Kartica sela:
Jabukovac Ĭakubovăţ [026]

(m. sg.) Ĭekubovičan • (m. pl.) Ĭekubovičeń • (f. sg.) Ĭekubovičană • (f. pl.) Ĭekubovičeńe • Centralni Vlasi • Padureni • Narečje: subbanatsko
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pe đi ĭ ś ź

JABUKOVAC (2.988 st.): ratarsko-stočarsko (58:6°/b agrarnog st.) seosko naselje zbijenog tipa, na (176 m) obalama Skočke reke, leve pritoke Zemne, s obe strane puta Štubik-Urovica-Slatina, 28 km SZ od Negotina. Površina atara iznosi 9.729 ha. Podeljen je na četiri "kraja" (Boronga, Donji, Osoje i Dudasko brdo) sa više grupa rodovskih kuća. Osnovan je najverovatnije na mestu nekog starog naselja (pronađeni ostaci zida "iz vremena Laćina", groblje nepoznate starosti i porekla i dr.). Po predanju, postoje dva tumačenja postanka naselja; po prvom, nastalo je krajem XV v., kada se doseljava jedna porodica iz okoline Prizrena koja se nastanila pored "neke divlje jabuke" - od koje vodi poreklo ime sela; i po drugom, da su selo osnovali u tursko doba izbegli žitelji Duda, naselja pored istoimenog turskog utvrđenja na Dunavu. Kroz istoriju pominje se više puta: u XVI v. (1530. - 10 kuća, i 1586. - 17 kuća), na Langerovoj karti početkom XVIII v. pod imenom Jabukowiz i kasnije (1736. - 34 kuće: 1846. - 390 kuća: 1866. - 578 kuća, 1921. kao varošica - 873 doma i 7.948 žitelja itd.). St. je pravoslavno (slavi Petkovicu, Aranđelovdan, Nikoljdan, Jovanjdan, Sv. Vračeve, Petrovdan, Đurđevdan i dr.; vašari Sv. Ilija i Krstovdan) - uglavnom srpsko: vlaško i rumunsko, doseljeno od kraja XVII v. (ili početka HVIII v.) do kraja XIX v. iz Podunavlja, Rumunije, Timočke krajine i drugih krajeva. Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstan je u vlaška sela. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0:5 (1961) do 1,5 (1991). Pravoslavni hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem, čiji dan je crkvena i seoska slava, podignut je 1870. god. Vodom se snabdeva preko javnog vodovoda (79,2% domaćinstava), iz kopanih bunara (13,6%), preko sopstvenih vodovoda (4%), sa uređenih izvora (1,7%) i dr. Ima dve OŠ - osmorazrednu ("Jovan Jovanovpć Zmaj" - 2000/2001. - 136 učenika) i četvororazrednu (2000 2001. - 5 učenika), MZ i MK, zdravstvenu stanicu, veterinarsku ambulantu, lokalnu pijacu (pazarni dan - nedelja) i dr.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Jabukovac
       
O poreklu stanovništva: Klik ovde!
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
428 2112 2842 10 2775 97.64 3761 69 3692 98.17 1413 958 245 17.34 x

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
zbijeno 176 10

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Padurenji

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
x u rubrikama popisa iz 2011. godine o značava mesta u kojima je broj popisanih lica bio manji od 3 (Strategija, p. 19
Broj pogleda : 812

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź