Kartica sela:
Crnajka Ţrnaĭka [083]

(m. sg.) Ţrnaśan • (m. pl.) Ţrnaśeń • (f. sg.) Ţrnaśană • (f. pl.) Ţrnaśeńe • Centralni Vlasi • Munćeni • Narečje: subbanatsko
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pi đi ĭ ś ź

CRNAJKA (1.256 st.), ratarsko-stočarsko (37,1% agrarnog st.) seosko naselje razbijenog tipa; na dolinskim stranama zlatonosne Crnajke i SI padinama Deli Jovana (1137 m), 28 km JI od Majdanpeka. Površina atara iznosi 5.151 ha. Naziv je, po predanju, fitogeografskog porekla - od crnog bora (crnogorica). Prostorno se razvija u visinskom pojasu 160-480 m. Povezuje 10 fizionomskih celina: "kulmja" - vlaška reč sa značenjem kosa: vis, breg, padina i sl. (Gol, Bondok, Leva reka, Celo vrba, Peru, Paljevac, Radovica, Šaška - Cerovana, Durač i Ljubovo). Severno od sela: između sastava Šaške i Crnajke u Porečku reku, nalaze se ostaci tzv. Miloševe kule (po predanju, izgrađena u vreme Miloša Obilića). Smatra se da su rudu bakra kod sela eksploatisali još Mavri, a potom je rudnik ponovo bio aktivan za vreme austrougarske okupacije od 1718. do 1739. god. Na austrijskim kartama od 1718. do 1739. označena je nazivom Szernestiza, a u srpskim crkvenim izveštajima kao Crnajšnica. Pominje se 1893, kada broji 194 žitelja. St. je srpsko (slavi Sv. Jovana, Cvete, Sv. Nikolu i dr.; seoska slava Spasovdan; vašari 19. juli. 28. avgust i 1. okgobar), doseljeno krajem XVIII i početkom XIX v. IZ Plavna (Negotin), Bučja (Bor) i Rudne Glave, a ima i Vlaha. Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,3 (1961) do 0,9 (1991). Pravoslavna crkva Uspenja Sv. Bogorodice podignuta je 1896. god. Struju dobija 1963. a telefonske veze i vodovod 80-ih god. XX v. Ima četvororazrednu OŠ, dom kulture, na čijoj zgradi je postavljena spomen-ploča žrtvama fašističkog terora u selu 1943. spomen-česmu borcima palim u I i II svetskom ratu, MK, zdravstvenu ambulantu, benzinsku pumpu i dr. Meštani su uglavnom zaposleni u Majdanpeku i Mosni (Rudarsko-topioničarski basen "Bor", "Megaplast". "FEP", drvna industrija "Poreč" i dr.).

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Crnajka
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
105 609 793 11 776 97.86 1274 0 1246 97.8 890 595 200 22.47 6

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
razbijeno zrakast brdsko-plan. 160 160-480 1137 ratarsko-stočarsko

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Poreč

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
Broj pogleda : 883

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź