a najbolji je za svrabež [GPek] ◊ ku potlađina viĭe a învăluit înkeĭaturiļi kînd ĭ-a durut — živom bokvicom previjali su bolesne zglobove (Tanda) ♦ sin. ļimba uoi [Por.] Leskovo  [Vidi]
4139  prasîlă  prăsîlă  приплод  prasîlă (mn. prasîļe) [akc. prasîlă] (i. ž.) — (o svinji) priplod ◊ nu sa taĭe ńiś nu sa-ngrașă tuoț purśiĭi śe-ĭ fată skruafa, aĭ măĭ buń sa lasă đe prasîlă — ne kolju se i ne tove svi prasići koje oprasi krmača, najbolji se ostavljaju za priplod [Por.] ∞ puorkTanda  [Vidi]
4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.] Tanda  [Vidi]
2762  prĭežbă  preajmă  околина  prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečega ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale noge ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — beži mi se s očiju ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2528  prokovăț  procovăţ  покровац  prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salveta ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivu [Por.](aneg.) Draku are numa ļetka șî prokovăț: ku prokovățu astrukă uomu, da ku ļetka ăl bruśiașće să fakă nîsarîmbe. Kînd uomu dă đi rușîńe, ăl đestrukă sî sa rîdă tuoț đi ĭel. — Đavo ima samo letku i pokrovac: pokrovcem zagrće čoveka, a letkom ga podbada da pravi gluposti. Kad se čovek obruka, otkrije ga da mu se smeju svi. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 26. VIII 2013.) [Por.] Tanda  [Vidi]
4725  prolukă  prelucă  пролаз  prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2808  puankă  poancă  наопако  puankă [akc. puankă] (pril.) — naopako, suprotno; poprečno ◊ śe gođe lukră, lukră a puanka — sve što radi, radi naopako ◊ obrățu luokuluĭ sa ară la urmă ku brăžđiļi đ-a puanka — uzvratište na njivi se ore na kraju, poprečnim brazdama [Por.]Tanda  [Vidi]
4251  puop  scripcăraș  попац  puop2 (mn. puopĭ) [akc. puop] (i. m.) — (ent.) popac (Gryllus campestris) ◊ puopi sînt guonź miś șî ńagre, sa gasăsk mulț vara pi luokurĭ — popci su male crne bube, kojih ima puno leti po njivama ♦ up. griĭir [Por.](mag.) Sa krĭađe kă puopi nu kîntă, kă șînt muț đ-aĭa muĭeriļi ku iĭ fak momuaće đi uamiń, sî muțaskă să nu ļi spună vuorbe mulće dakă iĭ prind în ibomńiśiĭe. — Veruje se da popci ne pevaju, da su nemušti, i zato žene prave sa njima vradžbine za muževe, da oneme i ne kažu im ništa ako ih uhvate u preljubi. (Kazivač: Paun Ilić, Zapis: Durlić, Tanda 26. VIII 2017.) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4130  puork  porc  свиња  puork (mn. puorś) [akc. puork] (i. m.) — (zool.) svinja ◊ nuĭe kasă în sat fara puorś — nema kuće u selu bez svinja ◊ puorśi sa arańesk șî sa-ngrașă ku ĭarbă, duļeț șî laturĭ — svinje se hrane i tove travom, dulecima i pomijama ◊ puorko-l gras sa taĭe la Iginatu — utovljena svinja kolje se na sv. Ignjatija ◊ đemult puorśi tuamna s-a mînat la munće la gindă — nekada su se svinje u jesen terale u planinu na žir ◊ đin pĭaļa đi puork s-a fakut opinś — od svinjske kože pravili su se opanci ◊ puork sîrbaćik — divlja svinja ♦ up. vĭer, purśel, purśauă, skruafă, maskur [Por.]Tanda  [Vidi]
3970  pustîń  pustiu  пуст  pustîń (pustîńe) (mn. pustîń, pustîńe) [akc. pustîń] (prid.) — (o prostoru) pust, bez ičega ◊ luok pustîń, kăș pustîńe, nuĭe ńima pusta — pusto mesto, puste kuće, nema nigde nikog ♦ var. pustîĭ [Por.](klet.) Uđirĭa-ĭ pustîńe kîrpa đin kap! — Ostala joj pusta marama sa glave! ◊ Uđirĭa pustîń đi ĭa păru đin kap, sî sa răsuśaskă pi dupa spiń. — Ostala joj pusta kosa sa glave, nek joj se uvrti oko trnja! (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 29. XI 2014) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5107  putragań  putregai  труловина  putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîdTanda  [Vidi]
5333  putuare  putoare  ленчуга  putuare2 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.]Tanda  [Vidi]
5226  puzanarĭ  buzunar  џеп  puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — džep na odeći ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnice ◊ puzanarĭ guol — prazan džep ◊ puzanarĭu lu toĭa — tuđi džep ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — džep na pantalonama ◊ puzanarĭu lu burkă — džep kaputa ♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4126  rață  raţă  пловка  rață (mn. răță) [akc. rață] (i. ž.) — (ornit.) plovka ◊ răță țîn aăĭa kare sînt ku kasa pi lînga vro apa — plovke drže oni kojima je kuća pored neke vode ◊ rațuoń — plovan ◊ (onom.) rața măkîĭe — plovka kvače ◊ rață sîrbaćikă — divlja plovka [Por.]Tanda  [Vidi]
2478  raḑă  rază  зрак  raḑă (mn. răḑurĭ) [akc. raḑă] (i. ž.) — zrak ◊ raḑă đi suare — sunčev zrak [Por.]Tanda  [Vidi]
2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.]Tanda  [Vidi]
2167  ramńik  coada-șoricelului  хајдучка трава  ramńik (mn. ramńiś) [akc. ramńik] (i. m.) — (bot.) hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) ◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolesti ◊ đemult ku ramńiku a vinđikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranu ♦ sin. ĭarba-uoilorovčja trava (Rudna Glava) [Por.] Tanda  [Vidi]
5019  raskuoļ  crivală  рачва ?  raskuoļ (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) račva za krupicu ◊ raskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhu ◊ raskuoļu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica soli ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicom ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușățRudna Glava  [Vidi]
6324  raspînđi  răspândi  ширити се  raspînđi (ĭuo raspînđĭesk, ĭel raspînđĭașće) [akc. raspînđi] (gl. ref.) — širiti se, raširiti se, rasprostirati se; raštrkati se ◊ kășîļi Tanđeńilor sînt raspînđiće în tuaće părțîļi pi kulmiļi lu Vizak ș-alu Guol — kuće Tanđana su raštrkane na sve strane po kulmama Vizaka i Deli Jovana [Por.] Tanda  [Vidi]
5767  ravĭež  rebej  ђокица  ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.]Tanda  [Vidi]
3934  razbuna  răzbuna  разведрити се  razbuna1 (ĭuo ma razbun, ĭel sa razbună) [akc. razbuna] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se ◊ trĭek nuviri, đi la apus sa razbună vrĭamĭa — prolaze oblaci, sa zapada se razvedrava vreme ◊ la nuoĭ s-a razbunat đemult — kod nas se razvedrilo odavno ♦ sin. sańin [Por.]Tanda  [Vidi]
6334  razbuna  răzbuna  осветити се  razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbu) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.] Tanda  [Vidi]
2424  razbuoĭ  război  разбој  razbuoĭ (mn. razbuaĭe) [akc. razbuoĭ] (i. s.) — (tehn.) razboj 1. sprava za tkanje ◊ în razbuoĭ muĭerļi vrodată a țasut gata tuot śe-n kasă a trîbuit đi înbrîkamînt șî astrukamînt — u razboju su žene nekada tkale gotovo sve što je u kući trebalo za odevanje i pokrivanje ♦ sin. arźa [Por.] ♦ dij. sin. kaluoń (Laznica) [Hom.], (Stamnica)[Mlava] 2. ram za potkivanje goveda ◊ razbuoĭu dă potkovit vaśiļi șî buoĭi l-ar fakut kovaśi în avļiĭe prîngă kovaśiĭe — razboj za potkivanje krava i volova pravili su kovači u dvorištu pored kovačnice (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. raćkă (Tanda) [Por.](opis) PARŚAĻIĻI ALU RAZBUOĬ — DELOVI RAZBOJA
baćalăpotka
brîglăbrdilo
brîglarĭobramičica
învăļituaresnovaljka
◊ țînatuarĭa — ?
țauăceva, cevka
◊ damiță — ?
◊ fuśiĭ, fuśiel — nitnjača
ițăniti, nite; njitnjača; nićanica
◊ kĭaĭe — zatezaljka
◊ krak, kraś — sanac
◊ kuardă — osnova
◊ kuolț — smicanje ?
kuńklin
ļetkăletka
natrănatra (ono što je osnovano za tkanje, deo od brdila do zadnjeg vratila; osnova namotana na zadnjem vratilu)
nîvađi — uvoditi osnovu u nitnjaču
◊ okîrśiaĭe
papușăpasmo
◊ pĭaćik —
◊ popik (đi iță) —
◊ prinḑatuare — hvataljka ?
◊ răsuśituare — zatezaljka ?
◊ rost — zev
saĭnă, saĭńiaće; krak — sanac
sfîrśiel, śurśiel — štapić u čunku
skamnsedište
spaț — deo neotkane osnove, od otkanog do brdila; zev
spatăbrdo
spećiaḑădaščica za niti
sukalăcevljanik
sovĭaĭkăčunak, cevnjak
sulvratilo; krosno
◊ șagîrt — čekrk
◊ śakîrk (đi iță) — čekrk (za niti)
talpiță (jed.) — podnoška
urḑalăosnova
◊ urĭazńik —
vulpĭe; kapră — vlačeg; vlačuga
◊ verźauă — prutić u zadnjem vratilu; uzlenjak, privržanj
zatkăpovraćača
Rudna Glava  [Vidi]
3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — obaška, odelito, odvojeno ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaška ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca seno [Por.] Tanda  [Vidi]
4997  rămît  ramăt  ларма  rămît (mn. rămîće) [akc. rămît] (i. s.) — (akust.) larma, galama; svađa ◊ đi đesńață s-auđe mare rămît la veśiń, ka kînd ĭară s-a luvat la gîlśao — od jutros se čuje velika larma kod komšija, kao da su opet započeli svađu ♦ sin. gîlśauă [Por.]Tanda  [Vidi]
2222  răsuk  răsuc  пресук  răsuk (mn. răsukurĭ) [akc. răsuk] (i. s.) — (tehn.) presuk, prevrtalo, vreteno za upredanje ◊ răsuk ĭe fus ku krļig la vîr, și ku o ruată đi ļiemn apruape đi vîr — presuk je vreteno sa kukom na vrhu i drvenim točkom pri vrhu ◊ ku răsuku s-a răsuśit firîļi, kînd a trăbuit sî s-a-npļećiaskă śuava măĭ gruos, kum ĭe đempiru đi ĭarnă — sa presukom su se upredale niti kada je trebalo isplesti nešto deblje, kao što je zimski džemper ♦ sin. rususuk ◊ în Tanda krļigu lu răsuk l-a kĭemat popik — u Tandi su kuku na vrhu presuka zvali „popik” [Por.] ∞ răsuśiTanda  [Vidi]
3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2020  rînḑă  rânză  сириште  rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.] Tanda  [Vidi]
5616  rînkaś  râncaci  јаловац ?  rînkaś (mn.) [akc. rînkaś] (prid.) — (med.) jalovac, samo sa jednim testisom ◊ rînkaś ĭe bou or berbĭek ku un kuoĭ — jalovac je vo ili ovan samo sa jednim testisom [Por.]Tanda  [Vidi]
3754  rîpaguș  răpăguș  клизалиште  rîpaguș (mn. rîpagușă) [akc. rîpaguș] (i. s.) — (o reljefu) **Tanda  [Vidi]
5494  rîpit  răpit  недозрео  rîpit (rîpită) (mn. rîpiț, rîpiće) [akc. rîpit] (prid.) — nedozreo; nedorastao; nedopečen ◊ kopilo a ramas rîpit — dete je ostalo nedoraslo ◊ pîńa rîpită — nedopečeni hleb ♦ sin. ńikreskut, ńikuopt, ńidokuopt [Por.]Tanda  [Vidi]
2201  rîskańat  răscrăcănat  раскречен  rîskańat (rîskańată) (mn. rîskańaț, rîskańaće) [akc. rîskańat] (prid.) — a. (za položaj nogu) raskrečen, raširenih nogu ◊ fată, nu șađa rîskańată, kî țî sa vĭađe rușîńa — curo, ne sedi raskrečena, jer ti se vidi sramota b. (za izgled nogu) krivonog, koji ima „o” noge ◊ kînd înbătrîńim, tuoț o sî fim rîskańaț — kad ostarimo, svi ćemo biti krivonogi ◊ var. rîskanat [Por.] ∞ rîskańa(ver.) Kînd baba șîađe rîskańată, șî kopiĭi sa uĭtă supt krețan, o să vină uļu sî manînśe puĭi. — Kad baba sedi raskrečena, a deca joj vire pod krecan, doći će kobac da pojede pilad. (Kaz. Paun Ilić, 1952, zapis: Durlić, Tanda, 1. VII 2013) [Por.]Tanda  [Vidi]
2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5495  rofit  rofit  ровит  rofit (rofită) (mn. rofiț, rofiće) [akc. rofit] (prid.) — (nutr.) rovit, nedopečen, nedokuvan ◊ ḑamă rofită — nedokuvana čorba ◊ uou rofit — rovito jaje ♦ sin. ńidokuopt, ńidofript [Por.]Tanda  [Vidi]
2191  rugožînă  rogojină  рогозина  rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papurăTanda  [Vidi]
4445  saț  saț  ситост  saț (mn. sațurĭ) (i. s.) — (nutr.) sitost ◊ n-are saț la mînkare ka kalu — nenasit je u jelu kao konj ◊ mînkare fara saț — jelo koje ne zasićuje [Por.]Tanda  [Vidi]
5296  sađină  sadină  ђиповина  sađină (mn. sađiń) [akc. sađină] (i. ž.) — (bot.) đipovina, čelac (Chrysopogon gryllus) ◊ sađină ĭe tare bună ĭarbă đi paskut vićiļi, kare o manînkă ku dulśață, adîns vaśiļi — đipovina je jako dobra trava za napasanje stoke, koja je jede u slast, posebno krave [Por.]Tanda  [Vidi]
2510  saĭnă  sanie  санке  saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.](izr.) Taśiarĭa dulśe ka mńiarĭa, taĭna kîrśură ka saĭna. — Čutanje (je) slatko ko med, pričanje sklisko ko led. (dosl.) „razgovor grbav kao sanka”. (Zapis: Durlić, čuo u Gornjem Poreču, druga pol. XX veka) [Por.] Tanda  [Vidi]
4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] Tanda  [Vidi]
4519  sapun  săpun  сапун  sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — sapun ◊ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jelo ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjaca [Por.]Tanda  [Vidi]
2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.]Tanda  [Vidi]
3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]Tanda  [Vidi]
4355  săruta  săruta  целивати  săruta (ĭuo sarut, ĭel sarută) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — celivati, ljubiti iz poštovanja ◊ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumici ◊ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri puta ◊ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavi ◊ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — celiva se gospoda, a ljube se seljaci ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.]Tanda  [Vidi]
3411  săśeruaĭkă  seceruie  гладиола  săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśirăRudna Glava  [Vidi]
2473  său  seu  лој  său (mn. săurĭ) (i. s.) — loj ◊ său au oiļi, kapriļi șî vaśiļi, da puorśi au untură — loj imaju ovce, koze i krave, a svinje imaju mast ◊ ku său đemult avut trĭabă kînd a viđerat koļiba, kînd a oltańit, șî đi uns tălpiļi kînd s-a pļekat la vrun drum đeparće — loj se nekad upotrebljavao u osvetljavanju kuće, pri kalemljenju, i za mazanje tabana kada se polazilo na neki daleki put [Por.] Tanda  [Vidi]
4087  sfik  sfic  налет  sfik (mn. sfikurĭ) [akc. sfik] (i. s.) — nalet nevremena; udar ◊ đintr-odată la munće s-a pus vižuļiĭa k-un sfik grĭeu đe zapadă, ș-a-nkis pîrća kîtra vaļe — odjednom se u planini digla oluja sa naletom snega, i zatrpala prtinu ka dolini [Por.](stih)
Măĭ înśet ku Paun
Pănă vaku bun,
Kă dîă vrun sfik
Șî ku Paun nu faś ńimik.

Lakše malo sa Paunom
Dok je doba mira,
Kad udari vek nemira
Od Pauna nema ništa!


(Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 19. IV 2017. [Por.]
Tanda  [Vidi]
4097  sfîrk  sfârc  брадавица  sfîrk (mn. sfîrkurĭ) [akc. sfîrk] (i. s.) — (anat.) bradavica na dojci ◊ sfîrk ĭe vîru țîțî muĭerĭeșć — bradavica je vrh ženske dojke ♦ var. sfîrśel ♦ (demin.) sfîrkuļec, sfîrkuș ♦ var. svîrk [Crn.] ∞ țîțăTanda  [Vidi]
4871  sfrieźel  sfredel  сврдло  sfrieźel [akc. sfrieźel] (i. m.) ● v. sfrĭađir [Por.]Tanda  [Vidi]
2061  sfrînśuok  sfrâncioc  сврачак  sfrînśuok (mn. sfrînśuoś) [akc. sfrînśuok] (i. m.) — (ornit.) svračak, ptica pevačica i selica ◊ sfrînśuoku ĭe pasîrĭe mikă sură, ku ćiku skurt șî strîmb, kare manînkă guonź — svračak je mala siva ptica, sa kratkim i krivim kljunom, koja se hrani insektima (Tanda) ◊ sfrînśuoku aduśe la kuțofană, ama ĭe mult măĭ mik — svračak liči na svraku, ali je mnogo manji (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
3005  sfrĭađir  sfredel  сврдло  sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3139  sfulđir  fulger  муња  sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
3141  sfulđira  sfulgera  севати  sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir Rudna Glava  [Vidi]
4105  Sîmbîta albă  Sâmbâta albă  Велика субота  Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) Bela subota, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre Uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subota ◊ la Sîmbîta albă svić-Iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — na Belu subotu sveti Ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog dana ◊ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpu — Bela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinu ◊ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păru — na Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadala ◊ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdana ♦ up. Sîmbîta pașćilor [Por.] ∞ sîmbîtăRudna Glava  [Vidi]
2237  sîmḑîĭană  sânziană  ивањски цвет  sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.]Tanda  [Vidi]
4418  sîrbaśi  sălbătici  подивљати  sîrbaśi (ĭuo sîrbaśesk, ĭel sîrbaśașće) [akc. sîrbaśi] (gl. p. ref.) — (ret.) podivljati ◊ žuavina, să n-ar sîrbaśi đi mikă, n-ar puća rămîńa viĭe-n padure întra alće žuaviń sîrbaćiśe — životinja, da ne podivlja od rođenja, ne bi mogla opstati u šumi među ostalim divljim zverima ◊ kopilo-l mik, dakă-l krĭesk parințî răĭ șî bolnavĭ la kap, puaće să sa sîrbaśiaskă ka žuavina — malo dete, ako ga podignu loši i umno poremećeni roditelji, može da podivlja kao životinja ◊ lasă-l drakuluĭ, kă đe kînd a ramas sîngur, a sîrbaśit đe tuot — mani ga dođavola, jer od kada je ostao sam, podivljao je sasvim [Por.] ∞ sîrbaćikTanda  [Vidi]
4419  sîrbaśiĭe  sălbăticie  дивљина  sîrbaśiĭe (mn. sîrbaśiĭ) [akc. sîrbaśiĭe ] (i. ž.) — (ret.) divljina ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd a veńit aiśa sî sa kăsătorĭaskă, n-a fuost ńima pusta, numa sîrbaśiĭe în tuaće părțĭļi — pričali stari da kad su došli ovde da se nasele, nije bilo nikog nigde, samo divljina na sve strane [Por.] ∞ sîrbaćikTanda  [Vidi]
2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ(leg.) Skaĭećiļi ĭe sufļitu lu vrun pîkurarĭ, kare a murit đi duoru uoilor. — Čičak je duša nekoga pastira, koji je umro od ljubavi prema ovcama. (Kaz. Janko Blagojević, r. 1934, Zapis: Durlić, Jasikovo 20. VI 2013) [GPek]Tanda  [Vidi]
3519  skapît  scapăt  видик  skapît (mn. skapîće) [akc. skapît] (i. s.) — vidik, horizont ◊ s-a perdut, a dat dupa skapît — izgubio se, zašao za horizont (nestao sa vidika) [Por.] ♦ up. skăpatat [Kmp.] ∞ skapaTanda  [Vidi]
4736  skimotoșît  schimonosit  разбацан  skimotoșît (skimotoșîtă) (mn. skimotoșîț, skimotoșîće) [akc. skimotoșît] (prid.) — razbacan, ispreturen ◊ iĭ nu șćiu đi rînd, la iĭ ĭe tuot skimotoșît în tuaće părțîļi — oni ne znaju za red, kod njih je sve razbacano na sve strane [GPek] ♦ dij. var. skimotosît (Tanda) [Por.] ∞ skimotoșî Leskovo  [Vidi]
4588  skîrțaĭkă  skârțâitoare  чегртаљка  skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț Tanda  [Vidi]
4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabăJasikovo  [Vidi]
4740  skobîlțat  scobîlțat  нераван  skobîlțat (skobîlțată) (mn. skobîlțaț, skobîlțaće) [akc. skobîlțat] (prid.) — (geogr.) neravan, džombast ◊ luoku đi kasă ĭe tare skobîlțat, mult lukru o să avĭem să-l putrivim kum trăbe — mesto za kuću je jako neravno, mnogo posla ćemo imati dok ga ne poravnamo kako valja ♦ var. skobîlțat ♦ sin. ńiputrîvit [Por.] ∞ skobîlțîTanda  [Vidi]
4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.] Tanda  [Vidi]
4739  skobîlțîĭe  gaura  удубљење  skobîlțîĭe (mn. skobîlțîĭ) [akc. skobîlțîĭe] (i. ž.) — (geog.) udubljenje, rupa ◊ đi kînd nu traĭașće ńima la munće, drumu pin padure ĭe numa skobîlțîĭe lînga skobîlțîĭe — otkad niko ne živi u planini, put kroz šumu je samo rupa do rupe ♦ var. skr. skobîlț [Por.] ∞ skobîlțîTanda  [Vidi]
2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]Tanda  [Vidi]
2179  skradă  scradă  длакави шаш  skradă (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbăJasikovo  [Vidi]
2081  skrofiță  scrofiţă  грмуша  skrofiță (mn. skrofiț) [akc. skrofiță] (i. ž.) — (ornit.) grmuša (Syliva curruca) ◊ skrofița kam aduśe ku bîrbĭaćiļi, ama ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe, are trup măĭ fakut — grmuša je nalik na vrapca, ali je lepša ptica, ima skladnije telo ♦ / (demin.) < skruafă„krmača” + -iță [Por.] ∞ skruafăTanda  [Vidi]
4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.] Tanda  [Vidi]
3016  skuoĭkă  scoică  шкољка  skuoĭkă (mn. skuoĭś) [akc. skuoĭkă] (i. ž.) — (zool.) školjka (Unio) ◊ (vet.) kînd vaka s-a bolnavit đi întrokĭat, aĭ batrîń adunat skuoĭś șî ļ-a batut marunt, șî ļ-a suflat la vakă în uokĭ — kada bi kravi obolele oči, stari su skupljali školjke, tucali ih sitno, i duvali kravi u oči [Por.] Tanda  [Vidi]
4818  slańină  slănină  сланина  slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ◊ slańină uskată — sušena slanina ◊ slańină afumată — dimljena slanina ◊ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.]Rudna Glava  [Vidi]
2312  smiđak  smidariie  шипражје  smiđak (mn. smiđaś) [akc. smiđak] (i. m.) — (bot.) šipražje, gustiš, čestar ◊ smiđak ĭe luok pļin dă smidă — šipražje je mesto puno šipraga ♦ var. smidariĭe [Mlava] ♦ dij. var. smidar (Tanda) [Por.] ∞ smidăManastirica (Mlava)  [Vidi]
5509  smîntînă  smântână  кајмак  smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ◊ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.] zmîntînă:

Poreč: Topolnica
Mlava: Rašanac (u folk.)
Crna Reka: Lubnica, Osnić
Morava: Bigrenica
Kmpenji: Radujevac
Rudna Glava  [Vidi]
3863  soće  sotea  ђаво  soće (mn. suoć) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) đavo, nečastivi ◊ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — soća je đavo, spalio ga tamjan ◊ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženu (Tanda) ◊ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u koleno (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.]Tanda  [Vidi]
3566  solț  solz  крљушт  solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașćeRudna Glava  [Vidi]
2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭRudna Glava  [Vidi]
2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4070  spinđeka  spinteca  располутити  spinđeka [akc. spinđeka] (gl.) ● v. spinćika [Por.] ∞ spinćikaTanda  [Vidi]
2889  sprinśană  sprinceană  обрва  sprinśană (mn. sprinśeń) [akc. sprinśană] (i. ž.) — (anat.) obrva, veđa ◊ sprinśana ĭe păr pi frunće, đisupra đi uokĭ — obrva je dlaka na čelu, iznad oka ◊ babiļi nuaștre n-avut ađet să śupă sprinśańiļi — naše babe nisu imale običaj da čupaju obrve [Por.] ♦ dij. var. sprînśană, mn. sprînśańe (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. sprînčană, mn. sprînčeńe (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. spîrśană, spîrśiańe (Subotica) [Res.] ∞ uokĭ(stih)
Au, nană, nană,
Țukuț uokĭu supt sprinśană!
Au, nană, nană,
Fată bînaćană!
(Kaz. Paun Ilić, zsapis: Durlić, Tanda 9. IX 2015.) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
2103  spuḑă  spuză  запретак  spuḑă [akc. spuḑă] (i. ž.) — 1. zapretak ◊ spuḑă ĭe śenușă kaldă ku karbuń viĭ — zapretak je vruć pepeo sa živom žeravicom ◊ în spuḑă sa frig krîmpiĭi — u zapretku se peku krompiri 2. (fig.) gomila, jato, mnoštvo ◊ primovara vin grauri spuḑă, đi mulće uorĭ mĭerg pi śierĭ ka nuvîru kare-l învăluĭe vîntu — u proleće dolazi jato čovoraka, više puta kreće se preko neba kao oblak koji vija vetar ◊ spuḑă đi lume — gomila ljudi ◊ spuḑă đi păsîrĭ — jato ptica ◊ spuḑă đi prunje a kaḑut pi žuos — gomila šljiva palo je na zemlju ♦ sin. pîlg, pîlk ♦ (augm.) spuḑăńe [Por.] ∞ fuokTanda  [Vidi]
4437  stîrńak  miriște ?  стрњак  stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.] Jasikovo  [Vidi]
3298  stîrśi  stârci  чучати  stîrśi (ĭuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti se ◊ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćuti ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.] Tanda  [Vidi]
3300  stîrśit  stârcit  чучећки  stîrśit (stîrśită) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — čučećki, čučeći, u čučećem položaju ◊ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko je ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ∞ stîrśiTanda  [Vidi]
1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — 1. (nutr.) podliveno, podsireno mleko ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) lek za oči ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) 3. kaša sapuna ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.] (opis) Stragĭață ĭe lapćiļi înkĭegat, kînd lapćiļi sa-nkĭagă, stragĭața sa străkură pin străkatuare, șî sa faśe kaș, kare ăl atîrń sî sa străkure đi ḑîăr, șî đin ĭel pĭe urmă taĭ faļiĭe đi brînḑă, kare ļi puń în śubăr. — „Stragjaca” je podliveno mleko, kad se siri mleko, „stragjaca” se cedi kroz cediljku i dobije se kaša, koju okačiš da se iscedi surutka, i koju posle isečeš na kriške i dobiješ sir koji staviš u čabar. (Kaz. Janko Blagojević, zapis: Durlić, Jasikovo, 20. I 2013). [GPek] Jasikovo  [Vidi]
2120  străļiță  stelniţă  стеница  străļiță (mn. străļiț) [akc. străļiță] (i. ž.) — (ent.) stenica, insekt (Acanthia lectularia) ◊ străļița traĭașće-n ļiemn, în kasă măĭ mult pin blăń uskaće, kum a fuost aļa đin kare a fuost fakuće paturļi — stenica živi u drvetu, u kući najviše u suvim daskama, kakve su bile one od kojih su bili načinjeni kreveti ◊ străļița ḑua duarme, da kum ńigurĭaḑă, ĭa pļakă — stenica danju spava, a čim omrkne, ona kreće [Por.]Tanda  [Vidi]
3404  stup  stup  кошница  stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
3114  stupă  stupă  смотуљак повесма  stupă (mn. stupĭe) [akc. stupă] (i. ž.) — smotuljak povesma ◊ stupa ĭe zmuaćik đi fuĭuor, kare ĭe gaćit đi pus în furkă — stupa je smotuljak povesma, koji je gotov za stavljanje na preslicu [Por.] ∞ kîńipăTanda  [Vidi]
5044  sturḑ  sturz  дрозд  sturḑ (mn. ~) [akc. sturḑ] (i. m.) — (ornit.) drozd (Turdus) ◊ sturḑu ĭe pasîrĭe porîmbakă, ku ćiku sur, kîta măĭ mare đikît mĭerla — drozd je šarena ptica, sa sivim kljunom, nešto veća od kosa [Por.]Tanda  [Vidi]
4894  suđală  umezală  влага  suđală [akc. suđală] (i. ž.) — (ret.) vlaga, vlažnost ◊ a fĭert skimburļi ș-a umplut suoba đi aburĭ, nu puoț să sufļi đi suđală — kuvala je veš i napunila sobu sa parom, ne može da se diše od vlage ♦ up. uđală [Por.]Tanda  [Vidi]
3945  sufļika  sufleca ?  замазати  sufļika (ĭuo sufļik, ĭel sufļikă) [akc. sufļika] — (fig.) (o poslu) zamazati, ofrlje uraditi ◊ sufļiś vrun lukru kînd grabĭeșć, șă no-l faś kalumĭa, numa ăl afumĭ — ofrljaš neki posao kad žuriš, pa ga ne uradiš dobro nego ga samo zamažeš ♦ sin. afuma [Por.] ♦ ĭuo sufļik
♦ tu sufļiś
♦ ĭel sufļikă

♦ nuoĭ sufļikăm
♦ vuoĭ sufļikaț
♦ iĭ sufļikă
Tanda  [Vidi]
3946  sufļikat  suflecat  замазан  sufļikat (sufļikată) (mn. sufļikaț, sufļikaće) [akc. sufļikat] (prid.) — (fig.) (o poslu) zamazan, ofrlje urađen, površan ◊ a gasît kă ĭe lukru luĭ sufļikat, șî nu ĭ-a plaćit ńimika — našli su da mu je rad površan, i nisu mu platili ništa ♦ sin. afumat [Por.] ∞ sufļikaTanda  [Vidi]
3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
3944  sumĭat  sumet ?  подврнут  sumĭat (sumĭată) (mn. sumĭaț, sumĭaće) [akc. sumĭat] (prid.) — podvrnut, zavrnut ◊ mĭarźe ku śuariśi sumĭaț, dakă a ĭeșît đen morśilarĭ — ide sa zavrnutim nogavicama, iako je izašao iz blata [Por.] ∞ sumĭetaTanda  [Vidi]
3942  sumĭeta  sumete  завртати  sumĭeta (ĭuo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukati ◊ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blato ◊ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njim ◊ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopova [Por.]♦ ĭuo sumĭet — ja zavrćem
♦ tu sumĭeț — ti zavrćeš
♦ ĭel sumĭată — on zavrće

♦ nuoĭ sumĭetăm — mi zavrćemo
♦ vuoĭ sumĭetaț — vi zavrćete
♦ iĭ sumĭață — oni zavrću
Tanda  [Vidi]
2805  surśiel  surcea  шибљика  surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.]Klokočevac  [Vidi]
3163  șćiră  știr  неплодна  șćiră (mn. șćirĭe) [akc. șćiră] (prid.) (samo u ž.r.) — (o rađanju) neplodna, sterilna ◊ șćiră ĭe śeva muĭerĭesk śe nu fată: muĭerĭa, vaka, skruafa au uaĭa — neplodna je neka ženka koja ne rađa: žena, krava, krmača ili ovca ◊ uaĭe șćiră — jalovica, neplodna ovca ♦ sin. stărp, starpă ♦ up. șćir [Por.] ♦ dij. var. șćirńikă (Ševica) [Zvizd]Tanda  [Vidi]
2072  șćuoĭ  scioi  ћук  șćuoĭ (mn. șćuĭ) [akc. șćuoĭ] (i. m.) — (ret.) (ornit.) ćuk, noćna ptica (Athene noctua) ◊ șćuoĭu ku ćușu ĭe tuot o pasîrĭe — „šćoj” i „ćuš” je jedna vrsta ptoce (ćuk) ♦ sin. ćuș [Por.] ∞ ćuș1Tanda  [Vidi]
2223  șopîrlă  șopârlă  гуштер  șopîrlă (mn. șopîrļe) [akc. șopîrlă] (i. s.) — (zool.) gušter (Lacerta muralis) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi șopîrļe, una murgă, traĭașće pin luokurĭ petruasă, da alaltă, vĭarđe, măĭ mult sa gasîașće pin buĭeḑarĭ — ima dve vrste guštera, jedna braonkasta, živi po kamenjarima, a druga, zelena, više se nalazi po budžacima ♦ sin. gușćiră (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4300  șovîrnuog  șovârnog  богаљ  șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — bogalj ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalj ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.] Tanda  [Vidi]
3322  șuop  nătang ?  глуп  șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašav ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radi (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — ne pravi se glup, jer te dobro znam ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatiti (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — „šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikoga (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — „šop” je tvrdoglav čovek (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — „šop” je priglup čovek (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — „šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav” (Radujevac) [Kmp.](kom.) În Omuoļ, Mlaua, Zvižd șî-n alalće părț rumîńeșć, vuorba nuĭe kunoskută. — U Homolju, Mlavi, Zviždu i na drugim vlaškim stranama, reč nije poznata. (Zapis: Durlič, avgusta 2015.) Rudna Glava  [Vidi]
5067  śapa śuarilor  ceapa-ciorii  врањи лук  śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapăRudna Glava  [Vidi]
3483  śarkîn  cearcăn  корона  śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblake ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — korona predskazuje sušu (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — kad se javlja korona menja se vreme (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk Rudna Glava  [Vidi]
6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) cikorija, vodopija (Cichorium Intubus) ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakije ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — koren cikorije je dobar za decu kad imaju proliv [Por.]Tanda  [Vidi]
6092  śikuarĭe  cicoare  цврчак  śikuarĭe2 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (ent.) cvrčak, zrikavac ◊ śikuarĭe ĭe o guangă ka skalușu, kare vara, kînd ĭe măĭ mare zăpușală, kîntă una-ntruuna „zri-zri-zri” đi-ț tună-n kriĭir — cvrčak je insekt kao skakavac, koji leti, kada je najveća vrućina, peva neprekidno „zri-zri-zri” da ti ulazi u mozak [Por.]Tanda  [Vidi]
2655  śinstă  cinste  част  śinstă (mn. śinsturĭ) [akc. śinstă] (i. ž.) — čast, dar, poklon; čestitka ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbu ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebi [Por.](izr.) Numa gaina ku kuru faśe śinstă! (Faśe uou kare-l puń la nașu pi masă). — Samo kokoška zadnjicom pravi čast. (Snese jaje koje stavljaš kumu na trpezu). (Kaz. Paun Ilić, 1952, Zapis: Durlić, Tanda, 4. I 2014.) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.] Tanda  [Vidi]
4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — tkanica, pojas ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muške ♦ sin. braśiră [Por.] ∞ țualăTanda  [Vidi]
2351  śovikă  ciovică  зијавац  śovikă (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) zijavac (Vanellus Cristatus) ◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njom ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcu ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojede ♦ sin. śumaĭkă [Por.](ver.) Śovika kîntă nuapća; kobĭașće la muarće: kînd kîntă apruape đi kasă, muare vrunu đin kasa-ĭa. — Zijavac peva noću; sluti smrt: kada se čuje u blizini kuće, umreće neko iz te kuće. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 4. VII 2013) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
3734  śulau  ciulă  чулав  śulau (śulauă) (mn. śulavĭ, śulave) [akc. śulau] (prid.) — (med.) čulav, bez uha
śulau ĭe uom or žuavină fara urĭake, or ku urĭekĭ miś — čulav
je čovek ili žvitonja bez ušiju, ili sa malim ušima
♦ var.
śuļau [Por.] ∞ śuļi
śulau (śulaoă) (mn.
śuļeț, śuļaće) [akc.
śulau] (prid.) — (anat.) čulav
Tanda  [Vidi]
3823  śumaĭkă  ciovică  зијавац  śumaĭkă [akc. śumaĭkă] ● v. śovikă [Por.]Tanda  [Vidi]
1539  śuoĭkă  cioaică  чавка  śuoĭkă (mn. śuoĭś) [akc. śuoĭkă] (i. ž.) — (ornit.) čavka (Coloeus monedula) ◊ śuoĭka ku śuară șî ku śuara pîśuasă sîn un ńam đi pîăsîrĭ — čavka, vrana i modrovrana su jedan ptičji rod [Por.]Tanda  [Vidi]
2112  tămîńuară  tămâioară  виола  tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauăTanda  [Vidi]
3499  tăntăļi  tăndăli  смандрљати  tăntăļi (ĭuo tăntăļesk, ĭel tăntăļeașće) [akc. tăntăļi] (gl. p.) — smandrljati, govoriti ofrlje, mešati jezike ◊ akuma ńima nu măĭ vorbĭașće kurat rumîńașće, numa tăntăļiașće vuorbiļi kum iĭ vińe: una rumîńaskă, doă sîrbĭeșć, pă doă rumîńeșć, ș-așa pi rînd — danas više niko ne govori čisto vlaški, nego smandrlja reči kako mu dođe: jedna vlaška, dve srpske, pa dve vlaške, i tako redom [Por.] Tanda  [Vidi]
3500  tăntăļit  tăndălit  смандрљан  tăntăļit (tăntăļită) (mn. tăntăļiț, tăntăļiće) [akc. tăntăļit] (prid.) — smandrljan, ofrlje urađen, smuvan, sklepan ◊ ļimba rumîńaskă astîḑ ĭe o ļimbă tăntăļită đin kîća vuorbe rumîńeșć, kare sa măĭ țîn minće, șî đin kîća vuorbe sîrbĭeșć, kare rumîńi ļi vorbĭesk așa đe opaśit đi nu șćiĭ au sî će rîḑ, au sî će plînź kînd ĭ-askulț kum vorbĭesk — vlaški jezik je danas jedan smandrljani jezik od malo vlaških reči, koje se još uvek pamte, i od malo srpskih, koje Vlasi izgovaraju tako izopačeno da ne znaš da li da se smeješ, ili da plačeš kad ih slušaš kako govore [Por.] ∞ tăntăļi Tanda  [Vidi]
3406  tîrnă  târnă  трмка  tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stupTanda  [Vidi]
5816  tîrpiĭa  târpie  несит  tîrpiĭa (mn. tîrpiĭe) [akc. tîrpiĭa] (i. ž.) — (med.) nesit, prežderavanje ◊ tîrpiĭa ĭe buălă kînd uomu manînkă una-ntruuna, da ńiśkînd nu sa satură — trpija je bolest kad čovek neprestano jede, a nikad se ne zasiti [Por.]Tanda  [Vidi]
6194  tîrsîtură  târsitură  крчевина  tîrsîtură (mn. tîrsîturĭ) [akc. tîrsîtură] (i. ž.) — krčevina ◊ tîrsîtură ĭe luok kurațat đi padure, profakut în luok đi arat, or în ļivađe đi kosît — krčevina je mesto očišćeno od drveća, i petvoreno u oranicu ili livadu [Por.] ∞ tîrsîTanda  [Vidi]
5493  toartă  toartă  ручка  toartă (mn. torț) [akc. toartă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ručka, rukohvat ◊ toartă are kaldarĭa, vadra đi lapće, șî kuafa đe apă — ručku imaju bakrač, vedrica za mleko, i kofa za vodu ♦ sin. baĭir [Por.]Tanda  [Vidi]
5663  tokmi  tocmi  ценкати се  tokmi (ĭuo ma tokmĭesk, ĭel sa tokmĭașće) [akc. tokmi] (gl. p.) — (o trgovini) cenkati se, pogađati se oko cene ◊ la tot bîlśu, kînd sa vind vićiļi, saćańi sa tokmĭesk ku ńegustuori ka Țîgańi — na svakom vašaru, kad se prodaje stoka, seljaci se pogađaju sa nakupcima kao Cigani [Por.]Tanda  [Vidi]
5664  tokmĭală  tocmeală  ценкање  tokmĭală (mn. tokmĭaļe) [akc. tokmĭală] (i. ž.) — (o trgovini) cenkanje, pogađanje oko cene ◊ tokmĭală ĭe kînd sa mînă vinḑatuorĭu ku ńegustuorĭu pi aĭa kîț bań kată unu, da kîț dă alalt — cenkanje je kad se teraju prodavac i nakupac oko toga koliko para traži jedan, a koliko daje drugi ◊ kînd tokmĭala sa gaćașće bun, tokmitori bĭeu aldamaș — kad se cenkanje završi uspešno, cenkatori ispijaju arvaluk [Por.] ∞ tokmiTanda  [Vidi]
5547  tolśerĭ  tolcer  левак  tolśerĭ (mn.) [akc. tolśerĭ] (i. m.) — levak ◊ tolśerĭu ĭe fakut ka klopîtu, larg la gură, da đi žuos are cauă îngustă kare sa bagă-n vas — levak je napravljen kao zvono, širok na gornjem kraju, a na donjem ima usku cev koja se nabija u sud ◊ ku tolśerĭ sa tośașće bĭeutura đin vas în vas ku gîtu îngust — levkom se pretače tečnost iz suda u sud sa uskim grlom ♦ sin. pîlńiĭe, finkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. turćel (Brodica) [Rom.] ♦ dij. sin. storśaļ (Vuković) [Bran.]Rudna Glava  [Vidi]
5241  toprak  toprac ?  станиште ?  toprak (mn. topraśe) [akc. toprak] (i. s.) — (izob.) stanište ◊ toprak kuprinđe luoku șă konaśiļi unđe sa verĭaḑă ku vićiļi — toprak obuhvata mesto i objekte gde se letuje sa stokom [GPek] ◊ toprak ĭe kasa în kare traĭeșć — toprak je kuća u kojoj živiš (Tanda) ♦ sin. konak [Por.]Leskovo  [Vidi]
6125  Traieraka  Trei-Ierarhi  Три Јерарха  Traieraka (mn. Traieraśi) (i. ž.) — (kal.) Tri Jerarha ◊ la Traieraka sa oltańesk śerĭeșî — na Tri Jerarha se kaleme trešnje ♦ var. Triraku (Rudna Glava) [Por.]Tanda  [Vidi]
1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.]Jasikovo  [Vidi]
2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenje ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo niko ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — na panjevima se cepala i drva za vatru 2. (fig.) (pej.) tup, težak, tvrdoglav čovek ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușu — ne možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panj (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
5457  tulpină  tulpină  стабло  tulpină (mn. tulpiń) [akc. tulpină] (i. ž.) — (bot.) stabljika ◊ tulpină ĭe vorba rară, însamnă numa bușćanu đi viĭe — tulpina je retka reč, označava samo stablo vinove loze ♦ sin. bușćan [Por.]Tanda  [Vidi]
3512  tuoĭ  toi  гро  tuoĭ (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka ◊ a veńit ńikemat în tuoĭu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njega ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuoĭu api — padala je kiša i podigao se nivo vode ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuoĭu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probiju [Por.]Tanda  [Vidi]
2076  turiță  turiţă  броћ  turiță (mn. turiț) [akc. turiță] (i. ž.) — (bot.) broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine) ◊ turița dă pin grîu, are skaĭeț marunț ku kare sa prinđe đi țuaļe kînd trĭeś pin ĭa — broćika raste po žitu, ima sitne čičkove kojima se kači za odeću kad prođeš kroz nju ♦ sin. porkiță (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
2169  turuĭag  tulug  тулај  turuĭag (mn. turuĭaź) [akc. turuĭag] (i. m.) — (bot.) 1. tulaj, tuluz, šarovina, kukuruzovina, kukuruzna stabljika ◊ a rođit kukuruḑu, turuĭagu-iĭ măĭ nalt đi kît uomu — kukuruz je rodio, tulaj mu je višlji od čoveka (Tanda) 2. stabljika drvenaste biljke ◊ tuata buĭađa ļiemnuasă are turuĭag: aĭa ĭe ļiemnu a iĭ fara frunḑă, fara vîr șî fara krĭenguță — svaka drvenasta biljka ima tulaj: to je njeno stablo bez lišća, bez vrha i bez grančica (Rudna Glava) ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑTanda  [Vidi]
4713  tusă mîgarĭaskă  tuse măgărească  магарећи кашаљ  tusă mîgarĭaskă [akc. tusă mîgarĭaskă] (sint.) — (med.) magareći kašalj, hripavac (Pertusis) ◊ tusa mîgarĭaskă ĭe tușît grĭeu đi kare sa bulnavĭesk kopiĭi, kare, kînd tușăsk, suflă grĭeu ka magarĭu kînd rîžașće — magareći kašalj je težak kašalj od koga obolevaju deca, koja, kad kašlju, dišu teško kao kad rže magare ◊ kopiĭi kare a ḑakut đe tusa mîgarĭaskă, s-a afumat ku păr đi magarĭ — deca koja su obolela od magarećeg kašlja, dimila su se magarećom dlakom [Por.] ◊ pănă nu s-a gasît ļak, đi tusa măgarĭaskă a murit mulț kopiĭ, la uńi luokurĭ kîći doĭ-triĭ đintr-o kasă — dok nije pronađen lek, od magarećeg kašlja je umrlo mnogo dece, u nekim mestima i po dvoje-troje iz jedne kuće (Leskovo) [GPek] ∞ tusă Tanda  [Vidi]
3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek](kom.) Gata tuata uaĭa are numiļi iĭ, kare dau pîkurari đispre aĭa kum ĭe uaĭa fakută. Ăće un șîr đi nume đin saćiļi nuaștre.

Buļećin: Mîndra, Buka, Mika, Baluța, Lăkrămuța, Liru, Maĭdańanța.

Tanda: Bobośika, Bukalaĭe, Bumńița, Okișana, Lukița, Șkĭuapa, Śula, Kurta, Ńagra, Korńița, Uļa, Dinka, Gigă, Koțîța (=ku o țîță), Batrîna, Zăpiśita (=a ramas mikă), Pinćina ...

Isîkuva: Ļisa, Bĭelka, Fluarĭa, Bîkalaĭa, Kļepana (ku urĭekĭ marĭ), Pistra (pistriță, ku pĭaće pi buot), Guala (golană, ku lînă mikă șî rară), Iță (< oiță), Bobolmik, Gîșu (berbĭek), Zăpiśită ...
Jasikovo  [Vidi]
5992  untură  untură  маст  untură (mn. unturĭ) [akc. untură] (i. ž.) — (nutr.) mast ◊ untura sa kapîtă kînd sa topĭaće slaina đi puork — mast se dobija kad se topi svinjska slanina [Por.] ∞ unsurăTanda  [Vidi]
3190  urđińiș  urdiniș  лето  urđińiș1 (mn. urđińișurĭ) [akc. urđińiș] (i. s.) — (tehn.) leto, otvor na košnici ◊ urđińiș ĭe gaura la kuoșńiță, or la sanduk, pi kare tună șî ĭasă albińiļi — leto je otvor na košnici, ili sanduku, kroz koji ulaze i izlaze pčele ♦ var. urđinatuare [Por.]Tanda  [Vidi]
3294  ustura  ustura  пецкати  ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.](stih) Ku usturuoĭu iĭ usturaĭ, / Ku piparka iĭ piparkaĭ! — Belim lukom ih zaljutih, paprikom ih opapričih! (Đin đeskînćik đi moruoń. — Iz bajalice protiv vampira, kaz. Baba Stanka Brandušuanje, zapis: Durlić, Rudna Glava 1971) [Por.]Tanda  [Vidi]
2476  usukuos  usucos  серињав  usukuos (usukuasă) (mn. usukuoș, usukuasă) [akc. usukuos] (prid.) — serinjav, prljav od serine ◊ am gaćit tunsu, ma duk să ma spîăl kă mis tuot usukuos pi mîń șî pi țuaļe — završio sam strižu, idem da se operem jer sam sav serinjav po rukama i odeći [Por.] ∞ usukTanda  [Vidi]
3837  ușta  ușta  уздисати  ușta (ĭuo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — uzdisati ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njim ◊ ușćeḑ đi nakaz — uzdišem od muke ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — uzdisaćemo za selom ♦ sin. suspina [Por.]Tanda  [Vidi]
6181  ușura  ușura  породити се  ușura2 (ĭuo ma ușuor, ĭel sa ușurĭaḑă) [akc. ușura] — (med.) poroditi se ◊ nora ńi înkarkată, șă nu pućem ĭeșî ku uoĭļi la munće, pănă nu sa va ușura — snajka nam je trudna, i nećemo moći izaći sa stokom u planinu, dok se ne bude porodila ♦ sin. nașće ♦ up. greuańe [Por.] ∞ ușuorTanda  [Vidi]
6200  vadră  vadră  ведро  vadră (mn. vedre) [akc. vadră] (i. ž.) — (zast.) vedro ◊ vadra a fuost vas đi ļemn đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — vedro je bio drveni sud za merenje mleka na bačiji ◊ kuprinsu vedri s-a măsurat ku okaua — zapremina vedra merila se okama ◊ în Tanda, vadra a fuost vas fakut đi dauoź, da gaļata vas skobit în ļemn muaļe — u Tandi, vedro je bio sud sklopljen od duga, a kabao sud izdubljen u mekom drvetu ♦ sin. gaļată [Por.] ∞ vasRudna Glava  [Vidi]
2472  vapaĭță  văpaiţă  луч  vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭeTanda  [Vidi]
2471  vapaĭe  văpaie  запах  vapaĭe (mn. vapăĭ) [akc. vapaĭe] (i. ž.) — zapah jare, talas topline ◊ kînd vîntu învăluĭe para fuokulu, pista ćińe vińe vapaĭe — kad vetar uvija plamen vatre, tebe zapahne jara ◊ vapaĭa fuokuluĭ ći-ńakă, kîćodată nu puoț să sufļi, da ńiś s-auḑ pi vrunu kare sa va gasî dupa vapaĭe đinkoluo — zapah jare te davi, ponekad ne možeš da dišeš, a ni da čuješ nekoga ko bi se našao iza zapaha sa one strane [Por.] ∞ fuok Tanda  [Vidi]
3037  vargă  vargă  трака  vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
2134  vărḑîșuară  verzișoară  чуваркућа  vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) čuvarkuća (Sempervivum tectorum) ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda) [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović) [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović) [Hom.] ∞ varḑăTanda  [Vidi]
2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]Tanda  [Vidi]
6041  verźauă  vergea  арбија  verźauă2 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) arbija, harbija ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļi aļi batrîńe la krĭamińe — harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjača ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju” ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkăTanda  [Vidi]
2166  vetriśe  vetrice  вратич  vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) vratič (Chrysanthemum vulgare) ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na groblje ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.]Tanda  [Vidi]
2111  viorĭauă  viorea  љубичица  viorĭauă (mn. viorĭaļe) [akc. viorĭauă] (i. ž.) — (bot.) ljubičica (Viola adorata) ◊ viorĭaua dă pin padure, primovara — ljubičica raste po šimi, u proloće ♦ sin. kîrļeźiel ♦ sin. tîmîĭuară (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. tămîĭară (Topla) [Crn.]Rudna Glava  [Vidi]
4246  Vizak  Vizac  Визак  Vizak (mn. Vizaś) [akc.Vizak] (i. m.) — (top.) Vizak, ostenjak na području Tande ◊ Vizaku ĭe o parće đi sat Tanda la otar ku Gorńana, Lukĭa șî Buśa — Vizak je deo sela Tande na međi sa Gornjanom, Lukom i Bučjem ◊ Vizaku ĭe o kuamă đi pĭatră în kununa đi kîrșĭe — Vizak je kameni greben u vencu krša ◊ ĭastă Vizako-l mik șă Vizako-l mare — postoji Veliki i Mali vizak ◊ întra Vizaśe ĭastă pașćuńe bună đi viće, ș-aśiĭa a paskut turmiļi luor Tanđeńi, Lukĭeńi șă Buśeńi aĭ batrîń — između dva Vizaka ima dobro pasište za stoku, pa su tu napasali svoja stada stari Tanđani, Lučani i Bučjani ◊ apruapĭe đe vizak ĭe Stuolu, vîr mare đe kîrșĭe kare sa kĭamă așa kă ĭe pļoșćenat ka astalu — u blizini Vizaka je Stol, veliki krševiti vrh koji se tako zove jer je spljošten kao sto ◊ ńima ăn aļi triĭ saće înveśinaće nu șćiĭe đi śe Vizaku sa kĭamă așa — niko u ova tri susedna sela ne zna zašto se Vizak tako zove ◊ uńi spun kă a vaḑut ńiskaĭ kărț batrîńe sîrbĭeșć pi kare skriĭe Dvizak în luok đi Vizak — jedni kažu da su videli stare srpske karte na kojima piše Dvizak umesto Vizaka ♦ / Vizak < srb. Dvizak < dvizac, dvize„dvogodišnji jarac ili ovan” (exp. Durlić, sursa: РечникСАНУ4) [Por.]Tanda  [Vidi]
3234  vižlă  vijlă ?  ћоштере  vižlă (mn. vižļe) [akc. vižlă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ćoštere, drvodeljsko rende za pravljenje žljebova ◊ ku vižla s-a fakut žgĭaburĭ la pođaļe, kare s-a pus pi grinḑ la puodu brnarĭețî — ćošterom su se pravili žljebovi na šindama, koje su se stavljale na tavanske grede brvnare ♦ var. viržlă (Tanda) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
4140  vĭer  vier  вепар  vĭer (mn. vĭerĭ) [akc. vĭer] (i. m.) — vepar ◊ vĭer ĭe puork ńiskopit, lasat đe prasîlă — vepar je neuštrojen prasac, ostavljen za priplod ♦ up. maskur [Por.] ♦ dij. var. veroćik (Jabukovac) [Pad.] ♦ dij. var. vder (Šipikovo) [Tim.] ∞ puorkTanda  [Vidi]
762  vĭerme  vierme  црв  vĭerme (mn. vĭermĭ) [akc. vĭerme] (i. m.) — (helm.) crv ◊ vĭermi đin tuor sint buń đe prins la pĭașće — crvi iz stajskog đubriva dobri su za pecanje ◊ în žđerîtură a puĭat vĭermi — na odranom mestu pojavili su se crvi ♦ var. verme (mn. vermĭ) [akc. vermi] [Crn.] ♦ dij. var. vĭarme, vĭarmĭe ♦ dem. vĭermuș (Tanda) [Por.] Mali Izvor  [Vidi]
3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1. valjkasti crv (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — vlaš je vodeni crv ◊ uńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistu ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu oči (Rudna Glava) 2. očni crv (Loaloa) ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očima (Tanda) ♦ sin. pĭerĭ ♦ up. gușă [Por.] Rudna Glava  [Vidi]
4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]Bukovska  [Vidi]
3505  vrîșćină  bandă ?  врпца  vrîșćină (mn. vrîșćiń) [akc. vrîșćină] (i. ž.) — (izob.) vrpca, traka; povez ◊ vrîșćină ĭe kurauă đi pĭaļe, taĭată îngust, ku kare s-a ļegat opinka đi puork kînd uomu s-a-nkalțat în ĭa — „vrstina” ĭe bila kožna traka, usko sečena, kojom se vezivao svinjski opanak, kad ga je čovek obuvao ♦ / ? < srb. (augm.) vrpcina < vrpca (expl. Durlić) ♦ up. urḑală [Por.] Tanda  [Vidi]
6027  vulpĭe  ?  влачег  vulpĭe2 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ vulpĭa ĭe o saĭnă raklată đi kare sa atîrnă kuardă kînd sa traźe la învaļituare, sî sa pună strîns pi sulu đinapuoĭ — vlačeg je rakljasta sanka o koju se kači osnova i vuče da se što čvršće snuje na zadnje vratilo razboja ◊ đi sî sa strîngă kuarda śe puaće măĭ tare, pi vulpĭe sa pun petruańe grĭaļe, or kă șăd kopiĭi măĭ maruț — da bi se osnova što čvršće stegla na vratilo, na vlačeg se stavlja teško kamenje, ili sede odrasla deca ◊ în Tanda nu sa lasă kopiĭi să șadă pi vulpĭe kă nu sa măĭ însuară — u Tandi se ne puštaju deca da sede na vlačegu jer se neće nikad oženiti ♦ sin. kapră (Tanda) [Por.] ∞ învaļiRudna Glava  [Vidi]
6159  vultur  vultur  орао брадан  vultur (mn. vulturĭ) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) orao bradan, kostoberina (Gypaetus barbatus) ◊ vultur ĭe o pasîre mare, ku ăripĭ larź șî ku ćuok lung șî înkîrļobat, șî ku gĭară tarĭ și marĭ — orao bradan je velika ptica, sa širokim krilima i krivim kljunom, i sa velikim i jakim kandžama ♦ sin. [Por.] ∞ Tanda  [Vidi]
2488  zađină  zadină  сметња  zađină (mn. zađiń) [akc. zađină] (i. ž.) — smetnja, ometanje, zadržavanje ◊ numa ńi faśe la zađiń, nu pućem să lukrăm đi ĭel — samo nam pravi smetnje, ne možemo da radimo od njega [Por.] Tanda  [Vidi]
2487  zăđina  zădina  задржавати  zăđina (ĭuo ma zăđin, ĭel sa zăđină) [akc. zăđina] (gl. p. ref.) — zadražavati se, ometati koga u poslu ◊ nu ma zăđina, kă grabĭesk — nemoj me zadržavati, jer žurim ◊ nu șću đi śe s-a fi zăđinat ĭel atîta-n sat — ne znam zašto li se on toliko zadržao u selu ◊ đ-adauară nu ma zađina atîta, ma ruog đi ćińe — drugi put me nemoj zadržati toliko, molim te ♦ sin. zîbovi [Por.] ∞ zađinăTanda  [Vidi]
4150  zămărlău  umplutură  надев  zămărlău (mn. zămărluaĭe) [akc. zămărlău] (i. s.) — (nutr.) nadev ◊ zămărlău ĭe mistakatura đе uauă șî brînḑă, kare sa puńe în plaśinț — zamarlau je nadev od jaja i sira kojim se pune plačinte ◊ la Tanda, Gorńana șî Krivĭeļ zămărlău đe plaśinț s-a fakut đen uou, brînḑă șî śapă — u Tandi, Gornjani i Krivelju nadev za plačinte pravio se od jaja, sira i luka ♦ sin. kofrțău [Por.] ∞ plaśintăTanda  [Vidi]
3952  zbera  zbera  викати  zbera (ĭuo zbĭer, ĭel zbĭară) [akc. zbera] (gl. p. ref.) — 1. (o čoveku) vikati, govoriti povišenim glasom ◊ sa zbĭară adîns s-o audă tuoț — namerno viče da je čuju svi ◊ mîńiuos, zbĭară pi kopiĭ — ljutit, viče na decu 2. (o stoci) javljati se, oglašavati se ◊ zbĭară vićiļi đi fuame, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă la pașuńe — javlja se gladna stoka, vreme je da se pusti na pašu [Por.](opis)
Kum rumîńi zbĭară žuavińiļi, kînd ļi dudîĭe?
Kojim uzvikom Vlasi teraju životinje?

♦ kîńiļi: ćibe! marș! — psa: šibe! marš!
♦ uorîļi: îś! — živinu: iš!
♦ mîțu: pis! — mačku: pis!
♦ uaĭa:
pul-uaĭe! pulă-uaĭe! (Rudna Glava)
puilă-uaĭe! (Topla)
ćîśśś! (Tanda)
ovcu: ?
♦ vaka: ăĭ! — kravu: ajs!
♦ puorku: tuta!svinju: ?
♦ kalu: (ku ļimba kîț! kîț!) — konja: (coktanjem) ?
Rudna Glava  [Vidi]
5279  zgorńaĭkă  zgornire  изгонац  zgorńaĭkă (mn. zgorńeĭś) [akc. zgorńaĭkă] (i. ž.) — (izob.) (pej.) izgonac ◊ zgorńaĭkă s-a kĭemat koļașa ku kare la nuntă a dudait nașu ś-a șaḑut prĭamult șă n-a vrut să pļaśe, dakă s-a gaćit tuaće ađeturļi nunțășć — izgonac se zvao kačamak kojim se sa svadbe terao kum koji je sedeo predugo i nije hteo da pođe, iako su svi svadbeni običaji bili svršeni [Por.] ∞ zgorńiTanda  [Vidi]
5278  zgorńi  zgorni  истерати  zgorńi (ĭuo zgorńesk, ĭel zgorńașće) [akc. zgorńi] (gl. p. ref.) — isterati, oterati; izgnati ◊ vrĭamĭa sî sa zgorńaskă uoĭļi la pașćuńe — vreme je da se isteraju ovce na pašu ♦ sin. dudai, skoća [Por.]Tanda  [Vidi]
2506  zgribĭenț  zgrebenţ  загребенци  zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.]Ranovac  [Vidi]
4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]Tanda  [Vidi]
2767  zîmbak  zambac  крин  zîmbak (mn. zîmbaśe) [akc. zîmbak] (i. s.) — (zast.) (bot.) krin, ljijan (Lilium candidum) ◊ zîmbak ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ albe — krin je baštensko cveće, sa belim cvetovima ♦ sin. krin [Por.]Tanda  [Vidi]
3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama goveda ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodu ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek seče [Por.] (ver.) Kalu faśe zîmbre kînd vĭađe kî alt kal manînkă śeva măĭ bun đi kît ĭel. Đ-aĭa sa ḑîśe șî đi uom kî faśe zîmbre kînd vĭađe pi altu kum manînkă śeva dulśe, da luĭ nu-ĭ dă. — Konju rastu zazubice kad vidi drugoga konja kako jede nešto bolje od njega. Zato se kaže i za čoveka da pravi zazubice kad vidi drugog kako jede nešto slatko, a njemu ne daje. (Kaz. Mihajlo Germanović, zapis: Durlić, Rudna Glava, 26. XII 2014) [Por.] Tanda  [Vidi]
2336  znuabă  zloabă  злоба  znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1. zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalica ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog toga ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Mlava] 2. (o deci) nestašluk ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašluka (Tanda) [Por.]Manastirica (Mlava)  [Vidi]
4116  zvînta  zvânta  просушити  zvînta (ĭuo zvînt, ĭel zvîntă) [akc. zvînta] (gl. p. ref.) — prosušiti, osloboditi se vlage ◊ sî măĭ așćetăm kîta ku sapatu, sa va măĭ zvînta pomîntu — da sačekamo malo sa okopavanjem, možda će se prosušiti zemlja ◊ la strîbatut pluaĭa, ș-a pus burka la kamîn sî sa zvînće — probila ga je kiša, i stavio je kaput kraj kamina da se prosuši ♦ sin. zbiśula [Por.]Tanda  [Vidi]
3933  žapină  japină  удубљење  žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.]Tanda  [Vidi]
6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļiTanda  [Vidi]
5793  žîguĭală  jeguială  жгаравица  žîguĭală (mn. žîguĭelurĭ) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) žgaravica, gorušica ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušica ♦ var. žuguĭală [Por.]Tanda  [Vidi]
5770  žîvînă  rană  рана  žîvînă (mn. žîvîń) [akc. žîvînă] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ la luok unđe sa lovĭașće uomu, sa faśe žîvînă — na mestu gde se čovek povredi, napravi se rana ◊ žîvînă viĭe — živa rana [Por.]Tanda  [Vidi]
6299  žîžgan  jâjgan ?  жгољав  žîžgan (žîžga) (mn. žîžgań, žîžgańe) [akc. žîžgan] (prid.) — žgoljav ◊ uom žîžgan ĭe slab, uskat ka žîpu, șî đes bolnaviśuos — žgoljav čovek je mršav, usukan kao motka i često bolešljiv [Por.]Tanda  [Vidi]
3296  žordaļiĭe  zărzălie  кајсија (плод)  žordaļiĭe (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiĭe] (i. ž.) — (bot.) kajsija (plod) ◊ žordaļiĭa ĭe puamă dulśe, ku kuaža galbină șî ńaćidă — kajsija je slatko voće, sa žutom i glatkom korom ♦ var. zorzoļiĭe (Tanda, Crnajka) [Por.] dij. var. zărzăļiĭe (Topla) [Crn.] ∞ žordaļiužordaļiĭe (Rudna Glava, Klokočevac) [Por.]
žorđiļiĭe (Rečica) [Stig]
zorzoļiĭe (Tanda) [Por.]
zărzăļiĭe (Topla) [Crn.]
Rudna Glava  [Vidi]
3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]žordaļiu (Rudna Glava, Klokočevac) [Por.], Jasikovo [GPek]
zorzoļiu (Tanda, Crnajka) [Por.]
zărzăļiu (Topla, Luka) [Crn.]
Rudna Glava  [Vidi]
2365  žuardă  joardă  прут  žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît(izr.) Mĭarźe ku gura kaskată dupa žuorḑ. — Zija u potrazi za šibama. (Đi uom kare lukră śeva śe nu trîabe, kum pîkurarĭu al pruost, dakă avut žuardă đi mînat uoĭļi, ĭel ĭară ku gura kaskată îmblă pin padure, șî taĭe la žuorḑ, dakă ļi are, puaće-fi, o gramadă. — Za čoveka koji radi nešto što mu ne treba, kao što priprost čobanin, iako ima šibu za teranje ovaca, opet ide otvorenih ustiju kroz šumu, i seče šibljike, iako ih ima, možebiti, gomolu. Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, 6. VIII 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
1730  žug  jug  јарам  žug (i. s.) ● v. źug [Por.] ∞ źugTanda  [Vidi]
2152  žuoĭ  joi  четвртак  žuoĭ (mn. žuoĭe) [akc. žuoĭ] (i. ž.) — (kal.) četvrtak ◊ žuoĭ ĭe ḑîuă în stamînă întra mĭerkuĭ șî vińirĭ — četvrtak je dan u nedelji između srede i petka ♦ up. Žuoĭ marĭ, Žuoĭa vĭarđe, Žuoĭa ĭepilor ♦ var. žuoĭa (i. ž.) ♦ var. (zast.) źuoĭ [Por.] ∞ stamînă(izr.) Ĭel nuĭe ku žuoĭļi tuaće. — (dosl.) On nije sa svim četvrtcima. (=„Nisu mu svi četvrtci na broju”, paralela: „Nisu mu sve koze na broju”, smisao: nije ceo, umno je skrenuo). (Kaz. Paun Ilić, 1952, zapis: Durlić, Tanda 23. VI 2013)
(ver.) Žuoĭa a fuost vrodată ḑîua-n stamînă kum ĭe akuma dumińika; đ-aĭa babiļi a lasat daćină sî sa fakă pomień-ļi žuoĭa. Ḑîua-ĭa ĭe bună ḑî pomień, k-aĭ muorț uđińiesk, nu lukră ńimika, șî sînt în pućiare sî vină la pomană, s-o primĭaskă șî s-o ĭa ku iĭ. — Četvrtak je nekada bio dan u sedmici kakav je sada nedelja; zato su babe ostavile običaj da se pomane daju četvrtkom. Taj dan dobar za daće, jer mrtvi odmaraju, ne rade ništa, i u prilici su da dođu na daću, da je prime i ponesu sa sobom. (U selima Gornjeg Poreča, od raznih kazivača, zapis: Durlić, tokom terenskog rada krajem XX veka) [Por.]
Rudna Glava  [Vidi]
2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]Tanda  [Vidi]
2362  źeĭśt  deget  прст  źeĭśt (mn. źeĭśće) [akc. źeĭśt] (i. s.) — (anat.) prst, deo šake ◊ uomu are śinś źeĭśće la o mînă — čovek ima pet prstiju na jednoj ruci ◊ fi mĭarńik, să nu-ț frîng źeĭśćiļi — budi miran, da ti ne polomim prste ◊ tuot źeĭśtu la mînă are numiļi luĭ — svaki prst na ruci ima svoje ime [Por.](izr.) Iĭ daĭ źeĭśto-l mik, da ĭel kată mîna tuată! — Daš mu mali prst, a on traži celu ruku! (U Gornjem Poreču, zapis: Durlić, druga pol. XX veka). [Por.]

Varijante
źeĭśt (mn. źeĭśće) (Vlaška) [Mor.], (Tanda) [Por.]
źeĭt (mn. źeĭće) (Crnajka) [Por.], (Plavna) [Pad.]
źaźit, (mn. źaźiće) (Topla, Luka, Bučje) [Crn.], (Rudna GLava, deo: Beli Izvor)
đeșt (mn. đeșće) (Prahovo, M. Kamenica) [Kmp.]
đeĭśt (mn. đeĭśće) (Isakovo)
đeđit (mn. ?) (Medveđica) [Hom.]
đađit (mn. đađiće) (Subotica) [Res.], (mn. đađiśe, Češljeva Bara) [Bran.]
Rudna Glava  [Vidi]
4988  źeme  geme  јечати  źeme (ĭuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) ječati, odzvanjati; stenjati ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlova ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se teli [Por.] Tanda  [Vidi]
4995  źemît  gemăt  хујање  źemît (mn. źemiće) [akc. źemît] (i. s.) — (o zvuku) hujanje, jeka; stenjanje ◊ źemît s-auđe đi la munće, kînd vižuļiĭa baće pin ļamńe — hujanje se čuje sa planine kad oluja duva kroz drveće ◊ źemît s-auđe đin ștală kînd vaka sa opinćiașće pănă fată — stenjanje se čuje iz štale kad se krava napreže dok se teli [Por.] ∞ źemeTanda  [Vidi]
3501  Źoroșćița  Joroștiţa ?  Ђурђиц  Źoroșćița (mn. Źoroșćiță) [akc. Źoroșćița] (i. ž.) — (kal.) Đurđic, slava ◊ Źoroșćița ĭe prazńiku lu moșîĭa noastră dăn babaluk — Đurđiț ĭe slava našeg imanja od starina ◊ la prazńik tatî-mĭu îngă sa înśinpĭașće pră pomînt, kînd sa-nkină în kuot, dupa ușă — na slavi moj otac još uvek kleči na zemlji kada metaniše u uglu sobe, iza vrata [Mlava] ∞ prazńikVlaški nazivi za Đurđic:

I Porečka Reka
♦ Žuroșćița, Źuźoćița, Źoroșćița (Rudna Glava)
♦ Đurđika, Đorđoșćița, Źorźoșćița (Tanda)

II Crna Reka
♦ Đorđoșćița (Topla)
♦ Źorźoșćița (Krivelj)

III Padureni
♦ Źoșćița (Plamna)
♦ Đorđoșița (Malajnica)

IV Kmpeńi
♦ Đurđeșćița (Prahovo)

V Zvižd
♦ Žožoșćița (Voluja)

VI Gornji Pek
♦ Źurźoșćița (Jasikovo)
Stamnica  [Vidi]
3010  źuban  butoi  жбан  źuban (mn. źubańe) [akc. źuban] (i. s.) — žban, džban ◊ źubanuĭe vas đi ļiemn, fakut đin dauoź, în kare kure rakiu la kazan — žban je drveni sud od doga, u koji teče rakija na kazanu ♦ var. źiban (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. buriu (Debeli Lug) [GPek]Rudna Glava  [Vidi]
1729  źug  jug  јарам  źug (mn. źugurĭ) (i. s.) — jaram ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — jaram se izrađuje od jasenovog drveta ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” — jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemlji” ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — u jaram se prežu krave i volovi ♦ var. žug [Por.] ∞ kar(opis) Žugu ĭe fakut đin parśiaļe, kare în Tanda sa kĭamă așa: 1) žug, 2) rastău, 3) umăr, 4) žîglă, 5) gaură đi kuń, 6) kuń, 7) făularĭe, 8-9) șîp or skļipuș. Źugu sa ļagă ku proțapu pista katușă. (Kaz. Paun Ilić, zapis: Durlić, Tanda, januar 2013) [Por.]Rudna Glava  [Vidi]
6164  șăĭteĭe  șaitau  навој  șăĭteĭe (mn. șăĭteĭ) [akc. șăĭteĭe] (i. ž.) — (tehn.) navoj, gvint ◊ kînd a trăbuit sî sa taĭe șăĭteĭ la fĭer, kovaśi aĭ batrîń ĭ-a taĭat k-o mîkarauă pruastă, kare a kĭemato șnaĭtîk — kad je trebalo da se na nekom metalu narežu navoji, stari kovači su ih narezivali jednuom prostom napravom koja se zvala šnajtik ♦ sin. înkolaśitură, gvint [Por.]Tanda  [Vidi]
5708  șćirńikă  vrăjitoare  чињарица  șćirńikă (mn. șćirńiś) [akc. șćirńikă] (i. ž.) — (mag.) činjarica; napratilja, vračara ◊ șćirńikă ĭe muĭare kare faśe ko-l rău la Sînźuorḑ să pĭardă uoiļi băśiĭarilor lapćiļi, đi sî fiĭe uoĭļi iĭ măĭ buńe la mîsurat, — činjarica je žena koja vraža na Đurđevdan da ovce bačijara izgube mleko, da bi njene ovce bile najbolje na merenju ♦ var. șćirńikă-ńevĭerńikă [Por.] ∞ vražîTanda  [Vidi]
5111  țîgankuță  țigăncuță  Циганчица  țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) Cigančica ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolu ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîganRudna Glava  [Vidi]
1123  țuguĭat  ţuguiat  истањен  țuguĭat (țuguĭată) (mn. țuguĭaț, țuguĭaće) [akc. țuguĭat] (prid.) — istanjen, otanjen ♦ sin. supțîĭat ◊ śeva ĭe țuguĭat kînd ĭe la vrun luok supțîĭat, kînd nuĭe tuot una đarîndu — nešto je „cugujat” kada je na nekom mestu tanji, kada nije svuda jednak (Blizna) ♦ ? / < pițîguĭatotanjen, stanjen; koji je tanji na nekim mestima (Tanda) [Por.] Rudna Glava  [Vidi]

Lista kazivača iz mesta: Tanda


Id

Ime

Prezime

Nadimak

Godište

Zanimanje

Selo

Oblast

Telefon
1  Paun  Ilić    1952  stočar  Tanda  Porečka Reka  063 820 2877  
186  Spomenka  Ilić        Tanda  Poreč    
... NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?
 

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź