Kartica sela:
Kobišnica Kobișńița [038]

Istočni Vlasi •
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
z

KOBIŠNICA (2.507 st.), pogranično (ka Bugarskoj) ratarsko (39,8% agrarnog st.) seosko naselje zbijenog tipa, na (50 m) levoj obali Jaseničke reke, desne pritoke Dunava, s obe strane magistralnog puta ka Bugarskoj i pored železničke pruge Negotin-Zaječar, 6 km JI od Negotina. Površina atara iznosi 2.328 ha. Objedinjuje tri "kraja": Gornji, Srednji i Donji. Ubraja se u stara sela sa značajnim tragovima starina (pronađeni ostaci manastira Sv. Trojice koji se navodi u turskim izvorima 1672. i dr.). Pominje se 1530. u turskom popisu, kada broji 30 kuća. Prvobitno selo osnovano je na današnjoj lokaciji, odakle je u drugoj polovini XVIII i početkom XIX v. premešteno, zbog "zuluma krdžalija" (putovali od Vidina za Kladovo i Beograd), na Selište, pa ponovo na sadašnje mesto. Kao "pusto mesto" pominje se početkom HVIII v. na Langerovoj karti, a potom kao naseljeno selo: 1723. - 63 kuće, 1736. - 90 kuća, 1846. - 201 kuća, 1866. - 278 kuća, 1921. - 471 dom i 2.381 žitelj i kasnije. St. je pravoslavno (slavi Nikoldan, Petkovicu, Mitrovdan, Aranđelovdan i dr.; zavetina Spasovdan), nacionalno se pretežno izjašnjava kao srpsko, a ima Vlaha, Rumuna, Makedonaca i dr. Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstana je u vlaška sela. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,6 (1961) do 1,4 (1991). Pravoslavna crkva Sv. apostola Petra i Pavla (crkvena slava Petrovdan) podignuta je 1874, a u ataru se nalazi i manastir Blatski posvećen Sv. Trojici (najstariji pomen 1672). Vodosnabdevanje je individualno (sopstveni vodovodi - 72,5% domaćinstava, kopani bunari - 23,8%, ulične javne česme sa vodom iz posebnog izvora - 2% i dr.). Ima osmorazrednu OŠ "Stevan Mokranjac" (2000/2001. - 156 učenika), MZ i MK, veterinarsku ambulantu i dr. Mnogi meštani su na privremenom radu u Nemačkoj.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Kobišnica
       
O poreklu stanovništva: Klik ovde!
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
208 1087 1581 2 1546 97.79 2509 368 2141 85.33 1148 484 315 27.44 x

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
zbijeno četvrtast ravničarski 50 2328 ratarstvo

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Kmpenji

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
x u rubrikama popisa iz 2011. godine o značava mesta u kojima je broj popisanih lica bio manji od 3 (Strategija, p. 19
Broj pogleda : 767

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź