Kartica sela:
Mokranje Mokrań [039]

(m. sg.) Mokrańan • (m. pl.) Mokrańeń • (f. sg.) Mokrańankă • (f. pl.) Mokrańanće • Istočni Vlasi •
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pi đi ĭ z ć ğ

MOKRANJE (1.140 st.): ratarsko (57,2% agrarnog st.) seosko naselje zbijenog tipa, na stranama Sikolske reke, leve pritoke Timoka, s obe strane asfaltnog puta ka Negotinu, 5 km zapadno od železničke pruge Negotin-Zaječar, 10 km južno od Negotina. Površina atara iznosi 2.538 ha. Izvesno vreme krajem XX v. nosi naziv Milanovo, pa nakon toga ponovo sadašnje (staro) geografsko ime. Prostorno se razvija u visinskom pojasu 80-120 m. Objedinjuje tri "male": Gornju, Srednju i Prekorečku, od kojih se jedan fizionomski deo u poslednjoj naziva Srbija. Pripada starim naseljima. Navodi se u tursko doba kao jedno od sela u hasu formiranom između 1491. i 1521. i kasnije (1530. - 34 kuće i 1586. - 23 kuće). Kroz istoriju pominje se više puta i beleži promenljivu naseljenost (1723-1725. kao Mokreny, 1783: kada je "većina kuća pod zemljom" - "burdelji": 1846. - 188 kuća, 1866. - 266 kuća, 1921. - 420 domova i 1.922 žitelja itd.). Izvesno vreme, "zbog turskog zuluma", meštani su se raselili, pa potom ponovo naselili. St. je pravoslavno (slavi Petkovicu, Nikoljdan, Aranđelovdan, Sv. Alimpija, Veliku Gospojinu i dr.; zavetina Uskrs), a nacionalno se izjašnjava kao srpsko i vlaško (starinačko i doseljeno do kraja XIX v. - Kosovo, Rumunija: Bugarska, okolna sela i dr.). Antropogeografskim i etnološkim ispitivanjima svrstano je u vlaška sela. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,7 (1961) do 1,5 (1991). Pravoslavni hram Sv. Trojice izgrađen je 1872. god. Vodom se snabdeva preko sopstvenih vodovoda (46,6% domaćinstava), iz kopanih bunara (36,8%), preko javnog vodovoda (15,6%) i dr. Ima četvororazrednu OŠ (2000 2001. - 18 učenika), MZ i MK, zdravstvenu ambulantu, železničku stanicu i dr.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Mokranje
       
O poreklu stanovništva: Klik ovde!
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
205 1069 1492 10 1447 96.98 1919 306 1607 83.74 550 304 156 28.36 x

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
zbijeno nepravilno-pravougaoni ravničarsko-brdski 80-120 2538 ratarstvo

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Kmpenj

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
x u rubrikama popisa iz 2011. godine o značava mesta u kojima je broj popisanih lica bio manji od 3 (Strategija, p. 19
Broj pogleda : 667

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź