Kartica sela:
Aljudovo Ļidăva [130]

(m. sg.) Ļidovĭan • (m. pl.) Ļidovĭeń • (f. sg.) Ļidovĭană • (f. pl.) Ļidovĭeńe •
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pră ń ś ź

ALJUDOVO (257 st.), ratarsko-stočarsko (59,9% agrarnog st.) seosko naselje zbijenog tipa, na (140 m) dolinskim stranama Vitovnice, desne pritoke Mlave, između Bubnja (293 m), Zepca (268 m) i Aljudovog brda (220 m), 13 km JI od Malog Crnića. Površina atara iznosi 399 ha. Po predanju, ime potiče od ličnog imena - Alija, turskog spahije. Navodi se i pod nazivima Alijin Do i Aljin Do. Rekom je podeljeno na dva fizionomska dela, od kojih je veći deo na desnoj strani. Selu pripadaju i "bačije" - sezonska stočarska naselja, na Bubnju. U ataru na lokalitetu Kosta lu njistru pronađena je ostava metalnih predmeta iz ranog gvozdenog doba, a na mestima Bubanj, Zebac, Martinov potok i Novakov potok, utvrđena su plitko locirana ležišta rude gvožđa (limonit i hematit) i tragovi antičkog rudarenja. Na mestu Drmsko groblje nalazi se nekropola i srednjovekovno naselje, nazvano po velikašu Drmanu, koji je vladao ovim prostorima krajem XIIII v. Pominje se u Braničevskom defteru 1467, a 1892. broji 80 poreskih glava (1921. je zaselak sa 68 domova i 321 žiteljom). St. je pravoslavno (slavi Sv. Nikolu, Sv. Joeana, Sv. Dimitrija i dr.; seoska slava Trojice), po predanju, doseljeno iz Banata i Vlaške, srpsko (75%), a ima Vlaha i Rumuna. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,6 (1961) do 1,1 (1991). Struju dobija 1954, a vodom se snabdeva iz kopanih bunara (80,6% domaćinstava) i preko sopstvenih vodovoda. Ima četvororazrednu OŠ. Vodeći proizvodi su kukuruz, strna žita, industrijsko i krmno bilje, a stočarstvo je bazirano na ovčarstvu bačijskog tipa i svinjogojstvu. Mnogi žitelji ("iz svake kuće najmanje po jedan") su na privremenom radu u Austriji i Švajcarskoj.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Aljudovo
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
39 175 227 0 227 100 0 0 0 0 124 68 x 1.61 x

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
zbijeno duguljast brdski 399 ratarsko-stočarska

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Mlava

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
x u rubrikama popisa iz 2011. godine o značava mesta u kojima je broj popisanih lica bio manji od 3 (Strategija, p. 19
Broj pogleda : 567

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź