Kartica sela:
Topolnica Topuoļńiţa [086]

(m. sg.) Topoļńiśan • (m. pl.) Topoļńiśeń • (f. sg.) Topoļńiśană • (f. pl.) Topoļńiśiańe • Centralni Vlasi • Munćeni • Narečje: subbanatsko
pi/pe/pĭe/pră/pă đi/đe/ďe/dă klańe/klaĭe ău/zău śe/će/če/ťe ź/đ/ď/ğ
pi đi ĭ:ń ś ź

TOPOLNICA (1.305 st.), ratarsko-stočarsko (49,9% agrarnog st.) seosko naselje razbijenog tipa, kod ušća Topolnice u Porečku reku, na istočnim obroncima Velikog Grebena i SI padinama Liškovca, 38 km JI od Majdanpeka. Površina atara iznosi 5.744 ha. Naziv se dvojako tumači, vezuje se za raniju vegetaciju (topole u dolini reke); i da potiče od današnjih toponica ruda. Prostorno se razvija u visinskom pojasu 100-500 m. Obuhvata 17 fizionomskih delova, "kulmja" - vlaška reč sa značenjem kosa, vis, breg, padina i sl. (Galbina, Vujenje, Vrkanje, Kraku količan, Balja mare, Kosovica, Pojenj, Topolnica, Kraku puškat, Kraku alat, Strnjak, Trnavić, Beljan, Istrbinje, Južni deo sela, Severni deo sela i Novo naselje). Staro naselje nalazilo se na Selištu, odakle je krajem XVIII v. zbog poplava premešteno (2 km nizvodno) na sadašnju lokaciju. Krajem XIX v. ima malu demografsku veličinu (1893. - 118 žitelja). St. je srpsko i manjim delom vlaško, pravoslavne konfesije (slavi Veliku Petkovicu, Sv. Aranđela, Sv. Nikolu i dr.; seoska slava Trojice; eašari 28. juni, 9. avgust i 20. oktobar), doseljeno početkom XIX v. iz okoline Ohrida i sa Kosova, a kasnije i iz Jasikova, Leskova, Debelog Luga, Crnajke i okoline Bora (Luka, Gornjane i Topla). Indeks demografskog starenja (is) kreće se u rasponu od 0,2 (1961) do 0,6 (1991). Električno osvetljenje dobija 1966. telefonske veze 1985, a vodovod je u izgradnji. Ima dve četvororazredne OŠ, dom kulture sa bioskopom i bibliotekom, spomen-ploču poginulim u II svetskom ratu, MK, zdravstvenu i veterinarsku ambulantu i dr.

• Izvor/Source: Geografska enciklopedija naselja Srbije / pod rukovodstvom Srboljuba Đ. Stamenkovića
Beograd : Geografski fakultet Univerziteta : Agena : Stručna knjiga, 2001, e.j. Topolnica
       
O poreklu stanovništva: (U pripremi!)
S T A T I S T I K A
1850.1) (Vlasi) 1866.2) (Vlasi) 1921. (Rumuni)3) 2011. (Vlasi)
Kuća Duša Svega Srba Vlaha % Vl. Svega Srba Rumuna % Rum. Svega Srba Vlaha % Vlaha Rumuna
65 335 352 0 343 97.44 914 0 914 100 856 619 167 19.51 8

G E O G R A F I K A
Fizionomske karakteristike Nadmorska visina u m. Površina Tradicionalna
Tip Oblik Reljef Centar Visinski pojas ha privreda
razbijeno zrakast brdsko-plan. 100 100-500 5744 stočarsko-ratarska

GRAĐA U REČNIKU: Reči Narodna književnost Saradnici Kazivači Etnogr. oblast: Poreč

LEGENDA: = vlaško = Vlasi i povlašeni Srbi = mešovito = romska mahala = bajaško (Romi)
1) Prvi popis u Srbiji u kome se beleže Vlasi kao posebna etnička kategorija sproveden je 1850. godine. Broj njihovih "kuća" i "duša" obradio je i objavio Jovan Gavrilović, vidi Гласник Друштва србске словесности, св. 4, Београд, 1852
2) Broj Vlaha na popisu iz 1866. obradio i objavio statističar Vladiomir Jakšić, u delu:  В. Якшич, О племенном составе населенiя в Княжестве сербском, Типографiя Майкова, С. Петербург, 1872
3) Od Berlinskog kongresa (1878. g.) do kraja II sv. rata, sve administracije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije, smatrale su Vlahe Rumunima, i tako su ih tretirale u svojim zvaničnim državnim popisima!
Broj pogleda : 721

aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź