Kartica sela:
Turija Turiĭa [154]

(m. sg.) Turiĭan • (m. pl.) Turiĭań • (f. sg.) Turiĭankă • (f. pl.) Turiĭanke •
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pră ń ś ź

TURIJA (932 st.), ratarsko-stočarsko (19,5% agrarnog st.) seosko naselje razbijenog tipa, u južnom podnožju Rakobarskog visa (690 m), na (140-300 m) desnoj dolinskoj strani Peka i stranama njegovih pritoka Dajše i Turijskog potoka, pored puta i železničke pruge Požarevac-Zaječar, 7 km SZ od Kučeva. Površina atara iznosi 2.189 ha. Objedinjuje sedam fizionomskih celina, Šumeću, Dajšu, Dagonj, Pek, Staro selo, Pod đulom i Zajce. Ubraja se u srednjovekovna naselja. Kulturno-istorijskim značajem ističe se crkvište za koje se pretpostavlja da predstavlja ostatke starog manastira Dajša (iz koga su kaluđeri 1427/28. prognani posle pada utvrđenog grada Golupca) iz vremena Stefana Lazarevića. U vreme turske najezde, kada je raseljena ("opustela"), je čisto srpsko selo. Obnovljena je uglavnom od doseljenika (povratnika) iz Banata (rumunizovani Srbi) početkom HVIII v. (za vreme austrijske okupacije 1718-1738). U austrijskim izvorima pominje se 1725. pod imenom Daicha (30 kuća), kao i 1733. u crkvenim spisima (38 kuća). Smatra se da je T. kao samostalno naselje nastala raseljavanjem Dajše krajem HVIII v. U XIX v. ima promenljivu naseljenost (1818. - 55, 1840. - 102, 1868. - 120 kuća itd.). St. je pravoslavno (slavi Đurđevdan, Vidovdan, Petkovicu, Sv. Alimpija, Đurđic i Sv. Nikolu, seoska slava Sv. Vartolomej), doseljeno sa Kosova i iz Almaša početkom HVIII v., a nacionalno se izjašnjava kao srpsko i vlaško. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,5 (1961) do 1,2 (1991). Pravoslavna crkva Sv. apostola Petra i Pavla i kapela podignute su 1938. god. Vodosnabdevanje je individualno (kopani bunari - 30,3% domaćinstava, sopstveni vodovodi - 20,5% i dr.) i kolektivno (36,1%), a telefonske veze dobija 1991. god. Ima osmorazrednu OŠ i dr. Sedište je MK za dva naselja (Sena i T.) i dr.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Turija
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
107 592 781 278 495 63.38 1064 167 897 84.3 466 298 112 24.03 x

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Zvižd

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
x u rubrikama popisa iz 2011. godine o značava mesta u kojima je broj popisanih lica bio manji od 3 (Strategija, p. 19
Broj pogleda : 542

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź